Zra?ne snage Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zra?ne snage Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava
United States Air Force
Aktivna formirano 18. 9. 1947. (kao poseban vid vojske)
Dr?ava SAD
Vrsta ratno zrakoplovstvo
Dio Oru?ane snage Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava
Glavno sjedi?te Pentagon , Virginia , SAD
Boje teget, zlatno ?uta
Komandanti
Vrhovni zapovjednik Joe Biden
Ministar odbrane Lloyd Austin
Sekretar Zra?nih snaga Frank Kendall III
Na?elnik ?taba David W. Allvin
Simbol Zra?nih snaga Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava (United States Air Force - USAF)
Amblem ameri?kih zra?nih snaga (gornja strana lijevog i donja strana desnog krila te na svakoj strani trupa po jedan put)

Zra?ne snage Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava ( engleski : United States Air Force ; USAF ) jesu zra?ne snage u sklopu oru?anih snaga Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava. Njihov zadatak je odbrana SAD-a kroz kontrolu i kori?tenje prostora u zraku i u svemiru.

2006. zra?ne snage Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava su imale 346.166 vojnika od kojih je 71.691 bilo Oficira (20,7%). Osim njih, 145.620 civilnih osoba je radilo u sastavu USAF-a. U slu?aju op?irne mobilizacije, na raspolaganju stoji jo? 78.426 vojnika, organiziranih u Air Force reserve Command i pored njih 106.000 rezervista nacionalne garde ( National Guard ). USAF danas predstavlja ?etvrtinu cjelokupnih oru?anih snaga USA, ?ija se ja?ina iste godine navodi sa 1,43 miliona ljudi.

U inventaru 2006. godine, nalaze se 4300 aviona , 1700 aviona rezerve i nacionalne garde. USAF na raspolaganju ?irom svjeta ima 85 vojnih aerodroma ( Air Force Base ) od kojih se 72 nalaze na teritoriji USA i 8 u evropi. Uz to dolazi jo? 82 manje baze i, na raspolaganju rezerve i nacionalne garde, jo? 72.

2007. godine, USAF ima na raspolaganju 130,4 milijarde dolara , ?to odgovara 29,5% odbrambenog bud?eta USA.

Historija [ uredi | uredi izvor ]

Prvi svjetski rat i period između dva svjetska rata [ uredi | uredi izvor ]

1917. godine ulaskom SAD -a u prvi svjetski rat , prve borbene zra?ne snage SAD-a poti?u formiranjem Zra?ne slu?be ( engleski : Air Service ) u sklopu Ameri?kih ekspedicijskih snaga (AEF). General-major Mason Patrick je bio imenovan za prvog komadanta. Ove zrakoplovne jedinice, od kojih su neke obu?avane u Francuskoj, su pru?ale takti?ku podr?ku ameri?koj vojsci, naro?ito u bitci za Saint-Mihiel i tokom ofenzive za Meuse-Argonne. Poznati piloti toga doba bili su kapetan Eddie Rickenbacker i poru?nik Frank Luke. Izgradnjom ovih borbenih snaga, avijacija oru?anih snaga SAD je od komande izviđa?kog korpusa stavljena pod direktnu komandu sekretara rata Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava. Kasnije je formirana Zra?na slu?ba kopnene vojske SAD-a (USAAS), a krajem prvog svjetskog rata Zra?na slu?ba AEF-a je raspu?tena, a Zra?na slu?ba kopnene vojske SAD-a je u velikoj mjeri demobilizirana.

1920. godine je uvr?tena kao grana kopnene vojske SAD-a, koja je 1926. godine preimenovana u Zra?ni korpus kopnene vojske SAD-a. Tokom ovog perioda Zra?ni korpus je po?eo sa eksperimentiranjem novih tehnologija, kao ?to je bilo nadopunjavanje gorivom u zraku, te radovi na novim Boeing YB-9 i Martin B-10 prvih bombardera ?ija je konstrukcija u potpunosti bila izrađena od metala.

1938. godine uveden je u operativnu upotrebu bombrader Boeing B-17 , od kojih su tri presrela italijanski putni?ki brod Rex 620 nauti?kih milja isto?no od Sandy Hooka, New Jersey . Ovim događajem osim ?to je pokazana sposobnost ameri?ke avijacije da brani svoju nacionalnu obalu, također je ukazano na po?etak nove doktrine strate?kog bombardiranja.

