Reformacija

Reformacija je vjerski i dru?tveni pokret koji je nastao u Evropi tokom 16. vijeka . Bio je to poku?aj uno?enja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvu ?to je dovelo do uspostave Reformiranog kr??anstva .

Ona se je sukobila sa etabliranom strukturom Crkve te stavila pod upitnik primat Pape , zahtijevala smanjenje sekularnog i materijalnog utjecaja Rimske kurije te povratak na ono ?to joj je i bila svrha - nagovje?taj Kristovog nauka, kojeg je zapustila zbog svjetovnih briga.

Među prvima koji su po?eli raspravu o pravovaljanosti Rimske crkve bili su valde?ani, lolardi i husiti. Ono ?to nisu uspjeli kona?no se je obistinilo po njema?kom sve?eniku Martinu Lutheru , kako se ?ini zbog plemstva koje mu je dalo podr?ku, napadaju?i politi?ku vlast papinstva i crkveno bogatstvo.

Va?no je spomenuti da je ?elja za reformom također bila prisutna i u monarhijama . Neki dokumenti pokazuju ?elju za promjenom među engleskim i francuskim plemstvom. Dokumenti su poznati kao "Provisors and Praemunire" koje su pisali Englezi i Pragmati?na sankcija građanstva koju su pisali Francuzi . Nakana ovih dokumenata je bila uspostava nacionalnih crkava s ciljem manje kontrole iz Rima i finansija za kuriju. Kako je vrijeme teklo bilo je sve vi?e protivljenja i negativnog stava prema politi?kom utjecaju i profanosti Rimske kurije. Bilo je ?estih napada na rastro?nost papinstva i kurije, njihovu svjetovnost i umije?anost u dinasti?ku politiku Italije .

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma zapo?ela buntom jednog sve?enika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luther 31. oktobra 1517 . odlu?io zapo?eti raspravu na tada uobi?ajen na?in i iznio svojih 95 teza na vrata ?upne zgrade u Wittenbergu .

Nekako u isto vrijeme između 1523 . i 1525 ., nadahnut Rije?ju Bo?ijom, mudar, predan i bogobojzan sve?enik Huldrych Zwingli je po?eo razmi?ljati o promjenama koje su bile nu?ne za duhovni i dru?tveni napredak. Njegove je zamisli podr?alo gradsko vije?e koje mu je pomoglo staviti u praksu dru?tvene i vjerske reforme, uglavnom u Zurichu , ali je to imalo velik utjecaj i na cijelu ?vicarsku kao i na mnoga druga podru?ja u Evropi . Jean Calvin je va?an lik za razumijevanje reformacije jer je njegovo djelovanje oko 1541 . utemeljilo teokratsko dru?tvo. S izuzetkom Izraelskog kraljevstva nijedno drugo dru?tvo u historiji nije imalo nakanu biti organizirano i upravljano po Bo?ijim standardima kao ?eneva za vrijeme Calvinova ?ivota. Calvin je također imao zna?ajan utjecaj na teologiju i djelo "Institutio Christiane Religionis" ( 1536 .) jo? uvijek je jedno od najboljih djela sistemske teologije . Njegove su ideje imale zna?ajan utjecaj na vjerski i dru?tveni aspekt mnogih dru?tava: njema?kog , francuskog , holandskog , engleskog , ?kotskog , mađarskog i dr.

U Francuskoj reformacija je uzela velikog maha, ali kako je do?la tako je i pro?la, dodu?e vi?e silom nego milom, ponajvi?e zbog istrebljivanja, zlostavljanja i ubijanja Hugenota, kako su nazivani reformirani kr??ani. Nakon serije vjerskih sukoba koji nisu zavr?ili samo na usmenim nego i fizi?kim okr?ajima Hugenoti izvukli deblji kraj, tako je kalvinizam u Francuskoj gotovo uni?ten, a poznata Bartolomejska no? u literaturi poznata kao pokolj kr??ana reformacije ostala sinonim za ubistvo i nasilje inspirirano vjerskom netrpeljivo??u i mr?njom. Reformacija je uzela velikog zamaha u Holandiji, a u ?kotskoj je John Knox uveo prezbiterijalni sistem, po uzoru na Kalvinovu eklezijalnu strukturu u ?enevi, po kojemu su naveliko postale poznate Prezbiterijanske crkve.

