Alojzije Stepinac
Bla?eni Alojzije Stepinac
Rođenje	( 1898-05-08 ) 8. maj 1898. Kra?i?, Austro-Ugarska
Smrt	10. februar 1960 (1960-02-10) (61 godina) Kra?i?, SFRJ
Zanimanje	zagreba?ki nadbiskup i kardinal

Alojzije Stepinac ( Brezari? kod Kra?i?a , 8. maja 1898 - Kra?i? , 10. februara 1960 ) ^[1] , bio je zagreba?ki nadbiskup i kardinal . Papa Ivan Pavao II proglasio ga je bla?enim 3. oktobra 1998 .

Biografija

?kola i vojska

Alojzije Viktor Stepinac rođen je kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i njegove druge ?ene Barbare. Josip je ve? imao ?etvero pre?ivjele djece iz svog prvog braka s mladom udovicom, koja je umrla ubrzo nakon rođenja posljednjeg djeteta. Josip je bio napredan poljoprivrednik, koji je svu zaradu ulagao u obrađivanje zemlje. Bio je ?lan velike porodice, koja je do godine 1878, ?ivjela kao zadruga u Brezari?u, zapadno od Zagreba .

Alojzije je zavr?io ?etiri razreda u mjesnoj osnovnoj ?koli, pa je 1909. poslan u Zagreb u klasi?nu gimnaziju kao u?enik koji pla?a ?kolovanje. Maturirao je 1916 , a nekoliko dana nakon toga, upravo uo?i 18. rođendana, pozvan je u austrougarsku vojsku, pa je 29. juna stupio u 96. karlova?ku pukovniju i oti?ao na ?estomjese?nu obuku na Rijeku . U vojsci nije podnosio, da se pred njim psuje (to ga je zaokupljalo cijelog ?ivota) a nedjeljom poslije mise , kad su drugi kadeti odlazili u javne ku?e ili tra?ili sli?ne zabave, on se penjao uz 561 stepenicu do sveti?ta Majke Bo?je na Trsatu , kako bi slu?ao drugu misu.

U prvom svjetskom ratu borio se na italijanskom frontu; u maju 1918, ranjen je u nogu, zarobljen te idu?ih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko italijanskih logora (u Mestri kod Venecije , zatim u Ferrari i na kraju u Noceri u Umbriji ) ^[2] , gdje se prihvatio u?enja italijanskog jezika . Austrougarsko carstvo se raspadalo, u Zagrebu se formiralo Narodno vije?e , rađale su se nove nacionalne dr?ave, car Karlo IV razrije?io je vojsku zakletve vjernosti, stvorena je Jugoslavenska legija , koja je poslana da se bori na Solunskom frontu . Stepinac se javio kao dobrovoljac u Jugoslavensku legiju u kojoj su mu nisu priznali ?in poru?nika iz austrijske vojske ve? samo ?in potporu?nika. ^[2] Zaslugom Jugoslavenskog odbora pu?ten je iz logora 6. decembra 1918 . godine i poslan u Solun , gdje je proveo Bo?i? u karanteni. ^[2] Solunski front je bio probijen u septembru iste godine i prave borbe bile su ve? okon?ane. ^[2] Stepinac je nakon premje?tanja iz Soluna u Vranje , Gnjilane i Pri?tinu demobiliziran, pa se u prolje?e 1919 . godine vratio ku?i u oficirskom ?inu potporu?nika redovne vojske a 1920. godine unaprijeđen je u ?in rezervnog poru?nika . ^[2]

Studiji i prosidba

Po povratku ku?i otac ga je nagovarao, da ode na univerzitet. Zato je u jesen 1919. otputovao u Zagreb , obi?ao razne fakultete i najzad se odlu?io za agronomiju, koja bi mu omogu?ila da poma?e ocu na porodi?nom imanju. U Zagrebu je postao aktivan ?lan Katoli?kog akademskog dru?tva "Domagoj", revno obavljao vjerske du?nosti i uvidio, da mu raskala?eno pona?anje kolega studenata nije nimalo po volji. Odlu?io je napustiti studij na kraju prvog semestra, ne pristupiv?i ispitima, i vratio se pomagati ocu, koji ga je postavio za upravinika jednog od najve?ih porodi?nih posjeda u Kamenarevu . Doseliv?i se u Kamenarevo pristupio je mjesnom ogranku " Katoli?ke mlade?i ".

Godine 1922. u Brnu na međunarodnom skupu katoli?ke omladine s jo? 1500 drugih mladih Hrvata nosio je veliku hrvatsku zastavu na ?elu hrvatske grupe, gdje je stekao i nekoliko do?ivotnih prijatelja. Tada je njegov otac po?eo misliti kako je vrijeme, da se Lojzek o?eni i to mu je rekao. Veliki posjed u Kamenarevu prenijet je na Alojzija, kako bi imao dom za budu?u nevjestu i to ga je napokon potaknulo da u?ini prvi korak.

Pisao je Mariji Horvat, k?erki svog u?itelja iz osnovne ?kole. Udvaranje se obavilo po?tom i oni su razmijenili mnogo pisama. Ali, s vremenom Stepinac je pisao sve rjeđe i sa sve manje interesa. Marija mu je vratila prsten , a Stepinac je nije ni poku?avao navesti da se predomisli. Vratio joj je njena pisma i zamolio je da uni?ti njegova, po?eliv?i joj svako dobro u budu?em ?ivotu.

Sve?teni?ki poziv

Stepinac je i dalje bio bez određenih namjera, neodlu?an ?ta bi u?inio u ?ivotu. Njegov biv?i razrednik u gimnaziji, vele?asni Josip Lon?ari?, rano ga je uo?io kao neobi?nog dje?aka i mogu?eg budu?eg sve?tenika . Godine 1924 . pisao mu je i natuknuo indirektno, da svrha njegovog ?ivota le?i u sve?teni?kom pozivu.