Drugi svjetski rat [ uredi | uredi izvor ]

P-51 Mustang lovci tokom leta sredinom 1944. godine

U drugom svjetskom ratu zra?ne snage su znatno uve?ane, ali je do?lo i do njene reorganizacije. Organitacijski su postale nezavisne od kopnene vojske ve? 1941. godine, kada je Zra?ni korpus Kopnene vojske SAD-a postao dijelom novih Zra?nih snaga Kopnene vojske SAD-a (AAF). Zra?ne snage su krajem rata brojale 2.253.000 ljudi kao i 63.715 letjelica.

General major Carl A. Spaatz je imenovan za komadanta 8. zra?nih snaga u Londonu 1942. godine zajedno sa drugim ?ovjekom komande brigadnim generalom Ira Eakerom koji je nadzirao strate?ko bombardovanje. Krajem 1943. godine Spaatz je imenovan za komadanta novih Strate?kih zra?nih snaga SAD-a. Spaatz je zapo?eo sa operacijama dnevnih bombardiovanja koriste?i predratnu doktrinu bombardera u bliskim formacijama, oslanjaju?i se na njihovu kombiniranu obrambenu vatrenu snagu za za?titu od napadaju?ih neprijateljskih zrakoplova, a ne za podr?ku borbene pratnje. ova taktika se pokazala manjkavom jer kod misija bombradovanja duboko u neprijateljskoj teritoriji je dolazilo do napada njema?ke avijacije, ali i podru?ja koja su predstavljala mete bile su ?ti?ene gustom mre?om protivavionskih topova. Ameri?ki piloti su imali te?ke gubitke uslijed bombardovanja naftnih rafinerija kod grada Ploie?ti u Rumuniji i fabrika kugli?nih le?ajeva u Schweinfurtu i Regensburgu . Usljed velike stope gubitaka u ljudstvu i letjelicama, strate?ka ofenziva je obustavljena u jesen 1943. godine.

Tokom borbi u Europi kori?teni su lovci P-47 i P-38 kao pratnja bombardera, kasnije se u toj ulozi znatno bolje pokazao lovac P-51 Mustang koji je bio jedan od najpoznatijih ameri?kih lovaca tokom Drugog svjetskog rata. Tokom djelovanja ameri?ke avijacije njema?ki Luftwaffeje bio oslabljen, bombardovanjem njema?kih aerodroma smanjena je njegova borbena spsobnost i za?tita zra?nog prostora. Opasnost od djelovanja njema?ke avijacije tokom iskrcavanja u Normandiji je bila zna?ajno smanjena.

Na pacifi?kom rati?tu glavni zadaci zrakoplovstva su bili borbe u zraku protiv japanske avijacije, djelovanja protiv japanskih ratnh brodova, bombardovanje japanskih gradova kao i podr?ka snagama na kopnu i moru. Prva primjena takti?kog zra?nog transporta poznatog i kao airlift od ameri?kih zra?nih snaga je bila u periodu od maja 1942. do novembra 1945. kada je stotinama letova preba?eno vi?e od pola miliona tona tereta iz Indije u Kinu preko isto?nih obronaka Himalaja.

Formiranjem 20. zra?nih snaga pimjenjeni su strate?ki bombarderi Boeing B-29 Superfortress u svrhu strate?kog bombardovanja japanskih gradova. Upotreba zra?nih baza u Kini je bila nedovoljno efektivna zbog njihovog nedovoljnog snadbijevanja zra?nim mostom iz Indije i prijetnje japanskog ratnog zrakoplovstva. Nakon ?to su zauzeta Marijanska ostrva sredinom 1944. godine, na njima su formirane nove baze za djelovanje strate?kih bobardera. U jednoj no?i sa 9. na 10. mart 1945. bombardovanjem Tokija, u rezultiraju?im po?arima poginulo je preko 100.000 ljudi. Upotrebom zapaljivih bombi u 66 drugih japanskih gradova poginulo je preko 350.000 ljudi. Po?etkom augusta 1945. godine 20. zra?ne snage su izvr?ile atomski napad na Hiroshimu i Nagasaki kao odgovor na japansko odbijanje Postdamske deklaracije u kojoj su bili opisani uslovi japanske predaje. [1] [2]

Hladni i korejski rat [ uredi | uredi izvor ]

F-86 Sabre avioni tokom korejskog rata.

