Put svile je naziv za mre?u karavanskih putova ?iji glavni cilj je bio povezivanje sredozemlja s isto?nom Azijom . Ovaj naziv je prvi koristio Ferdinand von Richthofen , Nijemac koji je ?ivio u 19. stolje?u , iako su jo? Bizantinci koristili sli?an naziv.

Jo? u najstarija vremena postojale su veze između Kine i Europe . Zasnivale su se na razmjeni trgova?ke robe, omogu?avale diplomatske kontakte i doprinosile spoznajama o drugim kulturama . Te veze nisu bile kontinuirane, odvijale su se uglavnom preko posrednika i uvijek nanovo bile prekidane i na du?e vrijeme kada su trgovina, promet i razmjena informacija bili ometani.

Odlu?uju?a politi?ka pretpostavka za potpuno otvaranje isto?nog kraja puta svile bila je kineska ekspanzija prema zapadu. U vrijeme vladavine cara Han Vua ( Vu Di ) (141.-87. pne.) ( dinastija Han ) carstvo se gotovo udvostru?ilo. Na opasnosti na granicama reagirao je osvajanjem neprijateljskih podru?ja. Njegove vojske prodirale su daleko na sjever, jug i zapad, osvajaju?i brojne susjedne dr?ave. Pobjeda nad ?ing-nuima donijela mu je kona?nu kontrolu nad sredi?njom Azijom . Vuova vojska zauzela je Pamir i Fargonu , i time su mogli biti otvoreni putovi između Kine i Zapada. Trgovina putom svile je procvala, a u glavni grad carstva Han dolaze luksuzna roba i putnici sa Zapada.

Dok je sad isto?ni dio puta bio relativno siguran, dugi sukobi između Rimljana i Parta prijetili su da zapadni dio puta svile pretvore u bojno polje. August uspijeva diplomatskom spretno??u sklopiti na neko vrijeme mir s Partima, ?to ?ini i zapadni dio ceste sigurnijom, pa trgovina s dalekim Istokom ponovo o?ivljava.

Put svile do?ivljava novi procvat u vrijeme dinastije Tang (618.-907.) kada ona oduzima Perzijancima prevlast na putu svile. Drugi car dinastije Tang, Tang Taizong , dovodi pod svoju kontrolu velike dijelove sredi?nje Azije kao i Tamirsku zavalu . Bizantinci uspijevaju vratiti dijelove svojih ranijih posjeda u Aziji, i time si osiguravaju pristup putu svile. Bizant ostaje glavno trgovi?te za robu s istoka. U razdoblju "pet dinastija" unutra?nja stabilnost dinastije Tang nije se mogla odr?ati, pa susjedni narodi ponovo napadaju karavane .

Odlu?uju?i doprinos direktnom povezivanju Azije i Europe dali su Mongoli u 13. stolje?u . Mongolska osvajanja omogu?ila su razdoblje redovnih i raznovrsnih kontakata. ?im bi u novoosvojenim podru?jima osigurali red i stabilnost, Mongoli su uspostavljali kontakte sa strancima. Usprkos svojoj ogromnoj ?elji za osvajanjem i vla??u, bili su gostoljubivi prema stranim putnicima, pa i u slu?ajima kad su putnici bili iz zemalja ?iji vlastodr?ci nisu priznavali mongolsku vlast. U to vrijeme ponovo dolazi do intenzivnog porasta razmjene roba , ljudi i znanja.

Mongolsko carstvo nije bilo dugovje?no. Ve? 1262. po?inje raspadanje tog divovskog carstva, iako je isto?ni dio pod vladavinom Kublaj kana ostao stabilan du?e vrijeme. Kineski nacionalizam je ponovo o?ivio. 1368. se u Kini prekida vladavina stranaca dolaskom na vlast dinastije Ming koja je zastupala agresivnu politiku prema mongolskim plemenima . Usprkos miru u vrijeme vladavine Mongola tim podru?jima, trgovina du? puta svile nikada vi?e nije dosegla obujam kao u vrijeme Tang dinastije. Trajno opadanje zna?enja puta svile po?elo je jo? u vrijeme dinastije Song , a poticaj tom padu dao je porast kineske pomorske trgovine kao i velike carinske da?bine koje su zahtijevali Arapi . Slijedom toga nastaju nova trgovinska sredi?ta u jugoisto?noj Aziji .

