Kinesko pismo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Graphical evolution of pictographs
('Sunce')
('planina')
('slon')
Kinesko pismo iz oko 600. godine

Kinesko pismo je sistem znakova , koji se koriste za pisanje rije?i u kineskom i japanskom jeziku, ponekad i u korejskom , a prije i u vijetnamskom jeziku .

Broj znakova je oko 47 000, ali dovoljno je poznavati 3000-4000 znakova za komuniciranje, ostali znakovi se rijetko koriste, a neki su ostaci iz pro?losti. Pojedini znakovi predstavljaju jednostavne elemente (rije?i-korijene) kineskog jezika, dok se slo?enice dobivaju grupiranjem znakova onih elemenata od kojih su sastavljene. Tokom historije , kinesko pismo se mijenjalo i razvijalo. Smatra se, da je staro vi?e od 3000 godina. Najstariji zapisi su: "Pismo proro?anskih zapisa na kostima" iz vremena dinastije Shang i "Pismo na bronzanim predmetima". Do danas je do?lo do pojednostavljenja pisma (zna?ajna reforma izvr?ena je 1955 . godine), na na?in da se neki pojmovi upotrebljavaju kao slogovi , pa se mogu udru?ivati, ?to omogu?ava br?e ?itanje i pisanje. Pismo se razvijalo u vi?e faza; po?etnom fazom se smatra slikovna faza koja u sebi nosi dosta slikovnosti. S vremenom, stilizacijom, brzinom pisanja i upotrebom kista za pisanje, dolazi do razvoja pisma u svojim tipi?nim oblicima. Za kineski znak specifi?na je kvadrati?nost, odnosno svaki znak zauzima jedan kvadrat pri ?emu su svi kvadrati jednaki. Pismo ima vrlo uredan raspored pisanja kako po horizontali, tako i po vertikali, i ?ita se sa lijeva na desno. Umjetnost ispisavanja kineskog pisma obi?no s crnom tintom zove se kaligrafija .

Kineski znakovi [a] su logografi koji se koriste za pisanje kineskih jezika i drugih iz regija na koje je historijski utjecala kineska kultura . Kineski znakovi imaju dokumentovanu historiju koja se prote?e preko tri milenija, ?to predstavlja jedan od ?etiri nezavisna izuma pisanja koje su prihvatili nau?nici; od njih, oni ?ine jedini sistem pisanja koji se kontinuirano koristi od svog pronalaska. S vremenom su se funkcija, stil i na?in pisanja likova uvelike razvili. Informisane dugom tradicijom leksikografije , moderne dr?ave koje koriste kineske znakove su standardizirale svoje oblike i izgovor: op?enito, pojednostavljeni znakovi se koriste za pisanje kineskog u kontinentalnoj Kini , Singapuru i Maleziji , dok se tradicionalni znakovi koriste na Tajvanu , Hong Kongu i Macau .

Nakon ?to su uvedeni za pisanje knji?evnog kineskog , znakovi su kasnije prilagođeni za pisanje na jezicima koji se govore u drugim zemljama ?irom Sinosfere . Na japanskom , korejskom i vijetnamskom , kineski znakovi su poznati kao kanji , hanja i ch? Han respektivno. Svaka od ovih zemalja koristila je postoje?e znakove za pisanje i doma?eg i kinesko-ksenskog rje?nika i kreirala je nove znakove za vlastitu upotrebu. Svaki od ovih jezika pripada zasebnim porodicama jezika i op?enito funkcioniraju druga?ije od kineskog. To je doprinijelo da su kineski znakovi u velikoj mjeri zamijenjeni alfabetima na korejskom i vijetnamskom, ostavljaju?i japanski kao jedini ve?i ne-kineski jezik koji se jo? uvijek pi?e kineskim znakovima.

Za razliku od alfabeta, gdje slova odgovaraju zvu?nim jedinicama jezika, zvanim fonemi ? kineski znakovi odgovaraju morfemama , najmanjim jedinicama zna?enja jezika. Sistemi pisanja koji funkcioni?u na ovaj na?in poznati su kao logografije . U kineskom, morfemi su obi?no jednoslo?ni, znakovi mogu predstavljati vi?eslo?ne rije?i kada se pi?e na drugim jezicima. [b] Likovi nisu ideografski , jer odgovaraju izgovorenim morfemima, ali ne i samim apstraktnim idejama. Ve?ina znakova je napravljena od manjih komponenti koje mogu pru?iti informacije o zna?enju ili izgovoru znaka.

Razvoj [ uredi | uredi izvor ]