Iako su u praksi zra?ne snage bile nezavisne od kopnene vojske, one dobivaju status vida oru?anih snaga i nezavisnost od kopnene vojske 1947.]] godine. Nakon drugog svjetskog rata dolazi do pogor?anja odnosa između SAD -a i tada?njeg SSSR -a ?to ozna?ava po?etak hladnog rata i po?etak utrke u naoru?anju između ovih dr?ava. Obje zemlje su htjele pro?irti svoj uticaj, tako da su amerikanci formirali svoje vojne baze u Europi, kasnije u Japanu i Ju?noj Koreji . Sjedninjene Ameri?ke Dr?ave su izgradile zra?ne baze u britanskim prekomorskim podru?jima, britanskom indijskoocenaskom teritoriju kao i na otoku Ascension u ju?nom Atlantiku .

Prvi test za USAF u hladnom ratu je predstavljala berlinska blokada kada su komunisti u Isto?noj Njema?koj kako cestovno tako i zra?no izolirali zapadni Berlin . Ameri?ke zra?ne snage zajedno sa britanksim RAF-om i zra?ni snagama Commonwealtha opskrbljivali zapadni Berlin zra?nim mostom.

1948. godine zakonom o integraciji ?ena u oru?ane snage, ?ene dobivaju svoj status u regularnim i rezervnim zra?nim snagama. [3]

Tokom tokom korejskog rata koji je po?eo u junu 1950. godine, Zra?ne snage Dalekog Istoka su bile među prvim formacijama koja se susprostavila invaziji Sjeverne Koreje. Njihov zadatak je bio bliska podr?ka jedinicama u pusanksom d?epu djeluju?i iz Japana. Pored toga vodile su kampanju strate?kog bombardovanja ratnih potencijala Sjeverne Koreje. Kako su po?etkom rata izgubile svoju bazu u Kimpu, nakon invazije na Incheon one su se opet vratile u Ju?nu koreju. U decembru 1950. godine u sukob se uklju?uje i Kina . Uvođenjem u borbena djelovanja sovjetskih mlaznih lova?kih aviona MiG-15 bio je ote?ano bombardovanje avionima B-29. Kao odgovor na to USAF je upotrijebio svoje lovce F-86 Sabre . Iako su taktike zra?ne superiornosti nad neprijateljem i bliske zra?ne podr?ke imale uspjeha, poku?aj presijecanja veza zra?ne podr?ke neprijatelja nije donio puno uspjeha, odlu?eno je da se krene u sistematsku kampanju nano?enja ekonomske ?tete Sjevernoj Koreji i kineskim snagama ?to je uklju?ivalo bombardovanje Pjongjanga i sjevernokorejskih hidrocentrala .

Vijetnamski rat [ uredi | uredi izvor ]

Bombarder Boeing B-52 tokom izbacivanja bombi iznad Vijetnama.

USAF je imao zna?ajna djelovanja tokom vijetnamskog rata . Prva djelovanja protiv Sjevernog Vijetnama bila su 1964. godine nakon incidenta u zaljevu Tonkin. U martu 1965. godine po?ela je kampanja kontinuiranog bombardovanja poznata pod nazivom Rolling Thunder . Svrha ove operacije je bila uni?titi volju i moral Sjevernog Vijetnama za borbom uni?tavanjem industrijskih kompleksa i protivzra?ne odbrane, zaustavljanje protoka ljudi i opreme Ho ?i Minovim putem kako bi se Sjeverni Vijetnam prisilio na mirovne pregovore. USAF je tokom svih borbenih djelovanja u periodu 1965-1968. bacio vi?e bombi nekon tokom cijelog Drugog svjetskog rata, a operacija Rolling Thunder je trajala do ameri?kih predsjedni?kih izbora 1968. godine. Osim ?to je ovom operacijom nane?ena velika ekonomska ?teta i ?teta u infrastrukturi, nisu ostvareni njeni politi?ki i strate?ki cijevi.

