Orkestar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Be?ki orkestar

Orkestar je grupa sastavljena od određenog broja ?lanova/svira?a/muzi?ara koji naj?e??e interpretiraju djela klasi?ne muzike . Orkestar je podijeljen u sekcije, prema vrsti instrumenta. Orkestar s manjim brojem ?lanova zovemo kamerni orkestar , a velike orkestre zovemo filharmonijski orkestar i simfonijski orkestar . Kamerni orkestar obi?no broji 30-50 ?lanova a filharmonijski i simfonijski do 100 pa i vi?e. Filharmonijski orkestar osnivaju ?lanovi koji ga ?ine a ?lanom simfonijskog orkestra postaje se putem konkursa. Orkestrom upravlja dirigent .

Etimologija rije?i 'orkestar' poti?e iz anti?kog teatra u Staroj Gr?koj kojom se ozna?avao prostor između scene i dijela rezervisanog za gledaoce. Taj prostor je koristio hor .

Sastav savremenog orkestra [ uredi | uredi izvor ]

Tipi?ni simfonijski orkestar sastoji se od ?etiri proporcionalne grupe/sekcije od kojih je svaka sastavljena od instrumenata srodnih po na?inu izrade i sviranja. To su: drveni i limeni puha?ki instrumenti, udaraljke i ?i?ani instrumenti. Orkestri, u zavisnosti od svoje veli?ine, okupljaju gotovo sve standardne instrumente. Broj instrumenata (i svira?a) se pove?avao tokom historije.

Limeni puha?ki instrumenti
4 roga
3 trube
3 trombona (2 tenora , 1 bas )
Tube
Raspored instrumenata u orkestru
Drveni puha?ki instrumenti
Pikolo flauta
3 flaute
3 oboe
Engleski rog
Alt klarinet
Tenor klarinet
Bas klarinet
3 fagota
Kontrafagot
Udaraljke
Timpani
Dobo?
Bas bubanj
Cimbala
Tam-tam
Triangl
Ksilofon
Vibrafon
Zvona
Klavijature
Klavir
?embalo
?i?ani instrumenti
Harfa
16 Prvih violina
14 Drugih violina
12 Viola
10 violon?ela
8 Kontrabasa

Historijat [ uredi | uredi izvor ]

Porijeklo orkestara datira jo? iz Starog Egipta , tada su to bile grupe uli?nih svira?a. Na?alost, u vrijeme Rimskog Carstva muzi?ari i spontane muzi?ke skupine su bili zabranjeni(!) Moderni orkestri imaju svoje za?etke u XV i XVI stolje?u kada kompozitori po?inju stvarati djela za grupe svira?a.

Veliki uticaj na sastav i muziciranje orkestara imali su Ludwig van Beethoven i Richard Wagner . Beethovenov genije je pro?irio klasi?ni model orkestra dodavanjem vi?e puha?kih instrumenata ?ime je obogatio spektar i puno?u zvuka orkestra a te nove kvalitete su naro?ito zahtijevale njegove simfonije s mnogo dramatike, kre?enda i potrebe za harmonijskom fleksibilno??u. Velikan muzike Wagner stvarao je djela koja su ?esto bila veoma kopleksna; djelo 'Das Rheingold' iziskivalo je ?ak ?est harfi. Wagner je isticao va?nost tempa, dinamike i, samim tim, uloge dirigenta.

Kurioziteti [ uredi | uredi izvor ]

Post-revolucionarni simfonijski orkestar Persimfans osnovan je 1922. godine u biv?em SSSR -u. Posebnost ovog orkestra bila je u tome da su njegovi ?lanovi smatrali da nema potrebe za dirigentom i njegovom diktatorskom palicom (vjerovali su u tvrdnju Karla Marksa da su svi ljudi jednaki). Umjesto toga, kao vođstvo imali su svoj odbor. Ovaj orkestar imao je samo djelomi?an uspjeh (pa i zbog pote?ko?a kod promjene tempa) i djelovao je tek samo desetak godina dok Staljin (Josif Visarionovi? D?uga?vili) nije svojom politikom prema kulturi primorao ovaj orkestar na prestanak rada zbog nedostatka sredstava.

Orpheus Chamber Orchestra iz New Yorka je donekle uspje?niji primjer orkestra bez dirigenta. U nekim drugim slu?ajevima, glavni je muzi?ar, obi?no prva violina, preuzimao ulogu umjetni?kog direktora i rukovodio je probama.

Nekoliko kompozitora odlu?ilo se komponovati muziku ?ija je izvedba zahtijevala istovremeno sviranje nekoliko orkestara pod palicom vi?e dirigenata od kojih je jedan bio glavni. Primjer veoma kompleksnog 'polisimfonijskog' muzi?kog djela je Tre?a simfonija Evgenija Kosticina, sa devet dirigenata!

Osim gore navedenih vrsta orkestara postoje i drugi ?iju namjenu obja?njava sam njihov naziv: plesni orkestar, zabavni orkestar, filmski orkestar, big band, sving orkestar itd.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]