Mato Celestin Medovi?
Celestin Medovi? oko 1901. godine
Rođenje	17. studenoga 1857.
Smrt	20. sije?nja 1920.
Nacionalnost	Hrvat
Vrsta umjetnosti	slikarstvo
Utjecali	Vlaho Bukovac
Poznata djela	Dolazak Hrvata , Splitski crkveni sabor 925. godine , Srijemski mu?enici , Ta?tina , Vrijes , ?karpina , Sv. Bonaventura
Portal o ?ivotopisima

Mato Celestin Medovi? ( Kuna na Pelje?cu , 17. studenoga 1857. ? Sarajevo , 20. sije?nja 1920. ), bio je hrvatski slikar .

Jedan je od najva?nijih protagonista hrvatske slikarske scene druge polovice 19. stolje?a i po?etka 20. stolje?a . Zapa?en uspjeh postigao je u ?anru povijesnih kompozicija, a iako je svoj izraz prona?ao u razli?itim slikarskim vrstama, zna?ajno je doprinio afirmaciji pejza?a u hrvatskome slikarstvu.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Rani dani [ uredi | uredi kod ]

Mato Celestin Medovi? rođen je 17. sije?nja 1857. godine u Kuni na poluotoku Pelje?cu u brojnoj te?a?koj obitelji. ?kolovao se u franjeva?kom samostanu u Kuni uz crkvu posve?enu Gospi od Loreta nazvanu Delorita. Gvardijan o. Paulin Maj?ica i samostan odigrali su va?nu ulogu u njegovu ranu obrazovanju. Uz pomo? fratra o. Pacifika Radojevi?a 1868. godine napu?ta Kunu i odlazi u samostan Male bra?e u Dubrovniku . Nakon promjene imena u Peregrin (1873.), Mato Medovi? polo?io je zavjet (1879.), preuzeo je novo ime i postao je Mato Celestin Medovi?. U samostanu Male bra?e po?eo je raditi crte?e i slikati u ulju. ^[1] Daljnje mu je ?kolovanje, 1879. godine, osigurao Bernardo del Vago da Portogruaro, General franjeva?kog reda iz Rima , kad je posjetio dubrova?ki samostan i amateru-umjetniku Medovi?u obe?ao daljnju naobrazbu u Rimu. Djela amaterskog razdoblja nisu o?uvana u velikom broju. Poznato je da je u tom razdoblju ostvario Portret fra Pavla Ljubova, oltarne pale iz franjeva?ke crkve u Slanom (Sv. Obitelj), iz Delorite u Kuni (Madona sa sv. Nikolom i sv. Spiridonom) i ona iz Privorja u Konavlima (Uza?a??e Marijino). Godine 1880. umjetnik se priprema za putovanje u Italiju koje ?e, iako ne?e izravno obilje?iti njegov slikarski opus, imati utjecaj na kasnije odluke u formiranju vlastitog umjetni?kog diskursa.

?kolovanje u Italiji [ uredi | uredi kod ]

Odlikom Generala Bernardina del Portogruara Medovi? 1880. godine dolazi u Rim . U nedostatku prostora u franjeva?kim samostanima smje?taju ga u onaj irskih fratara; Coleggio di san'Isidoro. S. Isidoro poznato je sjedi?te nazarenaca u Italiji među kojima se nalazio i Medovi?ev u?itelj Lodovico Seitz. Lodovico Seitz u tom je razdoblju s ocem Alexandrom Maximilianom radio freske u đakova?koj katedrali za Josipa Jurja Strossmayera ?to je zna?ilo da ?e Medovi? tri mjeseca ?ekati svog u?itelja. Premda Seitz nije izvr?io utjecaj na samog umjetnika, upoznao je Medovi?a s tehnikom fresko slikarstva koju su nazarenci obnovili. Medovi? napu?ta Rim zbog zabrane pohađanja dr?avne Akademije na kojoj se slika prema ?ivim modelima. Nezadovoljan, umjetnik tra?i pomo? drugog u?itelja Giuseppea Grandija koji radi u duhu akademizma . Utjecajem Grandija i novoga slobodnijeg na?ina slikanja te bogatijega kolorita, Medovi? ostvaruje djelo Za sprovodom (1882.) nazvano jo? Hodie mihi-cras tibi pohvaljenu na Međunarodnoj proljetnoj izlo?bi u Rimu 1882. godine. Zbog pohvala u?itelja Grandija i ne?to manje Seitza, General da Portogruaro poslao je Medovi?a na studijsko putovanje u Assisi i Firenzu kako bi se upoznao s radom starih majstora. Sljede?ih pet mjeseci Medovi? provodi u Fucecchiju, gradi?u u dolini Arna. Na poziv Tita Marconcinija Medovi? poma?e pri restauraciji slika kapele Delle cinque vie. Radio je na obnavljanu slika Kri?nog puta, ali je ostvario i izvornike poput slike Madonne, kopije poznate freske iz kapele Madonne della Misericordia, te sliku Mater amabilis namijenjenu za kor. Uz samu kapelu nalazi se franjeva?ki samostan i samostanska crkva La vergine ?iju ?e ogoljenu fasadu, nakon kratkog boravka u Rimu, 1883. godine oslikati Medovi?.