USAF je također odigrao va?nu ulogu tokom Uskr?nje ofenzive 1972. Brzim raspoređivanjem lovaca, bombardera i juri?nih aviona slomljena je ofenziva Sjevernog Vijetnama. Operacijom Linebacker pokazano je Sjevernom i Ju?nom Vijetnamu, da SAD bez zna?ajne upotrebe kopnenih snaga ima uticaja na rat. Zra?na djelovanja SAD u ovom ratu zavr?avaju operacijom Linebacker II, nakon ?ega su uslijedili Pari?ki pregovori.

Gerilski na?in rata u po?etku sukoba, kao i ometanje snadbijevanja Sjevernog Vijetnama kroz tre?e zemlje u jugoisto?noj Aziji, dovelo je do usvajanja novih specijalnih operativnih mogu?nosti unutar USAF-a. Privremeni i eksperimentalni koncepti kao ?to su zra?ni komandosi i zra?ne topovnja?e, takti?ke misije kao djelomi?no uspje?na operacija Obale Slonova?e duboko u neprijateljskoj teritoriji, kao i misije borbenog tra?enja i spa?avanja rezultirale su uvođenjem doktrina, jedinica i opreme.

Borbena djelovanja od 1975. [ uredi | uredi izvor ]

Formacije ameri?kih F-15 i F-16 aviona tokom zalivskog rata.

Tokom kasnih 1970-ih USAF je modernizirao svoje takti?ke snage uvođenjem novih tipova aviona kao ?to su F-15 , F-16 i A-10 i provedbom realisti?kih scenarija u vje?bama Crvena zastav a.

Tokom 1980-ih USAF je pro?irio svoju strukturu u?e?i na iskustvima iz Vijetanma, dodana je pa?nja na jedinice i letjelice za elektronsko ratovanje i za suzbijanje neprijateljske protivzra?ne odbrane. Neuspjeh spasila?ke operacije Orlova kand?a rezultirao je pove?anim naglaskom USAF-a na sudjelovanje u doktrini, opremi, personalu i planiranju zajedni?kih specijalnih operacija.

Ameri?ke zra?ne snage sudjelovale su operacijama tokom Invazije na Grenadu 1983, operacije kanjon El Dorado 1986, invazije na Panamu 1989. godine.

Upotreba satelitskog izviđanja tokom haldnog rata, upotreba strate?kog i takti?kog zra?nog izviđanja predstvali su novine u avijaciji i borbenim djelovanjima ali i jedna bitna zna?ajmost u narednim borbenim djelovanjima.

Zalivski rat [ uredi | uredi izvor ]

Glavni dio zra?nih snaga koalicije tokom zalivskog rata 1991. predstvaljao je USAF sa avijacijom ratne mornarice SAD-a. Sposobnosti Lockheed F-117 stealth aviona pokazale su se uspje?nim tokom bombardovanja Bagdada unato? djelovanju tada sofiticitrane ira?ke PVO. USAF je sa avijacijom ratne mornarice mogao patrolirati iznad sjevernog i ju?nog Iraka nakon ?to je opala sposobnost ira?ke PVO.

Biv?a SFRJ [ uredi | uredi izvor ]

Ameri?ke zra?ne snage su sa snagama NATO -a tokom rata u Bosni i Hercegovini provodili zonu zabrane leta u periodu 1993-1995. koja je bila poznata kao operacija Deny Flight . USAF je također djelovao protiv snaga bosanskih Srba 1995. godine u operaciji Namjerna sila . Ovo je bio prvi put da su letjelice USAF-a sudjelovale u sklopu NATO misije. 1999. godine USAF je u sklopu NATO snaga izvr?io bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije tokom rata na Kosovu uslijed ?ega su se snage SRJ povukle sa Kosova.

21. vijek i rat protiv terorizma [ uredi | uredi izvor ]

Avioni F-22 i F-35A tokom leta izad smaragdne obale u Floridi.

2001. godine USAF je u?estvovao u napadima na talibane u Afganistanu . Djeluju?i sa otoka Diego Garcia bombarderi B-52 Stratofortress i B-1 Lancer su djelovali po talibanskim polo?ajima.

