Islamska Republika Pakistan
?????? ??????? ???????
Isl?m? D?umh?r?jat-e P?kist?n
|
|
|
Geslo
Iman, Ittehad, Nazm
(
urdski
, "Vjera, jedinstvo, stega")
|
Himna
Pak sarzamin shad bad
|
|
Polo?aj Pakistana
|
Glavni grad
|
Islamabad
|
|
Slu?beni jezik
|
urdski
,
engleski
|
|
Dr?avni vrh
|
-
Predsjednik
|
Asif Ali Zardari
|
-
Predsjednik Vlade
|
?ebaz ?arif
[1]
|
|
Neovisnost
|
Od
Ujedinjenog Kraljevstva
14. kolovoza
1947.
|
Povr?ina
|
34. po veli?ini
|
- ukupno
|
803.940
km
2
|
- % vode
|
3,1 %
|
|
Stanovni?tvo
|
5. po veli?ini
|
- ukupno (
2023.
)
|
241,499,431
|
-
gusto?a
|
273,8/km
2
|
|
Valuta
|
pakistanska rupija
(100 paisea)
|
|
Pozivni broj
|
92
|
|
Vremenska zona
|
UTC
+5
|
|
Internetski nastavak
|
.pk
|
Pakistan
(??????? ); slu?beno:
Islamska Republika Pakistan
) je dr?ava u
ju?noj Aziji
. Grani?i s
Indijom
,
Kinom
,
Afganistanom
i
Iranom
. Na jugu izlazi na
Arapsko more
, koje je dio
Indijskog oceana
.
Pakistan je stvoren
1947.
godine, od ve?inski muslimanskog dijela
Britanske Indije
, dok je ostatak zemlje postao dana?nja dr?ava Indija. Godine
1956.
, Pakistan se proglasio prvom
islamskom republikom
na svijetu. Isto?ni dio Pakistana je od
1971.
godine, postao nezavisna dr?ava Banglade?.
National symbols of Pakistan (Official)
National animal
|
|
|
National bird
|
|
|
National tree
|
|
|
National flower
|
|
|
National heritage animal
|
|
|
National heritage bird
|
|
|
National aquatic marine mammal
|
|
|
National reptile
|
|
|
National amphibian
|
|
|
National fruit
|
|
|
National mosque
|
|
|
National mausoleum
|
|
|
National river
|
|
|
National mountain
|
|
|
Porijeklo imena ?Pakistan“ nije potpuno jasno. Na
perzijskom
i
urdskom
ime zemlje zna?i ?Zemlja ?istih“.
Choudhary Rahmat Ali
, zagovornik muslimanske dr?ave na potkontinentu i tvorac imena zemlje, u svom djelu ?Sad ili nikad“ objavljenom
28. sije?nja
1933.
, daje druga?ije zna?enje imenu zemlje. On ga obja?njava kao akronim podru?ja u kojima ?ive sjevernoindijski muslimani-
P
and?ab
,
A
fganija (dana?nja
Khyber Pakhtunkhwa
),
K
a?mir
,
S
indh
i
Belud?is
tan
.
[2]
Kasnije je zbog lak?eg izgovora dodano slovo ?i“. Kao po?etno slovo rije?i ?
islam
“, ovo slovo mo?e nagla?avati va?nost religije u prvoj islamskoj republici na svijetu, također mo?e i nagla?avati va?nost rijeke
Ind
, koja je najva?nija rijeka u Pakistanu.
Regionalna povijest do 1947.
[
uredi
|
uredi kod
]
Iako podru?je dana?njeg Pakistana nikad nije bilo dr?ava pod tim imenom sve do nezavisnosti 1947. godine, ve? dio mnogih dr?avnih tvorevina osvaja?a s indijskog potkontinenta, na ovom podru?ju se razvila jedna od najranijih svjetskih
civilizacija
.
Indska civilizacija
imala je razvijenu poljoprivredu, trgovinu, građevinarstvo i znanost, a koristila je dosad nede?ifrirano
indsko pismo
. Ova civilizacija datira iz sredine
3. tisu?lje?a pr. Kr.
, a nestala je oko 1800. pr. Kr. iz danas jo? nepoznatih razloga. Indska civilizacija protezala se uzdu?
Inda
i njenih pritoka u Sindhu i Pand?abu sve do sjeverozapadne Indije i
Gud?arata
. Među brojnim pronađenim gradovima i naseljima najzna?ajniji su
Harappa
u Pand?abu i
Mohend?o Daro
u Sindhu.
Sredinom
2. tisu?lje?a pr. Kr.
u Pakistan iz sredi?nje Azije dolaze
Arijci
. Njih je karakterizirala
vedska
kultura i
hinduizam
. U 4. stolje?u pr. Kr. dolazi do ?irenja
budizma
, a dolaskom
Aleksandra Velikog
326. pr. Kr.
dolazi do mije?anja
gr?ke
i budisti?ke kulture. U 2. i 1. stolje?u pr. Kr. dolazi do procvata carstva
Gandhara
koje se nalazilo na prostoru dana?njeg Afganistana i sjeverozapadnog Pakistana. Kasnije je Pakistan pripadao
Ku?anskom
i
Guptskom Carstvu
.
Po?etkom 8. stolje?a je podru?je Pakistana do?lo u kontakt s islamom, a
712.
godine su
Arapi
pod vodstvom Muhameda ibn Kasima osvojili podru?je Inda. Stolje?ima je granica između islamske i indijske kulture bila isto?no od Inda, tako da je Pand?ab ostao izvan islamskog utjecaja. Tek oko 1000. godine je turska dinastija
Gaznavida
pro?irila svoje carstvo na cijeli Pakistan i sjeverne dijelove Indije. Sve do po?etka 19. stolje?a je podru?je Pakistana bilo dio raznih muslimanskih carstava, uklju?uju?i vladavinu perzijske guridske dinastije (12. i 13. stolje?e), sjevernoindijski
Delhijski sultanat
(13. i 14. stolje?e) i
Mogulsko Carstvo
(od 16. do 18. stolje?a), te afgansku dinastiju
Durrani
(18. i 19. stolje?e).
Godine
1843.
je
Britanska isto?noindijska kompanija
zauzela Sindh, a ?est godina kasnije i Pand?ab. Tada po?inje stogodi?nje razdoblje pakistanske povijesti pod
britanskom kolonijalnom
vla??u. Od
1858.
godine su britanski posjedi u Indiji pod izravnom upravom britanske krune.
Povijest nastanka Pakistana
[
uredi
|
uredi kod
]
Indijski pokret za nezavisnost po?eo je djelovati od
1885.
godine, stvaranjem
Indijskog nacionalnog kongresa
. Uz ve?inom hinduisti?ki kongres,
1906.
godine je stvorena i
Muslimanska liga
. Njen vođa
Muhamed Ali D?ina
uz potporu indijskih muslimana po?inje zahtijevati zasebnu dr?avu, ali svi poku?aji kompromisa s kongresom propadaju. Iako je veliki dio muslimanskog stanovni?tvo podupro ovu ideju, ve?ina
Pa?tunaca
je bila za ujedinjenu Indiju ili za priklju?enje pa?tunskih podru?ja Afganistanu. Lahorskom rezolucijom
1940.
godine, udareni su temelji za stvaranje muslimanske dr?ave u Indiji.
Povijest od nezavisnosti 1947.
[
uredi
|
uredi kod
]
Osnivanje dr?ave i posljedice podjele Britanske Indije
[
uredi
|
uredi kod
]
Dr?ava Pakistan nastala je
14. kolovoza
1947.
godine, od ve?inski muslimanskih dijelova
Britanske Indije
. U trenutku odvajanja na prostoru dana?nje Indije je ostalo vi?e od ?etiri milijuna muslimana, dok je na prostoru Pakistana ostalo oko sedam milijuna hinduista i
sikha
. Pretpostavlja se da je u sukobima oko podjele ?ivot izgubilo oko 750.000 osoba. Nakon
podjele Britanske Indije
Pakistan se sastojao od dva, 1500 kilometara udaljena dijela - od zapadnog i isto?nog Pakistana. Teritorij zapadnog Pakistana je podru?je na kojem se nalazi dana?nja Islamska Republika Pakistan. Isto?ni Pakistan sastojao se od isto?nog, ve?inski muslimanskog dijela biv?e britanskoindijske pokrajine
Bengal
, a danas je to samostalna dr?ava
Banglade?