Engleska je pri?a za sebe. Reformacija koja se tamo dogodila nije bila potaknuta duhovnim nego pragmati?nim i politi?kim potrebama. Naime kralj Henry VIII . nije mogao iz politi?kih razloga dobiti od Pape rastavu braka. Tako je Henry po?eo promi?ljati i zaklju?io da je on glava monarhije , a Crkva koju pla?a i koja ubire danak za biskupa u Rimu mogla bi slu?iti njemu, i novaca bi vi?e ostalo kod ku?e. Tako je donio "Akt o supremaciji" 1534 . te je ni vi?e ni manje nego odbacio kontrolu pape, posebno onu politi?ku, te uspostavio nacionalnu crkvu koju prozva?e Anglikanskom. I tako glava te Crkve, barem ?to se ti?e zemaljske, nije vi?e bio biskup u Rimu nego kralj u Londonu . Iako potaknuta politikom Reformacija u Engleskoj bila je pod utjecajem tzv. Kalvinisti?ke teologije te je imala znakoviti utjecaj na razvijanje teologije i prakse Anglikanske crkve.

U trenutku pojave i na njenim po?etcima reformatori slabo su se slagali iako je bilo poku?aja usagla?avanja stavova. Razjedinjenost je pomogla protivreformaciji da ubere vi?e ploda te mnoge odbjegle vrati pod skute majke Crkve. ?alosna i sramotna epizoda je Tridesegodi?nji rat koji je donio mnogo tuge, devastirao Evropu uzdu? i poprijeko, a kada je okon?an 1648 . donio je stabilnost te je od tog vremena zavladao mir i relativna sno?ljivost, a protestantizam je postao vrlo mo?na i rasprostranjena konfesija u Evropi.

Reformacija je donijela mnogo zna?ajnih promjena te utjecala na razvitak dru?tvenih zajednica i kr??anstva op?enito. Naglasak na pojedincu i njegovoj odgovornosti za ?ivot te potrebi obra?enja, slobodi i jednakosti neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio svjetonazora, a svoje za?etke nalaze u reformacijskim idejama.

Dru?tveno okru?enje i poticaj za Reformaciju [ uredi | uredi izvor ]

Evropa ?esnaestog vijeka imala je mnogo dru?tvenih i ne manji ekonomskih problema oni su doveli do stvaranja klime nezadovoljstva, a nezadovoljnici prije ili kasnije zapo?inju promjene, te?nje za promjenama dovele su i do reformacije. Manjina je bila je bila bogata, oni su bili plemi?i i institucionalna Crkva, a ni kleru nije bilo lo?e. Ve?ina, uglavnom kmeti, bili su siroma?ni a prehranjivali su imenovane grupe. Evropa je bila ujedinjena oko religije i kontrolom rimskog biskupa, od milja zvanog Papa. Bila je ujedinjena oko jezika i pisma ? latinskog , te obrazovnog sistema koji je razvila Crkva.

Evropa 16. vijeka nije bila gusto naseljena, a kuga je vijek i po ranije usmrtila oko 30% populacije. Oko 60 ? 80 miliona ljudi je ?ivjelo u Evropi na po?etku 16. vijeka, tek je po?etkom 17. vijeka broj stanovnika dosegao onaj prije "crne smrti", a između 85 i 100 miliona. Ve?ina stanovnika su bili poljoprivrednici koji su ?ivjeli u selima, manjina je ljudi ?ivjela u gradovima, a ?ivot je ?kodljiv i neugodan. Ipak, po?inju i pozitivne promjene, tako dobijanje hrane postaje lak?e, ali je i dalje bilo te?ko stvoriti profit uzgojem, a organizirani sistem proizvodnje se polahko po?inje razvijati u nekim regijama, fabricirana dobra su se uglavnom prodavala na pijacama. Glavni je proizvod bio tekstil, ovaj proces je poznat kao predindustrijalizacija, po?inje se razvijati konkurencija i te nastaju monopoli u industriji i trgovini. Renesansa je polo?ila temelje za razvoj reformacije, a humanizam koji je bio prete?ito kr??anski orjentisan je poticao ljude da razmi?ljaju o budu?nosti i napretku. ?tamparstvo je razvijalo izdava?ku industriju, a univerziteti su rasli i ?irili se u Evropi.