Zra?ne snage SAD-a su uzele u?e??e tokom rata u Iraku 2003. . Nakon poraza re?ima Sadama Huseina, USAF je preuzeo međunarodni aerodrom u Bagdadu kao svoju bazu. Letjelice USAF-a su pru?ale podr?ku koalicijskim snagama i ira?koj vojsci protiv aktivnosti pobunjenika i njihove opskrbe na sjeveru i zapadu Iraka. Vojne operacije u Iraku i Afganistanu su pokazale efikasnost upotrebe bespilotnih letjelica od kojih je najpoznatija bila MQ-1 Predator . Tokom rata u Iraku poginula su 54 pripadnika USAF-a. [4]

U martu 2011. godine letjelice USAF-a su u?estvovale u bombardovanju vojnih ciljeva u Libiji protiv re?ima Muamera Gadafija.

Danas po rang listi ratnih zrakoplovstava USAF zauzima prvo mjesto kao najsposobnije i tehnolo?ki najnaprednije ratno zrakoplovstvo sa 5.778 posadnih i oko 156 besposadnih letjelica, 2.130 krstare?ih zra?no lansiraju?ih projektila i 450 interkontinentalnih balisti?kih projektila. USAF broji 328.439 ljudi u aktivnom sastavu, 74.000 u rezervi i 106.000 pripadnika zra?ne nacionalne garde. Pored toga Zra?ne snage SAD-a zapo?ljavaju 168.900 civila ?to indirektno uklju?uje zaposlene strane dr?avljane.

Organizacija i struktura [ uredi | uredi izvor ]

Ministarstvo Zra?nih snaga SAD-a je sastavni dio Ministarstva odbrane SAD-a, a njegov komadant je tajnik Zra?nih snaga SAD-a koji djeluje pod autoritetom, uputama i kontrolom ministra odbrane. Glavni du?nosnici u uredu tajnika Zra?nih snaga su Zamjenik tajnika Zra?nih snaga, zatim 4 pomo?nika tajnika Zra?nih snaga i Generalni konzul koje imenuje predsjednik uz savjet i saglasnost Senata . Najvi?e rangirano vojno lice u ?tabu Zra?nih snaga je na?elnik ?taba zra?nih snaga i Zamjenik Na?elnika ?taba Zra?nih snaga.

Direktno podređene jedinice su Terenska operativna komanda (FOA), Jedinica za direktno izvje?tavanje (DRU) i trenutno nekori?tena Zasebna operativna agencija. Najvi?i hijerarhijski nivo komadovanja snaga predstavlja MAJCOM ( Major Command ) koji uklju?uje Komandu rezervnih zra?nih snaga.

Organizacija [ uredi | uredi izvor ]

  • Komanda Zra?nih Snaga Sjedinjenih Dr?ava (HQ USAF) - sjedi?te Pentagon
Glavna komanda Trenutni zapovjednik Sjedi?te
Komanda borbene avijacije (ACC) General James M. Holmes Zra?na baza Langley, Zajedni?ka baza Langley?Eustis, Virginia , SAD
Komanda zra?ne obuke i treninga (AETC) Genral-poru?nik Marshall B. Webb Zra?na baza Randolph, ajedni?ka San Antonio, Texas , SAD
Komanda za globalnu borbu Zra?nih snaga (AFGSC) General Timothy Ray Zra?na baza Barksdale, Louisiana , SAD
Materijalna komanda Zra?nih snaga (AFMC) General Arnold W. Bunch, Jr. Zra?na baza Wright-Patterson, Ohio , SAD
Komanda rezervnih zra?nih snaga (AFRC) General-poru?nik Richard W. Scobee Zra?na baza Robins, Georgia , SAD
Komanda za specijalne operacije (AFSOC) General-poru?nik[James C. Slife Hurlburt Field, Florida , SAD
Komanda zra?ne mobilnosti (AMC) General Maryanne Miller Zra?na baza Scott, Illinois , SAD
Pacifi?ke zra?ne snage (PACAF) Genenral Charles Q. Brown, Jr. Zra?na baza Hickam, Zajedni?ka baza Pearl Harbor-Hickam, Hawaii , SAD
Zra?ne snage SAD-a u Evropi - Zra?ne snage u Africi (USAFE-AFA) General Jeffrey L. Harrigian Zra?na baza Ramstein, Njema?ka
Jedinice pod direktnom komadom Trenutni zapovjednik Sjedi?te
Distrikt Zra?nih snaga Washington (AFDW) General-major James A. Jacobson Zra?na baza Andrews, Zajedni?ka baza Andrews, Maryland , SAD
Centar Zra?nih snaga za operativno testiranje i evaluaciju (AFOTEC) General-major Michael Brewer Zra?na baza Kirtland, New Mexico , SAD
Akademija Zra?nih snaga Sjedninjenih Dr?ava (USAFA) General-poru?nik Jay B. Silveria Air Force Academy , Colorado , SAD

