Antikomunizam
je zajedni?ki naziv za ideologije, grupe, organizacije ili pojedince koje karakterizira suprotstavljanje
komunizmu
, bilo kao ideologiji ili politi?koj praksi.
Za antikomunizam je karakteristi?no da njegovi predstavnici obi?no dolaze sa
desne
strane politi?kog spektra. Historijski, ekstremni antikomunizam bio je
profa?isti?ki
orijentisan.
[1]
Ipak, antikomunizam mo?e uklju?ivati ?irok raspon politi?kih ideologija, od radikalnih
fa?ista
, preko relativno umjerenih zagovornika
konzervativnih
i
liberalnih
ideja, pa sve do sljedbenika
socijaldemokracije
. S obzirom da komunizam ima neprijateljski stav prema religiji, ve?ina
vjerskih fundamentalista
su antikomunisti; zbog komunisti?kog inzistiranja na republikanstvu antikomunizam također predstavlja karakteristiku
monarhista
; ovisno o okolnostima, antikomunisti mogu biti i
nacionalisti
. Antikomunizam mo?e dolaziti i sa
lijeve
strane politi?kog spektra, za ?to kao primjer mogu poslu?iti
socijaldemokrati
ili
anarhisti
.
Iako sam izraz komunizam ima relativno dugu historiju, antikomunizam se prvestveno odnosi na protivljenje
marksizmu-lenjinizmu
, odnosno na oblike komunizma koji od njega vode porijeklo. Po?eo se koristiti od 1918. kada je tada?nja
Ruska socijaldemokratska radni?ka partija (bolj?evika)
promijenila ime u
Ruska komunisti?ka partija
.
Antikomunizam je nakon stvaranja prve komunisti?ke dr?ave -
SSSR
-a - predstavljao jedan od temelja kako vanjske, tako i unutra?nje politike mnogih dr?ava, a ?to se ?esto odra?avalo kako kroz oru?ane sukobe, odnosno unutra?nju represiju koja je kao cilj ili opravdanje imala suzbijanje komunizma.
Neposredno nakon pobede komunizma u Rusiji, u Evropi se 1920-ih godina pojavio fa?isti?ki pokret kao militantna reakcija na uspon komunizma. 1930-ih godina nakon dolaska
Hitlera
na vlast u Nema?koj, formiran je
Antikominterna pakt
, koji su poglavito ?inile
sile Osovine
, uperen protiv
SSSR
-a.
Antikomunizam je svoj vrhunac dosegao u
hladnom ratu
, kada je predstavljao neslu?benu ideologiju
zapadnog svijeta
, odnosno u shva?anju da se komunizam mora zaustaviti i poraziti ?ak i po cijenu
nuklearne
apokalipse
.
Zavr?etkom hladnog rata, odnosno propa??u najja?e komunisti?ke dr?ave i transformacijom vode?ih
komunisti?kih partija
u Evropi u
"reformirane"
, odnosno socijaldemokatske stranke, antikomunizam je uglavnom izgubio na svojoj relevantnosti; izuzetak predstavljaju
SAD
kao i pojedine dr?ave
Azije
ili
Latinske Amerike
koje se grani?e sa preostalim komunisti?kim dr?avama.
Antikomunizam u biv?oj Jugoslaviji
[
uredi
|
uredi kod
]
Antikomunizam ?ivi od neoprostivih neuspeha ne samo sovjetskog realsocijalizma, nego i od na?eg socijalizma sa ljudskim licem koji, iako nesavr?en, nikada nije bio nalik sovjetskom uzoru. Nije bio demokratski, bio je autoritaran, ali nije bio ni tamnica naroda, pa ?ak ni tamnica građana. Nije ?udo ?to se i danas nemali broj ljudi se?a tog vremena bez mr?nje.
[2]
U
Kraljevini Jugoslaviji
1930-ih godina antikomunizam kod demokrata i liberala stvorio i ambivalentan odnos prema u?e??u komunizma u antifa?isti?kom frontu, ?to ?e se kasnije reflektovati na otpor i prema komunisti?kom vođstvu
antifa?isti?ke borbe u Jugoslaviji
.
[1]
Iako orijentisana protiv fa?izma, građansko-liberalna pozicija je sa dosta uzdr?anosti posmatrala pribli?avanje komunizma demokratiji.
[1]
I u slu?aju jugoslovenske javnosti 1930-ih se potvrđivalo tada op?te mesto evropskih podela. Ekstremni antikomunizam bio je profa?isti?ki orijentisan.
[1]
|
---|
Osnovni koncepti
| |
---|
Ideologije
| |
---|
Internacionale
| |
---|
Glavne li?nosti
| |
---|
Srodne teme
| |
---|