Za ostala zna?enja, vidi
Sarajevski atentat (razvrstavanje)
.
Sarajevski atentat
je naziv za niz napada u kojima je 28. juna 1914. u Sarajevu, glavnom gradu tada okupirane Bosne i Hercegovine, mladi pobunjenik
Gavrilo Princip
ubio austrougarskog prijestolonasljednika
Franju Ferdinanda
i njegovu suprugu vojvotkinju Sofiju ?otek.
Ovaj događaj se smatra jednim od klju?nim u svjetskoj povijesti jer je poslu?io
Austrougarskoj
kao povod za objavu rata
Srbiji
koja je odbila ultimatum iste ?to je kumuliralo izbijanjem
Prvog svjetskog rata
.
Atentat je planirala i pripremila skupina mladi?a iz revolucionarne organizacije
Mlada Bosna
koji su imali za cilj oslobađanje Bosne i Hercegovine od austrougarske vlasti i uspostavljanje zajedni?ke ju?noslovenske odnosno
jugoslovenske
dr?ave. Među njima bio je i Gavrilo Princip, izvr?itelj atentata. Urotnike je predvodio ?ef srpske obavje?tajne slu?be
Dragutin Dimitrijevi?
, njegova desna ruka major Vojislav Tankosi? i ?pijun Rade Malobabi?. Tankosi? je naoru?avao i obu?avao izvr?ioce napada, a Malobabi? im je omogu?avao pristup tajnim rutama i mre?om sigurnih ku?a koje su srpski agenti koristili za ubacivanje ?pijuna i oru?ja u Austrougarsku.
Atentatorima i klju?nim ?lanovima tajne mre?e suđeno je u oktobru 1914. u Sarajevu. Optu?eno je ukupno 25 osoba. Svih ?est atentatora, osim Mehmedba?i?a, u trenutku atentata imalo je manje od 20 godina. Dok su ?lanovi skupine prete?no bili Srbi, među optu?enim bila su i ?etiri Hrvata, a svi su bili austrougarski dr?avljani, nijedan nije imao dr?avljanstvo Srbije. Princip je progla?en krivim za ubistvo i veleizdaju; premlad da bi bio pogubljen, osuđen je na 20 godina zatvora, dok su ostala ?etvorica atentatora takođe osuđena na zatvorske kazne. Petorica starijih optu?enika je osuđena na smrt vje?anjem. Veliki dio onoga ?to se zna o atentatu potje?e iz informacija dobivenih na tim suđenjima.
Odnosi Be?a i Beograda
[
uredi
|
uredi kod
]
Prijestolonasljednik
Franjo Ferdinand
. ?rtva kobnog događaja.
Prvobitni uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata le?e jo? u godini
1878
., to?nije u odlukama done?enim na
Berlinskom kongresu
kada se Austro-Ugarskoj nakon slabljenja Osmanskog carstva
Rusko-turskim ratom
dodjeluje pravo okupirati
Bosnu i Hercegovinu
na trideset godina protivno volji mnogih Srba ali i manjeg broja Bo?njaka i Hrvata u njoj te vanjskopoliti?kim interesima Srbije i Crne Gore koji su imali namjeru pripojiti tu pokrajinu sebi. Formalno je Bosna i Hercegovina i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna od?teta za o?ekivano teritorijalno ?irenje
Srbiji
postaje međunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno podru?je grada Ni?a i njegovog pokrajine.
Pogor?anju odnosa su prethodile godine suradnje između Austrougarske i Srbije koja je 1815. stekla slu?benu nezavisnost kao
Kne?evina Srbija
. Tada se Srbija po?inje u vanjskopoliti?kim poslovima oslanjati na Be? i vr?i poku?aje teritorijalnog ?irenja na isto?ni Balkan. Te?ki poraz Srbije u napada?kom
ratu protiv Bugarske 1885-86
. nije zavr?io okupacijom i aneksijom Srbije samo zbog intervencije Austro-Ugarske koja tada spa?ava srpsku nezavisnost. Prijateljski odnosi između Beograda i Be?a ?e trajati sve do zavr?etka vladavine Obrenovi?a.