?inovi [ uredi | uredi izvor ]

Oficiri [ uredi | uredi izvor ]

Dohodovni razred Posebni ¹
neaktivan rang
O-10 O-9 O-8 O-7 O-6 O-5 O-4 O-3 O-2 O-1
Oznaka
?in General of the Air Force General Lieutenant General Major General Brigadier General Colonel Lieutenant Colonel Major Captain First Lieutenant Second Lieutenant
Kratica GOAF Gen Lt Gen Maj Gen Brig Gen Col Lt Col Maj Capt 1st Lt 2nd Lt
NATO kod OF-10 OF-9 OF-8 OF-7 OF-6 OF-5 OF-4 OF-3 OF-2 OF-1
  • ¹ Po?asni/Ratni ?in.

Podoficiri [ uredi | uredi izvor ]

Razred E-9 E-8 E-7 E-6 E-5 E-4 E-3 E-2 E-1
Oznaka bez oznake
?in Chief Master Sergeant of the Air Force Command Chief Master Sergeant Chief Master Sergeant 1 Senior Master Sergeant 1 Master Sergeant 1 Technical Sergeant Staff Sergeant Senior Airman Airman First Class Airman Airman Basic
Kratica CMSAF CCM CMSgt SMSgt MSgt TSgt SSgt SrA A1C Amn AB
NATO kod OR-9 OR-9 OR-9 OR-8 OR-7 OR-6 OR-5 OR-4 OR-3 OR-2 OR-1
  • 1 Ratno zrakoplovstvo nema odvojen rang First Sergeant ; umjesto toga du?nost je ozna?ena oznakom u obliku dijamanta u gornjem polju.

Vojne baze USAF-a [ uredi | uredi izvor ]

Karta glavnih baza USAF

LGM-30 Minuteman prilikom testnog lanisranja.
R-4 Global Hawk bespilotna letjelica

USA (dio) [ uredi | uredi izvor ]

  • Andrews Air Force Base, Maryland
  • Barksdale Air Force Base, Louisiana
  • Castle Air Force Base, California
  • Davis-Monthan Air Force Base, Arizona
  • Dyess Air Force Base, Texas
  • Edwards Air Force Base, California
  • Eglin Air Force Base, Florida
  • Ellsworth Air Force Base, South Dakota
  • Elmendorf Air Force Base, Alaska
  • Hickam Air Force Base, Hawaii
  • Holloman Air Force Base, New Mexico
  • Langley Air Force Base, Virginia
  • Luke Air Force Base, Arizona
  • MacDill Air Force Base, Florida
  • Minot Air Force Base, North Dakota
  • Mountain Home Air Force Base, Idaho
  • Nellis Air Force Base, Nevada
  • Offutt Air Force Base, Nebraska
  • Peterson Air Force Base, Colorado
  • Pope Air Force Base, North Carolina
  • Randolph Air Force Base, Texas
  • Schriever Air Force Base, California
  • Scott Air Force Base, Illinois
  • Sheppard Air Force Base, Texas
  • Tinker Air Force Base, Oklahoma
  • Tyndall Air Force Base, Florida
  • Vandenberg Air Force Base, California
  • Whiteman Air Force Base, Missouri
  • Wright-Patterson Air Force Base, Ohio

Van USA (dio) [ uredi | uredi izvor ]

