Slobodan Novak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Slobodan Novak ( Split , 3. studenog 1924 . ? Zagreb , 26. srpnja 2016. ) je hrvatski prozaik, romanopisac i esejist.

Pu?ku je ?kolu zavr?io u Rabu , a gimnaziju polazi u Splitu, te maturira u Su?aku . Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske knji?evnosti u Zagrebu 1953. Drugi svjetski rat proveo je u partizanima , ?to je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejisti?kim zapisima ≪Digresije≫ i ≪Protimbe≫ (2003). Radio je kao lektor i korektor, dramaturg u HNK u Splitu , te kao novinar i urednik u nakladni?kim ku?ama. ?lan HAZU od 1983 .

Najpoznatije djelo mu je roman Mirisi, zlato i tamjan iz 1968. godine za koje je dobio NIN-ovu nagradu 1969. godine. Godine 1980. je svoj roman Izgubljeni zavi?aj adaptirao u scenarij po kome je snimljen film u re?iji Ante Babaje .

Djela [ uredi | uredi kod ]

  • Glasnice u Oluji , zbirka poezije (1950);
  • Izgubljeni zavi?aj , autobiografski roman (1955);
  • Mirisi, zlato i tamjan , roman (1968);
  • Izvanbrodski dnevnik , kratki roman (1977);
  • Digresije , eseji (2001)
  • Protimbe , eseji (2003)

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]