. Pripadnost kne?evine
Ka?mira
Indiji ili Pakistanu bila je upitna. Osim ve?inski hinduisti?kog
Jammua
i ve?inski budisti?kog
Ladakha
, ve?ina stanovni?tva Ka?mira su muslimani. Budu?i da su ?lanovi vladaju?e dinastije bili hinduisti, knez je ispo?etka odugovla?io s odlukom, a kasnije se odlu?io na pripojenje Indiji. Pakistan je s vremenom osvojio kontrolu nad sjeverozapadnim dijelom Ka?mira. Obje dr?ave tvrde da je cijeli Ka?mir njihov teritorij, a
referendum
kojeg su predlo?ili
Ujedinjeni narodi
nikad nije proveden.
Ka?mirski sukob
i danas dominira odnosima ovih dviju dr?ava.
Zapadni i isto?ni Pakistan do 1971. godine
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
1948.
umire Ali D?ina. Zbog raznih politi?kih razloga
1958.
godine, dolazi do dr?avnog udara pod vodstvom generala
Muhameda Ajub Kana
?to je to?ka prekretnica u povijesti zemlje. Nakon ovog vojnog re?ima slijedio je idu?i od
1969.
godine, pod vodstvom generala Muhameda Jahje Kana.
Velika udaljenost između dva dijela dr?ava je onemogu?ivala dr?avnu i gospodarsku organizaciju, te stvaranje zajedni?kog nacionalnog identiteta. Usprkos pripadnosti istoj religiji, zbog koje je ustavom iz
1956.
Pakistan postao prva
islamska republika
na svijetu,
bengalski jezik
i kultura ostali su najva?niji elementi identiteta isto?nog Pakistana. Nejednakost se vidjela i u raspodjeli politi?ke mo?i i gospodarskih resursa. Vlada u zapadnopakistanskom
Kara?iju
, te od
1958.
u
Islamabadu
koji je postao novi glavni grad, zapostavljala je isto?ni Pakistan u raspodjeli dr?avnog novca i u dodjeli vode?ih funkcija u upravi i oru?anim snagama. Nakon ?to je separatisti?ka
Awami Liga
koja je bila druga po ja?ini politi?ka stranka u Pakistanu, na izborima
1970.
pobijedila u svim izbornim jedinicama u isto?nom Pakistanu, te time osvojila apsolutnu vlast u zajedni?kom pakistanskom parlamentu, predsjednik Jahja Kan je proglasio izbore neregularnima i odbio predati vlast. Kao rezultat toga izbile su pobune ?ime je po?eo
isto?nopakistanski rat za nezavisnost
. U prosincu 1971. je isto?ni Pakistan proglasio nezavisnost kao samostalna dr?ava
Banglade?
.
Vanjska politika Pakistana ostala je u sjeni mo?nije susjedne dr?ave Indije s kojom je od 1947. vodila tri rata, od ?ega dva zbog Ka?mira. Ni
prvi indijsko-pakistanski rat
koji je trajao od 1947. do 1949., niti
drugi indijsko-pakistanski rat
(1965.) nije promijenio status Ka?mira. Godine
1971.
, Indija je stala na stranu isto?nopakistanskog pokreta za neovisnost u
Banglade?kom ratu
. Godine 1999., ponovno je izbio oru?ani sukob u Ka?miru, ali je ostao ograni?en na manje podru?je. Iako slu?beno nisu bili u ratu, u tom sukobu poznatom kao
Kargilski rat
je poginulo vi?e stotina osoba u nekoliko tjedana.
Demokratsko razdoblje i vojna diktatura od 1972. do 1988.
[
uredi
|
uredi kod
]
Gubitak isto?nog dijela zemlje je prisilio 1971. godine predsjednika Jahju Kana na ostavku, ?ime je po?elo demokrati?nije razdoblje. Njegov nasljednik
Zulfikar Ali Buto
prihvatio je 1973. godine novi ustav kojim su premijeru dodijeljene najve?e dr?avne ovlasti, a titula predsjednika je svedena na reprezentativnu ulogu. Godine
1977.
, propalo je stvaranje demokratske vlade, a general
Muhamed Zia ul-Hak
je u nenasilnom dr?avnom udaru svrgnuo premijera Buta i uveo tre?u vojnu diktaturu. On je daljnje islamizirao Pakistan i uveo
?erijatske
zakone. Njegovu vladavinu je obilje?io veliki gospodarski rast i sudjelovanje u
afgansko-sovjetskom ratu
u susjednom
Afganistanu
uz pomo?
SAD
-a.
Demokratsko razdoblje od 1988. do 1999.
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon smrti Zije ul-Haka
1988.
godine, odr?ani su prvi slobodni izbori u zemlji nakon 1977., na kojima je pobijedila
Benazir Buto
koja je postala prvom ?enom na ?elu neke islamske dr?ave. Godine
1990.
, na vlast dolazi
Nawaz Sharif
. Buto opet dolazi na vlast
1993.
, nakon ?ega je ?arif opet zamjenjuje od
1997.
godine. U svibnju
1998.
, Pakistan provodi nekoliko nuklearnih pokusa kao reakciju na indijske nuklearne pokuse.
Vojna diktatura od 1999.
[
uredi
|
uredi kod
]
U jednom od oru?anih sukoba s Indijom u ka?mirskoj kargilskoj regiji u ljetu
1999.
je Pakistan do?ivio poraz. Vojnim udarom na vlast dolazi general
Pervez Mu?araf
koji uspostavlja ?etvrtu vojnu diktaturu u Pakistanu. Od
2001.
godine je Mu?araf predsjednik dr?ave.
Od
teroristi?kih napada 2001.
na SAD se u Pakistanu događaju brojni religijski motivirani sukobi, posebice zato ?to je Mu?araf bliski saveznik u politi?kom i vojnom smislu sa
SAD
-om. Usprkos nezadovoljstvu pakistanske javnosti Mu?arafov re?im i dalje je aktivno uklju?en u
rat protiv terorizma
kojeg su pokrenule Sjedinjene Dr?ave.
U studenom
2007.
godine je general Mu?araf proglasio izvanredno stanje i suspendirao ustav zemlje. Nedugo nakon toga je Pakistan izba?en iz
Commonwealtha
.
Pakistan se prote?e između 24. i 37. sjeverne
zemljopisne ?irine
, te između 61. i 77. isto?ne
zemljopisne du?ine
na povr?ini od 796.095 km² ?ime je deveta po veli?ini dr?ava u
Aziji
. Ako se uklju?e
Azad Ka?mir
i
Gilgit-Baltistan
, dr?ava ima povr?inu od 880.254 km² ?to je povr?ina koja je otprilike 15 puta ve?a od
Hrvatske
. Grani?i s ?etiri nezavisne dr?ave:
Iranom
na jugozapadu,
Afganistanom
na sjeverozapadu,
Kinom
na sjeveroistoku i
Indijom
na istoku. Na jugu Pakistan ima 1046 km dugu obalu na
Arapskom moru
.
Pakistan se ugrubo mo?e podijeliti na tri velika zemljopisna podru?ja: visinsko podru?je na sjeveru, dolinu rijeke Ind i Belud?istansku visoravan.
Na krajnjem sjeveru Pakistan se dodiruje s
Hinduku?om
,
Karakorumom
i
Himalajom
, koje su najvi?e planine svijeta i koje dijele zemlju od
sredi?nje Azije
. Hinduku? se prote?e od afganistanske granice na zapadu do gornjih dijelova Inda na istoku i dose?e visinu od oko 7700 metara (
Tiri? Mir
). Na Karakorumu, sjeverno od Inda se nalazi 8611 metar visok
K2
, najvi?a to?ka u Pakistanu i drugi najvi?i vrh na svijetu. Ju?no od gornjeg Inda, Pakistan ima manji udio u Himalajama, s 8125 metar visokim vrhom
Nanga Parbat
. Pet od 14 vrhova svijeta koji su vi?i od osam tisu?a metara nalaze se na teritoriju kojeg kontrolira Pakistan.