  • Andersen Air Force Base, Guam
  • Aviano Air Base, Italija
  • Clark Air Base (1903-1991), Filipini
  • Incirlik Air Base, Turska
  • Kadena Air Base, Japan
  • Kunsan Air Base, Ju?na Korea
  • Misawa Air Base, Japan
  • Thule Air Base, Grenland
  • Osan Air Base, Ju?na Korea
  • Yokota Air Base, Japan

Letjelice [ uredi | uredi izvor ]

F-16C iznad Iraka 2008.
F-15E Strike Eagle
F-35A u letu.
CV-22 Osprey iznad RIATa 2015.
C-17A prilikom uzlijetanja iz baze Reimstein.
KC-10
TH-1 Huey
Boeing C-40 Clipper
Zrakoplov Zemlja porijekla Tip Verzija U upotrebi Bilje?ke
Borbeni avioni
B-2 Spirit SAD stealth bombarder 20 [5]
B-1 Lancer SAD strate?ki bombarder 60 [5] promjenjiva geometrija krila
B-52 Stratofortress SAD te?ki bombarder 75 [5]
F-22 Raptor SAD stealth lovac za zra?nu nadmo? 186 [5]
F-35 Lightning II SAD stealth mvi?enamjenski F-35A 229 1,541 poru?eno [5]
F-15 Eagle SAD lovac za zra?nu nadmo? F-15C 235 [6] 23 F-15D verzija za trening
F-15E Strike Eagle SAD mvi?enamjenski 219 [7]
F-16 Fighting Falcon SAD mvi?enamjenski F-16C 1017 [8] 150 F-16D verzije se koriste za obuku
A-10 Thunderbolt II SAD juri?ni A-10C 287 [5]
Lockheed AC-130 SAD juri?nik/gunship AC-130U/W 35 [5] od ovih je 7 AC-130J verzija
AWACS
Boeing E-4 SAD komandni avion E-4B 4 [5]
Boeing E-3 SAD AWACS E-3B/C/G 31 [5]
Global Express Kanada komandni avion / BACN E-11A 4 [5]
Avion za elektronsko ratovanje
EC-130H Compass Call SAD protivradarski avion / SEAD 15 [5]
EC-130 Commando Solo SAD protivradarski avion / SEAD EC-130J 7 [5]
Izvida?ki avioni
Falcon 20 Francuska SIGINT / ELINT 2 [5]
Lockheed U-2 SAD izviđa?ki avion U-2S 31 [5] ?etiri TU-2S se koriste za obuku
RC-26 Metro SAD SIGINT / avion za nadzor 11 [5]
E-8 Joint STARS SAD AGS / ISTAR E-8C 17 [5] jedan se koristi za obuku
CASA CN-235 ?panija SIGINT ] / ELINT 5 [5]
Boeing OC-135B SAD SIGINT ] 2 [5]
Bombardier Dash 8 Kanada SIGINT ] / ELINT 6 [5]
DHC-6 Twin Otter Kanada SIGINT / ELINT 1 [5]
Beechcraft MC-12 SAD SIGINT / avion za nadzor C-12W 42 [5]
tankeri
Boeing KC-135 SAD nadopuna goriva tokom leta KC-135R/T 397 [5]
KC-10 Extender SAD nadopuna goriva tokom leta 58 [5]
KC-46 Pegasus SAD nadopuna goriva tokom leta 12 [9] [10] 52 planirano za isporuku [11]
Lockheed Martin KC-130 SAD nadopuna goriva tokom leta / transportni avion KC-130H/J/P 60 [5] 39 su KC-130J verzija - 30 planirano za isporuku [5]
transportni
C-5 Galaxy SAD strate?ki airlifter C-5 AMP i C-5M Super Galaxy 52 [5]
Boeing C-17 SAD strate?ki airlifter 222 [5]
C-130J Super Hercules SAD takti?ki transport C-130J 115 35 plairano za isporuku [5]
C-130 Hercules SAD transportni C-130H 196 [5] od kojih su 10 LC-130 verzija [12]
Lockheed HC-130J SAD SAR / transportni 20 19 poru?eno [5]
Lockheed HC-130P/N SAD SAR / transportni 9 [5]
Beechcraft 1900 SAD transportni C-12J 3 [5]
Cessna 208 SAD transportni / vi?enamjenski 2 [5]
Pilatus PC-12 ?vicarska transportni / vi?enamjenski U-28A 15 [5]
DHC-6 Twin Otter Kanada transportni / vi?enamjenski 1 [5] STOL avion