U Srednjem vijeku Rimo-katoli?ka crkva je bila najve?a politi?ka i vjerska sila tog vremena. Utjecaj na dru?tveni ?ivot je bio velik, pod njenim vodstvom do?lo je do mnogih promjena u ?ivotu ljudi onoga vremena. Bilo je to vrijeme koje je donosilo odrađeni napredak vrijeme budu?i su se razvijali univerziteti i umjetnost, uglavnom pod patronatom Crkve, ali bilo je to i vrijeme mnogih kontroverzi u njoj. Rimska kurija je prerasla u veliku instituciju koja je imala ogroman politi?ki, ekonomski i vojni utjecaj. Bilo je to vrijeme skolasticizma , goti?ke arhitekture ali i krsta?kih vojski, ?izme papinstva i nastanka nekoliko papa te mnoge amoralnosti u institucionaliziranoj Crkvi. Papinstvo je bilo u izrazito velikoj krizi tako je jedno vrijeme bilo dvoje, a kra?e ?ak tri Pape, a Pape su stolovale u Avignonu 122 godine. U papinstvu onog vremena, ?to ne zna?i nu?no da su sve pape bili takvi, bilo je mnogo amoralnosti i srebroljublja. Tako je Inocent VII. ( 1484 .- 1492 .) imao vanbra?nu djecu, a Alexandar VI. ( 1492 .- 1503 .) koje mu je bilo ime Rodrigo Borga postao je poznat kao jedan od najraskala?enijih Papa tog vremena ali i uop?e. Njegova skandaloznost o?itovala se je i u ?injenici da je tokom sukoba sa Francuzima u pomo? pozvao Turskog sultana ?to je pored svega dodalo "ulje na vatru" zbog ?injenice da je za pomo? u sukobu sa kr??anskom subra?om pozvao pozivao u pomo? "nevjernika". Ovakvi ali i primjeri Leona X. koji je imao slogan " Bog nam je dao papinstvo ? u?ivajmo! " stvaralo je prostor ali i poticalo nezadovoljnike, iskrene vjernike, ali i razne hoh?taplere da po?nu razmi?ljati o mogu?oj izmjeni do tada stoljetnog uvrije?enog dru?tvenog sistema.

Među iskrenim vjernicima i intelektualcima onog vremena nesumnjivo treba izdvojiti Johna Wyclifa († 1384 .) kojega jo? nazivaju "Zvijezda koja je najavila Reformaciju", Jan Hus († 1415 .), Girolamo Savanorala († 1498 .), Desiderius Erasmus († 1536 .) te mnoge druge. Wyclif je bio među prvima i ne jedini koji je progovorio o grijesima institucije kojoj je i sam pripadao, naro?ito je nagla?avao probleme povezane sa papinstvom. U to vrijeme Engleska, iako jo? uvijek pod upravom Rimskog Biskupa, je tada ve? bila prili?no u ambivalentnim odnosima sa Primatom. Jedan od razloga je bio i taj ?to je Papa stolovao među toliko im omra?enim kom?ijama. Wyclif je iznosio primjedbe u vezi redovnika i klera te fokusirao njihovu pasivnost i neprimjereno ?udoređe. On nije odbacio primat ali je smatrao da se uloga, zna?aj i vrhovni?tvo Pape treba smanjiti te da finansijska korupcija treba prestati. Tako je po?eo obrazovati tzv. "siroma?ne propovjednike" koji su trebali propovijedati ljudima na narodnom jeziku i na?inu koji su oni mogli shvatiti i razumjeti. Ali kao i svi "heretici" tako je i on kona?no rekao ne?to ?to nije smio. Naime po?eo je odbacivati u?enje da se hljeb i vino u ?inu Euharistije pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu jo? poznata kao trasupstanciju ili metamorfoza , to je samo po sebi bilo dovoljno da zavr?i na loma?i, a izjave da je Papa antikrist osigurale su mu podeblju koli?inu panjeva za potpalu. Wyclif je zanimljiv i zbog ?injenice da je preveo Bibliju na narodni jezik tj. engleski 1380 . Na kraju je skon?ao u miru ali njegove kosti nisu tako zavr?ile jer mu odlukom Koncila u Konstaci presuđeno za hereze, tijelo, ili bolje ono ?to je ostalo, iskopano a njegovi ostaci spaljeni zajedno sa njegovim spisima za upozorenje i utjerivanja "straha u kosti" ostalima.