Utjecajni sliv Inda je velik skoro milijun kvadratnih kilometara, a u njemu se nalaze skoro sve velike pakistanske rijeke -
Kabul
,
D?elam
,
?enab
,
Ravi
i
Satled?
. Dolina rijeke Ind je veliko plodno podru?je koje je oblikovao mulj iz rijeke. Mo?e se podijeliti na dvije regije koje ugrubo odgovaraju pokrajinama
Pand?ab
i
Sindh
. Rijeka na kraju zavr?ava u 8000 km² velikoj
delti
koja je ulijeva u
Arapsko more
.
Sjeveroistokom Belud?istana dominiraju Sulejmanske planine koje obilje?avaju granicu između iranskog platoa i indijskog potkontinenta. Ostatak ovog zemljopisnog podru?ja je ve?inom pustinjsko podru?je s manjim naseljenim zajednicama koje ?ive ve?inom uz rijeke. Ovo je podru?je ?estih
sezmi?kih aktivnosti
zbog podvla?enja
indijske plo?e
pod
euroazijsku plo?u
.
U Pakistanu vlada
suha
podtropska
kontinentalna
klima
sa znatnim lokalnim i sezonalnim razlikama, dok padaline nisu ?este. Lokalne razlike se najjasnije vide na primjeru obalne klime uzdu? Arapskog mora gdje je obi?no toplo i klime u planinskim lancima na koje se mo?e do?i samo s vrhunskom opremom u svibnju i lipnju.
Zime su obi?no hladne i suhe, a traju od prosinca do velja?e. Prolje?a su topla i suha, te traju od o?ujka do svibnja nakon ?ega po?inje ljetno monsunsko razdoblje koje traje do rujna. Drugo monsunsko razdoblje traje od listopada do studenog.
Zna?ajnije padaline (preko 1000 mm godi?nje) se događaju u sjevernom Pand?abu.
Lahore
godi?nje prima oko 500
mm
, dok u ju?nom Pand?abu i Sindhu je taj prosjek manji od 200 mm. Iznimno su?no podru?je je Belud?istan, gdje u zapadnim podru?jima godi?nje padne manje od 100 mm padalina. Najve?i broj padalina ovdje padne u zimi.
Najvi?a zabilje?ena temperatura u Pakistanu je izmjerena u
Multanu
u lipnju 1993. godine, kad je temperatura narasla do 54
°C
.
Od nezavisnosti je politi?ku situaciju u zemlji karakterizirala nestabilnost. Kratka demokratska razdoblja su uvijek prekidali vojni udari. Vojska je vladala zemljom od 1958. do 1971., od 1977. do 1988., te ponovno od 1999. godine.
U nekim dijelovima zapadnog Pakistana gdje postoji feudalna i plemenska organizacija znatno je smanjen utjecaj dr?ave. To je posebno istaknuto u podru?jima gdje se nalaze
pa?tunska
plemena i u pograni?nom podru?ju
Waziristana
pod
talibanskom
kontrolom u
Plemenskim podru?jima pod federalnom upravom
gdje slu?beni Islamabad prakti?ki vi?e nema utjecaja. Sli?na je situacija i u nekim dijelovima
Belud?istana
i
Khyber Pakhtunkhwa
gdje puno ve?i utjecaj imaju plemenske vođe i veleposjednici. Dr?ava ima najve?i utjecaj u gusto naseljenim pokrajinama
Pand?ab
i
Sindh
.
Korupcija u dr?avi je ra?irena skoro na svim razinama uprave. Prema međunarodnom indeksu korupcije
Transparency Internationala
za 2006. godinu, Pakistan se nalazi na 142. mjestu, prema ?emu spada u najkorumpiranije zemlje svijeta.
[3]
Prema ustavu iz 1973. godine, Islamska Republika Pakistan je
federalna
polupredsjedni?ka
demokratska
republika
.
Islam
je dr?avna religija. Iako je nakon ukidanja ustava 1999. on ponovno vra?en 2002., ponovno je suspendiran u studenom 2007. godine.
Prema ustavu, na ?elu dr?ave nalazi se predsjednik kojeg izborno tijelo bira na mandat od pet godina. Predsjednik mora biti musliman star minimalno 45 godina. Du?nosti predsjednika su ve?inom reprezentativne uz neka posebna prava. Predsjednik ima mogu?nost raspu?tanja nacionalne skup?tine i nalazi se na ?elu oru?anih snaga.
Prema ustavu, zakonodavnu vlast ima
parlament
(med?lis). On se sastoji od dva doma, nacionalne skup?tine (gornji dom) i senata (donji dom). Nacionalna se skup?tina sastoji od 342 zastupnika, od kojih se 272 bira izravno na izborima na petogodi?nji mandat. Glasa?ko pravo imaju svi građani stariji od 18 godina. ?ezdeset parlamentarnih mjesta imaju ?ene, a deset je rezervirano za ?lanove vjerskih manjina. Rezervirana mjesta dodjeljuju se strankama sukladno njihovom izbornom rezultatu. Senat ima 100 zastupnika koji se biraju iz pokrajinskih skup?tina svih pokrajina i Plemenskih podru?ja pod federalnom upravom. Iako se po hijerarhiji senat nalazi iznad skup?tine, skup?tina ima vi?e mo?i.
Pakistanski pravosudni sustav je jo? ve?inom zasnovan na britanskoindijskom pravu, uklju?uju?i
Common Law
, a od 1970-ih u sustav su uklju?eni i brojni islamski ?erijatski zakoni.
Vrhovni sud Pakistana (
Supreme Court
) nalazi se u Islamabadu. Predsjednika vrhovnog suda (
Chief Justice
) bira predsjednik dr?ave. Ostale suce vrhovnog suda i sve suce visokih sudova (
High Courts
) u pokrajinama, također bira predsjednik dr?ave uz savjetovanje predsjednika vrhovnog suda. Vrhovni sud je nadle?an za sporove između dr?ave i pokrajina, te između samih pokrajina.
Uz civilno pravosuđe postoji i Federalni ?erijatski sud (
Federal Shariat Court
) s osam sudaca. Trojica od sudaca su vjerski u?enjaci tj. uleme. Zadatak ovog suda je usklađivanje zakonodavstva s islamskim u?enjima.
Iako su
pa?tunska
plemenska vije?a (d?irge) zabranjena, u nekim dijelovima zemlje njihov sud se i dalje po?tuje.
Najva?niju ulogu poslije nezavisnosti zemlje imala je
Muslimanska liga
, koja je imala sli?nu ulogu kao
Kongrasna stranka
u Indiji. Nakon smrti Ali D?ine
1948.
koji je bio vođa stranke, ona je brzo izgubila na va?nosti. Najpoznatija nasljednca ove stranke danas je
Pakistan Muslim League Quaid-e-Azam
(PML-Q) bliska generalu Mu?arafu. Dodatak imenu
Quaid-e-Azam
na urdskom zna?i ?veliki vođa“, a odnosi se na osniva?a dr?ave Ali D?inu. Narodna stranka Pakistana (
Pakistan People’s Party
ili PPP) koja je osnovana
1967.
bila je vladaju?a stranka za vrijeme Zulfikara Ali Buta i njegove k?eri Benazir Buto. Dvije glavne islamisti?ke stranke su
Jamaat-e-Islami
(Islamska zajednica) i
Jamiat-Ulema-e-Islam
(Islamska zajednica ulema) koje zajedno ?ine dio vjerske koalicije
Muttahida Majlis-e-Amal
(MMA) koja je jaka u Belud?istanu i Khyber Pakhtunkhwi. Muhad?irsku manjinu u zemlji zastupa
Muttahida Qaumi Movement
(MQM).
