Ovo je glavno zna?enje pojma Tin Ujevi? . Za trajekt pogledajte M/T Tin Ujevi? .

Tin Ujevi?
Tin Ujevi?, oko 1940.
Puno ime	Augustin Josip Ujevi?
Rođenje	5. srpnja 1891. , Vrgorac , Hrvatska
Smrt	12. studenoga 1955. , Zagreb , Hrvatska
Nacionalnost	Hrvat
Period pisanja	1920. ? 1954.
Knji?evne vrste	poezija
Knji?evni period	hrvatska moderna i avangarda
Va?nija djela ::: Lelek sebra Kolajna Auto na korzu Ojađeno zvono ?edan kamen na studencu
Potpis
Portal o ?ivotopisima

Tin Ujevi? ( Vrgorac , 5. srpnja 1891. ? Zagreb , 12. studenoga 1955. ) bio je hrvatski pjesnik .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Podrijetlo i djetinjstvo [ uredi | uredi kod ]

Tin Ujevi? rođen je u Dizdara kuli u Vrgorcu . Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujevi?, po starom obi?aju ?upe imotskih Poljica , gdje su svoj pokr?tenoj djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujevi?, bio je u?itelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini , dok mu je majka Jerka Bra?anka , iz mjesta Milne . Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo jo? u djetinjstvu.

S o?eve je strane mogao naslijediti određen knji?evni talent, jer je ovaj, kao u?itelj, bio sklon knji?evnosti, te je i sam pisao. Prvih ?est godina Ujevi? ?ivio je u Vrgorcu. ^[1] U Vrgorcu je zavr?io i prvi razred osnovne ?kole, a u drugom razredu njegova obitelj preselila se u Imotski gdje mu je otac premje?ten u gradsku pu?ku ?kolu i gdje Tin nastavlja ?kolovanje. Nakon Imotskoga obitelj se preselila u Makarsku gdje Ujevi? zavr?ava osnovno?kolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split gdje se upisuje u klasi?nu gimnaziju i ?ivi u nadbiskupijskom sjemeni?tu. U svojoj trinaestoj godini po?inje pisati pjesme od kojih ni?ta nije sa?uvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst Voda koji je zavr?io u ko?u za sme?e nekog urednika). Godine 1909. Tin maturira u Splitu s odli?nim uspjehom, odri?e se mogu?nosti zaređenja te odlazi u Zagreb upisuju?i studij hrvatskog jezika i knji?evnosti , klasi?ne filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu. Te iste godine, u o?ujku, objavio je svoj prvi sonet "Za novim vidicima" u ?asopisu Mlada Hrvatska , a u listopadu mu je u istome ?asopisu objavljen sonet "Hrvatskim mu?enicima". ^[2]

Politi?ko djelovanje [ uredi | uredi kod ]

Tin se od svog dolaska u Zagreb i dru?enja s mentorom Antunom Gustavom Mato?em , te suvremenicima Kre?om Kova?i?em , Ljubom Wiesnerom i inima, isticao kao gorljivi prava? , zala?u?i se za neovisnost Hrvatske i slom Austro-Ugarske Monarhije. Potom naglo i vatreno otkriva jugoslavensku ideju, koja mu se do tada kao hrvatskom nacionalistu uop?e nije sviđala. Odlazi u Beograd kako bi tamo navodno studirao; umjesto toga za tamo?nje novine pi?e politi?ke pamflete o jugoslavenstvu . Godine 1912. iz Beograda dolazi u Split gdje je zajedno s hrvatskim knji?evnikom i publicistom Milostislavom Bartulicom pokrenuo list Ujedinjenje , u kojem su obojica zbog ?lanaka okarakteriziranih kao ?estoka protudr?avna retorika bili uhi?eni i zatvoreni na nekoliko mjeseci. ^[3] Dobiv?i 10-godi?nji izgon iz Austro-Ugarske, te 1913. godine odlazi u Pariz, ubrzo u te?koj oskudici jer mu potreban novac nije do?ao ni iz Srbije, niti je dobio prigode drugdje objavljivati svoje ?lanke. Mo?da da se rije?i gladi i neima?tine, na po?etku Prvog svjetskog rata pristupa - zajedno s mladim srpskim knji?evnikom i pripadnikom Crne ruke Vladimirom Ga?inovi?em - Francuskoj legiji stranaca ; ^[4] u kojoj boravi tek kra?e vrijeme - nejasno je, je li se tako dogodilo zbog njegovih zdravstvenih problema, ili stoga ?to je ocijenjeno da ?e borbi protiv Austrije Ujevi? bolje pomo?i pi?u?i protuastrijske ?lanke.