I dalje pun sumnji, Stepinac je otputovao u đakovo na zbor Orlova, jednog od dru?tava Hrvatskog katoli?kog pokreta , gdje se upoznao s Franjom ?eperom , mladi?em koji je upravo maturirao i spremao se po?i u jedno rimsko sjemeni?te. Stepinac mu je povjerio kako i sam razmi?lja o sve?teni?kom pozivu i kako ?eli po?i u Innsbruck , gdje je studirao njegov stric, kanonik Matija Stepinac , i gdje su se predavanja dr?ala na njema?kom jeziku . Nije ?elio nastaviti studij u Zagrebu , koji je bio pun njegovih starih prijatelja i gdje bi mu te?ko bilo u?iti na miru.

Ponovno je posjetio Lon?ari?a i rekao mu kako najzad ima namjeru da stupi u sjemeni?te, samo ?to se nije mogao odlu?iti gdje bi po?ao. Lon?ari? ga je uputio da pođe u Rim na Gregorijanski univerzitet kod isusovaca . Otac mu je bio bogat i mogao je pla?ati takse i njegovo uzdr?avanje, pa je Stepinac prihvatio sugestiju. Stoga je Lon?ari? napisao sjajnu preporuku za rektora, a ?injenica da je Matija Stepinac bio njegov stric pomogla mu je da bude primljen. Napokon je u oktobru 1924. u svojoj 26. godini krenuo u Rim .

Od sve?tenika do nadbiskupa

U Rimu je na Gregorijanskom univerzitetu Stepinac sedam godina studirao teologiju . Zaređen je u jesen 1930. u crkvi svetog Petra Kanizija, a mladu misu je slu?io u crkvi Santa Maria Maggiore na blagdan Svih svetih . U julu idu?e godine polo?io je posljednje ispite, stekao naslov doktora teologije i vratio se u zavi?aj.

Stepinac je odmah ?elio prionuti na posao ?upnika te je podnio molbu, da mu se dodjeli ?upa . Međutim nadbiskup Bauer odlu?io je dovesti ga u Zagreb u svoju kuriju te ga je imenovao ceremonijarom , dao mu sobu u dvoru i pla?u od 500 dinara mjese?no. Ali, Stepinac nije mirovao, ve? je nagovorio nadbiskupa Bauera, da izda okru?nicu 25. novembra 1931. kojom je osnovao ustanovu " Caritas " na podru?ju zagreba?ke biskupije s ograncima u svakoj ?upi, koja se treba baviti dobrotvornim radom. Na ?elo Caritasa postavljen je Stepinac, koji se s odu?evljenjem prihvatio posla. Jedna od njegovih prvih akcija na ?elu zagreba?kog Caritasa bilo je otvaranje narodnih kuhinja i poticanje ljudi na davanje dobrovoljnih priloga.

Godine 1932. imenovan je nadbiskupom-koadjutorom. Nadbiskup Bauer proslavio je 1932 . svoj 80. rođendan i do?lo je vrijeme, da se potra?i njegov nasljednik. Bio je to mukotrpan proces, jer je za nadbiskupovo imenovanje trebalo kraljevo odobrenje pored papinog . Nakon podosta kandidata, koji nisu uspjeli zadovoljiti bilo kralja bilo druge zahtjeve, u razgovoru sa senjskim biskupom Star?evi?em iskrsnulo je Stepin?evo ime. Premda nije dosegnuo kanoni?ku dob, da postane biskupom , imao je doktorat Gregorijanskog instituta i zbog toga je na njega Sveta stolica blagonaklono gledala. Pored toga bio je i solunski dobrovoljac, ?to je pozitivno utjecalo na kralja.

Kada je Stepinac saznao da ?e postati Bauerov nasljednik, prvo je gledao bez rije?i u nadbiskupa Bauera, a onda je prasnuo u smijeh. Međutim, kada je nadbiskup Bauer ponovio svoju tvrdnju, Stepinac je pao na koljena govore?i kako je mlad i sasvim neprikladan. Monsinjor Pellegrinetti tje?io ga je: Budite mirni! Pogre?ka da ste mlad postaje svakim danom sve manja.

Stepinac je tada uzeo geslo In Te, Domine, speravi (U tebe se, Gospodine, uzdam). Nakon posve?enja i odlaska u Beograd , da polo?i zakletvu kralju, u svom dnevniku je napisao:

...Posjetio sam sve beogradske katoli?ke ?upe. Da je ve?a sloboda i dovoljno radnika, Srbija bi za 20 godina bila katoli?ka...

Zbog ove re?enice dvadesetak godina kasnije bit ?e optu?en za upletanje u ratne zlo?ine protiv Srba . Postav?i nadbiskup radikalno je smanjio broj ve?era i primanja u nadbiskupskom dvoru, a među nekim sve?tenicima nazivan je bolj?evi?kim nadbiskupom.

Nakon smrti nadbiskupa Bauera 7. decembra 1937. Stepinac je ponio puni naslov polo?aja na kojem je de facto ve? bio.

U tom periodu ima zgoda kako je u?ao u franjeva?ki red . Godine 1934. na Kongresu franjeva?kih profesora iz svih slavenskih zemalja primljen je u franjevce tre?oredce, na zamolbenu ?elju o. Dionizija, upravitelja zagreba?kih tre?oredaca.

Sve?tenik Juraj Lahner prou?avao je stare spise Hrvatskog sabora i otkrio da postoji zavjet ?to ga je Hrvatski sabor jo? 1739. godine u?inio Bogu , a jo? nije bio izvr?en. Tada je harala kuga , pa je na Hrvatskom saboru u Vara?dinu , u decembru 1739. odlu?eno je, da se u Ludbregu izgradi kapela, ako Bog zaustavi kugu u Moslavini i Slavoniji. Izabran je Ludbreg, jer se u njemu dogodilo euharistijsko ?udo 1411. godine i u njemu se ?uva relikvija Krvi Kristove . Stepinac je bio pokrovitelj izvr?enja zavjeta. Godine 1940, objavio je poziv hrvatskom narodu, da se tokom proslave 1300. godi?njice kr??anstva u Hrvatskoj , izvr?i zavjet Hrvatskog sabora i izgradi kapela. Zbog te?kih prilika, zavjet je izvr?en tek 1996. godine.