Dr?avnim udarom u Srbiji i dolaskom na vlast biv?eg francuskog ?asnika Petra I. Karađorđevi?a 1903. godine politi?ki ciljevi se naglo po?inju mijenjati i jedan od najva?nijih ciljeva postaje oslobađanje Srba koji jo? uvijek ?ive pod tuđom vlasti. Vanjskopoliti?ki oslonac za tu politiku se na?ao u novim prijateljskim, savezni?kim odnosima s Rusijom i Francuskom, dok zahlađenje s Austro-Ugarskom dovodi do
carinskog rata
između 1906-1911., a jednostrana aneksija Bosne i Hercegovine 1908. godine od strane Austrougarske dovodi gotovo do pravog rata. Pobjeda Srbije u
Balkanskim ratovima
1912. i 1913. te njeno oslobođenje Kosova i Makedonije dodatno ja?a pozive bosanskih Srba za slobodom.
S druge strane u balkanskim podru?jima Austro-Ugarske dolazi da ja?anja ideje o stvaranju ju?noslavenske dr?avne zajednice u kojoj prava Srba, Hrvata i Slovenaca ne?e biti ugnjetavana od strane Njemaca i Mađara. To nezadovoljstvo Slavena je po?etkom dvadesetog stolje?a postalo o?ito i mlađoj generaciji dr?avnih slu?benika u Be?u ?iji glavni predstavnik postaje prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji po?inje zagovarati reformu dvojne Austrijsko-Mađarske unije u trojnu Austrijsko-Mađarsko-Slavensku uniju. Ta ideja je odbojna Mađarskim politi?arima koji bi tom reformom izgubili izlazak na more, ali ona je bila vi?e nego odbojna Kraljevini Srbiji ?iji premijer Nikola Pa?i? ?e kasnije izjaviti da se jedini put u ?ivotu upla?io kada je ?uo za tu Ferdinandovu ideju.
[
nedostaje referenca
]
Politi?ka previranja pod Austrougarskom
[
uredi
|
uredi kod
]
Vojni uspjesi Srbije i bijes zbog austrougarske aneksije Bosne potaknuli su mobilizaciju bosanskih i srpskih nacionalista oko "kulturnih" i omladinskih organizacija, koje su se suprotstavljale austrijskoj vlasti. U pet godina prije 1914. dogodio se niz poku?aja atentata na austrougarske vlasti u Hrvatskoj i Bosni, koje su uglavnom izveli Srbi koji su ?ivjeli na podru?jima koja je Austro-Ugarska osvojila.
15. juna 1910. Bogdan ?eraji? poku?ao je ubiti generala Marijana Vere?anina koji je kao guverner ?eli?nom rukom vladao Bosnom i Hercegovinom. ?eraji? je bio dvadesetdvogodi?nji pravoslavni Srbin iz Nevesinja, u Hercegovini, koji je ?esto putovao u Beograd. Napad je naveo generala da o?tro ugu?i posljednji bosanski selja?ki ustanak u drugoj polovici 1910. Pet metaka koje je ?eraji? ispalio na Vere?anina, kao i smrtonosni hitac koji je mladi? ispalio sebi u glavu poslu?ili su kao inspiracija budu?im srpskim i bosanskim aktivistima, uklju?uju?i Gavrilu Principu i njegovom sau?esniku Nedeljku ?abrinovi?u koji ?e po?initi atentat u Sarajevu. O ?eraji?u je Princip izjavio: “On je bio moj prvi model. Kad sam imao sedamnaest godina, provodio sam cijele no?i na njegovom grobu, razmi?ljaju?i o na?em jadnom stanju i misle?i na njega. Tada sam odlu?io, prije ili kasnije, izvr?iti napad.”
Ulogu u sarajevskom atentatu ?e odigrati i tajna srpska teroristi?ka organizacija
Crna ruka
koja je slu?beno osnovana 10. lipnja 1910. godine iako su njeni ?lanovi ve? ranije bili uklju?eni u teroristi?ke operacije i politi?ka ubistva kao na primjer u ubistvom srpskog kralja Aleksandra Obrenovi?a. Glavni zapovjednik Crne Ruke je bio ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavje?tajne slu?be pukovnik
Dragutin Dimitrijevi? Apis
.