Bio je ?lan Jugoslavenske nacionalisti?ke omladine , emigrantske organizacije povezane s Jugoslavenskim odborom, koja je promovirala projekt osnivanja jedinstvene jugoslavenske dr?ave nakon ?to bude zavr?en Prvi svjetski rat .

Kasnije se razo?arao u politiku unitarnoga jugoslavenstva i zauvijek odustao od politi?kih ambicija, predav?i se do kraja knji?evnosti i posebice poeziji. O svom rastanku s idejom jugoslavenskog jedinstva najbolje je napisao u svojoj pjesmi u prozi "Drugovima": " Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su na?a, o drugovi, bila podvojena: vi ste tra?ili korist, a ja samo ljepotu. "

Tijekom ?itavog razdoblja NDH bio je zaposlen pri dr?avnoj novinskoj agenciji "Velebit" , zbog ?ega ?e mu komunisti?ke vlasti sve do kraja 1940-ih godina zabranjivati javno djelovanje. U Dru?tvu hrvatskih knji?evnika sredinom lipnja 1945. godine odr?ano je neformalno suđenje knji?evnicima koji su ostali u Zagrebu tijekom NDH-a, a među onima koji su optu?eni uz Ujevi?a bio je i Dragutin Tadijanovi? , kojega su kaznili s dva mjeseca zabrane objavljivanja. ^[5] Ujevi? je bio progla?en usta?kim suradnikom, izba?en iz Dru?tva hrvatskih knji?evnika i osuđen na petogodi?nju zabranu objavljivanja knji?evnih djela. ^[5]

Knji?evnost [ uredi | uredi kod ]

U po?etku vjerni obo?avatelj Mato?a , javno se odrekao tog svojega Rabbija (?lanci Cezar na samrti ; Barres i Oinobarres , 1911. ) i zametnuo polemiku s njim, jedinu polemiku koju je Mato? ?elio izbje?i, pa je na grube Ujevi?eve napade odgovarao za sebe iznenađuju?om mlako??u. O?ito, bio mu je drag ovaj Discipulus , mo?da i zato ?to je osje?ao njegov talent; a ni Ujevi? se nikada nije uspio do kraja rastati i udaljiti od Mato?a, koliko god ga se odricao. Među njima je zauvijek ostala neka ?udesna iracionalna veza.

Po?ao je dakle od Mato?a i do?ao do Baudelairea , otkrivaju?i ga i prihva?aju?i mato?evskim iskustvima i poticajima. Ali, odrekav?i se U?itelja, komu se mladi Ujevi? i mogao okrenuti ako ne Baudelaireu, osniva?u modernoga europskog pjesni?tva? " Bio je mo?da u meni jedan Baudelaire prije nego jedan Ujevi?. " Napisao je tu re?enicu u eseju Mu?eni?tvo ?ivota i raj u afionu . Smisao je jasan: Baudelaire nije njegov uzor, on je njegov dvojnik. Baudelaireovski ponor do?ivljavao je u sebi kao najdublju poetsku opsesiju ("Ponore! more povrh moje glave"), ali je tom ponoru suprotstavio visine, let prema suncu, prema zvijezdama, prema apsolutnom (“Visoki jablani”: egzemplarno simboli?na pjesma filozofske vedrine). Tako je Ujevi? i?ao tragom Baudelairea: opiru?i mu se. Isti odnos imao je i prema Rimbaudu . Njegov dramati?ni “Ispit savjesti” (u Savremeniku 1923. ) otkriva rimbaudovske dileme, koje kona?no rje?ava antirimbaudovski: nije se odrekao umjetnosti i vratio urednom građanskom ?ivotu kao Rimbaud, nego se odrekao urednoga građanskog ?ivota da bi se sav posvetio svojoj sumnji, to jest umjetnosti, u koju je mo?da upravo zato toliko sumnjao jer je toliko vjerovao u nju.

