Platon

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Platon

Platon ( starogr?ki : Πλ?των , fonol. Plat?n ) bio je starogr?ki filozof., rođen u Atini. Pripadao je ontolo?kom razdoblju anti?ke gr?ke filozofije , pripada objektivnom idealizam i idealisti?ki je utopist . Osnovao je platonisti?ku ?kolu mi?ljenja i Akademiju, prvu visoko?kolsku ustanovu na evropskom kontinentu.

Zajedno sa svojim u?iteljem Sokratom i njegovim u?enikom Aristotelom , Platon je centralna li?nost u historiji anti?ke gr?ke filozofije i zapadne i bliskoisto?ne filozofije koje su potekle od nje. Oblikovao je religiju i duhovnost. [1] Takozvani neoplatonizam njegovog tuma?a Plotinusa imao je uticaj na kr??anstvo (preko crkvenih otaca poput Augustina ) i na islamsku filozofiju (preko npr. Al-Farabija ). U moderno doba, Friedrich Nietzsche dijagnosticirao je da zapadnja?ka kultura raste u sjenci Platona (poznato nazivaju?i kr??anstvo "platonizmom za mase"), dok je Alfred North Whitehead rekao: "najsigurnija op?a karakterizacija evropske filozofske tradicije je da se ona sastoji od niz fusnota Platona." [2]

Platon je bio inovator pisanog dijaloga i dijalekti?kih formi u filozofiji. Ukazao je na probleme za ono ?to su kasnije postale glavne oblasti teorijske i prakti?ne filozofije. Njegov najpoznatiji doprinos je teorija oblika poznatih ?istom razumu, u kojoj Platon predstavlja rje?enje problema univerzalija, poznatog kao platonizam (također dvosmisleno nazvan ili platonski realizam ili platonski idealizam).

Smatra se da su najva?niji filozofski uticaji na Platona, pored Sokrata , bili Pitagora , Heraklit i Parmenid , iako je malo od djela njegovih prethodnika ostalo sa?uvano i mnogo onoga ?to danas znamo o ovim figurama poti?e od samog Platona. Za razliku od djela skoro svih njegovih savremenika, vjeruje se da je cjelokupno Platonovo djelo pre?ivjelo netaknuto vi?e od 2.400 godina. [3] Iako je njihova popularnost oscilirala, Platonova djela su dosljedno ?itana i prou?avana. [4]

?ivot [ uredi | uredi izvor ]

Platon (427-347. p. n. e.) rođen je u Atini u aristokratskoj porodici. Bio je, za to vrijeme, svestrano obrazovan . Pravo ime mu je Aristokle, a ime Platon dobio je po gr?koj rije?i platis , ?to zna?i "?irok, ple?at". Kad je upoznao Sokrata , bio je o?aran njegovom mudro??u i postao je njegov najbolji u?enik i prijatelj osam godina (do Sokratove smrti). Nakon Sokratovog pogubljenja bio je razo?aran u dr?avu i nekoliko godina putovao je po Egiptu i ju?noj Italiji . Godine 387. p. n. e. vra?a se u Atinu i tu osniva svoju ?kolu ? Akademiju . Ona je dobila ime po mjestu gdje je Platon podu?avao ? u vrtu posve?enom mitskom heroju Akademu). To je vrijeme njegovog najplodnijeg rada kad je napisao svoja najzna?ajnija djela ? dijaloge.

Postoje razli?iti podaci o tome koliko je sa?uvanih dijaloga (35 i 13 pisama).

Razlika između Platonove i Aristotelove dr?ave [ uredi | uredi izvor ]

Platon je u svojoj Dr?avi poku?ao formulisati apsolutno najbolju dr?avu, dok je Aristotel uo?io da ne postoji apsolutno najbolja dr?ava ve? samo relativno najbolja dr?ava u odnosu na postoje?e stanje. Platonova idealna dr?ava ima tri stale?a (filozofi, vojnici, robovi), dok Aristotelova ima dva: upravlja?ki stale? i stale? robova. Aristotel je pogre?no formulisao po?etnu premisu o robovima, a to je da su oni takvi po svojoj prirodi, dok su u stvarnosti oni takvi zato ?to ih takvima ?ini dru?tvo. U samoj toj tvrdnji Aristotel je formulisao i rasnu teoriju dru?tva.