Slu?beno izvje??e o atentatu
Gavrilo Princip
- atentator na Franju Ferdinanda
Atentat u Sarajevu prikazan u Francuskim novinama
Sam atentat nije bio usmjeren da zna?ajno oslabi
Monarhiju
i namjerno pokrene rat, nijedan od atentatora nije bio dovoljno politi?ki obrazovan da bi mogao tako ne?to iskovati. Svi sudionici u atentatu su bili studenti ili maloljetna lica. Ovome u prilog ide jo? i ?injenica da su ta vremena bila obilje?ena atentatima (npr. atentat na austrijsku caricu Elizabetu, 10. rujna 1898. godine u njenoj posjeti Italiji, kao i to da nadvojvoda
Franjo Ferdinand
nije bio mnogo utjecajan u carstvu i da se zalagao za ideju da Monarhija bude uređena kao trovla??e, tj. da slavenske zemlje dobiju isti status kao
Mađari
, tj. da dobiju ve?a prava ?ime je htio da o?uva mir u Monarhiji. Sam atentat nije u po?etku bio usmjeren na prijestolonasljednika, ve? na guvernera Bosne i Hercegovine, Oskara Po?oreka. Planovi za njegovo ubojstvo po?eli su da se kuju tek po?to se tajnim kanalima u Srpskoj obavje?tajnoj slu?bi na ?elu sa D.D. Apisom saznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo da nadgleda vojne vje?be.Planovi za ubojstvo Franje Ferdinanda po?eli su se stvarati tek po?to se tajnim kanalima u Srpskoj obavje?tajnoj slu?bi na ?elu sa
D.D. Apisom
saznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo da nadgleda vojne vje?be. Aktivnostima na granici, prebacivanju trojice mladi?a sa oru?jem u Bosnu bio je obavije?ten srpski premijer
Nikola Pa?i?
koji je navodno srpskom ambasadoru u Monarhiji naredio da vijesti prenese dr?avnom vrhu međutim, on je to prenio previ?e diskretno, govore?i da su vje?be i pokazivanje mo?i na srpski vjerski praznik mo?da previ?e provokativni.
Povorku automobila u kojoj je bio
Franjo Ferdinand
su pri prelasku mosta
?umurija
, o?ekivali
Muhamed Mehmedba?i?
i
Nedjeljko ?abrinovi?
sa spremnim bombama, no samo je
Nedjeljko ?abrinovi?
bacio bombu ali je prijestolonasljednik odgurnuo bombu koja je ranila nekoliko lica u sljede?em automobilu u koloni. Nakon kra?eg zadr?avanja u
gradskoj vije?nici
, povorka je nastavila sa kretanjem.
Gavrilo Princip
kao i ostali atentatori niz ulicu su ?uli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta. Neobi?nim spletom slu?ajnosti, nadvojvodin automobil je u trenutku pro?ao pored Gavrila Principa koji je iskoristio priliku i potegao revolver. Prvim hicem je pogodio nadvojvodu a drugim, namijenjenim Oskaru Po?oreku, vojvotkinju
Sofiju
.
Princip
i
?abrinovi?
su progutali kapsule cijanida, no one nisu djelovale i uhva?eni su ?ivi, no izdr?ali su policijsku torturu ne odav?i svoje sau?esnike.
Krvava uniforma Franza Ferdinanda
U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba raspoređenih po ruti do Gradske vije?nice:
- Mehmed Mehmedba?i?
- Vasa ?ubrilovi?
- Nedeljko ?abrinovi?
- Cvjetko Popovi?
- Danilo Ili?
- Trifko Grabe?
- Gavrilo Princip
Antisrpske demonstracije
[
uredi
|
uredi kod
]
Uve?er 28. lipnja 1914. izbile su u Sarajevu protusrpske demonstracije i izgredi, pri ?emu su uni?teni srpski du?ani i ku?e. Novi
reis-ul-ulema
D?emaludin ?au?evi?
javno je prosvjedovao protiv tog pogroma i osobno uzeo u za?titu nekoliko Srba.
[1]
Antisrpskih nemira je bilo i u drugim delovima
Bosne
, u
Be?u
i drugim austrijskim gradovima.
[2]
U danima nakon sarajevskog atentata antisrpska ose?anja su se veoma pro?irila Habsbur?kim carstvom.
[3]
Po?etak Prvog svjetskog rata
[
uredi
|
uredi kod
]
Srbija mora umreti!
, karikatura nakon Sarajevskog atentata na kojoj
austrijska
pesnica koja udara
srpskog
teroristu
.
