Kambod?anski genocid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kambod?anski genocid
Mapa Kambod?e izrađena od lubanja ?rtava genocida u muzeju Tuol Sleng
Lokacija Demokratska Kampu?ija
Datum 1975. ? 1979.
Vrsta napada genocid
Mrtvih ~1,500,000 ? 3,000,000
Po?initelji Crveni Kmeri

Kambod?anski genocid ( kmerski : ?????????????????) je bio autogenocid nad stanovni?tvom tada?nje Demokratske Kampu?ije (danas Kambod?a ) ?to su ga od 1975. do 1979. godine sustavno provodili Crveni Kmeri , koji su imali apsoultnu vlast u dr?avi. Precizan broj ?rtava genocida nije utvrđen, ali se pretpostavlja da je ubijeno između 1,500,000 i 3,000,000 ljudi, odnosno ?etvrtina tada?nje populacije zemlje. [1] [2] [3]

Crveni Kmeri su ?eljeli Kambod?u pretvoriti u socijalisti?ko agrarno dru?tvo, ?to je bila ideolo?ka osnova za provođenje genocida. Kako bi realizirali svoj cilj, Crveni Kmeri su odmah po dolasku na vlast 1975. godine zapo?eli s evakuacijom gradova i prisilnom deportacijom stanovnika u ruralna podru?ja. Tamo je narod bio izlo?en te?kom, prisilnom radu, fizi?kom maltretiranju, a ubrzo i suo?en s glađu, koja je bila posljedica proma?ene gospodarske politike. Ostatak ?rtava re?ima bio je izlo?en sustavnom progonu od strane sigurnosne slu?be, Santebala , te je bio mu?en i ubijan u sklopu brojnih sigurnosnih zatvora diljem zemlje ili, pak, na zloglasnim poljima smrti . Vijetnamska invazija zemlje dokinula je provođenje genocida u sije?nju 1979. godine. [4]

Iako je inicijalna reakcija kambod?anskih vlasti bila nepostojana, godine 2001. dolazi do utemeljenja Kambod?anskog tribunala s ciljem suđenja pre?ivjelim vođama Crvenih Kmera. Procesi su zapo?eli 2009. godine te su jo? u tijeku. [5] Nuon Chea , Khieu Samphan i Kang Kek Iew su osuđeni na do?ivotni zatvor zbog zlo?ina po?injenih za vrijeme Demokratske Kampu?ije .

Ideolo?ka osnova

Obnova neko? dominantnog Kmerskog Carstva bila je jedna od ideolo?kih vodilja genocida ?to su ga po?inili Crveni Kmeri . Kmersko Carstvo je viđeno kao maksimalni nacionalni i dr?avni ideal kojeg su, kroz "purifikaciju dru?tva" i ekspanziju teritorija, ?eljeli realizirati.
Fotografije ?rtava genocida iz Sigurnosnog zatvora 21 , danas pretvorenog u memorijalni muzej genocida.
Le?evi ?rtava genocida u Sigurnosnom zatvoru 21 , kojega je vodio osuđeni ratni zlo?inac, Kang Kek Iew .
Lubanje ?rtava kambod?anskog genocida na polju smrti Choeung Ek .

Ideologija je imala izrazito veliku ulogu u pokretanju i provođenju genocida. Pol Pot i Crveni Kmeri su ?eljeli vratiti Kambod?u u period njezine "mitske povijesti" mo?nog Kmerskog Carstva , dokidaju?i pritom bili kakav strani, a posebice zapadni utjecaj i pretvaraju?i zemlju u agrarno dru?tvo. Poku?aji provođenja ovih ideja bili su klju?ni faktori u genocidu koji ?e uslijediti odmah nakon preuzimanja vlasti 1975. godine. [6] [7] Jedan od vođa Crvenih Kmera je ?ak, povodom ovog pitanja, izjavio kako je svrha masovnih ubijanja "purifikacija dru?tva". [8]

