Slobodan Novak
Slobodan Novak (snimio Goran Novotny ) [1]
Puno ime	Ante Slobodan Novak
Rođenje	3. studenoga 1924. Split , Hrvatska
Smrt	25. srpnja 2016. Zagreb , Hrvatska
Nacionalnost	Hrvat
Supruga(e)	Nada
Djeca	Ranko i Javor
Portal o ?ivotopisima

Slobodan Novak ( Split , 3. studenoga 1924. ? Zagreb , 25. srpnja 2016. ), ^[2] bio je hrvatski prozaik, romanopisac i esejist, akademik HAZU .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Slobodan Novak rođen je u Splitu, 3. studenoga 1924. godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pu?ke obitelji Novakovih. ^[2] Kr?ten je u katoli?koj crkvi imenom Ante Slobodan. ^[2] Pu?ku ?kolu zavr?io je u Rabu , a gimnaziju je polazio u Splitu. Maturirao je u Su?aku 1943. godine u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Su?aku. ^[2] Drugi svjetski rat (od jeseni 1943.) proveo je u partizanima , ?to je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejisti?kim zapisima Digresije (2001.) i Protimbe (2003.). Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske knji?evnosti u Zagrebu 1953. godine. Radio je kao lektor i korektor , dramaturg u HNK u Splitu , te kao novinar i urednik u nakladni?kim ku?ama. Izvanrednim ?lanom HAZU (Razred za knji?evnost) postao je 1983. godine, a redovitim 1991. godine. Od 1995. do 1999. godine bio je voditeljem Odsjeka za povijest hrvatske knji?evnosti pri HAZU.

Godine 1999. , 27. srpnja , Slobodan Novak progla?en je po?asnim građaninom Grada Raba .

Umro je u Zagrebu, 25. srpnja 2016. godine. Pokopan je na gradskome groblju u Rabu . ^[3]

Knji?evno stvarala?tvo [ uredi | uredi kod ]

Ovaj ?lanak ili odlomak izgleda kao esej . ( rasprava ) Pomozite popraviti ovaj ?lanak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadr?ajno bude primjeren enciklopediji .

Po?eo je tendencioznim i pateti?nim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci Glasnice u oluji (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju po?inje objavljivati u Krugovima i Republici . Pozornost kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom Izgubljeni zavi?aj , 1955. godine, u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idili?nom otoku. Roman protje?e u znaku nostalgi?ne evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjeda?ki ritam pomno slijedi cikli?nost izmjene godi?njih doba. Pripovjeda? se javlja u dva lika: infantilnom ja koje promatra, registrira i upija sve oko sebe, te sada?njem, odraslom ja koje sentimentalno i s prili?nom dozom rezignacije rekreira mladena?ke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom posti?e duboko intimno seciranje, jedna je od klju?nih to?aka Novakove umjetnosti pripovijedanja. Rije? je i o jetkom kontrastu bajkovitog oto?kog djetinjstva na Rabu i mu?kog partizanskog ubojstva nenaoru?anog Strica (poo?ima) (1944.) u krevetu, za spavanja.

Najve?i estetski domet ostvario je u romanu Mirisi, zlato i tamjan , 1968. godine. Roman koji se redovito navodi kao jedan od najboljih romana hrvatske knji?evnosti. ^[4] To je pri?a o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ?enom na izoliranu otoku svodi ?ivotne ra?une i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekada?nju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija ?ezdesetih godina, dok je vrijeme pri?e određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva stari?ina pra?njenja . Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu slo?enim odnosom koji je mje?avina altruizma i mazohizma. Slu?e?i staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe pro?losti i na simboli?an, gotovo ritualan na?in, ?isti se od biv?eg ?ivota, zabluda, bezbo?ni?tva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo ?itave jedne generacije koja je vjerovala u politi?ki projekt i socijalnu utopiju, a potom do?ivjela potpun slom, bolno otrje?njenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog dru?tva i Crkve - svega onoga ?to je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladena?kom zanosu htjela sru?iti. Zato se i ka?e da invalid budu?nosti njeguje invalida pro?losti . Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na ?to upu?uje ve? i naslov, roman operira s dvama slojevima zna?enja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna dru?tvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska pri?a o otuđenju ?ovjeka. Sli?na dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu ?e svoju idejnu rastrganost mo?da najbolje izraziti ?eljom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni kri?. Kroz osobnu ispovijest i kroz mu?an proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralisti?ki roman analizira generacijsku sudbinu, obra?unava sa svakom ideologijom i tra?i odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog ?ovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osje?aj u znaku je egzistencijalisti?ke mu?nine i gađenja prema svijetu.