Kontroverze

O djelovanju nadbiskupa Alojzija Stepinca u doba NDH vodile su se i vode ogor?ene polemike, s nepomirljivim radikalno opre?nim stavovima i ocjenama. Nakon rata, komunisti?ke vlasti su ga osudile na zatvorsku kaznu zbog svog djelovanja za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega, nakon uspostave Druge Jugoslavije . Srpska propaganda je, naro?ito intenzivno 1980tih godina, u svojim optu?bama i?la i dalje od formulacija optu?be, pa je Stepinac progla?en za inspiratora i u?esnika progona i genocida nad Srbima u NDH . Sa hrvatske strane, presuda je odbacivana kao neosnovana i nepravedna. Hrvatski sabor je 14. februara 1992. donio Deklaraciju o osudi politi?kog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu ^[3] po kojoj je Stepinac bio nepravedno osuđen na montiranom procesu. Osim toga, Stepinac je istican kao moralni velikan bez ijedne mrlje.

Gotovo svi njegovi branioci isti?u niz slu?ajeva u kojima je on osuđivao postupke vlade NDH i rasisti?ku ideologiju. Ivan Gabelica , hrvatski nacionalist, suprotstavlja im se u opse?nom feljtonu, koji ima opseg knjige. On tvrdi, da je odnos Stepinca i usta?kih vlasti bio odli?an, da pojedine Stepin?eve primjedbe nemaju dublji zna?aj te da su navodi o dubljim sukobima, a pogotovo o pripremanom hap?enju i atentatu na Stepinca neistiniti. Time Gabelica brani istu tezu kao srpski ?ovinisti, naravno sa potpuno suprotnim vrijednovanjem. Tako se nastavlja stara diskusija, koja se vodila u emigraciji između branilaca usta?kog re?ima i onih koji su ga osuđivali.

...Apsurd je od Srba i komunista, da nastoje Nadbiskupa prikazati kolaboracionistom Osovine. Jo? je ve?i apsurd, da to isto nastoje i usta?ki publicisti u?initi... ( Jozo Kljakovi? , u: "Stepinac mu je ime" I, str. 404)

Pozdrav novoj dr?avi

Dva dana nakon uspostave Nezavisne Dr?ave Hrvatske, 12. aprila Stepinac je posjetio Slavka Kvaternika , kako bi mu ?estitao uspostavu nove dr?ave. Nekoliko dana kasnije, 16. aprila, primio ga je i Ante Paveli? . Obje ove posjete zbile su se prije potpisivanja kapitulacije 17. aprila 1941. Tako je Stepinac prekr?io svoju zakletvu vjernosti kralju.

Petar Milutin Kvaternik , brat vojskovođe Slavka kvaternika , poku?ao je 10. aprila 1941 . u Crikvenici preuzeti vlast u ime NDH, ali je pritom poginuo. Tijelo mu je preneseno u Zagreb, gdje je Stepinac li?no predvodio pogrebne obrede, ?to je po?ast koju jedan nadbiskup rijetko pru?a.

Stepin?eva uskrsna propovijed bila je posve?ena blagoslovu mira; mjesto u katedrali rezervirano za predstavnika vlade zauzimao je tom prilikom general Slavko Kvaternik , koji je prije zavr?etka mise pri?ao nadbiskupu Stepincu kraj oltara, kleknuo i poljubio mu prsten mole?i biskupski blagoslov.

Dana, 28. aprila Stepinac ?alje kleru nadbiskupije okru?nicu, u kojoj određuje, da se 4. maja po svim ?upnim crkvama odr?i sve?ani Te Deum povodom progla?enja Nezavisne Dr?ave Hrvatske.

...Događaji su ovo, koji su narod na? donijeli ususret davno sanjanom i ?eljkovanom idealu. ?asovi su ovo, u kojima ne govori vi?e jezik, nego krv svojom tajanstvenom povezano??u sa zemljom, u kojoj smo ugledali svijetlo Bo?je i s narodom uz kojega smo nikli. (…) kolikogod bili heterogeni faktori, koji utje?u na tok zbivanja, ipak je lako razabrati ruku Bo?ju na djelu. (…) Govore?i vam dakle kao predstavnik Crkve i pastir du?a molim vas i pozivam da svim silama nastojite i radite oko toga, da na?a Hrvatska bude Bo?ja zemlja, jer ?e samo tako mo?i izvr?iti dvije bitne zada?e, koje kao dr?ava imade da izvr?i u koristi svojih ?lanova. (…) Vjerna Bogu i Crkvi pokazat ?e, da vjeruje, da je kona?ni cilj svega ljudskog te?enja vje?nost, gdje se nalazi prava vje?na domovina. (…) No vjerna Bogu i Crkvi na?a ?e Hrvatska (…) postaviti i naj?vr??e temelje i zdravog razvitak zemaljskih narodnih vrednota i svoje dr?avne slobode i ?vrsto?e. (…) Moramo svuda upozoravati i u?iti, da sveti zanos i plemenito odu?evljenje u izgrađivanju temelja mlade Dr?ave Hrvatske bude nadahnut strahom Bo?jim i ljubavlju za Bo?ji zakon i njegove zapovijedi, jer ?e samo na Bo?jem zakon, a ne na la?nim na?elima ovoga svijeta Dr?ava Hrvatska mo?i biti izgrađena na ?vrstom temelju... (Kri?to 2, dokument br. 10, str. 34?36)

Sukob zbog postupaka protiv Srba i ?idova

Idila nije dugo trajala, jer je ve? 14. maja Stepinac poslao poglavniku protestno pismo:

...Ovaj ?as primio sam vijest, da su usta?e u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi po?inili te?kih zlo?ina u na?oj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom du?no??u, da podignem svoj glas i ka?em, da ovo po katoli?kom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijeloj teritoriji Nezavisne Dr?ave Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne doka?e krivnja radi koje je zaslu?io smrt. Ina?e mi ne mo?emo ra?unati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti... (Kri?to 2, dokument br. 15, str. 39?40)

Dana, 22. maja Stepinac je protestirao protiv odredbe, da svi jevreji moraju nositi ?idovski znak. U pismu upu?enom ministru unutra?njih poslova Andriji Artukovi?u pi?e:

...Da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa oduzme svaka mogu?nost egzistencije i da se na njih udari ?ig sramote, to je ve? pitanje ?ovje?nosti i pitanje morala. (…) Dana?nje dru?tveno uređenje i op?i moralni pojmovi koji vladaju ne udaraju ?ig sramote ni na robija?e koji su pu?teni iz tamnice (…) Nisu obilje?eni vidljivim znakom ni konkubinarci, ni poznati preljubnici, pa ni same javne bludnice... (Kri?to, 2, dok. br. 30, str. 50?51)

Da bi odobrovoljio vlasti predlo?io je, da se od jevreja zahtijeva da kupe znak bez obaveze da ga nose, nadoknađuju?i tako dr?avi tro?kove izrade. Međutim, ima u tom pismu i dijelova, koji Stepincu ne idu u prilog. Takve dijelove su onda oni, koji Stepinca osuđuju trgali iz cjeline i tako izopa?avali.

