Ukoliko ste tra?ili drugo zna?enje, vidite ?lanak Jugoslovenska vojska (razvrstavanje) .

Jugoslovenska vojska ( JV ) je bila oru?ana sila Kraljevine Jugoslavije . Nastala je sa progla?enjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918 . i de facto prestala da postoji 16. aprila 1941 . nakon predaje okupacionim snagama Sila osovine tokom Aprilskog rata , iako je de jure smatrana postojanom od strane jugoslovenske vlade u izbegli?tvu koja je skupa s JV ukinuta 7. marta 1945 . godine.

Stanje i oprema vojske [ uredi | uredi kod ]

Vojska je bila ovisna o sto?noj vu?noj snazi (?esto volovima ) i tovarnim ?ivotinjama za transport. Pje?a?ka divizija u ratnom sastavu imala bi 26 000-27 000 ljudi, a konji?ka 6 000-7 000 ljudi. Potpuno unova?ena vojska imala bi oko 900 000 vu?nih i tovarnih ?ivotinja. Te?ko naoru?anje pje?a?kih i topni?kih postrojbi sastojalo se od te?kih mitraljeza iz Prvog svjetskog rata , od kojih su mnogi bili zastarjeli i u lo?em stanju. Laki mitraljezi uvezeni su u međuratnom razdoblju iz ?ehoslova?ke i u manjoj mjeri iz Francuske . Lako naoru?anje sastojalo se od oko milijun pu?aka tipa Mauser i 20 000 pu?komitraljeza, dijelom uvezenih, ali ve?inom proizvedenih po stranoj licenci doma. Samo je ovo lako naoru?anje bilo suvremeno i za njega je bilo dovoljno pri?uvnih dijelova. Postrojbe rezervista bile su naoru?ane austrijskim pu?kama iz Prvog svjetskog rata. Od oko 7 000 topni?kih oru?ja, oko 4 000 bilo je relativno suvremeno, uklju?uju?i tu i 800 protutenkovskih topova. Zatim je bilo oko 1 900 suvremenih minobaca?a i oko 250 protuavionskih topova. Sve je to bilo uvezeno s raznih strana, ?to je zna?ilo da su mnogi modeli oru?ja ?esto bili bez strjeljiva i bez mogu?nosti odgovaraju?e se popravljati i odr?avati. Po?etkom travnja 1941. vojska je imala na raspolaganju strjeljiva za 75 dana za pje?a?ko naoru?anje, 100 dana za topni?tvo i za 2 do 7 dana za protuavionsko oru?je. ^[1] Vojska je imala 110 tenkova od kojih su 60 bili neprikladni strojevi od pet tona iz Prvog svjetskog rata, a 50 suvremeni 10-tonski tenkovi kupljeni u Belgiji 1940. Mali broj posada za tenkove bio je lo?e izvje?ban, a za protuavionske operacije vje?banje je bilo minimalno. 459 aviona jugoslavenskog zrakoplovstva bili su razne proizvodnje (britanske, francuske, njema?ke, talijanske, jugoslavenske), a ?ak ni za avione jugoslavenske proizvodnje nije bilo mogu?e osigurati pri?uvne dijelove i zamjenu. Ukupna avijacija sastojala se od 125 lovaca (38 zastarjelih), 173 bombardera i 161 izviđa?kog aviona (od toga 150 zastarjelih). Mornarica je imala jednu malu zastarjelu krstaricu, 4 suvremena razara?a, 4 stare torpiljarke, 8 velikih i 2 mala torpedna ?amca, 4 podmornice, 11 minonosa?a, oko tucet pomo?nih plovnih jedinica i 4 rije?na monitora na Dunavu . Uz jo? oko 150 ve?inom zastarjelih hidroplana osnovni cilj pomorskog obrambenog plana bio je za 24-48 sati zadr?ati eventualno talijansko amfibijsko iskrcavanje ?to je bilo vrijeme potrebno kopnenoj vojsci za sti?i do obale i po?eti s operacijama protiv mostobrana. Razara? Dubrovnik sagrađen je u Engleskoj , glavni topovi bili su iz ?ehoslova?ke, protuavionska oruđa iz ?vedske , torpedni uređaji iz Engleske, topovski uređaji iz Nizozemske , radio-oprema iz Belgije. To je primjer ?arolikosti jugoslavenskog uvoznog oru?ja. U mjesecima koji su prethodili invaziji Jugoslaviji je uspjelo iz SAD-a uvesti oko 1 000 kamiona vojne namjene, ali je prakti?no svo te?ko naoru?anje i opskrba ovisilo o sto?noj vu?noj snazi. Jugoslavija je u trenutku invazije imala pod oru?jem oko 700 000 ljudi, a od toga su vi?e od 400 000 bili lo?e uvje?bani regruti s manje od mjesec dana u odori. ^[2] Ve?ina postrojbi bila je jo? uvijek na zbornom mjestu, a ne na boji?nici ili polo?ajima blizu boji?nice, gdje im je prema planu bio raspored. Niti jedna divizija nije bila spremna za akciju, osim nekih pje?a?kih i konji?kih pukova i pionirskih postrojbi.

Niski dohodak po glavi stanovnika i mala industrijska baza onemogu?ili su proizvodnju dovoljne koli?ine suvremenog oru?ja doma, kao i uvoz takvog oru?ja. Dohodak po glavi stanovnika 1938. procijenjen je na 3 100 dinara (oko 70 dolara), a cijene uvoznog oru?ja u studenom 1938. kre?u se ovako. Laki tenkovi (12-15 t) 2 500 000 dinara, te?ki tenkovi (20-25 t) 5 000 000 dinara, te?ki kamioni 90 000 dinara, haubice 150 mm (M 36) 3 500 000 dinara, lova?ki avioni bez naoru?anja 1 750 000 dinara, bombarderi bez naoru?anja 4 500 000 dinara. ^[3] Kao indikator ekonomske, a time i vojne snage mo?e se uzeti proizvodnja ?elika . Godine 1938. Jugoslavija je proizvela oko 230 000 tona ?elika, od ?ega je jedna tre?ina proizvedena u ?eljezarama na pograni?nom podru?ju ili nedaleko granice. ^[4] Te iste godine njema?ka proizvodnja ?elika iznosila je 22 600 000 tona. ^[5] Ukupna njema?ka proizvodnja znatno se pove?ala kad su podvrgnuti pod nadzor kapaciteti za prizvodnju ?elika u Austriji , ?ehoslova?koj, Poljskoj , Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu , Nizozemskoj, Danskoj i Norve?koj .

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

• Kraljevina Jugoslavija
• Narodnooslobodila?ka vojska Jugoslavije
• Jugoslovenska narodna armija
• Vojska Jugoslavije
• Vojska Srbije i Crne Gore

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Jozo Toma?evi? , ?etnici u Drugom svjetskom ratu , Zagreb 1979.

Izvori [ uredi | uredi kod ]