Rimski brojevi
- naziv je
brojevnog sustava
koji ne sadr?i brojku nula, a nastao je u vrijeme starih
Rimljana
.
Brojke su slijede?e:
- I - za broj 1
- V - za broj 5
- X - za broj 10
- L - za broj 50
- C - za broj 100 (
lat.
centum - sto)
- D - za broj 500 (ili pola gr?kog slova Phi, koje je zna?ilo 1.000)
- M - za broj 1.000 (
lat.
mille - tisu?u) ili gr?ko slovo Φ (Phi)
Brojevi između navedenih tvore se zbrajanjem ili oduzimanjem
- 2 = II (zbroj 1+1)
- 3 = III (zbroj 1+1+1)
- 4 = IV (razlika 5-1, ako broj koji je naprijed manji od onoga iza, oduzima se od ve?eg)
- 6 = VI (zbroj 5+1)
- 7 = VII (zbroj 5+1+1)
- 8 = VIII (zbroj 5+1+1+1)
- 9 = IX (razlika 10-1)
Rimljanima nisu trebali ve?i brojevi od par desetaka tisu?a, a ostale se ionako lako moglo napisati.
Mane i vrline sustava
[
uredi
|
uredi kod
]
Vrlina ovog sustava je vizualno predo?avanje brojeva, tako da ga djeca lako u?e (male brojeve).
Mana je njegova ograni?enost, nema decimalnih brojeva, velik broj znamenaka za velike brojeve (ili treba izmi?ljati nove znamenke), nepostojanje nule kao koncepta.