Oto Bihalji-Merin
Rođenje	( 1904-01-03 ) 3. 1. 1904. Zemun , Austro-Ugarska
Smrt	22. 12. 1993 . (dob: 89) Beograd , SR Jugoslavija
Nacionalnost	Jugoslaven
Etnicitet	?idov
Dr?avljanstvo	SR Jugoslavija
Zanimanje	histori?ar umjetnosti , slikar , knji?evnik
Poznat/a po	popularizaciji naive i ste?aka

Oto Bihalji-Merin ( Zemun , 3. januar 1904 . ? Beograd , 22. decembar 1993 .), bio je jugoslavenski slikar , histori?ar umjetnosti , knji?evnik i likovni kriti?ar iz Beograda .

Biografija [ uredi | uredi kod ]

Oto Bihalji-Merin rođen je jevrejskoj ^[1] obrtni?koj porodici (otac mu je bio slikar ), mladost je proveo u Zemunu , tada pograni?nom austro-ugarskom gradu, na granici dviju dr?ava i kultura. Studij slikarstva zapo?eo je u Beogradu 1924 i nastavio u Berlinu , tamo je po?eo surađivati kao likovni kriti?ar i novinar u ?asopisu Illustrierten Neuen Welt i Die Linkskurve (Lijevi zavoj) ^[2] koji je okupljao lijeve intelektualce, suradnik tog ?asopisa bio je i Gyorgy Lukacs . Taj krug odveo ga je i do Njema?ke komunisti?ke partije ?iji je postao ?lan.

U Beograd se vratio 1928 . i postao pilot Ratnog zrakoplovstva Kraljevine Jugoslavije . Tad je sa bratom Pavlom Bihaljijem osnovao ?asopis Nova literatura i izdava?ku ku?u Nolit . Izdavali su knjige Jacka Londona , Maksima Gorkog , Remarqua , Heinricha Manna , Sinclaira Lewisa , Johna Steinbecka , Isaka Babelja ... naslove koje je onda?nja cenzura ?esto uzimala za provokativno ljevi?arske i ?esto zabranjivala. Otpu?ten je zbog urođene sr?ane mane, nakon tog se vratio u Berlin. Nastavio je raditi kao novinar i publicist, ali je tad na svoje o?i vidio rađanje njema?kog nacizma , i osjetio potrebu da se odupre svim svojim snagama. Oto Bihalji se dru?io i surađivao sa vode?im tada?nje Evrope Brechtom , Thomasom i Heinrichom Mannom , Malrauxom , Sartrom , Gorkim , Hemingwayom , Faulknerom , Picassom i mnogim drugima, a sve u cilju borbe protiv rastu?eg fa?izma u Italiji i nacional-socijalizma u Njema?koj .

Kad se stanje pogor?alo - 1933 napustio je Berlin i oti?ao u Pariz , tu je sa Arthur Koestlerom i Manesom Sperberom osnovao Institut za borbu protiv fa?izma . ^[2] Istovremeno je i nadalje objavljivao u Njema?koj ali pod raznim pseudonimima (naj?e??e kao Pierre Merin ili Peter Thoene) do 1936 ?ivi na relaciji Francuska - ?vicarska . Bihalji je 1936 . oti?ao u ?panjolsku , gdje se na strani republikanaca borio protiv snaga generala Franka . ^[3] Nakon poraza republikanaca vratio u Kraljevinu Jugoslaviju i nakon kratkotrajnog aprilskog rata pao u zarobljeni?tvo kao oficir Kraljevske jugoslavenske vojske . Dobro poznavanje njema?kog i brojni pseudonimi pod kojima je objavljivao, spasili su mu ?ivot - jer ga nitko nije povezao sa njegovim stvarnim imenom, za razliku od njega brat Pavle mu je streljan ve? prvih dana okupacije.

Nakon Drugog svjetskog rata , Bihalji se vratio u Beograd i sve do smrti 1993 . ?ivio u istom predratnom skromnom stanu u Nemanjinoj ulici, ^[3] i pored velikih prihoda koje je imao od prodaje knjiga po svijetu (najvi?e Njema?koj).

Oto Bihalji - Merin napisao je na desetine knjiga, uglavnom o umjetnosti i to ve?inom na njema?kom . Za njega je Thomas Mann rekao da je jedan od najboljih stilista njema?kog jezika. ^[3] Potaknut nacisti?kim progonom modernih umjetnika, napisao je prvu historiju moderne umjetnosti u Njema?koj, koju je 1938. godine objavio Penguin Books s predgovorom Herberta Reada. Neposedno nakon rata, kada je umjetnost Jugoslavije bila pod uticajem socijalisti?kog realizma SSSR -a, stao je na stranu moderne, ali i naivne umjetnosti. To ?to se tada?nja Jugoslavija relativno brzo odvojila od sovjetskog modela populisti?ke, politi?ki obojene umetnosti i slikarstva, dobrim je dijelom i njegova zasluga. Oto Bihalji ostao je intimno vezan i vjeran međuratnom njema?kom ekspresionizmu - izopa?enoj umjetnosti - kako su je zvali nacisti, za koji je slovio kao ekspert. Nakon rata radio je na promociji jugoslavenske kulturne ba?tine, - ste?ci, naivna umjetnost ( Ivan Generali? , Bogosav ?ivkovi?) ali i apstraktnih slikara Vangel Naumovski . Kao jedan od ?lanova Međunarodne stru?ne komisije zadu?ene za veliku izlo?bu Fifty Years of Modern Art, bio je zaslu?an za to ?to je jugoslavenska umjetnost dobila zna?ajnu promociju na na Svjetskoj izlo?bi u Brislu 1958. godine. Vrlo rano po?eo je pisati kako teorija relativiteta, psihoanaliza, fotografija i nove tehni?ke mogu?nosti gledanja mikro i makro svijeta pro?iruju pojam realnosti, i na taj na?in mijenjaju zor umjetnika ali i ulogu umjetnosti.

Pred kraj ?ivota po?eo je pisati autobiografiju - Moj lepi ?ivot u paklu, ^[3] ali je nije dovr?io zbog smrti.

Nagrade i priznanja [ uredi | uredi kod ]

Oto Bihalji Merin dobio je austrijsku Herderovu nagradu 1964 . za "sporazumjevanje naroda posredstvom umjetnosti" ^[4] , i Njema?ki kri? za zasluge (Verdienstkreuz) kao zaslu?ni branitelj "njema?ke umjetnosti od nacizma", kao prvi iz Jugoslavije.

Djela [ uredi | uredi kod ]

Knjige [ uredi | uredi kod ]

• Modern Primitives , Gallery Books (1985), ISBN 978-0-8317-5807-3
• Vangel Naumovski , Kultura Skopje (1983)
• Masters of naive art: A history and worldwide survey , McGraw-Hill (1971), ISBN 978-0-07-005257-4
• Tresors d'art de Yougoslavie , Arthaud; (1976), ISBN 978-2-7003-0152-6
• Art treasures of Yugoslavia , H. N. Abrams (1972) ISBN 978-0-8109-0548-1
• Goya Then and Now: Paintings, Portraits, Frescoes , Houghton Mifflin Harcourt P; (1981) ISBN 978-0-15-136712-2
• Brucken der Welt , J. Bucher ; (1971)
• The Bogomils , Thames and Hudson ; (1962)
• Ste?ci , Jugoslavija" Beograd; (1962)
• Fresken und Ikonen , H. Reich , (1958)
• Misli i boje , Prosveta Beograd, (1950)
• Osvajanje neba , Prosveta Beograd, (1949)
• Modern German art , Penguin Books, (1938)
• Spain between death and birth , Dodge Publishing Company , (1938).
• Juri? u vasionu , pod pseudonimom, Pierre Merin, Nolit Beograd, (1936)

Filmografija [ uredi | uredi kod ]

Scenariji [ uredi | uredi kod ]

• Stubovi ma?te 1962. (kratki dokumentarni)
• Izmedju epoha 1956. (kratki dokumentarni)
• ?ivot i delo Tome Rosandi?a 1952. (kratki dokumentarni)
• Delo Tome Rosandi?a 1952. (kratki dokumentarni)
• Crveni cvet 1950.
• Slikarstvo 1948. (kratki dokumentarni)

Re?ija [ uredi | uredi kod ]

• Slikarstvo 1948. (kratki dokumentarni)

Vlastiti projekti [ uredi | uredi kod ]

• Teleskopija 1980. (kratka TV serija) ^[5]

Reference [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Romano, Ja?a (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: ?rtve genocida i u?esnici narodnooslobodila?kog rata , Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih op?tina Jugoslavije.

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]

• Andrej Ivanji: Lepi ?ivot u paklu, Vreme | br 679 | 8. januar 2004.