Na nagovor poznanika Medovi? odlazi u Firenzu gdje se ?koluje kod Antonia Ciserija. U djelu Mrtva priroda (1884. ? 1886.), napravljenom u duhu talijanskoga narativnog realizma, vidljiv je Ciserijev utjecaj. U tom razdoblju nastaju brojni portreti poput Portreta Vinka Draganje (1883.), Lukea Waddinga , Don Jurja Puli?a i Portret pape Leona XIII. Nakon kratkog ?izleta“ u Faenzu 1884. godine Medovi? se nezadovoljan vra?a u Rim. Iste je godine na proljetnoj međunarodnoj izlo?bi izlo?io djelo Super flumina Babylonis kao rezultat rada u Ciserijevoj ?koli. Uz slike za Chiostro spagnolo u S. Isidoru oku?ao se i u grafi?kom mediju rade?i bakropise Glavu sv. Jurja i Glavu sv. Franje . General franjeva?kog reda, zbog određenih pritu?bi, odlu?io se 1886. godine Medovi?a pozvati natrag u Dubrovnik .

Dubrovnik [ uredi | uredi kod ]

U Dubrovniku se umjetnik posvetio sakralnim djelima poput djela Isus pada pod kri?em za kapelu dubrova?ke bolnice, a za samostan slika oltarnu palu Sv. Franjo klanja se kri?u . Među portretima ovog razdoblja vrsno?om se isti?e Portret gđice pl. B (Ike Bizzaro) (1887.). Zamijetiv?i talent mladog umjetnika, dr. Franjo Ra?ki , naru?itelj Medovi?eve replike Portreta Rugjera Bo?kovi?a , Medovi?a ?izvla?i“ iz anonimnosti. U Zagrebu 1887. godine odr?ana je mala komorna Izlo?ba slika Celestina Medovi?a u Strossmayerovoj galeriji na kojoj je predstavljeno pet njegovih radova. Uskoro, u nadi kako bi nastavio ?kolovanje, na nagovor be?kog slikara Emila Jakoba Schindlera, moli da mu se dopusti ?kolovanje na Munchenskoj akademiji. General reda 1888. godine potpisao je obbedienzu kojom mu je odobrio nastavak ?kolovanja u Munchenu .

Munchen (1888. ? 1893.) [ uredi | uredi kod ]

Medovi? je 13. listopada 1888. godine upisao Koniglishe Akademie der Bildenden Kunste. Prvi je semestar pratio u klasi profesora Gabriela Hackla, usavr?iv?i tako crte? . Sljede?a je tri semestra zavr?io u klasi profesora Ludwiga Lofftza, dok preostalih ?est provodi u Komponierklasse profesora Aleksandra Wagnera. U klasi profesora Wagnera radio je u duhu dekorativnoga povijesnog slikarstva Karla von Pilotyja. Za vrijeme munchenskog ?kolovanja vi?e je puta nagrađivan. Prvi je put nagrađen nakon uspje?ne prve godine ?kolovanja kad je dobio nagradu Belobung fur seine Leistung in Malena, a istu je nagradu zaprimio i sljede?e godine. Uslijedile su jo? dvije nagrade, 1891. godine dobio je malu srebrnu medalju za prvu samostalno izvedenu sliku Sv. Magdalenu , te veliku srebrnu medalju 1893. godine za djelo Bakanal . Bakanal , jedno od klju?nih djela Medovi?eva opusa, rezultat je minucioznih skica i studija, a ostvareno je u drugom dijelu boravka u Munchenu, od 1890. do 1893. godine, u klasi profesora A. Wagnera. Pohvale je za Bakanal do?ivio na Munchner Jahresausstellung u Koniglicher Glaspalastu. Pohvalu i priznanje nije mu uskratio glasoviti povjesni?ar umjetnosti Cornelius Gurlitt. U ovom razdoblju slikao je i za samostansku crkvu St. Anna am Lehel dvije oltarne pale: Stigmatizaciju sv. Franje i palu Sv. Antuna Padovanskog .