Istu tematsku i poeti?ku liniju Novak slijedi i u kratku romanu Izvanbrodski dnevnik , 1977. godine. Djelo je realizirano kao narativni triptih: sastoji se od triju posebnih novelisti?kih cjelina ( Jednosmjerno more , ?koljka ?umi i Nekropola ) koje su međusobno povezane pripovjeda?em, likovima, situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok ? Kopno ? Otok. No i opet su ta putovanja povod za obra?un s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama. Taj roman osobit je zbog uvođenja autoreferencijalnih i metafikcionalnih postupaka u tekst, odnosno zato ?to pisac parodira sam ?in pripovijedanja i pisanja. ^[4]

U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, Digresije , 2001. godine, te potpuno novim djelom naziva Protimbe , 2003. godine. U Sabranim djelima Slobodan Novak odrekao se Digresija nezadovoljan pitanjima koja je morao dorađivati, nezadovoljan nekakvim suautorstvom. Zato je u Sabranim djelima Digresije potpuno izostavio nazivaju?i ih tek pripremnim radom za Protimbe . Protimbe su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politi?ki i dru?tveni ?ivot u Jugoslaviji , na pi??ev do?ivljaj Domovinskoga rata i politi?ko-dru?tvenih mijena do godine izlaska. Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od Vlade Gotovca do Antuna ?oljana , od Svena Laste do Vladimira Bakari?a , te autorova promi?ljanja i vrjednovanja polo?aja hrvatstva, pravopisa, estetike, ha?koga suda, ratnih zlo?ina, srpskog politi?koga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvo?om, izra?ajno??u i ujedna?eno??u jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim knji?evnim ostvarajima egzistencijalisti?ke usmjerbe.

Po njegovim romanima Ante Babaja snimio je igrane filmove Mirisi, zlato i tamjan , 1971. godine, te Izgubljeni zavi?aj , 1980. godine. Prema pripovijetki ?koljka ?umi Miro Međimorec (1990.) snimio je film. Slobodan Novak kao i u filmu Zavi?aj koscenarist je i u Babajinom filmu Kamenita vrata (1992.). Po mnogim radio dramama Slobodana Novaka razni redatelji snimali su radio igre za Radio Zagreb, kasnije Hrvatski radio. Neke od njih su i nagrađene na međunarodnim festivalima.  Najuspje?nija adaptacija bila je ona s Bo?idarom Violi?em na daskama Teatra itd. gdje je predstava Mirisi, zlato i tamjan igrana 200 puta i stekla kultni status. Djela Slobodana Novaka prevedena su na petnaestak svjetskih jezika. U novije vrijeme svoje prijevode na engleski do?ivjeli su Mirisi te Izvanbrodski dnevnik .

Slobodan Novak svojim naoko idili?nim, a kratkim djelom Izgubljeni zavi?aj (1954.) prvi u Hrvatskoj donosi roman o krvavim partizanskim zlo?inima i to samo devet godina nakon svr?etka 2. sv. rata.

Jedan je od hrvatskih intelektualaca koji je kriti?ki pisao o ulasku Hrvatske u EU (u Forumu 10-12, Europa kojoj uvijek pripadamo nije isto ?to i politi?ka zajednica u koju danas srljamo ). ^[5]

Djela [ uredi | uredi kod ]