Crveni Kmeri su prakti?ki cjelokupnu populaciju zemlje prisilili na organiziranje u pokretne radne jedinice. [9] Michael Hunt je naveo kako je to bio "eksperiment iz socijalne mobilizacije neviđen u revolucijama dvadesetog vijeka". [9] Crveni Kmeri su narodu nametnuli strogi re?im prisilnog rada , gladi , prisilnog raseljavanja, kolektivizacije zemlji?ta i dr?avnog terora kako bi osigurali poslu?nost. [9]

Histori?ar Ben Kiernan je Kambod?anski genocid usporedio s onim armenskim u Osmanskom Carstvu te s Holokaustom iz doba nacisti?ke Njema?ke . Iako je svaki od njih bio jedinstven, imali su neke zajedni?ke odlike. Rasizam je bio va?an faktor u sva tri genocida; sva tri re?ima su napadala etni?ke manjine te su silom poku?ali okupirati teritorij ?to su ga smatrali svojim historijskim pravom ( Kmersko Carstvo , Turkestan i Lebensraum ), idealiziraju?i pritom svoje etni?ko porijeklo i historiju svoje nacije. [10]

?rtve

Britanski sociolog Martin Shaw nazvao je kambod?anski genocid "naj?i??im genocidom iz perioda Hladnog rata ", [11] ilustriraju?i tako ?injenicu da su Crveni Kmeri ?eljeli u potpunosti purificirati dru?tvo po rasnim, dru?tvenim i politi?kim linijama, ?to je za posljedicu trebalo imati stvaranje homogenog i poslu?nog dru?tva. Progoni su bili usmjereni protiv prakti?ki svih dru?tvenih slojeva i skupina, ?to je dovelo do toga da su mnogi novinari i histori?ari, poput Williama Branigina, Pol Pota nazvali "genocidnim tiraninom". [12]

Re?imske ?rtve mogu se grupirati u tri velike skupine, svaka od kojih je bila meta iz zasebnih razloga, a ?ija je eliminacija ili, barem, "purifikacija" bila nu?an cilj u stvaranju novog dru?tva . Skupine su:

  1. Politi?ke i dru?tvene skupine , koje su sa?injavali sljedbenici biv?eg re?ima te brojni intelektualci, novinari, pravnici, lije?nici, umjetnici, studenti i profesori. [13] U ne?to kasnijoj fazi, ovoj skupini su se "pridru?ili" i sami pripadnici Crvenih Kmera, progla?eni nepodobnima od strane Pol Pota i njegovih suradnika, a koji su eliminirani u nekoliko valova ?istki. Politi?ke i dru?tvene skupine nepodobnih nisu bile kompatibilne s vizijom dru?tva kakvog su ?eljeli Crveni Kmeri te su, stoga, odmah po preuzimanju vlasti postale mete. Mahom ubijani, dio ih je u kontekstu nove dru?tvene stratifikacije progla?en " novim ljudima " te je, potpuno obespravljen, izrabljivan i izgladnjivan na poljima diljem zemlje.
  2. Etni?ke manjine su bile druga izra?ena meta, a predstavljale su skupinu koja je sa?injavala gotovo 15% tada?njeg stanovni?tva. [14] Dr?ava je inicijalno zabranila kori?tenje manjinskih jezika, a onda i potpuno postojanje ?ak 20 manjinskih skupina, [14] među kojima su najbrojniji bili Vijetnamci , Kinezi , Tajlanđani i Chami .
    Vijetnamska populacija u zemlji i na grani?nom podru?ju je prakti?ki desetkovana, ?to kao posljedica direktnih egzekucija naređenih od strane dr?ave, [15] ?to preko sporadi?nih upada vojske Crvenih Kmera na vijetnamski teritorij, tokom kojih se procjenjuje da je pobijeno gotovo 30,000 vijetnamskih civila. [16] [17] Nakon prvog vala egzekucije, u zemlji je ostalo oko 20,000 Vijetnamaca, kojima je izre?ena zabrana napu?tanja zemlje, ali ve?ina kojih je tokom narednih godina također bila pobijena. [18] Etni?ki Kinezi su bili ?rtve dru?tvenih (percipirani su kao pokvareni trgovci i pera?i novca) i rasnih (kulturolo?ke razlike, svjetlija boja ko?e) predrasuda, [19] a njihova je sudbina opisana kao "najve?a katastrofa nad jednom kineskom zajednicom u cijeloj Jugoisto?noj Aziji". [14] Na po?etku re?ima Crvenih Kmera, u Kampu?iji je bilo oko 425,000 Kineza, dok ih je 1979. godine preostalo samo 200,000; slu?bena Kina, zanimljivo, nikada nije prigovorila zbog pokolja svojih sunarodnjaka u Kampu?iji. [20]
    Chami su bili mete progona po ?ak dvije osnove - etni?koj i vjerskoj; potonje zbog ?injenice da su bili islamske vjeroispovjesti. Histori?ar Ben Kiernan tvrdi kako je protiv Chama bila usmjerena najsilovitija kampanja istrebljenja, [21] a koju je Pol Pot zapo?eo napadima na seoske starje?ine. S vremenom su napadi eskalirali na razinu potpune eliminacije chamskih zajednica, toliko da su profesori Samuel Totten i Paul R. Bartrop procijenili da bi kompletna populacija Chama u Kampu?iji bila pobijena da re?im nije sru?en 1979. godine. [22]
  3. Vjerske skupine , mete u sklopu kojih su mahom bili najbroniji muslimani , [23] kr??ani [24] i budisti , mada su i ostale vjerske skupine bile u manjoj mjeri izlo?ene nasilju. Iako je Ustav Demokratske Kampu?ije propagirao slobodu vjeroispovjesti, Crveni Kmeri su uspostavili dr?avni ateizam te ubrzo zabranili sve vjerske skupine. Kako je Catherine Wessinger napisala, vjerskim progonima u Demokratskoj Kampu?iji bili su ravni samo oni u Albaniji i Sjevernoj Koreji . [25] Pretpostavlja se da su Crveni Kmeri pobili gotovo 50,000 budisti?kih redovnika, [26] [27] a poseban teror pretrpjeli su i muslimanski Chami, jer re?im je islam smatrao "stranom" kulturom koja nije pripadala komunisti?kom sustavu, koji su proganjani i po vjerskoj i po etni?koj osnovi.

Međunarodne reakcije

Iako su politi?ke strukture bile svjesne zlo?ina ?to se događaju u Kambod?i, svjetska javnost je do 1977. godine mahom bila u neznanju po pitanju događanja u toj izoliranoj, komunisti?koj zemlji. Te je godine francuski sve?enik Francois Ponchaud , koji je ?ivio u Kambod?i, a kasnije u Tajlandu , u svojoj knjizi Cambodge, annee zero upoznao javnost s grozorama re?ima Crvenih Kmera ; [28] engleski prijevod objavljen je 1978. godine, ?ime je knjiga dodatno pro?irila ?itateljsku publiku. Ponchaud je bio prvi autor koji je javno i direktno progovorio o zlo?inima Pol Potovog re?ima, [29] navode?i kako je genocid, "iznad svega, bio provođenje u djelo specifi?ne vizije jednog ?ovjeka [ sic ]: Osoba koju je iskvario korumpirani re?im ne mo?e biti reformirana, ona mora biti fizi?ki uklonjena iz bratstva ?istih". [30] Iste godine, John Barron i Anthony Paul su izdali knjigu Murder of a Gentle Land: The Untold Story of a Communist Genocide in Cambodia , koja je bila zbirka svjedo?anstava izbjeglica iz Kampu?ije; [31] skra?ena verzija knjige je bila na?iroko ?itana. [32]

?to se ti?e slu?benih reakcija vlada i dr?ava, one su mahom izostajale. Kampu?ija je odr?avala ograni?ene vanjskopoliti?ke odnose i imala je diplomatske veze s tek nekoliko, i to mahom ideolo?ki bliskih, zemalja. ?to se Zapadnih zemalja ti?e, mali broj istih je reagirao u trenutku dok se genocid provodio i ve?ina međunarodnih reakcija uslijedila je u kasnijem periodu, kada je do?lo do retroaktivne osude.

Međunarodne reakcije
  •   Sjedinjene Dr?ave ? Djelatnik ameri?kog veleposlanstva u Phnom Penhu , Kenneth M. Quinn , je jo? 1973. godine upozorio na grozote ?to su ih Crveni Kmeri ?inili za vrijeme građandkog rata , uspoređuju?i tu organizaciju s totalitarnim re?imima u Tre?em Reichu i Sovjetskom Savezu . [33] Quinn je o Crvenim Kmerima napisao sljede?e: " [?]to se nudi kao obja?njenje za teror i nasilje koji su pomeli Kambod?u tokom 70-ih godina jest da je mala skupina izoliranih intelektualaca, bijesna zbog onoga ?to su oni percipirali kao potpuno iskvareno dru?tvo i zadojena maoisti?kim planom o stvaranju ?istog socijalisti?kog poretka u ?to kra?em vremenu, regrutirala izrazito mlade, siroma?ne i zavidne kadrove, nau?ila ih okrutnim i brutalnim metodama nau?enim od svojih staljinisti?kih mentora te ih iskoristila da fizi?ki uni?ti kulturolo?ke temelje kmerske civilizacije i nametne novo dru?tvo kroz ?istke, pogubljenja i nasilje ". [34] S druge strane, postojale su optu?be i indicije kako Sjedinjene Dr?ave podupiru re?im Crvenih Kmera, ?ele?i tako oslabiti poziciju Vijetnama na tom podru?ju. [35] [36] [37]
  •   NR Kina ? Kina je bila glavni vanjskopoliti?ki partner Demokratske Kampu?ije u periodu genocida, davaju?i im enormnu ekonomsku, logisti?ku i infrastrukturalnu podru?ku. [38] [39] [40] Slu?beni Peking nije reagirao na provođenje genocida, ?ak nije protestirao ni na ubijanje vlastitih sunarodnjaka u sklopu etni?kih ?istki. Zahvaljuju?i kineskom utjecaju i podr?ci, Crveni Kmeri su uspjeli zadr?ati kambod?ansko mjesto u Ujedinjenim nacijama i nakon pada re?ima 1979. godine. [40] [41]
  •   Tajland ? Vidjev?i Crvene Kmere kao sredstvo za slabljenje utjecaja Vijetnama na podru?ju Indokine, Tajland je godinama tolerirao djelatnosti istih na grani?nom podru?ju. Nakon Pari?kog sporazuma iz 1991. godine, Tajland je nastavio tolerirati te djelatnosti, ali je, zbog sna?nih međunarodnih kritika, morao odbiti pru?iti bilo kakvu direktnu vojnu podr?ku. [42]

Suđenja za ratne zlo?ine

Glavni ?lanak: Kambod?anski tribunal
Izvanredna sudska vije?a pri kambod?anskim sudovima zadu?ena su za procesuiranje glavnih odgovornih za kambod?anski genocid.

Dana 15. srpnja 1979. godine, nedugo nakon pada Demokratske Kampu?ije i uspostave novog re?ima , vlasti u Phnom Penhu su izglasale zakon koji je omogu?avao pokretanje postupka protiv Pol Pota i Ieng Saryja za zlo?in genocida . Optu?enici su dobili ameri?kog branitelja, Hopea Stevensa , [43] te im je suđeno in absentia ; sud ih je osudio na smrt zbog njihove uloge u genocidu. [44] Kazna, ipak, nikada nije izvr?ena.

Nakon reuspostave monarhije , kralj Norodom Sihanouk i premijer Hun Sen su, nakon kraljevskog pomilovanja, obznanili kako nemaju namjeru pokretati kazneni postupak protiv Crvenih Kmera, unato? sna?nom pritisku međunarodne javnosti. Pol Pot je, u međuvremenu, umro 1998. godine, ali tek nakon ?to se u jo? jednoj internoj ?istki obra?unao s nekim od svojih oponenata. Crvene Kmere je tada vodio Khieu Samphan , dok su od ostalih visokih du?nosnika ?ivi bili jo? Nuon Chea , Ieng Sary i Ieng Thirith , ali i upravitelj zatvora S-21, Kang Kek Iew . Tokom 2003. godine, Narodna skup?tina Kambod?e donijela je zakon o osnivanju međunarodnog suda za procesuiranje preostalih Crvenih Kmera za zlo?in genocida. [45]

Kang Kek Iew je bio prva osoba optu?ena pred Kambod?anskim tribunalom , a ubrzo su pred isti izvedeni i preostali ?elnici pokreta. Kang Kek Iew, Khieu Samphan i Nuon Chea su osuđeni na do?ivotni zatvor zbog zlo?ina protiv ?ovje?nosti ; bra?ni par Ieng je umro prije dono?enja presude tako da su postupci protiv njih obustavljeni. Postupci za genocid zaklju?eni su 2022. godine, kada je tribunal i raspu?ten.

Poricanje

Glavni ?lanak: Poricanje kambod?anskog genocida

Dana 15. travnja 1998. godine, nekoliko mjeseci prije svoje smrti, Pol Pot je dao intervju Nateu Thayeru, [46] tokom kojega je izjavio kako ima ?istu savjest i kako se ne smatra odgovornim za genocid. Nadalje je ustvrdio kako je on "do?ao provesti borbu, a ne ubijati ljude". Prema Alexu Alvarezu, Pol Pot je sebe ?elio prikazati neshva?enog i nepravedno demoniziranog pojedinca. [47] Tokom narednih godina, ideja o poricanju genocida u Kambod?i dobivala je sve vi?e prista?a, ?ak i među zapadnim intelektualcima. I dok je malotko negirao sama ubijanja, mnogi nau?nici su tvrdili kako se radi o pretjerivanjima i propagandi, navode?i za primjer drasti?no kontradiktorne i međusobno kontrastne dokaze koji postoje.

Godine 2013. godine, kambod?anski premijer Hun Sen je donio zakon kojim se zabranjuje proicanje kambod?anskog genocida i povezanih zlo?ina iz doba Demokratske Kampu?ije. Izglasavanju zakona usprotivio se opozicijski vođa, Kem Sokha , koji je tvrdio da su izlo?ci u Tuol Slengu la?ni i da su fabricirani od strane vijetnamskih okupatora 1979. godine.

Kulturolo?ki odjek

Kambod?anski genocid je, kao i sli?ni zlo?ini prije njega (npr. Holokaust ), ?esto bio tema razli?itih umjetni?kih ostvarenja. Velik broj filmova, ?to doma?ih, ?to stranih, snimljen je o ovoj temi, a među njima se posebno isti?u vi?estruko nagrađivani dokumentarni radovi Rithyja Panha , kojega mnogi smatraji filmskim glasom Kambod?e. Njegovi filmovi, poput Cambodge, entre guerre et paix ( 1991. ), La terre des ames errantes ( 2000. ) i S-21, la machine de mort Khmere rouge ( 2003. ), istra?uju i daju uvid u funkcioniranje ubila?kog mehanizma re?ima Crvenih Kmera , ali i njegovih posljedica na suvremenu Kambod?u. Izuzev dokumentarnih, ovom temom bavili su se i razli?iti igrani filmovi, među kojima se isti?u Oscarom nagrađeni film The Killing Fields ( 1984. ) [48] te First They Killed My Father ( 2017. ). Potonji film temeljen je na istoimenim memoarima ?ija je autorica Loung Ung , a koji su bili samo jedni u nizu memoarskih zapisa koji su prikazivali ?ivot i teror Pol Potovog re?ima i koji se smatraju va?nim izvorom podataka. Roman Never Fall Down ( 2012. ) Patricije McCormick također se bavi ovom temom. [49]

Reference

  1. ↑ Frey 2009 : str. 83
  2. ↑ Etcheson 2005 : str. 119
  3. ↑ Heuveline 1998 : str. 49?65
  4. ↑ Mayersan 2013 : str. 182
  5. ↑ Mendes 2011 : str. 13
  6. ↑ Alvarez 2001 : str. 50
  7. ↑ Alvarez 2007 : str. 16
  8. ↑ Hannum 1989 : str. 88?89
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 Hunt, Michael H. (2014). The World Transformed: 1945 to the Present . New York, NY: Oxford University Press. str. 377. ISBN   978-0-19-937102-0 .  
  10. ↑ Kiernan 2003 : str. 29
  11. ↑ Theory of the Global State: Globality as Unfinished Revolution , autor Martin Shaw , Cambridge University Press , 2000., str. 141, ISBN 978-0-521-59730-2
  12. ↑ William Branigin, Architect of Genocide Was Unrepentant to the End Arhivirano 2013-05-09 na Wayback Machine-u The Washington Post , 17. travnja 1998.
  13. ↑ Alvarez 2001 : str. 12
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 Gellately, Robert; Kiernan, Ben (2003). The Specter of Genocide: Mass Murder in Historical Perspective . Cambridge University Press . str.  313 ?314.  
  15. ↑ Edward Kissi. Revolution and Genocide in Ethiopia and Cambodia . str. 128.  
  16. ↑ Rummel, R. J. (2011). Death by Government . str.  191 . ISBN   1412821290 .  
  17. ↑ Philip Spencer. Genocide Since 1945 . str. 71.  
  18. ↑ Philip Spencer. Genocide Since 1945 . str. 69.  
  19. ↑ Hinton, Alexander Laban (2005). Why Did They Kill? Cambodia in the Shadow of Genocide . University of California Press . str. 54.  
  20. ↑ Chan, Sucheng (2003). Remapping Asian American History . Rowman & Littlefield . str. 189.  
  21. ↑ Kiernan 2003 : str. 30
  22. ↑ Totten, Samuel ; Bartrop, Paul R. (2008). Dictionary of Genocide: A-L . ABC-CLIO. str. 64. ISBN   0313346429 . Pristupljeno 15 April 2017 .  
  23. ↑ Juergensmeyer, Mark. The Oxford Handbook of Global Religions . Oxford University Press. str. 495.  
  24. ↑ Quinn-Judge, Westad, Odd Arne, Sophie. The Third Indochina War: Conflict Between China, Vietnam and Cambodia, 1972?79 . Routledge. str. 189.  
  25. ↑ Wessinger, Catherine (2000) (English). Millennialism, Persecution, and Violence: Historical Cases . Syracuse University Press . str. 282. ISBN   9780815628095 .  
  26. ↑ Philip Shenon, Phnom Penh Journal; Lord Buddha Returns, With Artists His Soldiers New York Times ? January 2, 1992
  27. ↑ Rummel, Rudolph J. (2001). ?Chapter 6: Freedom Virtually Ends Genocide and Mass Murder” . Saving Lives, Enriching Life: Freedom as a Right And a Moral Good .  
  28. ↑ Beachler 2011 : str. 45
  29. ↑ Bartrop 2012 : str. 261
  30. ↑ Tyner 2012 : str. 145
  31. ↑ Barron 1977
  32. ↑ Mayersan 2013 : str. 183?184
  33. ↑ Power 2002 : str. 96
  34. ↑ Hinton & Lifton 2004 : str. 23
  35. ↑ Haas 1991 : str. 17?18, 28?29
  36. ↑ Thayer 1991 : str. 180, 187?189
  37. ↑ Brinkley 2011 : str.  58 , 65
  38. ↑ Kurlantzick 2008 : str.  193
  39. ↑ Brinkley 2011 : str.  64 ? 65
  40. ↑ 40,0 40,1 PoKempner 1995 : str.  106
  41. ↑ SarDesai 1998 : str.  163
  42. ↑ PoKempner 1995 : str.  107 ? 108
  43. ↑ Etcheson 2005 : str. 14
  44. ↑ Donlon 2012 : str. 103
  45. ↑ Stanton 2013 : str. 411
  46. ↑ Chan 2004 : str. 256
  47. ↑ Alvarez 2001 : str. 56
  48. ↑ ?The Killing Fields: authentically good” . The Guardian (London). 12 March 2009.  
  49. ↑ Debra Lau Whelan (October 10, 2012). ?SLJ Speaks to National Book Award Finalists” . School Library Journal . Pristupljeno November 15, 2012 .  

Literatura

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Kambod?anski_genocid&oldid=41864735