?lanstvo u međunarodnim organizacijama
[
uredi
|
uredi kod
]
Stjecanjem nezavisnosti 1947. godine, Pakistan je postao ?lan
UN
-a. Dr?ava je
1972.
iza?la iz
Commonwealtha
?ija je ?lanica bila od nezavisnosti zbog priznavanja
Banglade?a
i njegovog ?lanstva u Commonwealthu. Iako se Pakistan
1989.
ponovno odlu?io za ?lanstvo u zajednici, suspendiran je
1999.
nakon Mu?arafovog vojnog udara sve do 2004. godine. Nakon progla?enja izvanrednog stanja u Pakistanu,
22. studenog
2007.
dr?avi je ponovno suspendirano ?lanstvo. Pakistan je ?lan i
Svjetske banke
, Međunarodnog monetarnog fonda (
MMF
), Organizacije islamske konferencije (
OIK
),
Azijske banke za razvoj
, Ju?noazijskog udru?enja za regionalnu suradnju (
SAARC
), Organizacije za gospodarsku suradnju (
ECO
) i mnogo drugih međunarodnih organizacija. Unutar
Svjetske trgovinske organizacije
Pakistan spada u skupinu od 20 glavnih zemalja u razvoju (
G-20
).
Pakistanski vojni bud?et je s 4,26 milijarde dolara (2005.) puno manj od susjednih dr?ava kao ?to su Indija (19,04 milijardi), Kina (81,48 milijardi) i Iran (6,2 milijardi). Ipak udio vojnog bud?eta u dr?avnom prora?unu je s 21% (2005.) neobi?no visok. Pakistanska vojska je podijeljena u tri klasi?na vojna roda s ukupno oko 520 000 ljudi. Od toga
zra?ne snage
imaju oko 45 000 pripadnika, a
mornarica
oko 25 000. Postoji i oko 513 000 rezervista i oko 300 000 pripadnika paravojnih jedinica. Sveukupno oru?ane snage imaju oko 1,4 milijuna ljudi. Glavni zapovjednik je predsjednik dr?ave.
Kopnene snage imaju oko 2300 tenkova, tipa
T-59
(oko 1200 komada),
T-80UD
(oko 320 komada),
Al-Khalid
(modificiran T-90 II; oko 320 komada),
T-69
(oko 250 komada) i
T-85
(oko 200 komada). Uz 1150 oklopnih transportera tipa
M113
, vojska ima oko 3000 topova i haubica (stanje 2005.).
[4]
Zra?ne snage imaju oko 327 borbenih zrakoplova tipa
Mirage 3
(87 komada),
J-7
(ina?ica MiGa 21; 74 komada),
Mirage 5
(52 komada),
Q-5
(42 komada),
J-6
(ina?ica MiGa 19; 40 komada) i
F-16
(32 komada), kao i 288 ?kolskih i 32 transportna zrakoplova. Pakistanske zra?ne snage imaju i 15 borbenih zrakoplova tipa
Alouette III
(stanje 2005.).
[5]
Konvencionlne pomorske snage uklju?uju jedan razara?, osam fergata, devet podmornica i devet helikoptera tipa
Sea King
i
Sea Lynx
(stanje 2005.).
[6]
Pakistan je kao i Indija,
Nuklearna sila
i nije potpisao dogovor o ne?irenju nuklearnog oru?ja. Prvo nuklearno oru?je testirano je 1998. godine. Pretpostavlja se da dr?ava posjeduje od oko 24 do 75 nuklearnih glava, makar ne postoje slu?bene brojke. Također je nepoznat i broj srednje i dalekodometnih projektila. Poznato je da dr?ava ima projektile tipa
Shaheen I
,
Shaheen II
,
Ghauri I-III
kao i
Hatf-II Abdali
. Pakistan je u kolovozu
2005.
testirao i krstare?u raketu
Hatf VII Babur
koja mo?e nositi nuklearnu glavu. Time ima mogu?nost napasti bilo koju zemlju u sredi?njoj Aziji i bliskom istoku.
Politi?ka podjela dr?ave
[
uredi
|
uredi kod
]
Pakistan je nakon ustava iz
1973.
federalna dr?ava. Podijeljen je na ?etiri pokrajine, a to su:
Belud?istan
,
Hajber Pahtunva
,
Pand?ab
i
Sindh
od kojih svaka ima vlastitu pokrajinsku skup?tinu ?ije ?lanove narod bira na pet godina. Na ?elu pokrajinske vlade nalazi se ?elnik stranke s najve?im brojem zastupnika u pokrajinskoj skup?tini.
Teritorij glavnoga grada Islamabada
i
Plemenska podru?ja pod federalnom upravom
(FATA) na granici s
Afganistanom
su pod izravnom upravom sredi?nje vlasti, kao i
Gilgit-Baltistan
u Ka?miru pod pakistanskom okupacijom. Autonomno podru?je
Azad Ka?mir
ima vlastitu zakonodavnu skup?tinu, premijera i predsjednika.
Svaka teritorijalna jedinica je podijeljena u okruge. Teritorij glavnoga grada ?ini samo jedan jedini okrug. Sveukupno u Pakistanu postoji 119 okruga, od kojih su 14 u okupiranom podru?ju Ka?mira. Jedina iznimka su Plemenska podru?ja pod federalnom upravom.
Po popisu stanovni?tva iz
1998.
godine, zemlja je imalo 132 milijuna stanovnika (isklju?uju?i okupirana podru?ja Ka?mira gdje ?ivi oko ?etiri milijuna ljudi), u srpnju
2006.
godine, ovaj broj se popeo na 166 milijuna, ?to uklju?uje kontrolirana podru?ja Ka?mira.
[7]
Po tome je Pakistan ?esta zemlja svijeta po broju stanovnika, poslije
Kine
,
Indije
,
SAD
-a,
Indonezije
i
Brazila
.
Gusto?a stanovni?tva od 188 stanovnika/km² sli?na je
Italiji
. Ipak, stanovni?tvo je vrlo nejednako naseljeno diljem zemlje. Tri ?etvrtine stanovni?tva ?ivi u plodnim rije?nim podru?jima
Pand?aba
i
Sindha
, dok su suha podru?ja na sjeveru i zapadu zemlje vrlo slabo naseljena. Najslabije naseljena podru?ja su pustinja
Thar
i
Belud?istan
. U Belud?istanu koji pokriva oko 40 % povr?ine zemlje ?ivi samo pet posto stanovni?tva, dok u Pand?abu koji ne ?ini ni ?etvrtinu povr?ine zemlje ?ivi vi?e od polovice stanovni?tva. Stopa urbanizacije je jo? prili?no niska,
2004.
godine samo je 34 % Pakistanaca ?ivjelo u gradovima.
S godi?njim rastom stanovni?tva ve?im od dva posto, Pakistan ima jednu od najve?ih stopa rasta u Aziji. Iako je broj ?ivorođenih na 1000 stanovnika pao s 43 (
1970.
) na 29,74 (
2006.
), i dalje je na vrlo visokoj razini. Ipak, ovo nije jedini razlog visokom rastu broja stanovnika. Pobolj?ana zdravstvena za?tita je pove?ala o?ekivanu ?ivotnu dob s 51 godine (1970.) na 63,4 godine (2006.), ?ime je broj umrlih na 1000 stanovnika u istom razdoblju pao s 16 na 8,23. Stopa feritlnosti 2006. godine, bila je ?etiri djeteta po ?eni, prosje?na starost stanovni?tva bila je 20 godina, s postotkom od 39 % djece starosti manje od 15 godina.
Pakistan je
vi?enarodna dr?ava
. Vi?e od tri ?etvrtine stanovni?tva zemlje su indoarijskog podrijetla. Daleko najve?a etni?ka skupina od ove grupe su
Pand?apci
s udjelom od preko 40 % u stanovni?tvu, a slijede ih
Sindhi
s 14 % i
Saraiki
s 10 % koji ?ive u ju?nom Pand?abu. Poseban polo?aj zauzimaju
muhad?iri
s udjelom od sedam do osam posto u stanovni?tvu. Oni su jedna od posljedica podjele
Britanske Indije
1947. godine, kad su brojni sjevernoindijski muslimani izbjegli u Pakistan. Za razliku od ostalih etni?kih skupina oni ?ive ve?inom u gradovima diljem zemlje. U Sindhu zauzimaju 40 %, dok u Pand?abu zauzimaju 10 % urbanog stanovni?tva. Njihov udio među ruralnim stanovni?tvom je iznimno mali.
Iranski narodi ?ine oko 20 % stanovni?tva Pakistana.