Na pomorskim putovanjima nije bilo opasnosti dugih kopnenih putovanja i tro?kova za posrednike. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila na po?etku novog doba put svile kona?no gubi zna?enje. Trgovinu putom svile zamjenjuju brodovi, a kineski trgovci svojim d?unkama dolaze do Indije i Arabije . Od vremena dinastije Song Europljani su bili jako ograni?eni u trgovanju s Kinom. U vrijeme pomorske ekspanzije jedan od glavnih ciljeva bio je ponovo otkriti morski put do bajkovitog Kitaja (Kina). Tek 1514. Portugalci sti?u do Kine i brzo uspostavljaju ?ivu trgovinu, koju kasnije preuzima ?panjolska . Od sredine 16. stolje?a Kina izvla?i najve?u dobit od europskih kolonija u novom svijetu ( Amerika ). Oko 70% tamo dobivenih plemenitih kovina prebacivalo se u Kinu, kako bi se u Kini kupila roba za Europu. S vremenom, brodovi trgovinskih kompanija zamjenjuju put svile kao vezu s isto?nom Azijom za nabavku luksuzne robe i umjetni?kih predmeta za plemstvo u Europi.

U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na zna?enju. Gradnja putova, potaknuta otkri?em velikih nalazi?ta nafte u tim podru?jima, olak?ala je pristup tim neprijaznim, divljim podru?jima koja se industrijaliziraju . Ponovo se otvaraju trgovinski putovi, a postaju zna?ajni i za turizam .

Putem svile nisu se kretale samo robe kao za?ini , svila , staklo i porculan . S trgovinom su putovale i religije i kulture . Tako je putem svile u Kinu i Japan do?ao i budizam i tu postao prevladavaju?a religija. I kr??anstvo je tim putem do?lo do tada?njeg glavnog grada, kako je dokumentirano na jednoj kamenoj plo?i u dana?njem Xi'anu . Du? puta svile su do Arapa , a od njih kasnije i u Europu stigli znanje o papiru i barutu .

Za Zapad je svila bila najva?nija trgova?ka roba koja je prolazila Putom svile. Cijeli put je upravo i dobio ime po tom proizvodu. No, to ime iskrivljuje stvarnost trgovine, jer su osim svile tim trgova?kim putom razmjenjivane i druge robe. Karavane koje su i?le prema Kini nosile su, između ostalog, zlato , bjelokost , drago kamenje i staklo . Iz Kine prema Europi prevo?eni su prije svega krzno , keramika , ?ad , bronca , lak i ?eljezo . Uz put, dio tih dobara zamjenjivan je, i mijenjao je vi?e puta vlasnike prije nego ?to bi stigao na krajnje odredi?te. Pored svile, sve do novijeg vremena su vrlo va?na roba za razmjenu s jugoisto?nom Azijom bili za?ini . Koristilo ih se ne samo kao za?ine, nego i kao lijekove , anestetike , afrodizijake , parfeme ali i za pripremu "?arobnih napitaka".

No, svila je ipak bila najva?niji kineski proizvod. Razvoj tkanja svile mo?e se pratiti unatrag sve do 2. tisu?lje?a prije Krista. Proizvodnja svile u koli?inama dostatnim i za izvoz razvila se tek zavr?etkom "vremena posvađanih carstva" u 3. stolje?u prije Krista. U to vrijeme je svila bila iznimno rijedak materijal na Zapadu, kao purpur i staklo ubrajala se u luksuznu robu Rimskog carstva. Skromnu koli?inu ovog skupocjenog materijala mogli su si priu?titi tek najbogatiji. U vrijeme Augustovog mira, kad je i zapadni dio puta svile bio siguran, rimski gornji sloj izra?avao je pove?anu "glad" za svilom, za?inima i draguljima, htjelo se opona?ati bogati stil ?ivota Dalekog istoka.

Veliki problem je bila sigurnost trgova?kih putova. Od Kine do Egipta razbojnici su napadali karavane na naju?im mjestima puta, otimaju?i im robu. Zbog toga je carstvo Han dodjeljivalo karavanama posebnu vojnu pratnju, a i produ?ili su kineski zid uz karavanski put.

Organizacija međukontinentalne trgovine bila je vrlo zahtjevna. Trebalo je na jednom mjestu okupiti tisu?e ?ivotinja, veliki broj goni?a i tone trgova?ke robe, a onda sve to pokrenuti. Uz to, trebalo je brinuti o o?uvanju ?ivota ljudi i ?ivotinja na dugom putu uz te?ke klimatske i zemljopisne uvjete. Trgovci obi?no nisu putovali cijelim putem da bi prodali robu. Trgovina se odvijala preko vi?e posrednika. Dok su zapadni dio puta svile dugo kontrolirali Parti , a kasnije Sasanidi , u sredi?njim dijelovima Azije razmjenom su dominirala prije svega nomadska plemena . Kao prijevozno "sredstvo" veliki, vjerojatno i najve?i, zna?aj imale su dvogrbe deve podrijetlom iz sredi?nje Azije. Njihova prednost pred jednogrbim je ta ?to su manje osjetljive na temperature a imaju i zimsko krzno. Tim osobinama su dobro prilagođene obilje?jima kontinentalne klime koja vlada stepama i brdskim podru?jima s velikim visinskim razlikama. Zbog tih osobina dvogrbe deve se koriste od po?etka trgovinskih odnosa.