Povodom upu?ivanja "nearijevaca" u koncentracijske logore, Stepinac je 21. maja 1941 . poslao poglavniku Paveli?u dopis, koji je u historiografiji , publicistici i propagandi izazvao brojne kontroverze.

Nasilna pokr?tavanja

Nakon nasilnih pokr?tavanja i masovnih likvidacija Srba, Stepinac pi?e Paveli?u:

...Svaka upotreba sile mo?e donijeti katastrofalne posljedice ugledu Katoli?ke Crkve . Potrebno je uzeti u obzir sve mogu?nosti, ?ak i slu?aj, da Srbi iz prkosa odlu?e masovno prije?i na islam . Upravo zbog toga mislim da je nu?no s naro?itom pomnjom birati misionare koji ?e se poslati među Srbe , a ne povjeravati taj zadatak sve?enicima ili redovnicima koji nisu razboriti i kojima bi u ruci bolje stajao revolver nego raspelo.... ^{[ nedostaje referenca ]}

Franjevac Aleksa Benigar navodi, da je vidjev?i, da nove vlasti ne mare za njegove proteste, Stepinac ve? u toku 1941 . poslao je povjerljivu okru?nicu sve?tenstvu, u kojoj pi?e:

...Kada dođu k vama osobe ?idovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa za?ele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske ?ivote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kr??ani kao i mi, a ?idovska je vjera ona, iz koje kr??anstvo vu?e svoje korijene. Uloga je i zada?a kr??ana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divlja?tva, ostat ?e u na?oj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok ?e se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje... (Benigar, str. 395)

Benigar ne navodi izvor, pa je status ove okru?nice upitan.

Protiv Jasenovca i rasizma

U pismu Paveli?u 24. februara 1943., Stepinac protestira zbog ubistva sedmorice slovenskih sve?tenika u Jasenovcu .

...Iz svega moram zaklju?iti, da su svi poubijani. Re?i ?e se, da su bili protudr?avno raspolo?eni. Za?to nisu izvedeni pred sud? (…) Ovo je sramotna ljaga i zlo?in, koji vapi u nebo za osvetom, kao ?to je sramotna ljaga ?itavi Jasenovac za Nezavisnu Dr?avu Hrvatsku. (…) ?itava javnost, a napose rodbina ubijenih tra?i zadovolj?tinu, od?tetu, izvođenje krvnika pred sud. Oni su najve?a nesre?a Hrvatske!... (Kri?to, 2, dokument br. 243, str. 255)

Stepinac je u nekoliko propovijedi, koje su imale zna?ajan javni odjek iako su usta?ke vlasti zabranjivale, da budu ?tampane, osudio rasisti?ku ideologiju i politiku. U tim propovijedima jasno osuđuje progone ne samo na rasnoj nego i na nacionalnoj osnovi. ^{[ nedostaje referenca ]}

Propovijed od 31. oktobra 1943.

Naro?it odjek imala je njegova propovijed od 31. oktobra 1943 , odr?ana na zavr?etku pokorni?ke procesije okupljenim hiljadama vjernika na trgu pred katedralom. Ova propovijed, u svojoj cjelini, je tipi?na za Stepin?eva uvjerenja i njegov do?ivljaj svijeta; naro?ito je va?an njen uvodni, "proro?anski" dio. Iz te pozicije, on odgovara kritikama koje su Crkvi upu?ivanje s raznih strana.

Stepinac zapo?inje na na?in starozavjetnog proroka, koji ?iba pokvarenost svog nara?taja ("posljednjih dvadeset godina"), odnosno cijelog "modernog" doba ("posljednja dva stolje?a"). Prvi dio propovijedi posve je religiozan i usmjeren na pokoru za grijehe.

...Bog je na? Stvoritelj, a mi bijedni zemaljski crvi, koji svojem Stvoritelju dugujemo po?tovanje i poslu?nost, ili, drugim rije?ima, mi smo veliki du?nici Bo?ji. A, evo, ima ve? vi?e od dva stolje?a, da Europa, a i ?itav svijet, koji je htio biti pametniji od Boga, uskra?uje Bogu du?no po?tovanje. Ko da ocrta sav smrad, ?to je izba?en protiv Boga preko novina i knjiga samo u zadnjih dvadeset godina? Ko da vjerno ocrta zlo?ina?ke poba?aje, izvr?ene u zadnjih dvadeset godina u ime tobo?nje nauke i tobo?njih socijalnih indikacija? Ko da opi?e svu prljav?tinu ?ivota tolikih bra?nih drugova? Tko da opi?e sve zlo, ?to ga je donijela poganska moda dana?njeg ?enskog svijeta? Tko da opi?e svu razuzdanost i nepo?tenje, ?to se u zadnja dva decenija opa?ala na morskim pla?ama i drugim kupali?tima? Ta dovoljno se sjetiti samo na?e rijeke Save.≪ Dana?nje nevolje plod su na?ih grijeha i Bo?ja kazna. Mi smo ≫radi na?ih grijeha pali u ruke Boga ?ivoga, koji danas poput groma obara ne samo pojedine gradove i sela, nego i ?itave narode≪. Zato, ako se ?elimo spasiti od potpune propasti, moramo se ≫poniziti pred Bogom i iskrenom pokorom okajavati grijehe...