M28 Skytruck Poljska transportni C-145A 5 [5]
Beechcraft C-12 SAD transportni / vi?enamjenski 26 [5]
Dornier 328 Njema?ka transportni 20 [5]
Boeing VC-25 SAD predsjedni?ki transport 2 [13]
Boeing C-32 SAD VIP transport 4 [5]
Boeing C-40 SAD VIP transport C-40B/C 12 [13]
Gulfstream IV SAD VIP transport 1 [5]
Learjet 35 SAD VIP transport C-21A 23 [5]
helikopteri
Bell UH-1N SAD vi?enamjenski 64 [5]
V-22 Osprey SAD CSAR CV-22B 44 6 poru?enih [5]
Sikorsky HH-60 SAD CSAR HH-60G/U/W 99 [14]
AgustaWestland AW139 Italija vi?enamjenski MH-139 Bell UH-1N zamjena ? 84 poru?enih [15]
?kolski avioni
Bell TH-1 SAD helikopter za obuku UH-1H 38 [5]
T-38 Talon SAD ?kolski T-38A/C 501 [5]
T-6 Texan II SAD napredni ?kolski T-6A 447 [5]
T-1 Jayhawk SAD ?kolski 178 [5]
Boeing TC-135 SAD ?kolski 3 [5]
Diamond DA20 Austrija ?kolski 54 [5]
Embraer EMB 314 Brazil ?kolski 11 7 poru?enih [5]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Derrick Wright (25. 2. 2001). Iwo Jima 1945: The Marines Raise the Flag on Mount Suribachi . Osprey Publishing . str. 76. ISBN   1-8417-6178-8 . [ mrtav link ]
  2. ^ Dennis D. Wainstock (8. 2. 2011). The Decision to Drop the Atomic Bomb: Hiroshima and Nagasaki: August 1945 . Enigma Books. str. 95. ISBN   1-9362-7400-0 .
  3. ^ "Women In Military Service For America Memorial" . Womensmemorial.org. 27. 7. 1950. Arhivirano s originala , 22. 6. 2013 . Pristupljeno 9. 8. 2015 .
  4. ^ Hampson, Rick, "West Point's Quiet Place Of Honor, Lost Dreams", USA Today , 28 December 2011, p. 1.
  5. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai aj ak al am an ao ap aq ar as at au av aw ax "World Air Forces 2018" . Flightglobal Insight. 2018 . Pristupljeno 4. 12. 2017 .
  6. ^ http://www.airforcemag.com/MagazineArchive/Magazine%20Documents/2019/June%202019/0619_Equipment.pdf
  7. ^ "F-15E Strike Eagle Fact Sheet" . Arhivirano s originala, Oct 26, 2019 . Pristupljeno Mar 1, 2020 .
  8. ^ "F-16 Fighting Falcon" . U.S. Air Force (jezik: engleski) . Pristupljeno 2. 3. 2020 .
  9. ^ Everstine, Brian. "Boeing Delivers Three More KC-46s, USAF Fleet Now at 11" . Air Force Magazine. Arhivirano s originala , 21. 5. 2019 . Pristupljeno 21. 5. 2019 .
  10. ^ Ricker, Alan. "McConnell receives seventh KC-46" . McConnell Air Force Base. Arhivirano s originala , 4. 7. 2019 . Pristupljeno 4. 7. 2019 .
  11. ^ "World Air Forces 2019" . Flightglobal Insight. 2019.
  12. ^ "New York LC-130 leaves Hickam for Operation Deep Freeze" By Tech. Sgt. Kerry Jackson, 13th Air Force Public Affairs. 21 October 2010
  13. ^ a b "C-40B/C" . www.af.mil . Pristupljeno 16. 6. 2018 .
  14. ^ "Arhivirana kopija" . Arhivirano s originala , 27. 3. 2019 . Pristupljeno 27. 4. 2020 . CS1 odr?avanje: arhivirana kopija u naslovu ( link )
  15. ^ "Boeing wins UH-1N replacement contract from USAF" . flightglobal.com . Pristupljeno 26. 9. 2018 .

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

United States Air Force online