Situacija za
Austro-Ugarsku
nakon atentata je bila prili?no jednostavna. Prijestolonasljednik je bio ubijen od strane pripadnika udru?enja Mlada Bosna koji su bili obu?avani i naoru?ani u Beogradu. Također Austro-Ugarska policija je na?la dokument o organizaciji atentara potpisan od Nikole Pa?i?a 5. lipnja 1914 (23 dana prije atentata) u kojem je napisan i nadimak jednog od atentatora. Srbija ?e 1917 godine izvesti pred sud sada nepo?eljnog
Dragutin Dimitrijevi? Apisa
zbog zlo?ina nevezanih s ovim Sarajevskim atentatom i on ?e tada priznati da ga je organizirao u svojstvu "Glavnog zapovjednika Srpske vojne tajne slu?be". Na kraju zbog drugih zlo?ina koje nije ni po?inio Apis je 1917 osuđen i strijeljan. Vrhovni sud Srbije ?e ga 1953. godine proglasiti nevinim za zlo?ine zbog kojih je 1917 pogubljen.
Austro-Ugarska ?e nakon zvr?etke preliminarne istrage atentat uputiti takozvani Srpanjski ultimatum Srbiji koji ?e na po?etku Srbija vi?e manje prihvatiti, da bi ga nakon dobijene podr?ke od Rusije potom odbila. S druge strane bez obzira na dokaze koji povezuju Srbiju s ubojstvom Franje Ferdinanda, Austro-Ugarski car Franjo Josip se ?estoko protivio objavi rata. Bez obzira na narodnu ?elju za osvetom, vlastito ministarstvo vanjskih poslova (u liku ministra grofa Leopolda Bertholda), zapovjedni?tvo vojske koje zahtjeva rat od 1913 (nakon Balkanskih ratova) i punu podr?ku Njema?ke on je odbijao potpisati objavu rata. U tom trenutku najve?e mogu?e napetosti dio srpskih vojnika se "gre?kom" iskrcao na Austro-Ugarskoj obali na ?to su tamo?nji vojnici pucali u zrak. To je bio zavr?ni "mirnodopski" akt krize stvorene atentatom u Sarajevu i Austro-Ugarska 28. srpnja 1914 objavljuje rat Srbiji. Navodne rije?i Franje Josipa nakon potpisivanja mobilizacije su bile: "Ja sam sve uradio najbolje ?to sam mogao, ali sada je sve gotovo"
[4]
.Ubrzo potom Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj, a Njema?ka Rusiji i Francuskoj s ?ime po?inje
Prvi svjetski rat
.
Srpski patrijarh
Gavrilo Do?i?
je tuma?io atentat kao nu?nost, odnosno da su Srbi "bili prisiljeni" da ubiju Franca Ferdinanda:
...jo? jedan drugi Vidovdan, 28. juna 1914. godine kada su Srbi bili prisiljeni uslovima svoga nacionalnoga opstanka da ubiju Franca Ferdinanda u Sarajevu, da bi na taj na?in osudili Austro-Ugarsku i njene ropske lance, koji su stezali Srbe u Bosni i Hercegovini. Radi svega ovoga pobuđeni svojim patriotizmom, Srbi su upalili eksploziv u nezadovoljstvu i svojim mecima izazvali vatru koja je obuhvatila celu Evropu.
[5]
Nasuprot patrijarhu,
srpski socijaldemokrati
su za atentat krivili "bezumlje neodgovornih ?ovinista u mundiru i civilu":
Eto u kakav ambis nas je gurnulo bezumlje neodgovornih ?ovinista u mundiru i civilu, ako je istina ono ?to austrijska vlada tvrdi: ako je istina da su oni ovde u Beogradu skovali atentat na Franca Ferdinanda!
Nisu ta gospoda iz takozvane Narodne Odbrane i oko Narodne Odbrane, iz Crne Ruke i oko Ruke izvr?ili samo atentat na Franca Ferdinanda: izvr?ili su oni jedan mnogo crnji i strasniji atentat, atentat na srpski narod, koji sad ima da ispa?ta za njihovo bezumlje!
[6]
Britanski povjesni?ar
Noel Malcolm
smatra da je nesporno da su atentatori primili stanovitu pomo? od jednog ?lana organizacije "Narodna odbrana" koji je radio i za pukovnika Apisa, ?efa srpske obavje?tajne slu?be, ali se "mirne du?e mo?e odbaciti pretpostavka da je atentat isplanirala sama srpska vlada".
[7]
|
|---|
| Boji?ta
| 1914?1916
| 1917?1918
| Posebni ?lanci
| U?esnici
| Vidi jo?
| |
Predve?erje:
Glavna boji?ta:
| | |
Civilne ?rtve i zlo?ini:
Posljedice:
| |
Povezani sukobi:
Jugoslavija
|
|