Eduard VII.
(
Albert Edward
;
London
,
9. studenog
1841.
? London,
6. svibnja
1910.
), kralj
Ujedinjenog Kraljevstva
i britanskih prekomorskih dominiona, te car Indije od maj?ine smrti do svoje smrti. Bio je prvi britanski monarh iz
dinastije
Sasko-Kobur?ke i Gothske
, koja je ubrzo nakon njegove smrti preimenovana u
dinastiju
Windsor
.
Eduard je rođen u jutro 9. studenog 1841. godine kao drugo dijete, ali prvi sin kraljice
Viktorije
i njenog supruga,
princa Alberta
. Kraljica Viktorija je proglasila svoga sina
princem od Walesa
8. prosinca
1841. godine. Kao sin princa Alberta nosio je naslov princa Sasko-Kobur?ke i Gotske, te vojvode Saske. Godine
1863.
odrekao se svog nasljednog prava na
vojvodstvo Sasko-Kobur?ke i Gotske
u korist mlađeg brata Alfreda, ?ime je izbjegnuta
personalna unija
između tog vojvodstva i Ujedinjenog Kraljevstva.
Kraljica Viktorija je odlu?ila da ?e njen sin dobiti obrazovanje koje ?e ga pripremiti za budu?u ulogu ustavnog monarha. Njegovo obrazovanje nadgledao je otac, ali Eduard se nije isticao kao njegova starija sestra Viktorija. Njegovi roditelji imali su prili?no nerealisti?na o?ekivanja u pogledu Eduardovih sposobnosti. Eduard je, bez obzira na to, tijekom cijelog ?ivota te?no govorio
francuski
i
njema?ki
jezik.
Godine
1861.
upisan je na koled? Trinity. Eduard je ?elio vojnu karijeru, ali ?elje mu nisu uzimane u obzir jer je bio prijestolonasljednik, te je ohrabrivan da izu?ava politiku. Iste godine aran?iran je njegov sastanak s budu?om suprugom kraljevnom
Aleksandrom
od
Danske
. U to vrijeme kraljica Viktorija i princ Albert su ve? bili dogovarali brak između Eduarda i Aleksandre.
U prosincu 1861. godine umro je princ Albert, Eduardov otac. Kraljica Viktorija je bila neutje?na i nosila je crninu ?etrdeset godina - do kraja ?ivota. Za njegovu smrt Viktorija je po?ela kriviti Eduarda, za ?ije je razuzdano mladena?ko pona?anje vjerovala da je negativno utjecalo na Albertovo zdravlje. Odnos između majke, monarhinje, i njenog sina, prijestolonasljednika, od tada se trajno pogor?ao. Viktorija se povukla iz javnog ?ivota, ali nije dopu?tala da u njeno ime nastupa Eduard. Poslala ga je na turneju po
Bliskom istoku
, a nakon povratka sklopljene su njegove zaruke s kraljevnom Aleksandrom.
Eduard je o?enio
Aleksandru
10. o?ujka
1863.
godine. Njihov brak do?ekan je s neodobravanjem u nekim krugovima, jer je ve?ina Viktorijine rodbine bila njema?kog podrijetla, a
Njema?ka
je u tom periodu bila u sukobu s Danskom.
Princ i princeza od Walesa vodili su ekstravagantan dru?tveni ?ivot, ?to je ?esto ljutilo konzervativnu Viktoriju. Eduard je imao nekoliko ljubavnica tijekom svog
bra?nog
?ivota. Suprugu je varao relativno diskretno, ali nije mogao sprije?iti glasine u javnosti ni nagađanja tiska. Aleksandra je, smatra se, znala za neke (ili ?ak sve) mu?eve ljubavnice. Eduard nikada nije priznao nijedno od djece koje su njegove ljubavnice rađale, ali se pretpostavljalo da je Sonia Keppel, baka Camille, vojvotkinje od Cornwalla, bila njegovo vanbra?no dijete.
Eduard je ?esto nastupao u ime svoje ostarjele majke na javnim ceremonijama i okupljanjima. Kraljica Viktorija, međutim, sinu nikada nije dopustila da aktivno sudjeluje u vođenju dr?ave sve do
1898.
godine, pred sam kraj svoje vladavine. Jo?
1864.
godine Eduard je razbjesnio majku kada je na skupu po pitanju sukoba između Danske i Njema?ke stao na stranu Danske, dok je njegova majka podr?avale Nijemce. Iste godine sukobio se s majkom kada mu je ona izri?ito zabranila da se sastane s
Garibaldijem
.
U zimi
1871.
godine Eduard se zarazio
trbu?nim tifusom
, koji je ranije ubio njegovog oca. Bolest prijestolonasljednika izazvala je veliku zabrinutost nacije, pogotovo kada je jedan od mu?karaca iz Eduardove pratnje umro od te bolesti. Za vrijeme bolesti Eduardov odnos s majkom se malo pobolj?ao, a njegovo ozdravljenje do?ekano je s olak?anjem. Obilje?eno je proslavama ?irom kraljevstva. Po ozdravljenju Eduard je oko sebe okupio politi?are iz svih krugova i stranaka, uklju?uju?i i republikance, te tako doprinio porastu svoje popularnosti među narodom i dr?avnicima.
Kao princ od Walesa Eduard je otvarao koled?e i u?ivao u golfu, kockanju, lovu i konjskim trkama. Godine
1875.
Eduard je otputovao u Indiju na osmomjese?nu turneju. Njegovi savjetnici divili su se kraljevi?evoj sposobnosti sve ljude tretirati jednako, bez obzira na boju ko?e i
religiju
, a on sam ?alio se na na?in na koji su se Britanci odnosili prema Indijcima. Turneja je zavr?ila uspje?no, a njegova majka je velikim dijelom i zbog toga od
indijskog
parlamenta dobila naslov carice Indije.