• Glasnice u oluji , (pjesme), Novo pokoljenje, Zagreb, 1950.
• Iza lukobrana , (pjesme), (u knjizi trojice autora, Pjesme , Nikola Mili?evi? , Slobodan Novak, Vlatko Pavleti? ), Zora, Zagreb, 1953. ( Mala biblioteka , knj. 153.),
• Izgubljeni zavi?aj , (proza), Split, 1954. (tal. prijevod: Piccolo mondo perduto , Hefti Edizioni, Milano, 1992.; njem. prijevod: Die verlorene Heimat , Dru?tvo hrvatskih knji?evnika, Zagreb, 1997., Wieser Verlag, Klagenfurt, 2008.)
• Trofej , (drama), Lykos, Zagreb, 1960. (suautor Stjepan Perovi?) ^[6]
• Tvrdi grad: novele , (zbirka proze), Zora, Zagreb, 1961. (na mad?. jeziku Eros var , Forum, Novi Sad 1964., prijevod: Csuka Zoltan.)
• Novele , (izbor iz zbirke Tvrdi grad s dodatkom novele ?ivjeti za na?u stvar ), Prosveta, Beograd, 1963.
• Mirisi, zlato i tamjan , (roman), Matica hrvatska, Zagreb, 1968. (11 izdanja) (engl. izd.: Gold, frankincense, and myrrh , Most/The Bridge-Forest Books, Zagreb-London-Boston, 1991., Autumn Hill Books, Iowa City, 2007.; ?e?. izd.: Myrha, zlato a kadidlo , Argo, Prag, 1999.)
• Izgubljeni zavi?aj , Dolutali metak , Grafi?ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1969.
• Izvanbrodski dnevnik ? tri putovanja , (romansirani triptih), BiblioTeka, izdanje Studentskog centra Sveu?ili?ta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (engl. prijevod: Three journeys , Dru?tvo hrvatskih knji?evnika, Zagreb, 2012.) ^[7]
• Izgubljeni zavi?aj i 12 novela , Znanje, Zagreb, 1980., (biblioteka Evergrin , knj. 7.)
• Izabrana proza , Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981., (biblioteka Pet stolje?a hrvatske knji?evnosti , knj. 160.)
• Građa za portret pisca (prigodno izdanje s pjesmama, prozom, te odlomkom neobjavljene proze), Međunarodni slavisti?ki centar-Filozofski fakultet Sveu?ili?ta u Zagrebu, Zagreb-Dubrovnik, 1988.
• Slobodan Novak - Izabrana djela , 1-6, ( Ju?ne misli , Izgubljeni zavi?aj , Mirisi, zlato i tamjan , Dolutali metak , Izvanbrodski dnevnik , Stra?no je znati ), Globus, Zagreb, 1990.
• Digresije: razgovori s Jelenom Hekman , Ex libris, Zagreb, 2001.
• Protimbe: prerađene i pro?irene Digresije , Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
• Moje univerzijade: novele , Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
• Pristajanje , (roman), Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. ^[8]
• Sabrana djela , 1-8, ( Glasnice u oluji , Izgubljeni zavi?aj , Zakrivljeno vrijeme: dramski dijalozi , Dalje treba misliti: kratke proze , Mirisi, zlato i tamjan , Protimbe: prerađene i pro?irene Digresije , Sjetna rekapitulacija: podlistci, zapisi, prijepori, sporenja, ogledi, prikazi, recenzije, kazali?te , Izja?njavanja: razgovori, izjave, pisma, govori ), Matica hrvatska, Zagreb, 2009. ? 2011. ^[9]
• Triptih o moru: o radosti, zaboravu i o strahu , ?kolska knjiga, Zagreb, 2014. (suautor Vatroslav Kuli? ) ^[10]

Nagrade, odlikovanja i priznanja [ uredi | uredi kod ]

Nagrade [ uredi | uredi kod ]

• 1955.: Nagrada Grada Zagreba, za Izgubljeni zavi?aj .
• 1962.: Nagrada Grada Zagreba, za Tvrdi grad .
• 1966.: Nagrada Jugoslavenskog festivala radio-drame u Novom Sadu, za najbolji radio-dramski tekst Majstore, kako vam je ime?
• 1968.: NIN-ova nagrada kritike za najbolji jugoslavenski roman godine, Mirisi, zlato i tamjan .
• 1968.: Concours international du drame radiophonique Praha-Warszawa-Zagreb / Nagrada Međunarodnog natje?aja radio?drame Prag?Var?ava?Zagreb, za Zakrivljeni prostor .
• 1969.: Nagrada Vladimir Nazor , za roman godine Mirisi, zlato i tamjan .
• 1969.: Nagrada Matice hrvatske, za roman godine Mirisi, zlato i tamjan .
• 1969.: Nagrada kritike “Ve?ernjeg lista”, za knjigu godine, Mirisi, zlato i tamjan .
• 1990.; Nagrada Vladimir Nazor , za ?ivotno djelo.
• 1994.: Nagrada "Vjesnika" na Tjednu hrvatske drame u Teatru ITD, za tekst predstave Mirisi, zlato i tamjan .
• 2005.: Nagrada "Miroslav Krle?a" Dru?tva hrvatskih knji?evnika.
• 2005.: Nagrada Matice hrvatske "August ?enoa" , za roman Pristajanje .
• 2005.: Nagrada Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidovi?", za ?ivotno djelo.
• 2011.: Nagrada Matice hrvatske "August ?enoa", za Sabrana djela . ^[11]

Odlikovanja [ uredi | uredi kod ]

• Red Danice hrvatske s likom Marka Maruli?a
• Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom

Priznanja [ uredi | uredi kod ]

• 1999.: Po?asni građanin Grada Raba .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• ?ivotopis na mre?nim stranicama HAZU