Denzel Hayes Washington Jr.
(
Mount Vernon
,
28. prosinca
1954
.),
ameri?ki
filmski glumac, redatelj i producent.
U dugogodi?njoj filmskoj karijeri postigao je gotovo sve. Od
Oscara za najbolju sporednu ulogu
u filmu "
Rat za slavu
" (
Glory
)
1989
. godine, drugih nagrada, pa do onih manje laskavih, poput izbora magazina "
People
" koji ga je smjestio među 50 najljep?ih ljudi na svijetu.
Zanimljivo je da nije ?elio postati
glumac
nego
novinar
, ali je dramska grupa na koled?u u?inila da na kraju diplomira glumu. O?enjen je glumicom Paulette Pearson s kojom ima 4 sina. Jednom od sinova je dao ime Malcolm, po velikom crna?kom vođi
Malcolmu X
.
Denzel Washington rođen je 28 prosinca 1954., u mjestu Mount Vermon, savezna dr?ava New York. Njegov otac Dillwyn Denzel WAshington, sve?enik, radio je od jutra do sutra, a majka Lennis bla je vlasnica frizerskog salona, pa ih je sve troje djece (starija k?i Lorice, Denzel i mlađi brat David) viđalo tek po sat-dva dnevno, nakon ?to bi kasno uve?er dolazili ku?i.
-
Iako sam kao posve malo dijete bio ?eljan roditelja, koji su radili koliko god su mogli, djetinjstva se sje?am kao sretnog razdoblja
- priznaje Washington. No, kad su se otac i majka rastali, bilo mu je 14 godina i vrlo je te?ko podnio raspad obitelji. Bio je frustriran i razapet između oca i majke, buntovan, pa ?ak i divlji. Shvativ?i da ga takav stav lako mo?e odvesti na stranputicu, okrenuo se udruzi
Boys and Girls Clubs of America
(Ameri?ki klubovi za dje?ake i djevoj?ice), koja je osnovala klubove za dru?enje, u?enje i igranje za djecu diljem SAD-a. Ondje je na?ao pravo psiholo?ko uto?i?te.
-
Ta je udruga bila moja prva ruka koja me vodila. Majka je radila toliko mnogo da sam je jedva viđao, a susreti s ocem bivali su sve rjeđi, pa sam svu snagu crpio iz kluba koji su vodili prekrasni ljudi i kojima danas, posredno, dugujem sve ?to sam postigao
- priznaje Washington.
Da to nije samo teatralna izjava nebrojeno je puta dokazao svojim djelima: ve? dva desetlje?a podupire udrugu koja ima ogranke u svim dijelovima SAD-a, a posljednjih je godina i njihov glasnogovornik na nacionalnoj razini. Boys and Girls Club poti?e ?lanove na obrazovanje i nastoji svojim mladini sljedbenicima ukazati kako svatko od njih ima ?ansu, pod uvjetom da svoje dje?je snove, ma o kakvom se cilju radilo, ostvaruju građenjem samopouzdanja, u?enjem i predanim radom.
Obrazovanje i prvi gluma?ki poslovi
[
uredi
|
uredi kod
]
-
U dobi kad sam trebao odlu?iti ?ime ?u se baviti jednoga dana, sva?ta mije padalo na pamet. Neko vrijeme sam ?elio biti lije?nik, ?ak sam polo?io neke ispite iz kemije i biologije, a onda sam se predomislio i htio postati odvjetnik. No, ni to me nije dugo dr?alo, sve sam se vi?e zaokupljao novinarstvom, pa sam na kraju donio odluku da upi?em taj studij. Premda se nikada nisam bavio tim poslom, priznajem da mi je zvanje novinara i dalje vrlo intrigantno, a osobito se divim ljudima koji su postigli velike rezultate u istra?iva?kom novinarstvu
- otkriva Washington.