Nakon toga slijede dijelovi propovijedi, koji imaju neposredni politi?ki zna?aj, pa se mnogo ?e??e citiraju. Stepinac koristi priliku, "da javno odgovorim nebrojenim tajnim savjetnicima s lijeva i s desna, s brda i s dola" koji svaljuju na Crkvu krivnju za zla djela koja se zbivaju. Rije? je o tri vrste prigovora.

...

1. Da nismo pravodobno i da nismo kako bi trebalo ustali protiv zlo?ina, koji su se zbivali po pojedinim krajevima na?e domovine.≪ Stepinac: mi nismo ≫bilo ?ija politi?ka trublja≪. Uvijek nagla?avamo principe vje?noga zakona Bo?jega, ali ne mo?emo nikoga prisiliti da ih vr?i. ≫Zato ne mo?emo odgovarati ni za koju tu usijanu glavu u sve?eni?kim redovima.≪ Nije Crkva ta, koja je hu?kala na rati, niti ≫stvarala u du?ama nezadovoljstvo i podivljalost, koja je urodila tako ?alosnim posljedicama≪. Ova opaska upu?ena je na ≫stanovite krugove, organizacije i pripadnike drugih narodnih skupina≪, ?to se svakako odnosi na Srbe , a također mo?da i na ?idove .
2. Druga vrst optu?bi su za filokomunizam. Katoli?ka Crkva odlu?no odbacuje komunisti?ki sustav, iako smatra da socijalne reforme i pravednija razdioba dobara jesu potrebne. Crkva ne mo?e priznati sustav, koji bi htio seljaku oduzeti njegovu zemlju, privatniku po?tenom trudom ste?enu imovinu, koji negira porodicu i koji bi htio negirati li?nog Boga i svesti ispovijedanje vjere u ?etiri zida. A mo?da bi ti isti, koji nam stavljaju taj prigovor, bolje u?inili, da pokucaju na vrata vlastite savjesti i da se upitaju, nisu li mnogi, koji se skrivaju po ?umama , oti?li onamo ne iz kakvog uvjerenja o istinitosti komunizma, nego ?esto puta iz o?aja radi ne?ovje?nih metoda nerazboritih pojedinaca, koji su mislili da mogu raditi ?to ih volja, i da za njih ne postoji zakon ni ljudski ni Bo?ji.
3. Optu?uju nas također da smo prista?e rasizma ; Crkva je međutim svoj stav o tome odavno izrekla. :≫Katoli?ka Crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju. Katoli?ka Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Bo?je, a ako koga vi?e cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne ja?u pesnicu. Za nju je kralj kao ?ovjek u kraljevskoj pala?i upravo tako ?ovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod ?atorom (...) Sistem strijeljanja stotine talaca radi zlo?ina, kojem se ne mo?e otkriti krivca, poganski je sistem, koji nikad nije urodio dobrim plodom.... (objavljeno u Stepinac mu je ime , str. 45?50 ova propovijed nije bila tiskana, jer su usta?ke vlasti to zabranile.)

Međutim, svejedno je do samog kraha NDH koncelebrirao sve?anu misu i pjevao Te Deum na Paveli?ev rođendan. Istovremeno bivao je opsjednut gre?no??u ?ovje?anstva i propovijedao je protiv psovke, ne?ednog odijevanja i raskala?enosti, ?to izaziva opravdanu Bo?ju srd?bu i kaznu. ?ak je organizirao i sedmicu protiv psovke. U uvjetima masovnih pokolja, to izgleda ?udno; ali prvi dio gore navedenog govora obja?njava njegovu izvorno religijsku inspiraciju.

Spa?avanje srpske djece

U nizu propagandnih djela koja glorificiraju Stepinca, navodi se da je on organizirao zbrinjavanja 7.000 srpske djece sa Kozare, od maja od jula 1942. Međutim, voditelj te akcije je bila Diana Budisavljevi? , koja u svojem Dnevniku spominje, da se Stepinac prvo opravdavao da ne mo?e ni?ta u?initi, a zatim davao velika obe?anja koja nije ostvario. (Dnevnik Diane Budisavljevi?, str. 54 i 55.) Tek od januara 1943. pru?io je ozbiljnu pomo? u spa?avanju novih grupa djece i brizi o njima (str. 117 i d.) . U tome je bio samo jedan od mnogih, jer se aktiviralo niz pojedinaca, a veliku ulogu je imala i ilegalna komunisti?ka Antifa?isti?ka fronta ?ena (AF?). Ukupno je u toj akciju zbrinuto vi?e od 12.000 djece . Iako Stepin?eva uloga u tome nije bila presudna, on jest zna?ajno pomogao, barem od januara 1943. Dr. Julije Budisavljevi? , Srbin, bio je spreman svjedo?iti u korist Stepinca pred komunisti?kim sudom, ali mu to nije omogu?eno. (Dnevnik Diane Budisavljevi?, str. 164)

Vlasti NDH protiv Kaptola i Stepinca

"Zauzimanje nadbiskupa Stepinca za ljude, koje su usta?ke vlasti progonile kao dr?avne neprijatelje (naro?ito ?idove i Srbe) Paveli? nije podnosio, pa je svoju netrpeljivost prema nadbiskupu na određeni na?in i iskazivao (npr. nepozivanjem Stepinca u protokolarnim prilikama kad je prisutnost predvodnika Crkve bila o?ekivana)." (Matkovi?, str. 127)

Usta?ki tajni agenti dr?ali su na oku crkvene veledostojnike i bili nezadovoljni njihovim dr?anjem. Izvje?taj Usta?ke nadzorne slu?be od 1. decembra 1943. navodi:

...Zagreba?ko sve?enstvo riedko je kada pokazalo svoju odanost narodu i narodnim probitcima. (…) Zagreba?ki Kaptol je i danas iz tog razloga mrtva trublja, njegovi predstavnici mrtvi trublja?i, jer su zakazali i ostavili na cjedilu hrvatsku narodnu borbu. (…) Oni niti danas nisu iskreni suradnici hrvatske vlade niti narodni borci, kao ?to je to slu?aj sa klerom u Slova?koj, nego su anglofili i Jugoslaveni, a to je njihova najve?a sramota. Treba naglasiti, da je danas zagreba?ki Kaptol sjedi?te promi?be upereno protiv njema?ke vojske. (…) Isti krugovi direktno su negativno raspolo?eni prema usta?kom pokretu.≪ Spominju uglavnom pojedince na ni?em stupnju crkvene hijerarhije, ali također i ≫poznati govor nadbiskupa Stepinca≪, tj. propovijed od 31. oktobra 1943... (Kri?to 2, dokument br 319, str. 328?341)