Bio je u posjetu
Hrvatskoj
, tada u sklopu
Austro-Ugarske
, kada je u dru?tvu austrijskog cara
Franje Josipa I.
, promatrao vojne vje?be na podru?ju sela
Ra?e
i
Drljanovca
, oko 20 km od
Bjelovara
,
12. rujna
1888.
godine.
[1]
Povodom toga, selo
Bulinac
kraj Ra?e bilo je na naslovnici engleskih novina "The Graphic". Primjerak novina ?uva se u
Gradskom muzeju u Bjelovaru
.
Godine
1892.
princ i princeza od Walesa izgubili su starijeg sina, Alberta Viktora, samo ?est mjeseci nakon njegovih zaruka s princezom Marijom od Tecka. Smrt najstarijeg sina te?ko je pogodila Eduarda i Aleksandru. Njegovo mjesto u nasljednom nizu zauzeo je Eduardov mlađi sin, kraljevi?
đuro
, te je ubrzo sam bio zaru?en s princezom Marijom.
Eduard je bio meta neuspjelog atentata u Belgiji
4. travnja
1900.
godine. Atentator,
Jean-Baptiste Sipido
, prosvjedovao je protiv
Burskog rata
.
Kraljica Viktorija umrla je
22. sije?nja
1901.
godine - Eduard je istog trenutka postao kralj Ujedinjenog Kraljevstva i car Indije. U trenutku ustoli?enja imao je 59 godina - vi?e nego ijedan drugi prijestolonasljednik u povijesti britanske monarhije. Odlu?io je vladati kao Eduard VII., a ne kao
Albert Eduard
, kako je to njegova majka Viktorija zami?ljala, pravdaju?i svoju odluku rekav?i da ?eli da ime Albert ostane isklju?ivo o?evo. Njegovom rednom broju suprotstavili su se pojedinci u
?kotskoj
i sama ?kotska crkva (?iji je Eduard bio poglavar), tvrde?i da bi trebao biti Eduard I. po?to ?kotskom prethodno nije vladao nijedan Eduard. Sli?an problem javit ?e se kada ?etiri desetlje?a poslije na prijestolje sjedne Eduardova praunuka,
Elizabeta II.
Usprkos raznim skandalima koje je izazvao kao princ od Walesa, Eduard je kao kralj ostavio vi?e nego dobar dojam. Neko vrijeme po stupanju na prijestolje mogao je sebi priu?titi lagodan i rastro?an ?ivot, jer je njegova majka u trenutku smrti otplatila sve dugove kraljevske obitelji i ?ak zadu?ila dr?avu. U stvari, smatra se da je Eduard bio prvi kralj koji je na tron do?ao, a da nije morao ispla?ivati dugove svog prethodnika. Eduardovi financijeri su bili
?idovi
, a u vrijeme porasta anti-semitskog raspolo?enja kraljevo dru?enje sa ?idovima je bilo otvoreno kritizirano.
Eduard VII. i njegova supruga Aleksandra okrunjeni su
9. kolovoza
1902.
godine u Westminsterskoj opatiji. Krunidba je prvobitno bila planirana za
26. lipnja
, ali samo dva dana prije predviđene ceremonije Eduardu je dijagnosticirana upala slijepog crijeva. Zahvaljuju?i razvoju anestezije i antiseptika u proteklih pet desetlje?a, Eduard je mogao biti operiran i spa?en, iako su takve operacije tada ?esto bile smrtonosne. Kralj se oporavio za nekoliko tjedana.
Eduardovi glavni politi?ki interesi le?ali su u okviru vojnih i mornari?kih pitanja. Njegov najva?niji posjet stranoj zemlji bio je onaj Francuskoj,
1903.
godine. Pomogao je stvaranju saveza,
Antante
, između dviju dr?ava i uklanjanju svake mogu?nosti za rat tijekom Eduardove vladavine. Sporazum potpisan
8. travnja
1904.
godine izolirao je Britaniju od dr?avnih afera na kontinentu i poku?ao balansirati s rastu?im carstvima Njema?ke i Austro-Ugarske.
Eduard i Aleksandra su bili rodbinski povezani s gotovo svakim europskim monarhom - Eduard preko majke, a Aleksandra preko oca. Eduard je stoga dobio nadimak "ujak Europe", o?ivljavaju?i uspomenu na maj?in popularni nadimak "baka Europe". Eduard, međutim, nije bio u najboljim odnosima sa svim rođacima. Njegov napeti odnos sa sinom svoje starije sestre, njema?kim carem Wilhelmom II., poja?avao je tenzije između Britanije i Njema?ke. Godine
1908.
Eduard je posjetio sina suprugine sestre, ruskog cara
Nikolu II.
, te postao prvi britanski monarh koji je posjetio
Rusiju
.
Eduard se kao kralj aktivno uplitao u pitanje reformi mornarice i vojske, iako se rijetko uplitao u politi?ke afere. Njegovi pogledi na neka dr?avna pitanja toga vremena bili su relativno
liberalni
. Nije bio rasist, ali nije podr?avao inicijativu
?enskog prava glasa
.
Dana 6. svibnja 1910. godine Eduard je pretrpio nekoliko
sr?anih udara
. Umro je petnaest minuta prije pono?i, u no?i između 6. i 7. svibnja, a naslijedio ga je jedini pre?ivjeli sin,
đuro V.
- ↑
Ivan?ek, Ladislav; Ivan?ek, Kre?imir. 2008.
Nedovr?eni spomenar - Bjelovaru u pohode
. Bjelovar