Pa?tunci
koji ?ive u sjeverozapadu zemlje uz granicu s Afganistanom i u sjevernom Belud?istanu su, s udjelom od 15 % u stanovni?tvu, druga po broju etni?ka skupina u Pakistanu. Najve?i dio od procjenjenog broja od tri milijuna afganistanskih izbjeglica u Pakistanu pripadaju ovoj etni?koj skupini. Druga velika iranska etni?ka skupina su
Belud?i
(
Balu?i
) koji ?ine oko tri posto stanovni?tva. I
Pa?tunci
i
Belud?i
podijeljeni su u
plemenske
zajednice.
Brahui
u isto?nom Belud?istanu su izolirani predstavnici
dravidskih
naroda, koji ina?e ve?inom ?ive na jugu Indije. U zemlji ?ive jo? brojne etni?ke skupine, pogotovo na sjeveru zemlje.
U Pakistanu se govori vi?e od 50 jezika. Ti jezici obi?no odgovaraju etni?koj podjeli zemlje.
[8]
Slu?beni jezici su
urdski
i
engleski
. Dok se engleski koristi ve?inom u dr?avne, poslovne i obrazovne svrhe, urdski je jezik op?eg sporazumijevanja u zemlji. Ovaj nacionalni jezik iznimno je sli?an
hindiju
, glavnom nacionalnom jeziku Indije, a razlikuje se ve?inom po posuđenicama iz
perzijskog
i
arapskog
, te po pismu (ina?ici arapskog pisma). Kao materinski jezik urdski govori sedam do osam posto stanovni?tva, ve?inom muhad?iri. Broj govornika ovog jezika, zbog njegove dru?tvene uloge stalno raste, ponajvi?e zahvaljuju?i njegovoj upotrebi u ?kolama (urdski je nastavni jezik na primarnoj i sekundarnoj razini ?kolovanja). Promoviranje ovog jezika kao nacionalnog jezika nai?lo je na otpor u mnogim podru?jima gdje se koriste lokalni jezici.
Daleko najve?i jezik po broju izvornih govornika je
pand?apski
, kojeg prema popisu iz 1998. godine govori 43 % stanovni?tva, ipak ovaj jezik u pisanom obliku nema veliku va?nost i za razliku od situacije u Indiji, nije priznat kao slu?beni jezik.
Sindski jezik
kojim se slu?i 14 % stanovni?tva, u pokrajini
Sindh
se koristi i u slu?bene svrhe. Govornici
saraikija
(10 % stanovni?tva) ve?inom ?ive u ju?nom Pand?abu.
Hindko
, jo? jedan indoarijski jezik, materinski je jezik za oko petinu stanovni?tva u
Sjeverozapadnoj pokrajini
, ?to je oko dva posto stanovni?tva na nacionalnoj razini.
Pa?tunski
(15%) i
belud?ijski
(3%) su
iranski jezici
, dok je jezik
brahui
(1,5%) dravidski jezik. U
Kara?iju
?ive mumbajske skupine koje i danas govore
gud?aratski
.
Na sjeveru zemlje postoji veliki broj jezika, koji obi?no nemaju vi?e od milijun govornika. Ovi jezici spadaju u dardske, indoarijske i sinotibetanske skupine. U sjevernim podru?jima ?ivi i oko 100.000 govornika izoliranog
buru?askog
jezika.
Islam
je dr?avna religija zemlje. Prema popisu stanovni?tva iz
1998.
godine, 96,3 % pakistanskog stanovni?tva su
muslimani
. Od mno?tva oblika islama, oko 80% stanovni?tva prakticira tradicionalni ortodoksni oblik islamske vjere. Ovo je osobito izra?eno među stanovni?tvom s pa?tunskom ve?inom. Religijske manjine, kao
hinduisti
, jo? uvijek nemaju sva prava u izra?avanju svojih vjerskih uvjerenja koja ?esto skrivaju od javnosti.
Ve?ina vjernika su
sunitski
muslimani. Ovaj pravac islama podijeljen je na vi?e ?kola mi?ljenja. Pravac s najvi?e sljedbenika su
Barelvije
, koji slijede
sufijski
pokret i
hanefijski
mezheb
. Ve?inom dominiraju u ruralnim dijelovima Sindha i Pand?aba, ali imaju mno?tvo sljedbenika i u velikim gradovima kao
Lahore
,
Multan
i
Rawalpindi
.
Deobandi
koji isto slijede hanefijski mezheb i zagovaraju strogo pridr?avanje islamskih pravila su najvi?e zastupljeni u Kara?iju, te među
Pa?tuncima
u
Sjeverozapadnoj pokrajini
i
Belud?istanu
.
Postotak
?iitske
skupine
imamita
u sveukupnom stanovni?tvu zemlje nije posve jasan. Obi?no se procjenjuje da ih ima oko 20 %. Zastupljeni su u Kara?iju, Lahoreu,
Sialkotu
i
Jhangu
, kao i u Gilgit-Baltistanu. U Pakistanu postoje dvije velike skupine
ismailita
. Bohri ?ive ve?inom u Kara?iju, a Nizari ve?inom u Gilgit-Baltistanu i Khyber Pakhtunkhwi.
Ahmedije
koji ?ini 0,2 posto stanovni?tva i koji ?ive ve?inom u
Rabwahu
i oko
Sialkota
, od
1974.
nisu slu?beno priznati kao pripadnici islamske zajednice, te su ?esto podvrgnuti progonima.
Za vrijeme podjele
1947.
godine, skoro svi hinduisti i
sikhi
su napustili Pand?ab. U Sindhu je ostala tre?ina hinduista. Danas u toj pokrajini ?ivi oko 1,8 milijuna hinduista, ?to je skoro sveukupna
hinduisti?ka
zajednica zemlje koja na nacionalnoj razini ?ini 1,8% stanovni?tva. U zemlji postoji i ne?to manji broj
kr??ana
, oko 1,6%. Oni ?ive ve?inom oko
Lahorea
, u
Rawalpindi
i
Islamabadu
, te u
Kara?iju
. Mnogi od njih su bili pripadnici kaste
nedodirljivih
, koji su za vrijeme britanske vlasti pre?li na kr??anstvo. Jedan dio do?ao je i iz
Goe
. Oko polovice kr??ana pripadaju
Rimokatoli?koj Crkvi
, dok druga polovica pripadaju zajednici protestantskih Crkvi naziva
Church of Pakistan
. Također postoje i neke manje kr??anske zajednice, kao i druge vjerske zajednice, primjerice
zoroastristi
. Napadi na hinduiste i kr??ane nisu rijetkost, te je zbog toga Pakistan smatran zemljom vjerske netolerancije.
[9]
U Pakistanu vlada tr?i?no gospodarstvo. Sva velika industrijska poduze?a koja su nacionalizirana u 1970-ima su postupno reprivatizirana od 1990-ih. Nakon velikog usporenja rasta gospodarstva koji se dogodio kao rezultat vojnog udara 1999. godine, pakistansko gospodarstvo od 2002. bilje?i sna?an rast. U razdoblju godine 2005./2006. taj je rast bio 6,6 posto. Ukupni
bruto doma?i proizvod
2005. godine je po
Svjetskoj banci
bio oko 110 milijardi
USD
.
[10]
Godi?nji prihod po stanovniku je jo? nizak i iznosi 700 USD.
Pakistansko gospodarstvo najvi?e naru?ava ra?irena
korupcija
, nedostatak infrastrukture u pojedinim dijelovima zemlje i nestabilna politi?ka situacija koja ote?ava strane investicije.
Inflacija
je poprili?no visoka (2005./2006. je bila 7,9%
[11]
), kao i bud?etski deficiti koji iznosi 4,2%.
[12]
Unato? velikom napretku u industrijalizaciji i razvitku uslu?nog sektora, pakistanskom gospodarstvom jo? sna?no dominira
poljoprivreda
. Iako se obrađuje samo jedna tre?ina obradivih povr?ina u zemlji, 44,1% zaposlenog stanovni?tva radi u poljoprivredi(2005./2006.
[13]
), a njezin udio u ukupnom BDP-u je 21,6% (2005./2006.
[14]
).
?etiri petine poljoprivrednih povr?ina nalazi se uz Ind, dok se ostatak nalazi u oazama u Belud?istanu i sjevernim planinama. Najvi?e se proizvode
?itarice
i
vo?e
, kao datulje i banane.
