Tenor

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Tenor je najvi?i mu?ki glas u modalnom registru, tj. vokalni registar naj?e??e kori?ten u pjevanju i govoru. Nalazi se iznad baritona . Tipi?ni tenor ima raspon od C-a jednu oktavu ispod srednjeg C-a (261,6 Hz) do C-a jednu oktavu iznad srednjeg C-a (523,2 Hz). Rije? "tenor" dolazi od latinske rije?i tenere , ?to zna?i "dr?ati".

U horskom pjevanju, tenor je drugi najni?i glas, iznad basa i ispod alta i soprana . S obzirom na to da je pravi tenorski glas rijedak, ponekad vi?i baritoni ili ni?e alte pjevaju tenorsku ulogu.

U operi [ uredi | uredi izvor ]

Ima vi?e vrsta tenora. U klasi?noj muzici, tenorski glas je određen po vokalnom rasponu, vokalnoj boji, vokalnoj te?ini, tesituri (raspon gdje je glas najprirodniji i najlak?e proizvesti), vokalnoj rezonanci, i mjesta izmjene u glasu ( passaggio ). Ove razne osobine su upotrebljene u ocjenjivanju vrste svakog vokalnog raspona, ne samo tenora.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]