Majka ga nije mogla financirati u daljnjem obrazovanju, ali je uspio dobiti dr?avnu stipendiju za studij i upisao novinarstvo na Sveu?ili?tu Fordham. Iako je bio predan u odluci da jednom postane novinar, tijekom studija otvorila su se vrata ne?ega o ?emu uop?e dotad nije razmi?ljao: gluma. Postao je ?lan studentske gluma?ke grupe, iako je u međuvremenu diplomirao novinarstvo. Kako ga je gluma sve vi?e privla?ila, zapostavio je svoje zvanje i prvi put nastupio kao glumac 1977. u TV filmu "Wilma", a potom u vrlo popularnom TV serijalu "St. Elsewhere", koji se emitirao punih ?est godina. Nakon jo? nekoliko sporednih uloga na filmu i u kazali?tu, prvu va?niju ulogu imao je u filmu "Cry Freedom" (Pla?i, slobodo, 1987.) Richarda Attenbourgha, u kojem je odli?no utjelovio slavnog ju?noafri?kog borca protiv apartheida Stevea Bikoa.
-
Kad glumite stvarnu osobu, imate znatno ve?u odgovornost, barem sam ja to tako do?ivio. Biko je ?ovjek kojem sam se iskreno divio i bilo mi je silno stalo da njegov lik ?to bolje pribli?im publici
- izjavio je Washington nakon stoje za tu ulogu bio nominiran za Oscara.
Osim ?to je u Hollywoodu postajao sve cjenjeniji kao glumac, Denzela Washingtona po?eli su mjerkati i drugi, također brojni, a s vremenom i sve va?niji sudionici filmske industrije:
estetski kirurzi
. Naime, u poplavi i op?em trendu pronala?enja idealnog lica, tijela i op?enito savr?ene ljepote, Denzel Washington ponio je titulu najljep?eg crnog glumca filmske prijestolnice. Stru?njaci su ustanovili da je njegovo lice, prema
antropolo?kim
standardima, najbli?e savr?enom mu?kom licu i to zbog ?injenice da su mu lijeva i desna strana lica gotovo
simetri?ne
. Istu titulu među glumicama stru?njaci su između stotina prelijepih holivudskih glumica dodijelili
Michelle Pfeiffer
, za koju je također ustanovljeno da joj lijeva i desna strana lica imaju tek minimalna odstupanja.
Denzel Washington je po?etkom osamdesetih godina pro?loga stolje?a do?ivio, kako sam ka?e, "najva?niji susret u ?ivotu": upoznao je svoju suprugu, Paulettu Pearson.
-
Tek kad sam upoznao Paulettu, shvatio sam smisao drevnog kineskog sustava
yina i yanga
. ?ovjek postaje kompletno bi?e tek kada nađe nekoga s kim ?ivot poprima puni smisao. A ja sam imao tu sre?u i imam je i danas
- priznao je.
Nakon nekoliko godina stabilne veze, vjen?ali su se 1983., a dvije godine kasnije par je dobio prvo dijete, sina Johna Davida. K?i Katia rodila se 1987., a
blizanci
Olivia i Malcolm rođeni su "neplanski, ali ni?ta manje dobrodo?li" 1991.
Prvi Oscar i daljnji projekti
[
uredi
|
uredi kod
]
Uz brak koji mu je, o?ito, nosio mnogo zadovoljstva, Denzel Washingtonje nastavio briljirati i profesionalno: u filmu "Glory" ("Slava", 1989.)
Edwarda Zwicka
glumio je
narednika
Tripa, a njegovo je ostvarenje odu?evilo i publiku i kritiku; postigao je uspjeh za koji su mnogi mislili da ?e crnim glumcima biti nedosti?an i dobio Oscara za najbolju
sporednu ulogu
.
-
Nekoliko mjeseci nakon dodjele Oscara bio sam u trgovini i kupovao novine. Pri?ao mi je mladi?, crnac, koji mije, vidno uzbuđen, rekao: "Gospodine Washington, hvala vam, i ne znate koliko ste mi pomogli. Gledao sam vas u kinu i shvatio da mogu ne?to u?initi za sebe - evo, ve? nekoliko mjeseci nisam okusio niti kap alkohola. Hvala vam". Bio sam duboko ganut, a najljep?e od svega bila je spoznaja kako svojim primjerom, a da toga niste ni svjesni, mo?ete pomo?i drugima. ?elio sam da on, kao i mnogi drugi, postanu svjesni kako nekim svojim ?inom, razmi?ljanjem ili pona?anjem, postaju osobe koje ?e inspirirati jo? nekoga, dati mu podr?ku i ohrabriti ga kad treba
- prisjetio se u knjizi.