P?enica
je kultura koja se najvi?e uzgaja. Pakistan spada među deset najve?ih proizvođa?a p?enice na svijetu. U mnogo manjem broju uzgajaju se i
ri?a
,
kukuruz
i
proso
. Zbog mo?varnosti i slanosti tla, poljoprivredna produktivnost nije visoka. Kako bi se izbjegli ovi problemi uvedeni su sustavi za odvodnju i pumpe.
Najve?i poljoprivredni izvozni proizvod je
pamuk
kojeg se godi?nje proizvede vi?e od pet milijuna tona ?to ?ini Pakistan ?etvrtim svjetskim izvoznikom pamuka. Ostali va?ne izvozne kulture su
?e?erna trska
i
duhan
.
Stjecajem neovisnosti je u Pakistanu ostalo, uklju?uju?i dana?nji Banglade?, samo pet posto britanskoindijske
industrije
. Budu?i da je razvoj industrije bio prioritet, po?ela je djelovati pakistanska industrijska politika. Danas dr?ava ima vrlo raznoliku industrijsku proizvodnju u kojoj je zaposleno 20,6% (2005./2006.
[13]
) radne snage, od ?ega dvije tre?ine u proizvodnji i jedna tre?ina u izgradnji. Udio industrije u ukupnom gospodarstvu zemlje je 26,0%
[14]
).
Daleko najva?nija grada industrijske proizvodnje je tekstilna industrija, pogotovo u preradi pamuka. Pakistan je jedan od najve?ih svjetskih proizvođa?a pamu?ne robe. Također je vrlo bitna i prerada ko?e, od koje se proizvodi ko?na odje?a, cipele, rukavice i nogometne lopte. Među ostale va?ne industrijske grane spadaju prehrambena, kemijska i farmaceutska industrija, te prerada i proizvodnja cementa, metala i papira.
2005./2006. Pakistan je izvezao dobra vrijedna 14,962 milijardi USD. Glavni izvozni proizvodi bili su tekstilna roba (59,7 %, ve?inom pamuk, ponajvi?e odje?a, posteljina, ru?nici i sl.), ?ive?ne namirnice (9,6 %, od ?ega ri?a ?ini 6,9 %), ko?a i cipele (ukupno 6,7 %), gorivo (4,5 %), kemikalije i farmaceutika (2,7 %), industrijski proizvodi (2,2 %, ve?inom medicinski instrumenti), sportska oprema (2,1 %) i tepisi (1,5 %).
[15]
Ukupni uvoz 2005./2006. iznosio je 25,598 milijardi USD, a uklju?ivao je strojeve i vozila (27,5 %), naftu i naftne derivate (23,3 %), kemikalije (14,7 %), ?ive?ne namirnice (6,7 %, od ?ega 2,6 % ulje, 1,7 % ?e?er i 0,8 % ?aj), ?eljezo i ?elik (6,0 %) i tekstile (1,9 %).
[15]
Najve?i pakistanski trgovinski partneri su
Europska unija
(posebice
Ujedinjeno Kraljevstvo
i
Njema?ka
),
SAD
,
Ujedinjeni Arapski Emirati
,
Saudijska Arabija
,
Kina
,
Japan
i
Kuvajt
.
Iako se pakistanska cestovna mre?a u trenutku stjecanja neovisnosti sastojala ve?inom od neasfaltiranih cesta, brzo je razvijena i danas se 92% svih prijevoza roba i ljudi obavlja cestovnim prometom. Cestovna mre?a velika je 254.000 kilometara, od ?ega je 60% asfaltirano.
[16]
Oko 8 000 kilometara nacionalnih
autocesta
(
National Highways
) povezuje sve dijelove zemlje i sve ve?e gradove. Ovim sna?no prometno optere?enim autocestama upravlja
National Highway Authority
(NHA). U zemlji postoje jo? i ?etiri autoceste (
Motorways
) koje su duga?ke 700 kilometara (stanje 2003.)
[17]
, a planira se i gradnja drugih. Sveukupna cestovna mre?a je trenutno nedovoljna i ne mo?e pratiti razvoj prometa u zemlji.
Prva
?eljezni?ka pruga
na podru?ju dana?njeg Pakistana otvorena je
13. svibnja
1861.
između
Kara?ija
i
Kotrija
. Danas dr?avno ?eljezni?ko poduze?e
Pakistan Railways
zapo?ljava oko 90 000 radnika i godi?nje preveze oko 70 milijuna putnika na 7 791 kilometara pruge.
[18]
Elektrificirano je samo 293 km pruge (od
Lahorea
do
Khanewala
kod
Multana
) ?to ?ini manje od 4% sveukupne ?eljezni?ke mre?e. ?eljezni?ka mre?a je ve?inom koncentrirana u gusto naseljenim pokrajinama Pand?ab i Sindh, dok ?eljezni?ka veza s lu?kim
Gwadarom
i sjevernim planinama ne postoji. ?eljeznica nema toliku va?nost u zemlji kao u susjednoj Indiji.
Tri glavne međunarodne zra?ne luke u Pakistanu su
Kara?i
(
Jinnah International Airport
),
Lahore
(
Allama Iqbal International Airport
) i
Islamabad
(
Islamabad International Airport
). Veze sa zaljevskim dr?avama gdje radi veliki broj pakistanskih radnika imaju i manje zra?ne luke kao
Faisalabad
,
Gwadar
,
Multan
,
Pe?avar
i
Quetta
. U zemlji postoji veliki broj regionalnih zra?nih luka, ?ak i u vrlo izdvojenim dijelovima zemlje. Nacionalni zra?ni prijevoznik
Pakistan International Airlines
(PIA) dugo je imao monopol nad doma?im letovima, dok danas letove u zemlji nudi i nekoliko privatnih poduze?a.
Prekomorski teretni promet odvija se gotovo isklju?ivo u Kara?iju, ?to grad ?ini glavnim sredi?tem pakistanske međunarodne trgovine. Kako bi se rasteretila pomorska luka
Karachi Port
, 1970-ih je izgrađena druga luka ne?to izvan Kara?ija nazvana
Port Muhammad Bin Qasim
. U o?ujku 2002., je Kina po?ela graditi veliku luku u Gwadaru.
2003. godine, Pakistan je 63,7% svojih potreba za elektri?nom energijom pokrivao
termoelektranama
. Glavni izvori energije su
prirodni plin
i
nafta
koja se uvozi iz bliskoisto?nih zemalja. Iako ga sad trenutno ne uvozi, Pakistan ?e u budu?nosti vjerojatno morati uvoziti prirodni plin zbog rastu?ih energetskih zahtjeva. Zbog toga je Pakistan zainteresiran za izgradnju
plinovoda
kojim bi se plin dopremio iz
Turkmenistana
preko
Afganistana
.
Hidroelektranama
se proizvodi 33,9% energije, dok udio od 2,4% ima nuklearna energija.
[19]
Pakistan je bio prva i jedina islamska zemlja koja je imala nuklearne reaktore. Prva
nuklearna elektrana
proradila je
1971.
, dok je druga koja je izgrađena uz kinesku pomo? proradila 2000. godine. Planiraju se i druge ovakve elektrane uz kinesku pomo?. Osim hidroenergije, ostali obnovljivi izvori energije se prakti?ki ne koriste. U svibnju 2003., vlada je osnovala
Alternative Energy Developing Board
kojim bi se trebala promovirati upotreba alternativnih energetskih izvora.
Telekomunikacijsko poduze?e PTCL koje je privatizirano
1996.
godine, dr?alo je monopol na fiksnu telefoniju sve do
2005.
godine. Od tad takve usluge nudi nekoliko konkurenata koji su preuzeli samo mali dio tr?i?ta. 2005. godine je u zemlji postojalo 5,3 milijuna fiksnih telefonskih priklju?aka. Broj korisnika mobilne telefonije popeo se u studenom 2006. na 46 milijuna ?to je ?etiri puta ve?i broj od situacije 2005. godine.
[20]
Na tr?i?tu mobilne telefonije vlada ?estoka konkurencija između nekoliko pru?atelja takvih usluga. Broj privatnih internetskih priklju?aka u zemlji je jo? malen. 2005. godine je postojalo samo 2,1 milijun priklju?aka na internet. Zbog toga su internetcafei vrlo popularni u velikim gradovima.