Poznato je jo? da u munchenskom razdoblju nakratko posje?uje đakovo povodom 40. obljetnice biskupa Strossmayera kojemu poklanja svoju sliku Sv. Bonaventura (1890.).

Tijekom ?kolovanja u Munchenu umro je General Bernardino del Portogruaro (1889.) ?iju je potporu u?ivao Medovi?, a za novoga je Generala postavljan, umjetniku manje sklon, Luigi Canali da Parma koji je odbio prijedlog za Medovi?evo daljnje ?kolovanje u Rimu.

Povratak u domovinu i djelovanje u Zagrebu [ uredi | uredi kod ]

U Dubrovniku, ne ?ele?i se odre?i rada sa ?ivim modelima, mecena i grof Mato Puci? ?Nerun“ uredio mu je atelier u svojoj vili na Pilama. U atelieru je slikao oltarne pale i portrete Dubrov?ana. U ovom kratkom razdoblju portret je i dalje najzastupljenija Medovi?eva slikarska vrsta u kojoj razlikujemo dvije skupine. Prvu skupinu reprezentativnih portreta ( Portret Mate ?imunkovi?a , Portret Joze Braenovi?a ) karakterizira realisti?ki pristup. Drugoj skupini pripadaju intimni portreti ( portret Majke , Starog pomoraca i O. Luiggia Uccelinija ). Za vrijeme kratkog boravka u Kuni nastaju najraniji Medovi?evi pejza?i ?Bocklinovskog ?timunga“ tmurne palete ( Marina u sumraku , ?empresi ). U ljeto i jesen 1894. godine Medovi? putuje nakratko u đakovo na dogovor s biskupom Strossmayerom . Strossmayer u ?elji da Medovi? zamijeni dvije Ansiglionijeve freske ?rtvu Abrahamovu i ?rtvu Noemovu u đakova?koj katedrali ?alje ga na kratko putovanje u Rim i Pompeje kako bi prou?io umjetnost talijanskog trecenta i quattrocenta.

Rana Zagreba?ka faza (1895. do prijeloma stolje?a) [ uredi | uredi kod ]

Rana zagreba?ka faza prvenstveno je obilje?ena Medovi?evim radom s Vlahom Bukovcem ?iji je utjecaj vidljiv u tehni?kim i koloristi?kim promjenama kao i u divizonisti?koj tehnici i analiti?kom pristupu. U prvoj fazi radi na oslikavanju crkava Sjeverne Hrvatske . Radio je na oslikavanju ikonostasa Unijatske crkve u sv. Duha u Kri?evcima (1896.), zatim s Belom ?iko?em Sesijom radio je freske u crkvi sv. Terezije u Po?egi , freske u crkvi sv. Stjepana u Novoj Gradi?ki i oslik ikonostasa pravoslavne crkve u Bjelovaru . Najva?nije radove u ovoj fazi predstavljaju velike povijesne kompozicije za Zlatnu dvoranu Odjela za bogo?tovlje i nastavu u Opati?koj 10 u Zagrebu. Srijemski mu?enici (1895.) prva je velika povijesna kompozicija rađena prema narud?bi Vlade iako nije namijenjena Dvorani, a primjer je sjedinjenja starog na?ina slikanja u duhu akademizma i novog pristupa vidljivog u svijetloj paleti boja. Ubrzo nakon prve narud?be slijedi ona za Splitski sabor jednu od ?etiri kompozicije koje je Medovi? radio za Dvoranu Odjela za Bogo?tovlje i nastavu. U Splitskom saboru (1897.) Medovi? se vratio starom pristupu kojeg karakteriziraju brojne i detaljne studije. Dolazak Hrvata (1903.) primjer je djela ostvarenog u mahu bez naknadnih preinaka. Krunidba Ladislava Napuljskoga (1905.) djelo je u kojem ?arenilo boja i utjecaj plenerizma dolazi u potpunosti do izra?aja. Posljednja ostvarena za Dvoranu bila je slika Zaruke kralja Zvonimira (1907.). Bitka na Grobni?kom polju (1905.) neizvedena je povijesna kompozicija "koja u kolopletu tijela, dinamici i dubokom prostoru kojim slikar ovladava (barem koliko je na skici vidljivo) podsje?a na uzvitlane kompozicije romantizma u stilu Delacroixa " . ^[2]

