Panamski kanal je umjetni kanal u naju?em dijelu Srednje Amerike koji spaja Atlantski okean ( Karipsko more ) s Tihim okeanom ( Panamski zaljev ). Dug je 81,6 km. Na naju?em mjestu je ?irok 91,5 m, a na naj?irem 350 m. Dubina iznosi 13,7 m.

Jedan od najve?ih i najte?ih in?enjerskih projekata ikada poduzetih, pre?ica Panamskog kanala uveliko skra?uje vrijeme putovanja brodova između Atlantskog i Tihog okeana, omogu?avaju?i im da izbjegnu dugu, opasnu rutu Cape Horn oko najju?nijeg vrha Ju?ne Amerike preko Drakeovog prolaza ili Magelanov tjesnaca i jo? manje popularne rute kroz Arkti?ki arhipelag i Beringov prolaz .

Uz Sueski kanal predstavlja jednu od najva?nijih pomorskih arterija svijeta. Sagrađen je 1914. Oko 14.000 brodova godi?nje prolazi kanal, ?to predstavlja 4% svjetskog saobra?aja. Zvani?ni naziv brodova koji mogu pro?i kanal je "Panamaks" (maksimalne dimenzije). ^[1]

Kolumbija , Francuska , a kasnije i Sjedinjene Dr?ave kontrolisale su teritoriju oko kanala tokom izgradnje. Francuska je zapo?ela radove na kanalu 1881. godine, ali su prekinuti zbog nedostatka povjerenja investitora uzrokovanih in?enjerskim problemima i visoke stope smrtnosti radnika. Sjedinjene Dr?ave su preuzele projekat 4. maja 1904. i otvorile kanal 15. avgusta 1914. SAD su nastavile da kontroli?u kanal i okolnu zonu Panamskog kanala sve do sporazuma Torrijos-Carter iz 1977. koji je predviđao predaju Panami . Nakon perioda zajedni?ke ameri?ko-panamske kontrole, kanal je preuzela panamska vlada 1999. Njime sada upravlja Uprava za Panamski kanal u dr?avnom vlasni?tvu.

Godi?nji promet je porastao sa oko 1.000 brodova 1914. godine, kada je kanal otvoren, na 14.702 broda 2008. godine, za ukupno 333,7 miliona tona Panamskog kanala/Univerzalnog mjernog sistema (PC/UMS). Do 2012. godine, vi?e od 815.000 brodova je pro?lo kroz kanal. ^[2] U 2017. je brodovima trebalo u prosjeku 11,38 sati da prođu između dvije ustave kanala ^[3] Ameri?ko dru?tvo građevinskih in?enjera je Panamski kanal svrstalo među sedam svjetskih ?uda. ^[4]

Historija ^[1] [ uredi | uredi izvor ]

Francuska [ uredi | uredi izvor ]

Francuski građevinski poduzetnik Ferdinand de Lesseps je 1875. napravio prvi plan za izgradnju kanala. Radovi po?inju u 1881. Od malarije umire vi?e od 22.000 radnika, koji su prete?no radili u vodi, jer je po de Lessepspovom nacrtu kanal bio građen bez ustava. Cijela izgradnja je finansirana izdavanjem obveznica , ali se ispostavilo da je preskupa ukoliko se kanal bude pravio na nivou mora. Francuzi zvani?no 1889. obustavljaju radove u Panami .

Sjedinjene Ameri?ke dr?ave [ uredi | uredi izvor ]

ameri?ki predsjednik Theodore Roosevelt 1902. otkupljuje planove za 40 miliona dolara od Francuske. Po?to SAD nije mogao ostvariti dogovor sa Kolumbijom , Panama progla?ava svoju nezavisnost i otcjepljuje se. SAD i Panama 1904. ratificiraju ugovor o kanalu s sljede?im ta?kama:

• Panamski kanal je neutralan objekat u međunarodnom pomorskom saobra?aju
• Brodovi pod bilo kojom zastavom imaju pravo da ga koriste
• SAD pla?a jednokratno 10 miliona dolara Panami, koji su bili prvenstevno namijenjeni Kolumbiji
• Panama ?e biti za?ti?ena od SAD u slu?aju napada
• Ameri?ka vojska dobija dozvolu stacioniranja, u tzv. vanteritorijalnoj zoni (Panamski kanal), na neodređeno vrijeme
• SAD pla?a Panami godi?nje 25.000 dolara za kori?tenje kanala

Radovi su ponovo po?eli 1905. Tro?kovi iznose oko 386 miliona dolara. Ovaj put su mo?vare u okolini isu?ene. Planovi su sada predviđali ugradnju ustava u kanal, koji bi omogu?avali postepeno "penjanje" brodova kao i izbor kra?eg puta. Preko 6000 radnika umire od malarije i udesa tokom rada.

Prvi prolaz [ uredi | uredi izvor ]

Prvi brod je zvani?no pro?ao kroz kanal 15. augusta 1914. Po?to je 3. augusta zapo?eo Prvi svjetski rat time raste strate?ki zna?aj kanala. Ukupna u?teda vremena za brodove iznosila je oko 2-3 mjeseca jer se prakti?no Ju?na Amerika zaobilazila. U Drugom svjetskom ratu je ameri?ka mornarica time bez problema mogla mijenjati iz Tihog u Atlanski okean.

Panamski kanal pod utjecajem SAD-a [ uredi | uredi izvor ]

U po?etku stanovni?tvo Paname se nije slagalo s utjecajem SAD-a. Nakon prvih ustanaka 1935. i 1936. SAD pove?ava sa 25.000 na 430.000 dolara godi?nje za prolaznicu kanala. Taj iznos raste 1955. na 2 miliona dolara godi?nje. Ukida se vanteritorijalnost kanala i Panama sti?e pravo oporezivanja svakog radnika, s izuzetkom ameri?kih građana, koji bude radio na kanalu. Neredi opet izbijaju 1964. povodom isticanja zastave SAD-a na kanalu. U cijeloj Latinskoj americi se SAD stanovni?tvo naziva arogantnim i pohlepnim " gringosima " po?to su ve? u vi?e navrata pokazali da ne po?tuju suverenitet tih dr?ava.

Za vrijeme mandata Jimmy Cartera 1977. potpisuje se sporazum s generalom Omar Torrijos , kao predsjednikom Paname, prema kojem se do 2000. kanal vra?a u vlasni?tvo Paname. To se zvani?no desilo 31. decembra 1999, od kada kanal nadgleda javna uprava ACP ( ?pan . Autoridad del Canal de Panama ). Ovaj korak je znatno pobolj?ao imid? SAD-a u svijetu.

Svrgavanje Noriege [ uredi | uredi izvor ]

Godine 1989. SAD napada Panamu i svrgava predsjednika, generala Manuela Noriegu . Ova invazija i danas je sporna. ^{[ nedostaje referenca ]}

Dana?nji status ^[1] [ uredi | uredi izvor ]

Shodno ugovoru iz 1977 Panami je 31. decembra 1999 vra?en kanal. Nadzor vr?i javna uprava ACP (?pan. Autoridad del Canal de Panama)

Planovi za pro?irenje ^[1] [ uredi | uredi izvor ]

U prosjeku jedan brod treba oko 26 sata , uklju?uju?i i vrijeme ?ekanja, da prođe kanal. Veli?ina brodova je narasla da 60% (ve?i od Panamaks klase) istih ne mo?e kanal koristiti. Kanalske ustave ?e biti pro?irene na 427 metara du?ine odnosno 55 metara ?irine. Time mogu nove generacije brodova, koji umjesto dosada?njih 5000 kontejnera mogu transportovati 12.000, prolaziti kroz kanal.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Magellanov prolaz
• Sueski kanal

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Commons ima datoteke na temu: Panamski kanal

• Live webcams Panamaski kanal (en)