Razmjena tehni?kih dostignu?a, kulturnih dobara i ideologija događala se manje smi?ljeno i sporije od razmjene roba . Daleka putovanja svih vrsta, bilo iz komercijalnih, politi?kih , diplomatskih ili misionarskih razloga, poticali su kulturnu razmjenu između razli?itih dru?tava. Pjesme, pri?e, religiozne ideje, filozofski nazori kao i znanstvene spoznaje razmjenjivale su se između putnika. Zna?ajne tehnike, kao proizvodnja papira i tiskanje knjiga, kemijski procesi kao destilacija i u?inkovitija konjska oprema i jaha?i stremen pro?irili su se Azijom.

Naro?ito dugotrajno dobro koje se ?irilo putom svile bile su vjere. Tako je na primjer sjevernim putom budizam stigao iz Indije u Kinu i Japan , uglavnom u vrijeme Sjeverne Vei dinastije u 4. i 5. stolje?u. ?irenje kr??anstva isto?no od Male Azije - s manjim iznimkama - bilo je mogu?e tek s po?etkom sasanidskog carstva u 3. stolje?u. Iako kr??anstvo nije nikada postalo prevladavaju?a vjera u sredi?njoj i isto?noj Aziji, put svile kori?ten je za prodiranje do kineskih granica. U vrijeme Mongolskog carstva nestorijansko kr??anstvo , poteklo od gr?kog teologa Nestorija , bilo je kulturno oru?je s kojim se moralo ra?unati (vidi: Asirska Crkva Istoka ).

?irenje kr??anstva bilo je puno skromnije u usporedbi s islamom koji je daleko nadma?io sve druge religije. Nakon Muhamedove smrti 632. godine islam se brzo ?iri Arabijom , a u sljede?ih sto godina osvaja jednu po jednu stare rimske provincije: prvo Siriju , zatim Egipat pa cijelu sjevernu Afriku. Uskoro zapadni kraj puta svile, a time i kontrola ukupne transazijske trgovine, dolazi pod islamsku kontrolu. Nakon osvajanja Perzijskog carstva nastavlja se prodiranje islama prema istoku. U po?etku se ?iri gradovima du? puta svile, a kasnije i u njihovoj ?iru okolici. I u sredi?njoj Aziji, Kini i Bengalu te kasnije i u Indoneziji nastaju muslimanske zajednice, ali bez vojnog osvajanja ili politi?ke apsorpcije.

Putem svile ?irili su se i zoroastrizam i manihejstvo , oboje perzijskog podrijetla.

Poput religioznih ideja ili kulturnih dobara, putom svile prenosile su se i bolesti i infekcije . Putnici su pomagali uzro?nicima ?irenje u populacije koje nisu imale ni naslijeđen ni ste?eni imunitet na bolesti koje izazivaju. Tako je dolazilo do epidemija koje su mogle imati dramati?ne posljedice.

Najpoznatiji takav slu?aj ?irenja bolesti potom svile s vrlo ozbiljnim posljedicama bilo je izbijanje kuge u 14. stolje?u : U Kini kuga izbija 1330. Ova smrtonosna bolest koja napada glodavce , a sa ?ivotinja na ljude ju prenose buhe, i vrlo je zarazna. Dugo vremena se kuga pojavljivala samo u ju?nokineskoj pokrajini Junan . Po?etkom 14. stolje?a mongolske postrojbe raznose zara?ene buhe velikim dijelovima Kine. Dalje se kuga brzo ?iri putom svile i sti?e trgova?kim brodovima iz Kaffe na poluotok Krim 1348 . a zatim i u srednju Europu. Ovako brzo ?irenje kuge posebno je bilo potpomognuto trgovinom krznima .

Put svile danas ima jo? samo romanti?no, pustolovno zna?enje. Putovanja "tragom Marka Pola " privla?e sve ve?i broj turista u ova zaba?ena podru?ja. Kina je vrlo brzo spoznala veliki turisti?ki potencijal tih podru?ja, ?to je rezultiralo restauriranjem raznih objekata i spomenika kulture du? puta svile, a brigu o tim objektima vode slu?bene instance. Pored toga, arheolo?kim iskapanjima poku?ava se u?i u trag na?inu ?ivota ovih podru?ja u tom vremenu. Putnici du? Taklamakan pustinje sre?u prije svega ru?evine gradova i ostatke spilja. No, najva?nija zanimljivost je stanovni?tvo i njihov do danas sa?uvan isti na?in ?ivota.

• Kraljevska cesta
• Marko Polo
• Historija Kine

• ( en ) Atlas puta svile od Universiteta u Washingtonu
• Slike i do?ivljaji na tragu puta svile Arhivirano 2007-09-30 na Wayback Machine-u
• The Silk Road (engleski) ^{[ mrtav link ]} Arhivirano 2016-03-15 na Portuguese Web Archive-u
• op?irne informacije (engleski)