Građanski rat u
Tad?ikistanu
(
tad?.
?angi ?a?rvandii To?ikiston
) je po?eo u maju 1992, kada su se etni?ke grupe iz oblasti
Garm
i
Gorno-Badak?an
, koje su ose?ale da nisu adekvatno predstavljene u vlasti podigle protiv vlade predsednika
Emomalija Rahmanova
, u kojoj su dominirali ljudi iz oblasti gradova
Lenjinabada
i
Kuljaba
. Politi?ki, nepovezane grupe su predstavljali
liberalni
demokratski
reformisti
[1]
i
islamisti
, koji su se zajedno borili i kasnije organizovali pod zastavom
Ujedinjene tad?i?ke opozicije
(UTO). Do juna 1997, pedeset do sto hiljada ljudi je ubijeno.
[2]
[3]
Predsednik Rahmonov, vođa UTO,
Sajid Abduloh Nuri
, i specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Gerd Berem su potpisali
Op?ti sporazum o uspostavljanju mira i nacionalne sloge u Tad?ikistanu
i
Moskovski protokol
27. juna
1997
, u
Moskvi
,
Rusija
, ?ime je okon?an rat.
[4]
- Monica Whitlock.
Land Beyond the River: The Untold Story of Central Asia
, St. Martin's Press, 2003,
ISBN
0-312-27727-X
- Shahram Akbarzadeh.
Why did nationalism fail in Tajikistan?
,
Europe-Asia Studies
, 1996.
- Mohammad-Reza Djalili, Frederic Grare, and Shirin Akiner.
Tajikistan: The Trials of Independence
, St. Martin's Press, Richmond, UK: Curzon, 1997.
- Roy, Olivier.
The New Central Asia, the Creation of Nations
. London: I. B. Tauris, 2000.
- Rashid, Ahmed. "Jihad: The Rise of Militant Islam in Central Asia." London: Yale University Press, 2002