Anakars

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Anakars
( ?ν?χαρσι? )
Biografske informacije
Rođenje 6. vijek pne.
Skitija
Smrt 6. vijek pne.
Skitija
Nacionalnost Skit

Anakars [α 1] , skitski drevni filozof iz ranog 6. stolje?a prije Krista. Nijedno njegovo djelo nije sa?uvano.

?ivot [ uredi | uredi kod ]

Anakars je bio Skit sa prostora dana?nje Ukrajine . Bio je sin skitskog poglavice Gnurusa, [1] [2] i, isto po Herodotu, [3] brat skitskog kralja Saulija. Imao blagu narav i veliku ?eđ za znanjem ? za razliku od njegovog naroda, koji su Grci uvijek opisivali kao primitivnog i neprijateljski nastrojenog prema kulturi. Bio je napola Grk i iz mje?ovite helenske kulture , o?ito u podru?ju Kimerijskog Bospora . Napustio je rodnu zemlju da bi putovao sjevernim obalama Crnog mora u potrazi za znanjem i do?ao u Atenu oko 589. pr. Kr. , [2] za vrijeme 47. Olimpijade , kada je atenski arhont Solon uspostavljao nove zakonodavne mjere. Tu je ostavio veliki dojam kao otvoreni barbarin , odnosno negovornik gr?kog .

Nakon dugog putovanja, vratio je se ku?i, a u domovini je ubijen od svog brata jer je poku?ao tamo uvesti gr?ke orgijasti?ke kultove [1] a Skiti su mu zamjerili ?to je slavio bo?icu Kibelu .

Anakars mo?e se smatrati kao prete?a kinika , djelomi?no zbog njegove sna?ne te razigrane parezije [α 2] , ?to je pre?lo u izreku ≪ skitski govor ≫ u Ateni. Diogen spominje jednu slavnu anegdotu o njemu: jednom prilikom mu je jedan Grk zamjerio ?to je Skit, no on je potom odgovorio

Ako je moja zemlja predmet srama za mene, ti si onda predmet srama za tvoju zemlju.

Diogen Laertije, ?ivoti [2]

?esto su ga drevni autori ubrajali među sedam mudraca . U klasi?noj knji?evnosti pripisuju mu se apoftegme [α 3] i anegdote , kao i mnogi razni spisi. Nemamo izravnih pisani tragova od njegovog djela.

Povezano [ uredi | uredi kod ]

Spolja?ne veze [ uredi | uredi kod ]

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

  1. stgr . ?ν?χαρσι?
  2. ( el ) παρρησ?α
  3. ( el ) ?π?φθεγμα

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. 1,0 1,1 Herodot, Historije IV, 76.
  2. 2,0 2,1 2,2 Diogen Laertije, ?ivoti I, 101.
  3. Herodot, Historije IV, 46; IV,76.

Bibliografija [ uredi | uredi kod ]