U pari?kim godinama je (i dalje) objavljivao novinske ?lanke politi?ke tematike u hrvatskim ?asopisima, ^[6] ali pi?e i pjesme koje ?e kasnije iza?i u zbirkama Lelek sebra (objavljena u Beogradu 1920. ) i Kolajna (također objavljena u Beogradu 1926. ), kao dva neopetrarkisti?ka ljubavna brevijara ( Krklecu ?e ipak pisati: " Zato me je i o?tampanje “Kolajne”, u ovim prilikama i s takvim zadocnjenjem, toliko "contrarie", oneraspolo?ilo. No, uostalom, S.B.C., kojemu to ne odobravam nikako, i o?tro prosvjedujem, jer nisam htio da ni?ta izdajem na tzv. srpskoj ?irilici... ".). U pari?kom razdoblju ?e Ujevi? predano izu?avati srpski jezik, te ?e doista ove dvije zbirke na kraju objaviti na ?irilici i na srpskom jeziku. Nakon Mato?eve smrti 1914. godine poslao je pomirljivi opro?tajni ?lanak Em smo Horvati . ^[6]

Nakon povratka iz Pariza 1919. godine jedno vrijeme zadr?ao se u Zagrebu, odakle je oti?ao u Beograd, gdje je, s kra?im prekidima, ?ivio do 1929. godine. Ondje se Ujevi? potpuno integrirao u Beogradske knji?evne i kulturne krugove, koji ga zbog toga pamte kao (i) srpskog pjesnika. ^[7]

Nakon odlaska iz Beograda objavljuje jo? zbirku Auto na korzu ( 1932. ) i reprezentativni izbor svoga pjesni?tva Ojađeno zvono ( 1933. ). Komunisti?ke vlasti zabranile su mu - kao novinaru koji je bio stalni namje?tenik novinske agencije NDH "Velebit" 1945. godine javno djelovanje, pa je nekoliko godina ?ivio kao anonimni prevoditelj. Tek izabranim pjesmama Rukovet ( 1950. ), zaslugom Jure Ka?telana , koji ju je i priredio, Ujevi? se otkriva novom nara?taju ?itatelja, a posljednjom zbirkom ?edan kamen na studencu ( 1954. ) potvrdio je vode?e mjesto u hrvatskom pjesni?tvu. Osobenja?kim na?inom ?ivota skrivao je tajnu svoje intimnosti, pa je godinama bio u sredi?tu pozornosti posjetitelja boemskih kavana i gostionica u Beogradu (1920. ? 1929.), Sarajevu (1930. ? 1937.), Splitu (1937. ? 1940.) i Zagrebu (od 1940.), gdje je, tim redom, proveo sve godine ?ivota od povratka iz Pariza 1919. godine do smrti u bolnici Sestre milosrdnice u Vinogradskoj ulici ^[1] 1955. godine.

?im se objavila u svojoj veli?ini, Ujevi?eva poezija predstavila se kao izazov: i ?itateljstvu i hrvatskoj knji?evnoj, pjesni?koj tradiciji. I to dvostruki izazov, s dva suprotna predznaka. Jednu od njih prihva?a, ali ne zato da joj se pokori nego da se nadme?e s njom. Drugu otklanja i pobija. Hrvatska renesansna i barokna pjesni?ka rije? bila je glas europskoga kulturnog podneblja. S tim podnebljem Ujevi?a ve?u i odgoj i naobrazba. To je dakle tradicija kojoj se obra?a i kojoj ?eli pripadati. Zato u njegovu pjesni?tvu ima i renesansne razigranosti i neobarokne ki?enosti. S preporodom u 19. stolje?u po?inje hrvatsko nesretno zaostajanje. Hrvatski pjesnici kao da su u tom trenutku posumnjali u svoje pravo na estetsku autonomiju; svjesni te?ine povijesnog trenutka u kome se tada nalazio hrvatski narod , oni su preuzeli na se krupne nacionalne zadatke, podrediv?i im i svoje umjetni?ke ?elje. Nastaje oblik hibridne knji?evnosti, koja u slu?bi nacionalnih ciljeva zadovoljava politi?ke i dru?tvene potrebe, ali zanemaruje umjetnost. To pjesni?ko nasljeđe Ujevi? ne prihva?a i pobija.