Iako je od nezavisnosti postignut napredak u obrazovnom sustavu, stopa
nepismenosti
u Pakistanu koja je oko 50% je jedna od najvi?ih u Aziji. Ta stopa kod mu?karaca iznosi 37%, dok je od ?ena nepismeno ?ak 64% (stanje 2004.).
[21]
Pakistanska vlada je 2005./2006. godine davala 2,1% BDP-a u obrazovne svrhe, ?to je najmanje od svih zemalja u ju?noj Aziji.
[22]
Do danas ne postoji obvezni ?kolski program. Jedino je u Pand?abu osnovna ?kola obvezna po zakonu iz
1994.
godine.
Dr?avni obrazovni sustav sastoji se od tri stupnja. Petogodi?nju osnovnu ?kolu mogu pohađati djeca od pet godina starosti. Nakon toga slijedi trogodi?nja srednja ?kola. Sekundarno obrazovanje sastoji se od dvogodi?njeg naukovanja u vi?oj ?koli (
High School
, ekvivalent hrvatskoj srednjoj ?koli) nakon koje slijedi zavr?ni ispit, poslije ?ega se obrazovanje mo?e nastaviti u
Higher Secondary School
, koja također traje dvije godine. Nakon zavr?etka ove ?kole, mogu?e je pohađati jedno od dr?avnih sveu?ili?ta. U Pakistanu postoji preko 110 dr?avnih i privatnih sveu?ili?ta.
[23]
Osim javnih ?kola va?an obrazovni faktor su i tisu?e
medresa
. Njih pohađaju ve?inom djeca iz siroma?nih obitelji koji si ne mogu priu?titi dr?avno obrazovanje. Također medrese ?esto pru?aju i humanitarnu pomo?. Ipak, jer nisu pod dr?avnom kontrolom, neke ekstremisti?ke skupine koriste medrese za ?irenje ekstremisti?kih ideja.
U trenutku osnivanja 1947. godine, Pakistan je zami?ljen kao muslimanska dr?ava na indijskom potkontinentu. Od odvajanja Isto?nog Pakistana (
Banglade?a
) 1971. godine, Pakistan vi?e nije bio dom ve?ini muslimanskog stanovni?tva u tom dijelu svijeta, nego manjem dijelu od 400 milijuna muslimana koji ?ive na potkontinentu. Osim religije, stanovni?tvo Pakistana nema zajedni?ku povijest, jezik, politi?ku ideologiju ni jaki osje?aj zajedni?tva, te je zbog toga te?ko stvoriti jedinstven identitet zemlje.
Zbog toga je te?ko definirati ?pakistansku kulturu“. Ona obuhva?a sav kulturni razvoj zemlje od nezavisnosti ili predstavlja skup svih kultura Pakistana unutar granica zemlje. U prvom slu?aju pakistanska kultura bila bi stara samo 60-ak godina. U drugom slu?aju ona bi obuhva?ala kulture svih naroda koji danas ?ive u dr?avi, ali dana?nje granice Pakistana presijecaju nekoliko kulturnih regija. ?etiri od pet najmnogoljudnijih naroda u Pakistanu-
Pand?abi
,
Pa?tunci
,
Belud?i
i
stanovni?tvo koje govori urdski
- bilo bi kulturno povezano s barem jednom susjednom zemljom; Pand?abi i urdsko stanovni?tvo s
Indijom
, Pa?tunci s
Afganistanom
, a Belud?i i s Afganistanom i s
Iranom
.
Zbog svog polo?aja pakistanska kultura je sna?no povezana s indijskom kulturom, ali sa znatnim perzijsko-arapskim utjecajima.
Pakistanska knji?evnost stvarana je na mnogim jezicima, uklju?uju?i naj?e??e
urdski
,
sindski
,
pand?apski
,
pa?tunski
,
belu?ki
, a u novije vrijeme i
engleski
, te u pro?losti ?esto i
perzijski
. Sve do 19. stolje?a je knji?evnost na prostoru dana?njeg Pakistana ve?inom bila ograni?ena na lirsko stvarala?tvo s vjerskim i narodnim temama. Dolaskom kolonijalnih vremena mijenja se i knji?evnost na koju po?inje djelovati zapadnja?ki utjecaj. Danas su iznimno popularna kratka djela.
Nacionalnim pjesnikom smatra se
Muhamed Ikbal
(1877. ? 1938.), koji je ve?inom stvarao na perzijskom, ali i na urdskom jeziku. Njegova djela ve?inom se bave islamskom filozofijom, a sam pjesnik je bio va?na li?nost u pakistanskom nacionalnom pokretu.
Danas je naj?ivlja urdska knji?evnost, ?iji korijeni se?u iz 14. stolje?a. Najpoznatiji moderni pakistanski pisac koji je stvarao na urdskom je
Faiz Ahmed Faiz
(1911. ? 1984.). Najpoznatijim pjesnikom na sindskom jeziku smatra se
sufijski
mistik
?ah Abdul Latif
(1689. ? 1752.). U Pand?abu su najpopularnije ljubavne i vjerske teme. Pa?tunska knji?evnost u Pakistanu vezana je za susjedni Afganistan, a najvi?e je karakteriziraju ljubavne i epske pjesme. Na belu?kom jeziku stvarane su najvi?e narodne pjesme i balade.
Pakistan ima bogatu tradiciju duhovne glazbe koja je nastala spajanjem indijske glazbe s arapsko-perzijskim utjecajima. Poseban zna?aj glazba ima u sufizmu gdje se pjevanjem izra?ava ljubav prema Bogu. Pjevanje ?esto prati samo pljeskanje rukama ili bubnjevi. U klasi?noj se glazbi na drugu stranu koristi veliki broj razli?itih glazbenih instrumenata, ?to je tipi?no za hindustansku glazbu koja je ra?irena u cijelom Pakistanu i u sjevernoj Indiji. Ritam se obi?no daje
tablom
ili
pahavad?om
, dok se melodija proizvodi obi?no ?i?anim instrumentima kao ?to je
sitar
,
tambura
,
sarangi
i
sarod
ili puha?kim instrumentima kao ?to je
bansuri
.
U zemlji postoji veliki broj oblika narodne glazbe, pogotovo u Belud?istanu i među
Pa?tuncima
. Belud?ka narodna glazba sli?na je perzijskoj.
Modernu popularnu glazbu obilje?avaju zapadni utjecaji, kao i elementi klasi?ne i tradicionalne glazbe. Vrlo su popularne pjesme iz poznatih bolivudskih filmova.
Najpoznatiji pakistanski izvođa? u zapadnim zemljama je
Nusrat Fateh Ali Khan
.
Kinematografija
je jedan od najva?nijih medija u dana?njem Pakistanu. Sredi?te pakistanske filmske industrije je
Lahore
, gdje je
1924.
i snimljen prvi nijemi film na tom prostoru. Prvi zvu?ni film snimljen je
1932.
godine. Filmska industrija u Lahoreu koja proizvodi filmove na urdskom i pand?apskom jeziku poznata je pod nazivom ?Lollywood“. U
Pe?avaru
postoji manja filmska industrija koja snima na pa?tunskom jeziku.
Neizostavni dio pakistanskog filma su glazbene i plesne scene, tako da su danas mnogi filmovi glazbenog karaktera. Među stanovni?tvom su iznimno popularni indijski bolivudski filmovi, koji se unato? zabranama njihova uvoza, mogu nabaviti na crnom tr?i?tu. Ovi filmovi su posebno popularni zbog razumljivosti hindskog jezika pakistanskom stanovni?tvu.
Pakistanska kuhinja uvelike nalikuje sjevernoindijskoj kuhinji, uz sna?an utjecaj iz
jugozapadne
i
sredi?nje
Azije. Pakistanska kuhinja je bogatija
mesom
, jer islam za razliku od indijskih religija, kao ?to su
hinduizam
,
budizam
,
d?ainizam
i
sikhizam
, nema razvijenu tradiciju
vegetarijanizma
.
Glavne namirnice su razli?ite vrste
kruha
koje se rade od p?enice, kao
nan
, koje se poslu?uju uz svaki obrok. Druga va?na namirnica je
ri?a
koja se jednostavno priprema kao prilog i jede se uz povr?e i meso. Primjeri ovakvih jela su za?injeni
biryani
ili ne?to bla?i
pilav
(
pulao
).
