| Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen
izvorima
(literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe
pouzdanim
izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem
referenci
te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.
|
Papa je u rimokatoli?anstvu namjesnik Bo?iji na zemlji i nepogre?ivi autoritet u pitanjima vjere i morala
Rimokatoli?anstvo ili katolicizam
je doktrinarni (dogmatski) sistem u kojem se iskazuje latinska teologija i tradicija Rimske crkve. U svojoj klasi?noj formi ovaj sistem se iskristalizirao u
Protivreformacijskom
periodu oslanjaju?i se na sholasti?ku
tomisti?ku metodu
. Rimokatoli?anstvo se u nekoliko glavnih elemenata razlikuje od
pravoslavlja
i od
protestantizma
u sljede?em:
- Tomisti?ka metoda
u tuma?enju vjere, koja na vjeru primjenjuje
Aristotelovu
logiku i name?e
teologiji
filozofske koncepte (npr. "transupstancijacija")
- Tridentska
sinteza, koja uvodi u dogmate srednjovjekovnu problematiku (teoriju satisfakcije, primijenjenu na
dogmat
iskupljenja)
- Juridi?ki i magisterijski karakter dogmata, naro?ito manifestiran na
Prvom vatikanskom saboru
, po kome je
dogmat
odluka nepogre?ivog autoriteta (
pape)
, a ne ispovijedanje vjere koje iskazuje duhovno iskustvo i svijest crkve.
Mikelanđelova bazilika svetog Petra u Rimu stoji iznad groba apostola Petra
Rimokatoli?anstvo je organizirano kao Rimska crkva, koja ima hijerarhiju i
laike
. ?lanom vjerske zajednice postaje se kr?tenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom slu?be u zajednici. U rimokatoli?anstvu postoje tri vrste hijerarhije: sve?eni?ka (
biskup
, prezbiter, đakon), kanonska (
papa
, ordinarij, dekan, ?upnik, kapelan) i po?asna (kardinal, metropolit,
nadbiskup
, prelat, kanonik i prebendar).
Rimokatoli?ka crkva
je nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni poglavar je
papa
(rimski biskup), koji uz pomo?
Svete stolice
i njenih tijela upravlja crkvom, u zajedni?tvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije).
Biskupija
se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nad?upnici. Dekanati se dijele na ?upe, kojima upravljaju ?upnici, a poma?u im kapelani. Postoje i
nunciji
.
Pietro Peruđino (1482):
Isus
predaje
Petru
klju?eve nebeskog Carstva
Rimokatoli?anstvo do danas precizira svoj dogmatski nauk, pa otuda i neke dogme koje ga razlikuju od
pravoslavlja
i
protestantizma
: (u?enje o ?istili?tu,
sakramentima
, o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgre?nom za?e?u, papinoj nepogre?ivosti, Marijinom uznesenju na nebo). Dogme u rimokatoli?anstvu imaju ve?u va?nost nego u pravoslavlju i protestantizmu, pa su precizno definirane i po kanonskom pravu obavezne. Izvor dogmi su
Sveto pismo
, Predaja, a pri njihovom tuma?enju u obzir se uzima vjerni?ki osje?aj, teolo?ko tuma?enje i u kona?nici crkveno u?iteljstvo.
U rimokatoli?kom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (?tovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo
Bogu
, dulija ili ?tovanje mo?e se iskazivati i stvorenjima (anđeli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se Bogorodici (hiperdulija). U sredi?tu rimokatoli?kog bogo?tovlja je klanjanje u duhu i istini (?tovanje Boga ?ivotom u duhu evanđelja), ali se bogo?tovnim ?inima također pridaje velika va?nost (
liturgija
,
euharistija
, sakramenti). Bogo?tovne ?ine obavlja sakramentalna hijerarhija (
biskup
, prezbiter, đakon) u uređenom bogo?tovnom prostoru (kapela, crkva, bazilika), u skladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Glavni dijelovi crkvene godine su korizma i advent, a nedjelja je dan po?inka i obaveznog prisustva liturgiji (misa). Glavni Gospodnji blagdani su
Uskrs
, Bogojavljenje,
Bo?i?
, Trojstvo, Duhovi, marijanski Uznesenje na nebo (Velika Gospa) i Bezgrje?no za?e?e, sveta?ki Svi sveti. U katoli?anstvu se pridaje velika vrijednost sakralnoj umjetnosti (crkvena muzika, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti), koja je uklju?ena u bogo?tovlje.
Prema rimokatoli?kom u?enju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i bo?anska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoli?koj moralci bogoslovne kreposti (vjera, nada, ljubav) i naravne ili sto?erne krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) komplementarne. Izvori su rimokatoli?kog morala
Stari zavjet
(Dekalog, osobna odgovornost),
Novi zavjet
(ljubav prema Bogu i bli?njemu) te naravna
etika
. Sistemski ga prou?ava moralka, a potanje regulira u zajednici kanonsko pravo. Prekr?aj morala je grijeh, koji mo?e biti lahki i te?ki, a te?ki grijeh regulira se sakramentom pokore (ispovijed). Uz individualni moral u novije vrijeme u rimokatoli?anstvu se nagla?ava i dru?tveni moral.
Katolici u svijetu
U
anti?ko doba
(
4. vijek
) podru?je zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama
Zapadnog rimskog carstva
. Nakon prodora
islama
(7-8 vijek)
zapadna Crkva
gubi berberske zemlje (dana?nji
Al?ir
i
Tunis
) te ve?i dio
Pirenejskog poluotoka
. Ta izgubljena podru?ja nadoknađuje (9-10. vijek) ?irenjem po germanskim (
Engleska
,
Njema?ka
,
Danska
,
Skandinavija
) i
slavenskim zemljama
(
Poljska
,
?e?ka
,
Moravska
,
Slovenija
,
Hrvatska
). Nakon reformacije (
16. vijek
) gubi znatna podru?ja u
srednjoj
i sjeverozapadnoj
Evropi,
a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (
Latinska Amerika
, dijelovi crne
Afrike
i
Filipini
). Od 15. do 16. vijeka
Rimokatoli?ka crkva
se uspijeva donekle pro?iriti na
istok Evrope
(tzv.
unija
). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika ?ivi u
SAD
-u,
Kanadi
i
Australiji
. Rimokatoli?anstvo se u prostoru i vremenu susrelo s razli?itim dru?tvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri ?emu mu se nametao problem prilagodbe. U
srednjem vijeku
, bila je isklju?iva religija (
inkvizicija
, progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika.
Silazak Duha Svetoga na apostole i Djevicu Mariju, muzej Conde, Chantilly.
U rimokatoli?anstvu je na?elno prihva?en nauk o dvije vlasti,
duhovnoj
(Crkva) i vremenitoj (
dr?ava
). U
srednjem vijeku
formira?e se u?enje da je papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako ?e u
13. vijeku
ve?ina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara (
feudalni sistem
). Papska svjetovna vlast slabi
reformacijom
. U
19. vijeku
rimokatoli?anstvo se sukobljava sa
liberalizmom
. U
20. vijeku
se susrelo s totalitarnim dr?avama, koje ga bilo toleriraju i podređuju (
fa?izam
), bilo osuđuju na postupno odumiranje (
komunizam
). Na
Drugom vatikanskom saboru
(
1962
-
65
)
Rimokatoli?ka je crkva
temeljno redefinirala odnos Crkve i dr?ave, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvatanju Crkva je odvojena od dr?ave, ali ne smije biti isklju?ena iz dru?tva.