Pripremanje hap?enja

Nakon zaklju?aka Hrvatske biskupske konferencije o vjerskim prelazima, o ?emu Stepinac pi?e Paveli?u 20. novembra 1941, Ante Paveli? i Eugen Dido Kvaternik navodno su planirali po?etkom 1942. uhapsiti Stepinca. Od toga ih je odvratio Slavko Kvaternik , koji je iz Rima poslao u Zagreb dr. Nikolu Ru?inovi?a , da ih odvrati i da upozori Stepinca. (Ru?inovi?, str. 120-127; Kri?to 3, str. 77?80)

Pripremanje atentata

U julu 1943 . izvr?en je neuspjeli atentat na generala Ivana Prpi?a , ?efa Glavnog ?taba oru?anih snaga. Atentat je organizirala usta?ka "grupa Tomi?", koja je pod neposrednom poglavnikovom kontrolom radila na likvidaciji njegovih neprijatelja, a cilj mu je bio da opomene domobranstvo zbog sve ve?eg bje?anja domobrana u partizane . U programu likvidacija te grupe bio je, navodno, i atentat na nadbiskupa Stepinca. O tome svjedo?i jedan izvje?taj njema?kog policijskog ata?ea u Zagrebu Hansa Helma od 3. jula 1944. Kako atentat na Prpi?a nije uspio (iako je ovaj ranjen sa dva metka), organizatori su kompromitirani, pa je od atentata na Stepinca odustalo. (Kri?to 2, dokument br. 342, str. 354; Kri?to 3, str. 88-89)

Protest zbog angloameri?kog bombardiranja

Stepinac je osudio savezni?ko bombardiranje hrvatskog kopna 1944 , gdje su njema?ke snage imale jaka upori?ta. U pismu upu?enom britanskom veleposlaniku pri Svetoj stolici 7. marta 1944 . navodi:

...Bez pretjerivanja mo?e se kazati, da nijedan narod za vrijeme ovoga rata nije tako nemilosrdno pogođen kao nesretni hrvatski narod. Pod pokroviteljstvom i po ?eljama stanovitiih velikih sila, u zemlji se bore svi protiv sviju. (…) Kroz stolje?a mi smo bili posljednja brana protiv azijske invazije Europe. Razaranja koja uzrukuju anglo-ameri?ka bombardiranja mogla bi dovesti do toga, da hrvatski narod ≫podlegne razarala?kim elementima (…) da svaka akcija ove vrste, nije drugo nego razaranje svijeta, na koji Va?a zemlja mo?e ubudu?e ra?unati (…) Ne dozvolite, Ekselencijo, da mali narod bude kompletno razoren. Narod koji u svojoj cjelosti nije odgovoran za ovo ?to se sada događa na njegovom teritoriju... (Kri?to 2, dokument br. 331, str. 344?346. Original na francuskom, engleski prijevod u arhivi britanskog ministarstva vanjskih poslova)

O etni?kom ?i??enju Hrvata

Stepinac je pri kraju svog pisma Paveli?u od 6. marta 1943 , u kojem protestuje zbog popisa "nearijevaca" pri ?emu su, u skladu s rasisti?kim zakonima, prijetili nasilni raskidi "rasno mje?ovitih brakova", dodao i sljede?i pasus:

" Poglavni?e! U Italiji imade vi?e desetaka tisu?a na?ih nevinih ljudi iz Gorskog kotara, Primorja i Dalmacije, zato?enih po logorima, ve?im dijelom ?ena i djece. Glad, bolesti, patnje svake vrsti prouzrukuju vrlo velik pomor među tim nesretnicima. Ozbiljno se bojati, da se takovim postupkom ide za istrebljenjem pu?anstva iz onog dijela na?e domovine ." Kada je Stepin?ev izaslanik u Rimu tra?io "oslobođenje i pomaganje tih na?ih nesretnika", odgovoreno mu je: "?to se vi pa?ate u na? postupak s tim ljudima, kako ste vi postupali u Hrvatskoj!" (Kri?to 2, dokument br. 246, str. 257?258)

Zatvorenik

Vidjev?i da se bli?i kraj njegovoj vladavini, s partizanima na pragu Zagreba, Paveli? se obratio Stepincu kao poglavaru Katoli?ke crkve s izuzetnim autoritetom i zamolio ga da vodi privremenu vladu, ali Stepinac je odbio rekav?i: To je va?a stvar kome ?ete predati vlast. U politiku se ne mije?am, ali ostajem tu, pa bilo ?to bilo. ^{[ nedostaje referenca ]}

U Zagreb su partizanske snage u?le 8. maja 1945. Stepinac je tra?io od komunisti?kih vlasti prekid progona i osvete nad ideolo?kim protivnicima. Nekoliko dana nakon toga sam Stepinac je uhap?en i protiv njega se vodila istraga. Josip Broz Tito u Zagrebu se 2. juna 1945 . sastao s predstavnicima Kaptola. Dan kasnije Stepinac je pu?ten. Nakon toga su odnosi crkve i novih vlasti Demokratske federativne Jugoslavije nekoliko mjeseci bili korektni.

Takav odnos nije dugo potrajao jer su 22. septembra 1945 . hrvatski biskupi objavlili Pastirsko pismo o nasiljima komunisti?ke vlasti . To je dovelo do zao?travanja sukoba. Prema tvrdnjama Tito je predlagao Stepincu odvajanje Katoli?ke crkve u Hrvatskoj od Svete stolice ali je to Stepinac odbio.

Nakon dolaska komunista na vlast, odbio je odvojenje Katoli?ke crkve u Hrvatskoj od Vatikana . U montiranom procesu, osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi , a od kraja 1951. do svoje smrti 10. februara 1960 . godine u ku?nom pritvoru u Kra?i?u . Papa Pio XII imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti primiv?i svete sakramente . Papa Ivan Pavao II proglasio ga je bla?enim 3. oktobra 1998 . godine u Mariji Bistrici .