Desiderius Erasmus († 1536.) iako do smrti odan Rimu i neprihvativ?i ideje reformatora neslavno je zavr?io. Nalik Wyclifu stigmatiziran kao heretik devet godina nakon svoje smrti ozna?en na Koncilu u Tridentu (1545.-1547., 1551.-1552., 1562.-1563.). Njegova djela na?la su se na popisu " Indeks librorum prohibitorum " (1559.) koji je ostao na snazi u Rimokatoli?koj Crkvi sve do 1969. Hereti?nost njegovih radova o?itovala se u ?injenici da je satiri?no opisivao ili bolje ismijavao kler i redovnike. Zapo?eo je i biblijska istra?ivanja ?tampao "Gr?ki Novi zavjet" 1516. iako prozvan vođom liberalnih reformi nikada nije oti?ao toliko daleko da bi zanijekao posluh Rimu.

Iako mo?na Rimska institucija nije bila omiljena, a prevladavao je antiklerikalni stav. Lokalne vlasti su imale pravo postavljati sve?enika na funkciju, kao posljedica dolazilo je do toga da su omiljeni vlastima dobijali pozicije, ali oni nisu nu?no bili omiljeni u narodu, a mnogi uz to ni odve? radi?ni. Tako su uglavnom mislili o zemaljskoj plati, dok im je nebeska bila ideal o kojemu su govorili uglavnom siroma?nom narodu, ilustracije radi, kad se pojavila u Njema?koj Reformacija je bila prigrlljena od mnogih kako i zbog ?injenice da kler nije bio odve? omiljen, te da je bogatstvo i mo? ovoga svijeta bila previ?e u rukama onih koji su propovijedali o neprolaznom blagu.

Renesansa je potakla da zapadna civilizacija iz srednjeg, neki vole re?i mra?nog, srednjeg vijeka, napravi tranziciju prema modernim vremenima. Do tada stigmatizirana, odjednom prihva?ena i poticana postaje sloboda izra?avanja pojedinca. Tako je svjetovno i prolazno postalo centar zanimanja, a umjetnost sve slobodnija, otvorenija, opu?tenija i pomalo raskala?enija. Bilo je to vrijeme razvitka u svim podru?jima tako znanje i nauka po?inju uzimati zamaha, a ne manje va?na je i ekspanzija trgovine. Kako svako lice ima svoje nali?je tako je i ovo doba po?elo donositi i propagirati egocentrizam kao ideal, tako je ?ovjek postao mjerilo i centar svega, a njegov um predmet obo?avanja.

Na sre?u ove ideje su pomogle i Reformaciji, naime sada kada je ?ovjek postajao centar, Kurija to prestaje biti. Ve?ina ljudi koji su te?ko dirin?ili za svoj svakida?nji hljeb nije razmi?ljala o plemenitim i visokim idealima, zapravo nije imala vremena jer su od jutra do sutra kopali, orali, muzli i dvorili dvor i kler. Ipak se je ?inilo njima da bi manje rada za gazde moglo i njima dobro do?i. Luther ili bolje pater jer je bio dio klera kao i mnogi mudri ljudi onoga vremena shvatio da u svojim reformama treba naglasiti va?nost slobode ali odgovornosti pojedinca. Tako je u njegovoj teologiji osoba po?ela uzimati va?no mjesto, a spasenje nije vi?e bilo dio kolektiva nego pojedinca. Ta u?enja pomalo novotarije razotkrivene iz Sv. Pisma ostavile su veliku utjecaj te potaknule ljude da preuzmu svoj dio odgovornosti.

Na kraju pa?nja se skre?e na jo? jednu teolo?ku zanimljivost kr??anstva onoga vremena, a to je misticizam . Misticizam je poticao pojedinca, uglavnom su to bili redovnici, u direktan odnos sa Bogom, apsolutnim i unificiraju?im principom ?ivota. Kontemplativan dio misticizma poticao je pojedinca na prolazak kroz pojedine etape u duhovnom rastu i uzrastanju u Bogu. Kontemplativan put vodio je kroz seriju ¨stepenica¨ do otkrivanja nadprirodnog i duhovnog, a razli?iti rituali ponekad i trapljenja pomagala su da se dođe do nadprirodne spoznaje, jezik koji su mistici koristili bio je pun simbola te uzornih biografija i autobiografija svetih ljudi ?ije prou?avanje je pomagalo da se dođe do spoznaje.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Protestantizam

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Reformacija