Vladimir Vidri?
Spomen plo?a Vladimiru Vidri?u na rodnoj ku?i u Zagrebu
Vladimir Vidri?
(
Zagreb
,
30. travnja
1875.
? Zagreb,
29. rujna
1909.
),
hrvatski
knji?evnik, jedan od najistaknutijih
lirika
moderne
.
Studirao je
pravo
u
Pragu
i
Zagrebu
, zbog sudjelovanja u
spaljivanju mađarske zastave
na Jela?i?evu trgu u Zagrebu uhi?en i osuđen na zatvor. ?ivio od odvjetni?kog rada, zbog bolesti ?esto boravio u Zavodu za umobolne u
Stenjevcu
, gdje je i umro 1909. Zemni ostaci prenesi su u obiteljsku grobnicu na Mirogoju 1946. godine. Pjesme pisao od rane mladosti, njegova poezija spoj je simbolisti?kih i impresionisti?kih elemenata. Za ?ivota objavio 25 pjesama. Sna?no utjecao na
Domjani?a
,
Nazora
i druge pjesnike.
[1]
Oko hrvatskog pjesnika Vladimira Vidri?a splele su se mnoge legende, a njegova sna?na, samosvojna pjesni?ka figura ni danas ne blijedi. Svojim kratkim ?ivotom, bolestan od
shizofrenije
u Stenjevcu, samo s jednom zbirkom, objavljenom u vlastitoj nakladi, fascinirao je suvremenike, kriti?are i poklonike pjesni?ke rije?i.
Potje?e iz imu?ne građanske obitelji (otac, odvjetnik dr. Lovro Vidri?, bio je i gospodarstvenik i ?lan nekoliko gradskih odbora, te posjednik ku?e u gradu i imanja s ljetnikovcem na Prekri?ju). Pohađao je
Klasi?nu gimnaziju
u
Zagrebu
koju je zavr?io
1892.
godine.
[2]
Bio je jedan od vođa prosvjedne skupine koja je prigodom posjeta
cara Franje Josipa
Zagrebu
1895.
godine
spalila mađarsku zastavu
na Trgu bana Jela?i?a. Studirao je pravo u Pragu, Grazu i Be?u. Doktorirao je
1903.
godine, ali se posvetio odvjetni?tvu, a ne sveu?ili?noj karijeri. Pjesme je po?eo pisati jo? kao gimnazijalac, ali pravim knji?evnim po?etkom mo?e se smatrati pjesma "Boni mores", objavljena 1897. godine u "
Viencu
". Opus mu je nevelik: ima 40-ak pjesama, od kojih je ve?ina uvr?tena u njegovu zbirku "Pjesme", koju je sam izdao
1907.
godine.
Bio je na glasu zbog svog burnog ?ivota, nevjerojatne inteligencije i eidetskog pam?enja (provodio je cijele ve?eri recitiraju?i stihove impresioniranim prijateljima; u ?koli uvijek bio među najboljim u?enicima) i pripadnosti kontroverznom naprednja?kom politi?kom krugu.
Vidri?evi pjesni?ki ugođaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesni?ki subjekt se gubi ili skriva u kakvom
mitskom
liku. Njegove slike poganskog, klasi?nog i
mitolo?kog
svijeta zapravo su svojim sadr?ajem izrazito osobne. Vidri? je bio
impresionist
s izrazitim osje?ajem za likovni segment. Njegove pjesme (npr. "Jutro", "Dva Pejza?a", "Adieu", "Ex Pannonia", "Dva levita" itd.) danas su nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesni?tva. Suvremenici, npr.
A. G. Mato?
, prigovarali su mu tehni?ku nesavr?enost, pogre?ne naglaske u rimama i stilsku neizbru?enost. Međutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim naglascima. Mo?da najbolji opis Vidri?eve poezije dao je
Ivo Frange?
: "Svijet Vidri?ev djeluje kao krhotina drevnih anti?kih vaza, gdje ?injenica da je sa?uvani prizor jo? i manji, zbog ulomljenosti, zapravo poja?ava dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola ?ist, s nekom ?udesnom tre?om dimenzijom, koja vi?estruko prema?uje na?e uobi?ajeno poimanje ?irine i dubine." Također hrvatska skladateljica
Ivana Lang
uglazbila je nekoliko Vidri?evih pjesama.
[3]
| “
|
O moja je ledja lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio
Purpurna pomr?ina
Moje je vjedje prekrila
Od sunca, vjetra i vina.
|
”
|
|
|
Ovakav lagani kucaj stiha u pjesmi
Adieu
i dana?njeg ?e ?itatelja, kao ?to je i Vidri?eve prijatelje, kojima je sam, kao vje?t i ?armantan recitator, kazivao svoje stihove, navesti na pomisao kako je pjesma nastala lako, gotovo nehajno. No, to je tek hinjena lako?a. Vidri? je bio uistinu artist i u svojem je poetskom govoru, neupadljivo i nenametljivo, povezao stilove, od klasi?nih gr?kih i rimskih do romanti?arskih, u precizno građenim oblicima, liri?no??u i glazbeno??u izraza. Nadahnjivao se anti?kom i slavenskom mitologijom, krajolikom, ali i dru?tvenom stvarno??u, sudjeluju?i zajedno sa
Stjepanom Radi?em
kao mladi? u paljenju mađarske zastave.
[4]
Lirska zbivanja teku između zanosnog, ?eznutljivog predanja ljepoti i puno?i ?ivota i tjeskobnih, turobnih slutnji o ?ovjekovim neuspjesima i smrti. Taj kontrapunkt izra?avao je Vidri?, lirski slikar krajolika,i u bojama svojih stihova. Pjesma
Perun
jedna je od onih u kojima su sa?eti svi ?ivotni osje?aji: ljubav prema prirodi, ?enama i vinu, bo?anstvu, pjesni?kom pozivu. Vidri? je napisao puno stihova i u druk?ijem raspolo?enju. Prva pjesma u njegovoj jedinoj zbirci, pjesma
U oblacima
, svojevrsni je pjesni?ki program, lirsko o?itovanje spoznaje da se pod te?inom ?ivota ?ovjek odri?e i svojih zanosa i uvjerenja i da zbog toga trpi. Bol je nadahnu?e u pjesmama
Ex Panonija
,
Pomona
,
Mrtvac
,
Roblje
. Vidri?evo pjesni?tvo, spoj simbolisti?kih i ekspresionisti?kih elemenata antologijskom je vrijedno??u ostavilo je dubok trag i u stihovima kasnijih hrvatskih knji?evnika.
[4]