Zagreba?ko-pelje?ka faza (od prijeloma stolje?a do 1907.) [ uredi | uredi kod ]

U razdoblju između 1898. i 1907. godine Medovi? provodi vrijeme u Zagrebu, ali sve vi?e i u zavi?aju gdje gradi ku?u (1898.) i ljetnikovac (1901.). To se vrijeme poklapa s kasnom zagreba?ko-pelje?kom fazom u kojoj dolazi do znatnijega koloristi?kog pro?i??enja i slikanja u plain-airu . U ovoj se fazi javljaju portreti , mrtve prirode , marine i pejza?i koji ?e posebice biti va?ni u kasnijoj pelje?koj fazi. U ranoj zagreba?koj fazi Medovi? rijetko radi portrete s obzirom na to da je to razdoblje u kojem Vlaho Bukovac ostvaruje primat u toj slikarskoj vrsti. Nakon odlaska Bukovca iz Zagreba, 1903. godine, Medovi? je dobio prigodu iskazati svoju kvalitetu ( Portret pape Pia X. , 1903.; Portret Klotilde Guthardt , 1903.; Ta?tina , 1903.).

Povratak u zavi?aj (od 1908. do 1920.) [ uredi | uredi kod ]

Pelje?ka faza (1908. ? 1912.) [ uredi | uredi kod ]

U pelje?koj fazi od 1908. do 1912. godine Medovi?evo slikarstvo oscilira između detaljnoga, preciznoga, a s druge strane silovitog i impresionisti?koga pristupa. U ovoj se fazi prvenstveno posve?uje marinama i pejza?ima koje postavlja na platna velikoga formata. U nekim je pejza?ima vidljiva i secesijska nota poput Primorskog pejza?a, a javljaju se i pejza?i poput Krovova u snijegu (1900. ? 1904.), slikanih moderno i reducirano u nekoliko bijelo ru?i?astih polja. Mrtve prirode, koje je zapo?eo raditi jo? 1896. godine uz motive poput patke i jarebica, sve ?e??e prikazuju morske motive ( ?karpina , o. 1906.; Lebi?ada , 1912. ? 1914.; Bonace , 1908. ? 1912.). Prijelaz između pelje?ke i kasno pelje?ke faze nazna?io je kratki Medovi?ev intermezzo u Be?u od 1912. do 1914. godine. U Be?u je odr?ana njegova samostalna izlo?ba na Schwarzenbergplatzu u Kunstsalonu G. Pisko za koju je dobio pohvale te sudjeluje na Adria izlo?bi (1913.). Na putu prema zavi?aju zaustavio se u Opatiji gdje je 1914. godine organizirana posljednja velika izlo?ba za Medovi?eva ?ivota.

Kasna pelje?ka faza (1914. ? 1918.) [ uredi | uredi kod ]

Kasna pelje?ka faza poklapa se s razdobljem koje Medovi? provodi u Kuni za vrijeme Prvoga svjetskog rata od 1914. do 1918. godine. Medovi? se, u ovoj fazi, posvetio slikanju oltarnih pala i naru?enih portreta, ali posebnu pa?nju posvetio je intimnom pejza?u manjega formata gdje se naznake crte?a gube u boji koja postaje glavno sredstvo izra?avanja umjetnika ( Krajoliku s vrijesom , 1914. ? 1918.; Po?ar u Vru?ici , 1917.; Po?ar , 1917.). Kasna pelje?ka faza zavr?ava 1918. godine s obzirom na to da je umjetnik obolio, a potom izgubio i vid. Na glavnoj godi?njoj skup?tini JAZU , 24. travnja 1919. godine, osnovan je umjetni?ki razred ?iji su po?asni ?lanovi postali između ostalih Vlaho Bukovac , Mato Celestin Medovi? i Ivan Me?trovi? . ^[3]