Na reakciju vlasti ?ekalo se oko mjesec dana, a onda se pojavila Titova izjava u svim novinama u kojoj se on pita, između ostalog, za?to nikada nije objavljeno pastirsko pismo protiv ubijanja Srba u Hrvatskoj . Nakon toga partijska ?tampa je poja?ala napade na Stepinca i biskupe , a uvredljivi natpisi osvanuli su na zidovima ku?a u blizini dvora i katedrale dok su sve?tenici i redovnice do?ivljavali uvrede i zlostavljana na ulicama.

Prilikom dolaska na blagoslov nove ?upe sv. Petra u Zapre?i?u 4. novembra 1945 , Alojzije Stepinac i zapre?i?ki ?upnik isusovac Matija Pa?i?ek napadnuti su kamenjem i jajima. Napad je organizirala komunisti?ka vlast. Spretno??u voza?a Stjepana Kranj?eca, u napadu nije bilo stradalih. U spomen na taj događaj, otkrivena je spomen-plo?a s likom Alojzija Stepinca i prigodnim tekstom na pro?elju kapelice sv. Petra u Zapre?i?u 2004 . godine. ^[5]

Komunisti?ka tajna slu?ba uhodila je i prislu?kivala Stepin?evu rodbinu. Ko od njih nije sarađivao s re?imom, u?ao u partiju ili nije bio "podoban" bio je podvrgnut maltretiranjima, ispitivanjima i progonima te nije mogao dobiti posao . Njegov rođeni brat ubijen je kao komunisti?ki saradnik, a bratova ?ena bila je u kontaktu s partizanima u ?umi. Stepin?ev ne?ak bio je te?ko ranjen u dva atentata , zlostavljan u zatvoru, psihi?ki propao i zavr?io u du?evnoj bolnici. Stepin?eva sestra ?tefanija imala je psihi?ke probleme uslijed toga. ^[6]

Hap?enje i suđenje

Dana 18. septembra 1946. u pola ?est ujutro policajci su u?li u zgradu biskupije i priveli Stepinca jer je protiv njega podignuta optu?nica. Između ostalog optu?en je, da je pozdravio usta?ke vođe dok se jugoslavenska vojska jo? borila s njema?kim i italijanskim snagama i pozvao sve?tenstvo da s njima sarađuje; da je pretvorio tradicionalne crkvene sve?anosti i procesije u politi?ke manifestacije za Paveli?a i slu?io misu svakog 10. aprila, na godi?njicu osnivanja NDH, a odr?ao je i misu prilikom otvaranja usta?kog Sabora; da je izabrao za svoje zamjenike Vu?eti?a i Cecelju, poznate usta?ke simpatizere; da je prihvatio i sakrio arhivu ministarstva vanjskih poslova NDH, da je podr?avao usta?ki otpor nakon oslobođenja zemlje itd.

Međutim, nekoliko mjeseci prije Vatikanu je upu?eno upozorenje, da ?e Stepinac biti uhap?en, sa zahtjevom da ga smjene, jer ...Jugoslavija ne mo?e tolerirati građane koji su slu?ili interesima drugih... Vatikan je o tome obavijestio Stepinca rekav?i mu neka sam odlu?i o tome ?ta ?e u?initi, ali ga Vatikan ne?e prisiljavati da napusti Jugoslaviju. Stepinac je ostao, sudski proces je pokrenut, a presuda je donesena 11. oktobra iste godine. Progla?en je krivim po svim ta?kama optu?nice i osuđen na 16 godina strogog zatvora. Usprkos insistiranjima poznatih osoba srpske nacionalnosti za svjedo?enje na suđenju, koja bi bila Stepincu u korist, tu?ioci nisu dopustili, da takvi podaci izađu u javnost.

Zatvor i ku?ni pritvor

Dana 19. oktobra 1946 . preba?en je sjeverno od Zagreba u Lepoglavu , nekada?nji pavlinski samostan koji je pretvoren u zatvor. Tu je proveo pet godina. Smje?ten je u posebno krilo za naro?ite zatvorenike, koji su bili potpuno odijeljeni od ostalih. Susjedna ?elija pretvorena je u kapelicu, gdje se svaki dan slu?io misu.

Stepin?ev dnevni raspored bio je jednostavan: ustajao je u 5 sati i spremao se za misu, koju je slu?io u 6 sati. U 9 sati imao je ?etnju po dvori?tu. U podne su mu donosili ru?ak izvana, a potom je slijedio kratak odmor i nova ?etnja u 15 sati. Bili su mu dopu?tene povremene posjete. Godine 1947, majka Barbara vidjela ga je dvaput prije nego ?to je umrla, a Stepin?eva sestra ?tefanija dolazila je redovno dvaput mjese?no donose?i mu knjige , rublje i druge potrep?tine.

Iz zatvora je uslovno pu?ten 5. decembra 1951 . i preba?en u Kra?i? , gdje se nastanio kod ?upnika Vranekovi?a. Bio je to jasan pomirbeni potez vlade prema Crkvi, ali i prema Zapadnom svijetu. Dani su mu tekli u ?itanju, pisanju, prevođenju, molitvi i slu?enju misa. Ljeti se kupao u rijeci , a u?ivao je i u ?etnjama. Isprva ga policija nije pratila, ali ne?to kasnije bio je pod stalnom prismotrom.

Zdravlje mu nije bilo dobro i ljekar mu je preporu?io da ne provodi cijele sate kle?e?i u nezagrijanoj crkvi. Zatvarao se zatim u ispovijedaonicu, gdje je ?upnik Vranekovi? instalirao malu elektri?nu grijalicu i svjetlo za ?itanje.

Kardinal i bla?enik

Dana 29. novembra 1952, na Dan Republike , Papa Pio XII imenovao ga je kardinalom . Vlast mu nudi, da napusti Hrvatsku , ali Stepinac to odbija. Godine 1953. dr Ludwig Heilmeyer , poznati hematolog iz Freiburga , dijagnosticirao je policitemiju , rijetku bolest krvi , koja nastaje zbog stvaranja prevelikog broja crvenih krvnih zrnaca, a razvila se tromboza u lijevoj nozi. Bolest se nije mogla obuzdati i 10. februara 1960. kardinal Alojzije Stepinac je preminuo. U 14 sati i 15 minuta uspio je ?apnuti fiat voluntas tua (budi volja tvoja), bolno je uzdahnuo tri-?etiri puta i umro.

Vijest o njegovoj smrti objavljena je na naslovnicama dnevnih novina ?irom svijeta, a misa zadu?nica slu?ila se i u Rimu , Montrealu , New York Cityju , Chicagu , Rio de Janeiru i drugim svjetskim gradovima. Pokopan je u kripti zagreba?ke katedrale uz prisutnost mno?tvo vjernika. Postoji tvrdnja, da je nakon osamostaljenja Hrvatske obdukcijom Stepin?evih kostiju utvrđeno, da sadr?e neke ?tetne radioaktivne spojeve, iz ?ega se zaklju?uje, da su ga komunisti?ke vlasti godinama trovale, dok je bio u pritvoru. ^{[ nedostaje referenca ]}

Nadbiskup-koadjutor Franjo ?eper naredio je, da zvone sva zagreba?ka crkvena zvona i da se na zvonicima istaknu crne zastave . Od dr?avnog slu?benika je zatra?io, da se tijelo doveze u Zagreb i sahrani u kripti prvostolne crkve . Vlasti su to u prvi mah odbile, ali su se 12. februara ipak predomislile. Stepinac je sahranjen u prvostolnoj crkvi u Zagrebu ispod glavnog oltara pokraj lijesa biskupa Maksimilijana Vrhovca , a u kripti se nalaze i tijela Petra i Ivana Antuna Zrinskog , Frana Krste Frakopana te Eugena Kvaternika . Pogrebni obred zavr?en je pjevanjem pjesme Ecce quomodo moritur iustus (Evo kako umire pravednik).

Papa Ivan Pavao II proglasio je Stepinca bla?enim u Mariji Bistrici , 3. oktobra 1998 , pred mno?tvom od oko 500.000 vjernika. Njegov spomendan, Stepin?evo, slavi se 10. februara.

Pravednik među narodima

Dvaput je ( 1970 . i 1994 ) bila pokrenuta inicijativa, da za svoje zasluge u spa?avanju jevreja Stepinac dobije izraelsko priznanje Pravednik među narodima , ali je oba puta odbijeno. ^{[ nedostaje referenca ]}

Zanimljivosti

• Stepinac je jedini crkveni velikodostojnik, koji se popeo na Triglav 1936, dok je bio pomo?ni zagreba?ki nadbiskup. To je obilje?eno postavljanjem spomen-obilje?ja u crkvici na Kredarici, 300 metara ispod vrha, 5. augusta 2006 . ^[7]
• Od 1999. godine Postoji ulica pod imenom Cardinal Stepinac Way u ameri?kom gradu Chicagu . ^[8]

Kulturno-umjetni?ka dru?tva

• Tambura?ki orkestar Kardinal Stepinac - Vancouver, Kanada
• Hrvatski kulturni klub - Kardinal Stepinac - New York

?kole i socijalne ustanove

• Od 1948. godine u New Yorku postoji ?kola "Archibishop Stepinac High School", White Plains, New York . ^[9]
• Hrvatska ?kola Kardinal Stepinac - Chicago ^[10]
• 1992 radi stara?ki dom i njegovali?te u St. Johns Parku, Australija , Cardinal Stepinac Village .
• Osnovna ?kola "Kardinal Alojzije Stepinac" Kra?i?
• Dje?ji centar kardinal Stepinac - Haiti
• Hrvatsko australijsko dru?tvo kardinal Alojzije Stepinac - Geelong (Australija) ^[11]
• Hrvatka katoli?ka ?kola kardinal Stepinac - Toronto, Kanada ^[12]

Literatura

• Aleksa Benigar: Alojzije Stepinac ? hrvatski kardinal , Zagreb: Glas Koncila, 1993. (2. izdanje. Prvo izdanje u Rimu, 1974.)
• Ivan Gabelica: Bla?eni Alojzije Stepinac i hrvatska dr?ava , feljton objavljivan u ?asopisu Zatvorenik , glasilu Hrvatskog dru?tva politi?kih zatvorenika. Prvi nastavak objavljen je u broj 145. u aprilu 2004, a zavr?ni, ?etrdeseti, u broju 186. u septembru 2007 .
• Dnevnik Diane Budisavljevi? 1941?1945 , Zagreb: Hrvatski dr?avni arhiv ? Javna ustanova Spomen podru?je Jasenovac, 2003.
• Jure Kri?to: Katoli?ka crkva i Nezavisna Dr?ava Hrvatska , Knjiga prva, Zagreb: Hrvatski institut za povijest ? Dom i svijet, 1998.
• Jure Kri?to: Katoli?ka crkva i Nezavisna Dr?ava Hrvatska. Dokumenti , Knjiga druga, Zagreb: Hrvatski institut za povijest ? Dom i svijet, 1998.
• Jure Kri?to: Sukob simbola. Politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Dr?avi Hrvatskoj , Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2001.
• Hrvoje Matkovi?: Povijest Nezavisne Dr?ave Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavi?i?, 2002.
• Nikola Ru?inovi?: Moja sje?anja na Hrvatsku , Zagreb: Meditor, 1996.
• Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedo?anstava i dokumenata , priredio: Vinko Nikoli?, Zagreb: Kr??anska sada?njost, 1991. (Prvo izdanje: Barcelona, 1978.)

Reference

Vanjski linkovi

Alojzije Stepinac na Wikimedia Commonsu.

• Bibliografija o Alojziju Stepincu
• Nadbiskup Alojzije Stepinac u izvje?tajima Njema?kog poslanstva u Zagrebu, Josip Kolanovi?
• Zatvoreni?ki dani kardinala Alojzija Stepinca Glas Koncila br. 6.-10. 2008. g. str.25
• (hr) JOSIP MANOLI? 'Tito je poslao oficira Ozne da likvidira Alojzija Stepinca, ali je Stevo Kraja?i? kardinala upozorio da se skloni'