Nakon ?to je osvojio prvog Oscara, Denzelu Washingtonu otvorila su se i ona vrata koja bi, daje nagrada akademije izostala, jo? nekoliko godina bila sigurno zatvorena. Po?eli su ga pozivati renomirani redatelji.
Spike Lee
dao mu je uloge u filmovima "Jo? bolji blues" 1990., gdje je briljirao kao jazz-glazbenik, te u "Malcolm X" 1992., u kojem je odu?evio kritiku glume?i stvarnog politi?ara
Malcolma
, za ?to je dobio i Srebrnog medvjeda u
Berlinu
.
Carl Franklin
ga je anga?irao za krimi? "Vrag u plavoj haljini" 1995.,
Alan J. Pakula
za triler "
Slu?aj Pelikan
" 1993.,
Norman Jewison
za dramu "Hurricane", 1999., u kojoj je briljirao u istinitoj pri?i o ?ovjeku nepravedno osuđenom za tri umorstva, ?to mu je donijelo
Zlatni globus
i jo? jednu nominaciju za Oscara.
Oscara za ulogu Rubina Cartera navodno
[
nedostaje referenca
]
nije dobio jer su u filmu iznesene neke neto?nosti. Odbio je poljubiti bijelu partnericu Kelly Lynch, zato jer je film ciljao na bijelce kao publiku, a on je smatrao da im se to ne bi svidjelo. Odbio je glumiti vl?. Kinga, jer je htio izbje?i situaciju gdje mo?e glumiti samo jednu vrstu uloge.
No, jednom je redatelju zauvijek odbio bilo kakvu suradnju -
Quentinu Tarantinu
.
-
U njegovim se filmovima previ?e upotrebljava izraz nigger (crn?uga), mnogo vi?e nego ?to to potrebe filma nala?u. Iako je Tarantino odli?an redatelj, nisam se s tim slagao ni onda kad je po?eo snimati, a ne sla?em se niti danas
- objasnio je.
Kako mu je popularnost rasla, tako su Hollywoodom po?ele kru?iti glasine o raznim vezama i avanturama koje je Washington, navodno, imao. Zanimljivo, u vrijeme kad su te pri?e -potkraj devedesetih - bile na vrhuncu, Denzel Washington nikada nije demantirao niti jednu od njih, ?tovi?e, nije ih ?ak niti komentirao. U svojoj knjizi samo se najednom mjestu osvrnuo na sva ta prazna naklapanja:
-
Potpuno mi je jasno da sam, kao javna osoba, izvrgnut pove?anom zanimanju javnosti. ?ao mi je samo ?to su neke od la?i koje su o meni pisane pale u vrijeme kad su moja djeca bila mala i nisu mogla razumjeti da je to, na neki na?in, cijena posla kojim se bavim. No, moja supruga i ja smo im objasnili o ?emu se radi, a svojim međusobnim odnosom, uvjeren sam, demantirali smo sve glasine. Oni koji su sve te pri?e izmi?ljali samo da bi podigli nakladu listova u kojima su radili, imali su mnogo te?i zadatak: zaspati na ve?er sa svojom savje??u.
Nakon 2000., Washington je u Hollywoodu imao status kakav se samo po?eljeti mo?e: publika ga je obo?avala, redatelji cijenili, kritika kovala u zvijezde. No, on zbog toga nije poremetio vlastiti sustav vrijednosti, niti se pretvorio u hirovitu zvijezdu kojoj se sve pra?ta. Ponukan izazovom da se oku?a i kao redatelj, odli?no je re?irao "Antwone Fisher" (2000.), u kojem je glumio i glavnu ulogu, te svima pokazao kako je kadar zabljesnuti novim dostignu?ima.
