Sergio Mattarella
Sergio Mattarella daje izjavu nakon izbora za predsjednika Talijanske Republike
12. predsjednik Talijanske Republike
Inkumbent
Mandat 3. velja?e 2015.
Prethodnik	Giorgio Napolitano
Nasljednik	nije izabran
ministar obrane Talijanske Republike
Mandat 22. prosinca 1999.  –  20. lipnja 2001.
Premijer	Massimo D'Alema Giuliano Amato
Predsjednik	Carlo Azeglio Ciampi
Prethodnik	Carlo Scognamiglio Pasini
Nasljednik	Antonio Martino
potpredsjednik Ministarskog vije?a Tatijanske Republike
Mandat 21. listopada 1998.  –  21. prosinca 1999.
Premijer	Massimo D'Alema
Predsjednik	Oscar Luigi Scalfaro Carlo Azeglio Ciampi
Prethodnik	Walter Veltroni
Nasljednik	polo?aj nepopunjen
ministar javnog obrazovanja Talijanske Republike
Mandat 22. srpnja 1989.  –  27. srpnja 1990.
Premijer	Giulio Andreotti
Predsjednik	Francesco Cossiga
Prethodnik	Giovanni Galloni
Nasljednik	Gerardo Bianco
ministar bez portfelja zadu?en za odnose Vlade s Parlamentom
Mandat 28. srpnja 1987.  –  22. srpnja 1989.
Premijer	Giovanni Goria Ciriaco De Mita
Predsjednik	Francesco Cossiga
Prethodnik	Gaetano Gifuni
Nasljednik	Egidio Sterpa
Rođenje	23.srpnja 1941. Palermo , Sicilija , Italija
Politi?ka stranka	Demokratska stranka (2007. ? 2015.) Prethodne: Kr??anska demokracija (1961. ? 1994.) Talijanska pu?ka stranka (1994. ? 2002.) Demokracija i sloboda ? ''Ivan?ica'' (2002. ? 2007.)
Zanimanje	politi?ar , pravnik

Sergio Mattarella ( Palermo , 23. srpnja 1941. ) talijanski je politi?ar , profesor i sudac . Za predsjednika Talijanske Republike izabran je 31. sije?nja 2015. ^[1]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Obitelj [ uredi | uredi kod ]

Sergio Mattarella je sin Bernarda Mattarelle, talijanskoga demokr??anskog politi?ara i vi?ekratnog ministra pedesetih i ?ezdesetih godina, te brat Piersantija Mattarelle, predsjednika Oblasti Sicilije, koga je mafija?ka Cosa nostra ubila 1980. u Palermu.

Nastavna aktivnost [ uredi | uredi kod ]

Diplomirav?i pravo, izabran je za profesora parlamentarnog prava na Sveu?ili?tu u Palermu.

Politi?ko djelovanje [ uredi | uredi kod ]

U mladosti je bio aktivist Studentskog pokreta Katoli?ke akcije , te je bio njegov voditelj u Laciju 1961. ? 1964. ^[2] , a zatim Talijanske katoli?ke sveu?ili?ne federacije (FUCI).

Na listi Kr??anske demokracije izabran je u Zastupni?ki dom talijanskog Parlamenta 1983. te je u njemu ostao neprekidno do 2008. Novi politi?ki tajnik te stranke Ciriaco De Mita zadu?io ga je da o?isti stranku na Siciliji od mafija?a, u koje su se ubrajali i gradona?elnici Palerma Vito Ciancimino, odnosno Salvo Lima. ^[3]

Bio je ministar obrazovanja u sedmoj Andreottijevoj vladi 1989., ali je podnio ostavku s drugim ministrima iz demokr??anske ljevice, prosvjeduju?i protiv zakona koji dopustio Berlusconiju da zadr?i u vlasni?tvu tri televizijske mre?e (u zemljama ?lanica Europske zajednice pojedinac je smio posjedovati najvi?e 50 posto jedne televizijske mre?e). ^[3]

Dotajnik Kr??anske demokracije bio je 1990. ? 1992. , kada je imenovan glavnim urednikom strana?kog lista ‘’Il Popolo’’. ^[4]

Predlo?io je izborni zakon, prihva?en 1994., kojim su tri ?etvrtine mandata stjecane u uninominalnim izbornim jedinicama, a ?etvrtina na strana?kim listama. Taj je zakon Giovanni Sartori nazvao Mattarellum . Tada se taj zakon smatrao vododijelnicom između talijanske ?Prve Republike“ i ?Druge Republike“. Po njemu su odr?ani izbori 1994., 1996. i 2001. ^[3]

U raspadu Kr??anske demokracije uslijed antikorupcijske istrage ?iste ruke bio je među osniva?ima Talijanske pu?ke stranke (PPI), te se zauzimao da ta stranka zajedno s postkomunisti?kom Demokratskom strankom ljevice (PDS) stupi u koaliciju Maslina pod Prodijevim vodstvom. Dr?ao je vi?e resora u vladama Masline do 2001. Bio je ministar obrane za intervencije na Kosovu , te je ukinuo obvezatni vojni rok. ^[3]

Sudbeno djelovanje [ uredi | uredi kod ]

Zastupni?ki dom ga je 2009. imenovao ?lanom Predsjedni?kog vije?a upravnog sudstva. Dvije godine kasnije na zajedni?koj sjednici Parlamenta imenovan je ?lanom Ustavnog suda. ^[3]

Izvori [ uredi | uredi kod ]