Uz jela ?esto se koristi curry. U Sindhu i Pand?abu se posebno ?esto koriste razni za?ini i trave, kao ?to su
chili
papri?ice,
kurkuma
,
?e?njak
,
crni papar
,
koriander
,
kardamom
,
đumbir
,
cimet
,
?afran
i mnogi drugi. Naj?e??e vrste mesa su janjetina, piletina i govedina, dok se svinjetina iz vjerskih razloga ne koristi.
Kebabi
koji su do?li s bliskog istoka se u Sindhu i Pand?abu ?esto kombiniraju s indijskim umacima i za?inima. Među mnogim lokalnim vrstama kebaba su
Seekh Kebab
,
Shami Kebab
ili tipi?ni pa?tunski
Chapli Kebab
.
Od slastica je najpopularnija
halva
koja se i ovdje radi u mnogim ina?icama. Popularna su i slatka mlije?na jela, kao npr.
gulab jamun
.
Sva uobi?ajena pi?a u Pakistanu su bezalkoholna, jer islam zabranjuje konzumaciju
alkohola
. Nacionalno pi?e je
?aj
koji se ?esto pije s mlijekom i za?inima. Popularno pi?e je i
lassi
koje se radi od jogurta, a mo?e se mije?ati s vo?nim sokom.
Slu?beni nacionalni
sport
u Pakistanu je
hokej na travi
, iako su
kriket
i
skvo?
popularniji. S ?etiri pobjedni?ke titule (1971., 1978., 1982., 1994) u svjetskom prvenstvu u hokeju na travi, Pakistan je svjetski rekorder u ovom sportu.
U kriketu je pakistanska nacionalna reprezentacija osvojila
Asia Cup
(2002.) i
Asian Test Championship
(1999.), te titulu
svjetskog prvaka
1992. godine, a uz to je i tri puta osvojila Australskoazijsko prvenstvo (1986., 1990., 1994).
Jahangir Khan
i
Jansher Khan
popularizirali su skvo? u Pakistanu. Ova dvojica su ukupno osvojila 14 titula svjetskog prvaka u tom sportu (?est puta Jahangir Khan, osam puta Jansher Khan). Time je Pakistan najuspje?nija zemlja u ovom sportu.
U Pakistanu su se nekoliko puta odvijale mnoge međunarodne igre, uklju?uju?i
Ju?noazijske igre
1989. i 2004. godine. Zemlja ?e 2011. biti doma?in
Svjetskog kupa u kriketu
, zajedno sa ?ri Lankom, Indijom i Banglade?om.
Pakistansko-hrvatski odnosi
[
uredi
|
uredi kod
]
Hrvatska i Pakistan diplomatske odnose uspostavili su 20. srpnja 1994. godine. Veleposlanstvo Pakistana za Hrvatsku nalazi se u
Sarajevu
, a Hrvatske za Pakistan u
Teheranu
. Hrvatski general
Dragutin Repinc
od 2005. do 2007. godine bio je zapovjednik promatra?ke misije
Ujedinjenih naroda
na spornom indijsko-pakistanskom pograni?ju u
Ka?miru
.
[24]
- Izvori
- ↑
Pakistan ima novog premijera
.
index.hr
. 11. travnja 2022
. Pristupljeno 20. studenoga 2022.
- ↑
Choudhary Rahmat Ali:
Now Or Never: Are We To Live Or Perish Forever?
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 14. travnja 2008. (
Wayback Machine
)
- ↑
Internet Center for Corruption Research:
Transparency International (TI) 2006 Corruption Perceptions Index (CPI)
- ↑
Pakistan Army Equipment
- ↑
Pakistan Air Force
- ↑
Pakistan Navy
- ↑
CIA World Factbook:
Pakistan
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 24. svibnja 2020. (
Wayback Machine
)
- ↑
Pakistanski jezici
- ↑
Human Rights Documentation Center:
The Religious Intolerance in Pakistan
- ↑
Svjetska banka:
Pakistan at a Glance
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 11. travnja 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Government of Pakistan, Federal Bureau of Statistics:
Yearly Inflation Rates of Pakistan
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 24. studenoga 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Government of Pakistan, Ministry of Finance: Fiscal Development;
(04-fd.doc) ?Statistical Supplement Pakistan Economic Survey 2005?06“
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 22. studenoga 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
a
b
Government of Pakistan, Federal Bureau of Statistics:
Percentage distribution of employed persons by major industry division
- ↑
a
b
Government of Pakistan, Ministry of Finance:
Growth and Investment; tablica 1.2 u dodatku
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 22. kolovoza 2006. (
Wayback Machine
)
- ↑
a
b
Government of Pakistan, Ministry of Commerce:
Trade Statistics and Analysis
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 14. prosinca 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Svjetska banka:
Pakistan ? Highway Data
- ↑
Government of Pakistan, Ministry of Industry and Production:
Physical Infrastructure Pakistan
- ↑
Svjetska banka:
Pakistan: Transport At A Glance
- ↑
IAEA
:
Energy and Environment Data Reference Bank ? Islamic Republic of Pakistan
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 16. listopada 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Pakistan Telecommunication Authority:
Telecom Indicators
- ↑
Vereinte Nationen, UNDP:
Human Development Report 2006 ? Pakistan
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 11. listopada 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Government of Pakistan, Ministry of Finance:
Economic Survey 2005/06, Chapter 11: Education
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 19. velja?e 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Higher Education Commission Pakistan:
List of Recognized Institutes/Universities
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 26. studenoga 2007. (
Wayback Machine
)
- ↑
Suvremena Hrvatska
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 4. o?ujka 2016. (
Wayback Machine
), www.croatia.eu, pristupljeno 1. o?ujka 2016.
- Literatura
- Njema?ki jezik
- Karl Heinz Buschmann:
Mai's Weltfuhrer 25: Pakistan. Reisefuhrer mit Landeskunde.
Mai Verlag, Dreieich 2002,
ISBN
3-879-36221-1
- Ulrich Ladurner:
Islamabadblues. Briefe aus Pakistan.
Zeitverlag Gerd Bucerius, Hamburg 2001,
ISBN
3-980-82110-2
- Tonny Rosiny:
Pakistan. Drei Hochkulturen am Indus: Harappa ? Gandhara ? Die Moguln (DuMont Kunst-Reisefuhrer).
DuMont Reiseverlag, Ostfildern 1990,
ISBN
3-770-11304-7
- Urs Schoettli:
Funfmal Pakistan.
R. Piper, Munchen 1991,
ISBN
3-492-15139-6
- Susanne Thiel:
KulturSchock Pakistan.
Reise Know-How Verlag, Bielefeld 1997,
ISBN
3-894-16453-0
- Brigitte Voykowitsch:
Allah, Ram und Kricket. Indisch-Pakistanische Konfrontationen.
Picus Verlag, Wien 2003,
ISBN
3-854-52773-X
- Engleski jezik
- Stephen Philip Cohen:
The Idea of Pakistan.
Brookings Institution Press, 2004,
ISBN
0-815-71502-1
- Husain Huqqabi:
Pakistan. Between Mosque And Military.
Carnegie, 2005,
ISBN
0-870-03214-3
- Christoph Jaffrelot:
A History of Pakistan and Its Origins.
Anthem Press, 2005,
ISBN
1-843-31149-6
- Ashok Kapur:
Pakistan in Crisis.
Routledge, 2002,
ISBN
0-415-00062-9
- John King, Bradley Mayhew:
Lonely Planet Pakistan.
Lonely Planet Publications, 1998,
ISBN
0-864-42535-X
- Hanif Kureishi:
My Ear at His Heart.
faber and faber, 2004,
ISBN
0-571-22403-2
- Schoresch Davoodi & Adama Sow:
The Political Crisis of Pakistan in 2007
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 16. velja?e 2008. (
Wayback Machine
)
-
EPU
Research Papers: Issue 08/07
- Ostali projekti
- Mre?na mjesta
Organizacija islamske suradnje
|
---|
| | | Zemlje s promatra?kim statusom
| | | Muslimanske organizacije s promatra?kim statusom
| | | Međunarodne organizacije s promatra?kim statusom
| |
|