Aristotel je bio realniji od Platona iz razloga ?to se zalagao za dr?avu po uzoru na Atinu . On je prou?avao postoje?e ustave gr?kih dr?ava i iz njih izvla?io zaklju?ke. Aristotel je, također, dr?avu prikazivao u organicisti?kom obliku.

Gnoseologija [ uredi | uredi izvor ]

Platonova alegorija pe?ine

Platonovo u?enje o spoznaji se bazira na njegovom idealisti?kom tuma?enju svijeta. Ona je, prije svega, racionalisti?ka , jer svijet ideja jedino mi?ljenjem mo?emo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo ?ulima, ali to nije prava spoznaja.

U teoriju spoznaje Platon uklju?uje i svoju "teoriju sje?anja". Govorio je da metodom dijalektike , dijaloga mi trebamo podsta?i du?u na sje?anje svijeta ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu mi ne spoznajemo ni?ta novo ? to je samo sje?anje.

Također, tvrdio je da u materijalnom svijetu mi vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj poznatoj slici pe?ine u djelu Dr?ava . Naime, Platon je opisao ?ovje?anstvo kao grupu ljudi u mra?noj pe?ini. Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjenke prema zidu u koji ljudi gledaju. Kako napolju ljudi mo?da nose neke stvari (kutije, npr.), sjene koje su na zidu daju ljudima pogre?an utisak o vanjskom svijetu ? ljudi s kockastim glavama (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se neko iz grupe odvoji i izađe, međutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (zbog tame u kojoj su ?ivjeli) i oni u strahu tr?e nazad u pe?inu.

Etika i politika [ uredi | uredi izvor ]

Po Platonu eti?ki ideal je posti?i vrlinu, a ona se zasniva na znanju. To je te?nja ka ideji dobra kao vrhunskoj vrijednosti. Ideja dobra (kao moralni imperativ ) se ne mo?e ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u dr?avi.

Tako je njegovo eti?ko u?enje povezano s u?enjem o idealnoj dr?avi. Idealna dr?ava zasniva se na podjeli rada, zato ona treba imati tri stale?a:

  1. Stale? proizvođa?a ? zanatlije i zemljoradnici
  2. Vojnici koji brane dr?avu ? vrlina hrabrosti
  3. Filozofi ? vladari koji svojom mudro??u vode dr?avu.

Stale?i se ne trebaju mije?ati u poslove drugih stale?a da bi se postigla maksimalna efikasnost. Dr?ava treba osigurati pravdu za sve i svoje građane u?iti vrlini dobra.

Djela [ uredi | uredi izvor ]

Platonovo u?enje mo?emo spoznati izvorno zahvaljuju?i tome ?to su njegova djela sa?uvana u cjelini. Pisao je u obliku dijaloga, ?to djela ?ini zanimljivima, pa se i danas rado ?itaju. Skoro u svim djelima javlja se Sokrat kao li?nost. Neki histori?ari dijele Platonova djela u tri faze (rani, srednji i pozni period):

Rani period :

Djelo Sokratova odbrana opisuje Sokratovu kritiku tada?nje dr?ave i njegov odnos prema smrti. Ovo djelo dramatizirano je kao pozori?ni komad.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Michel Foucault , The Hermeneutics of the Subject , Palgrave Macmillan, 2005, str. 17.
  2. ^ Whitehead, Alfred North (1978). Process and Reality . New York: The Free Press, str. 39
  3. ^ Cooper, John M.; Hutchinson, D.S., eds. (1997): "Introduction."
  4. ^ Cooper, John M.; Hutchinson, D.S., eds. (1997). Plato: Complete Works . Hackett Publishing, vii.

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Platon&oldid=3580134 "