Oscar za glavnu mu?ku ulogu
[
uredi
|
uredi kod
]
Iako ga je publika do tada naviknula gledati isklju?ivo kao pozitivca, uglavnom u herojskim ulogama pravednika, mnogi smatraju da je najva?nija Washingtonova uloga upravo ona u kojoj je glumio
korumpiranog
policajca ("Training day", 2001.), ?to je akademija odmah i honorirala - dobio je Oscara za najbolju mu?ku ulogu iste godine. Bio je to Oscar koji je Washingtonu zna?io mnogo vi?e nego ijednom dobitniku te presti?ne nagrade; naime, do tada je u Hollywoodu samo jedan crni glumac dobio zlatni kipi? kao najbolji glumac - bio je to
Sidney Poitier
(za ulogu u filmu "Ljiljani u polju", 1963.)
-
Sidney Poitier bio je moj uzor dugi niz godina. Nastojao sam, koliko je god to bilo mogu?e, slijediti put kojim je on krenuo i kao ?to vidite, nisam zalutao: dobio sam Oscaral
- rekao je Washington primaju?i nagradu.
Da zadovoljstvo bude ve?e. akademija je te godine odlu?ila dodijeliti po?asnog Oscara za ?ivotno djelo upravo Sidneyu Poitieru, glumcu ?iji ?ivotni i profesionalni put i danas predstavlja veliko nadahnu?e brojnim ameri?kim filmskim umjetnicima, osobito crncima. No, unato? nastojanju da "samo" dostigne svojeg starijeg kolegu i veliki uzor, Washington ga je uspio i prete?i: s dva dobivena Oscara, te pet nominacija, on je dosad najuspje?niji tamnoputi glumac.
-
Kad sam se po?injao baviti ovim poslom, ?inilo mi se da dobiti Oscara zna?i dotaknuti nebo. No, istovremeno sam znao da ne postoje nemogu?e stvari. "Ni nebo nije granica", u?ili su nas u udruzi; zahvaljuju?i mentorima koji su nas tako zdu?no bodrili, gradili na?e samopouzdanje i osvje??ivali mlade ljude da sve ono ?to ?ele, mogu posti?i samo ako se trude, rade i u?e, mnogi su doista ostvarili svoja ma?tanja. ?ivo se sje?am Billyja Thomasa, ?ovjeka koji mi je bio mentor i u mnogo?emu mi otvorio o?i, uvjerio me da svatko od nas, pa tako i ja, ima pravo ne samo na snove nego i na njihovo ostvarenje
- pi?e Denzel Washington u svojem knji?evnom prvijencu.
Nakon Oscara, zvijezda Denzela Washingtona sjala je jo? ja?e, pa su filmovi koje je snimio 2003. ("Out Of Time"), 2004. ("Man On Fire", "Manchurian Candidate"), te 2006. ("Inside Man", "Deja vu") postali uspje?nice s milijunskim prihodima. Astronomski honorari, koje danas dobiva po filmu, pokazali su da, doslovno, ni?ta nije nemogu?e.
Vrijeme je u?inilo svoje, biti crnac u filmskoj industriji nije vi?e prepreka kakva je nekada bila. A na?elo da "niti nebo nije granica" postalo je posve opipljivo. Istina, sva dostignu?a koje je ovaj veliki glumac postigao, nisu pala s neba, no "?ovjek se mora otvoriti prema svim idejama u koje duboko vjeruje jer na taj na?in obavi pola posla", istaknuo je u knjizi.
Denzel Washington se posljednjih godina posvetio onima kojima, kako neprestano ponavlja, "najvi?e duguje" - The Boys and the Girls Club of America. Danas je to udruga velike snage, ima vi?e od 3700 podru?nica u svih pedeset dr?ava SAD-a, a okuplja gotovo deset milijuna djece.
