Kalijum sulfid

С Википеди?е, слободне енциклопеди?е
Kalijum sulfid
Potassium sulfide
Nazivi
IUPAC naziv
Kalijum sulfid
Drugi nazivi
Dikalijum monosulfid,
Dikalijum sulfid,
Kalijum monosulfid,
Kalijum sulfid
Identifikacija
3D model ( Jmol )
ECHA InfoCard 100.013.816
RTECS TT6000000
  • [S-2].[K+].[K+]
Svojstva
K 2 S
Molarna masa 110,262 g/mol
Agregatno stanje ?ist: bezbojan
sa ne?isto?ama: ?uto-braon
Miris HS
Gustina 1,74 g/cm 3
Ta?ka topljenja 840 °C
Ta?ka klju?anja 912 °C (razla?e se)
kovertuje se u KSH, KOH
Rastvorljivost u drugi rastvara?i rastvoran u etanolu , glicerolu
nerastvoran u etru
Struktura
Kristalna re?etka/struktura anti Fluorit
Opasnosti
Opasnost u toku rada Opasan za sredinu ( N )
R-oznake R17 , R23 , R25 , R31 , R34 , R50
S-oznake S24 , S26
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni
Natrijum sulfid , Gvo?đe (II) sulfid
Srodna jedinjenja
Kalijum hidrosulfid , Kalijum sulfit , Kalijum sulfat
Ukoliko nije druga?ije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY   verifikuj  ( ?ta je   ДаY НеН  ?)
Reference infokutije

Kalijum sulfid je neorgansko jedinjenje sa formulom K 2 S. [3] [4] Ova bezbojna ?vrsta materija se retko sre?e, jer brzo reaguje sa vodom, pri ?emu se formiraju kalijum hidrosulfid (KSH) i kalijum hidroksid (KOH). Naj?e??e se termin kalijum sulfid koristi u ?irem smislu za ovu me?avinu, a ne za anhiratni prah.

Struktura [ уреди | уреди извор ]

On poprima "antifluoritnu strukturu", ?to zna?i da mali K + joni zauzimaju tetraedralna (F ? ) mesta u fluoritu , i veliki S 2? centri imaju osam koordinatnih mesta. Li 2 S , Na 2 S , i Rb 2 S imaju sli?nu kristalnu strukturu. [5]

Reference [ уреди | уреди извор ]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). ?PubChem as a public resource for drug discovery.” . Drug Discov Today . 15 (23-24): 1052?7. PMID   20970519 . doi : 10.1016/j.drudis.2010.10.003 .     уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). ?Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry . 4 : 217?241. doi : 10.1016/S1574-1400(08)00012-1 .  
  3. ^ Housecroft, C. E.; Sharpe, A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3. изд.). Prentice Hall. ISBN   978-0-13-175553-6 .  
  4. ^ Holleman A. F.; Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st изд.). San Diego: Academic Press. ISBN   0-12-352651-5 .  
  5. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. "Inorganic Chemistry" Academic Press: San Diego, 2001. ISBN 0-12-352651-5 .

Literatura [ уреди | уреди извор ]

Spolja?nje veze [ уреди | уреди извор ]