Ubrzo nakon ?to je obolio premje?ten je, potkraj prosinca 1919. godine, u bolnicu u Sarajevo gdje je umro 20. sije?nja 1920. godine. Pokopan je u Kuni. ^[4]

Obitelj [ uredi | uredi kod ]

Celestin Medovi? je stric oca hrvatske glumice Nata?e Medovi? , koja je karijeru napravila u Crnoj Gori, a danas ?ivi u Italiji. Njezin sin Igor zavr?io je Akademiju likovnih umjetnosti u Veneciji s disertacijiom o Celestinu Medovi?u, a ?lan je HDLU. ^[5]

Galerija djela [ uredi | uredi kod ]

• 
  Dolazak Hrvata , 1903.
• 
  Krunidba Ladislava Napuljskog 1403. godine starom hrvatskom krunom , 1905.
• 
  Splitski crkveni sabor 925. godine , 1897.
• 
  Zaruke hrvatskog kralja Zvonimira , 1907.
• 
  Bakanal , 1893.
• 
  Srijemski mu?enici , 1895. ? 1896.
• 
  Studija za Bitku na Grobni?kom polju , 1905.
• 
  Grkinja kod toalete , 1901.
• 
  Ta?tina , 1903.
• 
  Bonaca , 1912. ? 1914.
• 
  Krajolik s vrijesom , 1914. ? 1918.
• 
  Krovovi u snijegu , 1900. ? 1905.
• 
  Po?ar , 1917.
• 
  ?karpina , do 1906.
• 
  Portret Ike pl. Bizzaro , 1887.
• 
  Portret majke , 1894.
• 
  Portret starice , oko 1890.
• 
  Portret Vinka Draganje, 1883. ? 1884.
• 
  Sv. Bonaventura, 1890.

Spomen [ uredi | uredi kod ]

• Bron?ana skulptura Mate Celestina Medovi?a (rad Ivana Me?trovi?a iz 1954. godine) postavljena je 1970. godine u rodnoj mu Kuni, u Celestinov perivoj. ^[6]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Kru?i??Uchytil, V. Mato Celestin Medovi?: [1857-1920] : [monografija] , Zagreb, Grafi?ki zavod Hrvatske, 1978.
• Trostmann, T. Mato Celestin Medovi? i njegovi pokrovitelji: magistarski rad , Sveu?ili?te u Zagrebu ; Centar za poslijediplomske studije, 2001.
• Kljakovi?, J. ; Tadijanovi?, D. Katalog Izlo?be Celestina Medovi?a , priredilo Hrvatsko dru?tvo umjetnosti, Tipografija d.d. Zagreb, Zagreb ? Split, 2-30. 6. 1939.
• Fiskovi?, C. Slikar Medovi? u zavi?aju , Mogu?nosti, Split, 1973.
• Katalog izlo?be Mato Celestin Medovi? ? Retrospektiva , 1. Prosinca 2011. ? 12.velja?e 2012., Galerija Klovi?evi Dvori, Zagreb, 2012.
• Gamulin, G. Hrvatsko slikarstvo XIX. stolje?a , sv. 2, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stolje?e, Zagreb, Naprijed, 1995.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Celestin Medovi?

• Galerija Remenk djela: Mato Celestin Medovi?   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 6. o?ujka 2016. ( Wayback Machine )
• Mato Celestin Medovi? - retrospektiva, Galerija Klovi?evi dvori ^{[ neaktivna poveznica ]}
• Medovi?, Celestin Mato , enciklopedija.hr
• Izlo?ba Celestina Medovi?a , Dom hrvatskih likovnih umjetnika (1938.), Zagreb (Katalog sadr?i uvodnu rije?, predgovor, reprodukcije i popis izlo?enih radova). DiZbi.HAZU Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti