Hid?ra

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hid?ra ili hed?ra ( arap. higret - seoba) predstavlja prelazak Muhameda iz Meke u Jasrib , oazu udaljenu oko 350 km severno od Meke, koja se od tada naziva Medina (arap. Medinat al-Nabi - prorokov grad) 622 . godine, koja je u islamskom svetu prihva?ena kao po?etak nove (muslimanske) ere, od kada muslimani po?inju da ra?unaju vreme.

Pozadina [ uredi | uredi kod ]

Godinama je stanovni?tvo Jasriba, koje su ?inila dva paganska i vi?e jevrejskih plemena, bilo razdirano nepomirljivim međusobnim razmiricama. Od 620 . godine vi?e stanovnika je prihvatilo Muhamedovu poruku, dok ga najzad velika grupa ljudi iz tog grada nije pozvala da dođe u Jasrib i presuđuje u njihovim razmiricama i da de fakto upravlja gradom. Muhamed je povremeno slao svoje ugro?ene pristalice iz Meke u sigurnost tog grada i kona?no je i sam po?ao za njima, te se 622. nastanio u Jasribu. Prorokovo preseljenje u Medinu po?etak je novog poglavlja u njegovom i ?ivotima njegovih sljedbenika. Oni nisu vi?e bili mala, ugnjetavana religijska grupacija, kao u Meki. Sada su predstavljali samostalnu vjersko-politi?ku zajednicu vjernika koja je imala vlast u oazi Medina. Zato se Muhamedovo preseljenje u Medinu smatra po?etkom dugog postojanja islama kao politi?ke sile, ?to je simboli?ki izra?eno izborom te godine za prvu godinu islamskog doba.

Muhamedov boravak u Medini [ uredi | uredi kod ]

Muhamed je proveo u Medini oko deset godina. Za to vrijeme u?vrstio je svoju vlast nad raznorodnim stanovni?tvom tog grada i pro?irio njegovu mo? i uticaj u Arabiji . Neposredno po Muhamedovom dolasku, u Medini su tinjala brojna suparni?tva - između dva najve?a arapska plemena u gradu muhad?iruna ("iseljenici", vjernici koji su do?li u Medinu iz Meke ili iz nekih drugih mijesta) i asnara ("pomaga?i", prvi Muhamedovi sljedbenici u Medini koji su pozvali njega i njegove sljedbenike da kod njih nađu uto?i?te), kao i jednog broja medinskih Jevreja i novih vjernika. Dok su neki od medinskih Jevreja izgleda pru?ali podr?ku Muhamedu, prema onima koji su osporavali Muhamedu pravo da se naziva prorokom i ?esto sarađivali (ili su to ?inile njihove vođe) s njegovim politi?kim protivnicima u nizu sukoba, postupalo se o?tro - proganjani su uz gubitak prava na zemlju koju su posjedovali, porobljavani i osuđivani na smrt, u zavisnosti od slu?aja. Van Medine, najodlu?niji u suprotstavljanju Muhamedovim nastojanjima da ?iri svoj uticaj i poruku bili su njegovi nekada?nji sugrađani, pleme Kurei? iz Meke.

Meka i Medina upustile su se u ?estoku borbu za pridobijanje drugih gradova i nomadskih grupacija, u kojoj je u po?etku izgledalo da Meka, zahvaljuju?i svojim razvijenim trgova?kim i plemenskim vezama, ostvaruje prednost.U zamjenu za neke kratkoro?ne ustupke, Muhamed i njegovi sljedbenici dobili su pravo da naredne godine idu na hodo?a??e u svetili?te Kaba u Meki. Tim primirjem Muhamed je dobio i odrije?ene ruke da pokori jednog od klju?nih saveznika Meke, oazu Hejbar sjeverno od Medine, ?ije je brojno jevrejsko stanovni?tvo (jedan njegov dio su ?inile izbjeglice iz Medine) bilo neprijateljski raspolo?eno prema Muhamedu. Obaviv?i to, Muhamedu je bilo relativno lako da krene i na samu Meku koja se 630 . predala gotovo bez otpora. Svjestan koliko je pleme Kurei? moglo da bude opasno kao protivnik, i u ?elji da zadobije podr?ku njegovih pripadnika, Muhamed se trudio da ne povrijedi njihov ponos. Pridobio ih je za svoj pokret tako ?to je mnoge njihove vođe postavio na va?ne polo?aje u sistemu komande i vlasti.

Za sve vrijeme svoje anga?ovanosti u borbi protiv Meke, Muhamed je istrajno radio na tome da ?to vi?e nomadskih grupacija i gradova stavi pod uticaj Medine, bilo kao povremene saveznike ili kao punopravne ?lanove zajednice vjernika. U tome je koristio privla?nost svoje religijske poruke, obe?anja materijalne koristi, a ponekad i direktnu silu kako bi neposlu?ne grupacije podveo pod uticaj Medine. Osvajanje Meke otvorilo mu je put za pobjedni?ke pohode, uz pomo? plemena Kurei?, na drugi veliki grad u zapadnoj Arabiji, Taif , i na preostala mo?na nomadska plemena u toj oblasti. Muhamedov polo?aj najsna?nijeg politi?kog vođe u zapadnoj Arabiji ve? su svi bili uo?ili, i savezi plemena, koji su do tada nastojali da se dr?e na odstojanju od Medine, sada su u nju slali delegacije nude?i svoju pokornost. Do Muhamedove smrti 632 . njegova zajednica se pro?irila - vi?e religijskim ubjeđivanjem i politi?kim savezima nego silom - i obuhvatala je cijelu zapadnu Arabiju, a Muhamed je bio uspostavio dobre veze i sa nekim grupacijama u Hed?azu na sjeveru, u Nefudu , isto?noj Arabiji, Omanu i Jemenu .