-
Zamislite samo koja je to snaga. Moglo bi se re?i da je to, broj?ano, dr?ava u dr?avi! I svake godine rastemo, postajemo va?niji, ve?i. Danas postoje podru?nice u najsiroma?nijim i najbogatijim dijelovima Amerike, i to je zadivljuju?e! Osnovali smo i 415 klubova u ameri?kim vojnim bazama u SAD-u, Europi i Aziji, a nedavno je osnovan jedan ?ak i u zaljevu Guantanamo. Doista sam ponosan na organizaciju koja je, osnovana prije stotinu godina, po?ela skromno, utemeljena isklju?ivo na entuzijazmu ?a?ice optimista. A ?to je jo? va?nije, potreba za takvom udrugom danas je mnogostruko ve?a nego u vrijeme kad je nastala. Nekad je bilo lak?e biti dijete i imati djecu. Opasnosti kojima su djeca suvremenog svijeta izlo?ena ne prestaju na ulici, kao nekada. U?asava me pomisao kojim su sve pogubnim utjecajima klinci danas izlo?eni. Pa ipak, uspijevamo podi?i generacije zdravih ljudi koji, uz na?u pomo?, u kona?nici zavr?e na pravom putu. Priznajem, nije lako. No, trudimo se i ne?emo odustati. Uvjeren sam da se moramo izdignuti iznad svijeta koji smo naslijedili i omogu?iti djeci da slijede put koji im pokazuju njihovi roditelji, u?itelji, treneri, uzori
- pi?e Denzel Washington.
Tim stavovima koji su u Americi dobro poznati, Washington je priskrbio i nesvakida?nje povjerenje: 2003. revolucionarne oru?ane snage Kolumbije imenovale su troje ljudi iz SAD-a koje smatraju osobama iznimne vjerodostojnosti, s kojima jedino pristaju pregovarati oko tada?nje krize, uvjetovane oslobađanjem tri ameri?ka taoca. Prvi od trojice koju su naveli bio je Denzel Washington, drugi redatelj
Oliver Stone
, a tre?i redatelj
Michael Moore
, autor dokumentarca "
Fahrenheit 9/11
".
Premda su svjetonazori Denzela Washingtona pomalo atipi?ni za glamurozni svijet Hollywooda, on ih se ustrajno dr?i i ne posustaje. Tako je sredinom pro?le godine, s cijelom obitelji, oti?ao u posjet vojnoj bolnici Brook Army Medical Center u San Antoniju (Texas), gdje se lije?e ameri?ki vojnici stradali u vojnim akcijama po svijetu te na zahtjevnim obukama u vrijeme priprema za ratna djelovanja.
Iako je posjet bio posve privatan, te unato? Washingtonovu nastojanju da izbjegne publicitet, novinari su za njega saznali, pa se naveliko pisalo o velikoj donaciji koju je glumac dao nakon obilaska bolnice. Novac je, kako je kasnije sam obrazlo?io, dao za izgradnju smje?taja za obitelji stradalih vojnika koje im dolaze u posjet.
-
Vrlo sam rano shvatio da ?ovjek ne postaje sretniji ako ?ivi u ku?i od tisu?u kvadratnih metara, niti kad u gara?i imate deset najskupljih modela automobila. Nemojte me pogre?no shvatiti, zadovoljan sam svojim ?ivotom i svime ?to sam postigao, ali mislim da pravo zadovoljstvo ?ovjek ima tek kad pomogne nekome tko, jednako kao i vi, ima svoje snove i nade, ali nema mogu?nosti i dovoljno poticaja da ih ostvari. Zato toliko cijenim udrugu Boys and Girls Club. Iz vlastitog iskustva znam kako je svako dijete dragocjeno i kako moramo u?initi sve ?to mo?emo da im pomognemo i izvedemo ih na pravi put. Mnogo toga mo?emo promijeniti, a klju? le?i u tome da svatko treba potra?iti ruku koja ga mo?e povesti, jednako kao ?to i sami moramo ispru?iti svoju, kako bi nekome pomogla. Zato, samo naprijed. Usmjerite dijete na pravi put i... gledajte ?to ?e se dogoditi.
|
|---|
| 1928?1940
| |
|---|
| 1941?1960
| |
|---|
| 1961?1980
| |
|---|
| 1981?2000
| |
|---|
| 2001?2023
| |
|---|
|
|---|
| 1936?1940
| |
|---|
| 1941?1960
| |
|---|
| 1961?1980
| |
|---|
| 1981?2000
| |
|---|
| 2001?2023
| |
|---|
|
|---|
| 1943?1960
| |
|---|
| 1961?1980
| |
|---|
| 1981?2000
| |
|---|
| 2001?2024
| |
|---|
|
|---|
| 1943?1960
| |
|---|
| 1961?1980
| |
|---|
| 1981?2000
| |
|---|
| 2001?2024
| |
|---|