Kineski znakovi su prihva?eni kao jedan od ?etiri nezavisna izuma pisanja u ljudskoj istoriji. [c] U svakom slu?aju, pisanje je evoluiralo iz sistema koji koristi dva razli?ita tipa ideografija . Ideografi mogu biti ili piktogrami koji vizualno prikazuju objekte ili koncepte, ili fiksni znakovi koji predstavljaju koncepte samo po zajedni?koj konvenciji. Ovi sistemi su klasifikovani kao protopismo , jer su tehnike koje su koristili bile nedovoljne da same po sebi nose zna?enje govornog jezika. [3]

aaa aaa Razli?ite inovacije bile su potrebne da bi se kineski znakovi pojavili iz protopisanja. Prvo, piktografi su se razlikovali od jednostavnih slika u upotrebi i izgledu: na primjer, piktograf , ?to zna?i 'veliki', izvorno je bio slika krupnog ?ovjeka, ali treba biti svjestan njegovog specifi?nog zna?enja da bi se protuma?ilo niz 鹿 kao ozna?avanje 'velikog jelena', a ne kao slika velikog ?ovjeka i jelena jedan pored drugog. Zbog ovog procesa apstrakcije, kao i da bi se likovi lak?e pisali, piktografi su postepeno postajali sve pojednostavljeniji i regularizovaniji - ?esto do te mjere da originalni predstavljeni objekti vi?e nisu o?igledni. [3]

aaa aaa Ovaj sistem protopisanja bio je ograni?en na predstavljanje relativno uskog spektra ideja sa relativno malom bibliotekom simbola. Ovo je izazvalo inovacije koje su omogu?ile simbolima da direktno kodiraju govorni jezik. [3] U svakom istorijskom slu?aju, to je postignuto nekim oblikom tehnike rebusa , gdje se simbol za rije? koristi za ozna?avanje razli?ite rije?i sa sli?nim izgovorom, ovisno o kontekstu. To je omogu?ilo da se po prvi put zapi?u rije?i kojima je nedostajao uvjerljiv piktografski prikaz. Ova tehnika, nazvana 假借 ( ji?jie ) na kineskom, preduhitrila je sofisticiranije metode stvaranja znakova koje bi dodatno pro?irile leksikon. Proces kojim je pisanje nastalo iz protopisanja odvijao se tokom dugog perioda; kada je nestala ?isto slikovna upotreba simbola, a ostali su samo oni koji predstavljaju izgovorene rije?i, proces je bio zavr?en. [3]

Klasifikacija [ uredi | uredi izvor ]

Kineski znakovi su kori?teni u nekoliko razli?itih sistema pisanja kroz istoriju. Koncept sistema pisanja uklju?uje pisane simbole koji se koriste, nazvane grafeme ? oni mogu uklju?ivati znakove, brojeve ili interpunkciju ? kao i pravila po kojima se grafemi koriste za snimanje jezika. [4] Kineski znakovi su logogrami , grafemi koji ozna?avaju rije?i ili morfeme jezika. Sistemi pisanja koji koriste logografe nazivaju se logografije , za razliku od alfabeta i slogova , gdje grafeme odgovaraju fonetskim jedinicama u jeziku. [3] U posebnim slu?ajevima, znakovi mogu odgovarati nemorfemskim slogovima; zbog toga se pisani kineski ?esto karakterizira kao morfosilabi?an . [5] [d]

Sinosfera ima dugu tradiciju leksikografije koja poku?ava da objasni i precizira upotrebu znakova; tokom ve?eg dela istorije, analiza se kretala oko modela koji je prvi put popularizovan u rje?niku Shuowen Jiezi iz 2. vijeka. [7] Od tada su se pojavili noviji modeli, koji ?esto poku?avaju da opi?u i metode pomo?u kojih su likovi stvoreni, karakteristike njihovih struktura i na?in na koji trenutno funkcioni?u. [3]

Primjeri leksema [ uredi | uredi izvor ]

Bilje?ke [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ 漢字 ; pojednostavljeni kao ?字 .
    Chinese Mandarinski Pinyin : hanzi ; [[Wade-Giles]]: han4 tz?4; [[Jyutping]]: hon3 zi6.
    Japanese r?maji : kanji ; Korean romanization : hanja ; Vietnamese : Han t? .
  2. ^ Postoje izuzeci od ovih op?ih korespondencija, uklju?uju?i § Polysyllabic morphemes , slogovi napisani s vi?e znakova, ?estica i afiksa bez sna?nog nezavisnog zna?enja i vi?e slogova napisanih jednim znakom. [1]
  3. ^ Zev Handel lists: [2]
    1. Sumerian cuneiform se pojavljuju c.  3200 BCE
    2. Egipatski hijeroglifi se pojavljuju c.  3100 BCE
    3. Kinesko pismo se pojavljuje c.  13-ti vijek p. n. e.
    4. Majansko pismo se pojavljuje c.  1 CE
  4. ^ Prema Hendelu: ?Dok jednoslo?ni morfem generalno nadma?uje morfemnost ? to jest, dvoslo?ni morfem se skoro uvijek pi?e sa dva znaka, a ne sa jednim ? postoji nepogre?iva tendencija da korisnici pisma nametnu morfemski identitet jezi?kim jedinicama koje predstavljaju ove karaktere." [6]

Gre?ka kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "readings" definirana u <references> nije kori?tena u ranijem tekstu.
Gre?ka kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "b-mc" definirana u <references> nije kori?tena u ranijem tekstu.
Gre?ka kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "b-oc" definirana u <references> nije kori?tena u ranijem tekstu.

Gre?ka kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "bs-oc" definirana u <references> nije kori?tena u ranijem tekstu.

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Mair 2011 .
  2. ^ Handel 2019 , str. 1.
  3. ^ a b c d e f Qiu 2000 .
  4. ^ Qiu 2000 ; Handel 2019 .
  5. ^ Qiu 2000 ; Norman 1988 .
  6. ^ Handel 2019 , str. 33.
  7. ^ Handel 2019 .