?injenica da se pjesni?ki oglasio 1909. u prava?koj Mladoj Hrvatskoj , u dru?tvu mladih koji su tvorili Mato?ev krug, ne pobija nego potvrđuje tu tvrdnju. Jer Mato? je poslije mnogih godina bio prvi dosljedni Europljanin u hrvatskoj knji?evnosti, prvi koji se opet zagledao preko međa svoje male domovine, i ako je i?im privukao pozornost i pribavio odanost tada?njih mladih literata, pribavio ju je tom zna?ajkom svoje pojave. Do Ujevi?eva najprije osobnog udaljavanja od Mato?a, a zatim i knji?evnog raskida s njim, do?i ?e u trenutku kad je mladi, samouvjereni Discipulus pomislio, da Rabbiev raskid s hrvatskom zaostalom pjesni?kom pro?lo??u pateti?nog rodoljublja nije ni dostatno jasan ni dostatno iskren. Dakle ni dostatno odlu?an.

Doba mato?evskih soneta kao ?to su “Mrtva domovina” ili “Na?e vile” ostalo je trajno za njim.

Ujevi? je u pjesmama ostvario sna?ne naglaske osobne tragike ("Svakida?nja jadikovka"), izrazio duboke tajne duhovne, netjelesne ljubavi (u “Kolajni”), ispjevao himni?ke psalmodije radu i ljudskom bratstvu ("Pobratimstvo lica u svemiru"; "?in sputanih ruku"), skladao slo?ene filozofske refleksivne orkestracije ("Riđokosi Mesije "), razvijao simboli?ne vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i ?e?nje za visinama ("Visoki jablani"), zanosio se rasko?nom ditirambi?no??u ("Svetkovina ru?a") i predavao zreloj, mudroj stara?koj skru?enosti i sladogorkom pomirenju sa ?ivotom takvim kakav jest ("Molitva za koru kruha i zdjelu le?e"; "Ganutljive opaske"; "Hymnodia to mou somati"). Pi?u?i poeziju sad u rigorozno zatvorenoj formi, sad u nesputanoj otvorenosti slobodnog stiha, pro?etu uvijek blistavim sjajem svje?e imaginacije modernog intelektualca i erudita, Ujevi? je, kao nedosti?ni ?arobnjak rije?i, ostao dosljedno izvan svih knji?evnih ?kola i struja, blizak svima a istodobno razli?it od svih, pa i kad je iskustvom nadrealisti?kih nastojanja prodirao u zaumlje, ili kad je propu?tao u svoj stih zrnca ekspresionizma i dadaizma koje te?e razaranju oblika. I ku?trava asocijativnost u nevezanom stihu i u pjesni?koj prozi, i retori?ko-pateti?ki nacionalni i dru?tveni aktivizam u raspjevanom himni?kom tonu: sve to tvori Ujevi?ev "pjesni?ki pluralizam", vidljiv ve? u njegovim prvim pjesni?kim radovima (pjesma “Veliki po?etak”, 1913. ).

Na neizgovoreno pritajeno pitanje: kako je mogu?a ovolika razli?itost u jedinstvenom pjesni?kom djelu? Sam je odgovorio naslovom pjesni?ke proze: " Jedna sam osoba slo?ena od vi?e drugih ". Da mu nije bilo osobito stalo do te tvrdnje, ne bi je ponovio u prvoj strofi svoje velike pjesme "Vasionac":

" Sto glasova iz stotine grla, iz dubina stostruke mi svijesti [...]".

Jedan je dakle Ujevi? koji pjeva Molitvu Bogomajci za rabu bo?ju Doru Remebot, drugi koji himni?kim stihovima slavi tijelo iako je ono ku?a grijeha, a neki sasvim tre?i je onaj koji, pomiren sa svim zlima svijeta, skru?eno i mudro moli:

" Daj pravdu nama i neprijatelju, dvije mrlje ulja u istome zelju ".

Upravo ovaj stih je dobar povod za upozoriti na mediteransko podrijetlo njegova djela. Ne samo poezija nego i sva njegova proza , i ne samo tematikom nego i onim ?to mo?emo nazvati ?ivotnim i ?ivotvornim prostorom djela, odi?e jugom, ju?nim ozra?jem, ju?nja?kom aromom i svjedo?i o mediteranskom duhu pjesnikovu. (Nije slu?ajno napisao studiju Kreta, matica sredozemni?tva , 1944. ) Od onoga ve? citiranog stiha iz “Kolajne” (" More! ponore [...]" etc.), preko brojnih metafora kao ?to su "nebo mora", "more kamena" do klasi?nih izvora njegove inspiracije (kao ?to je ona velebna pjesma tijelu), zna?e privr?enost mediteranskom podneblju i klasi?nim temeljima anti?ke kulture , koji su tu sa?uvani.

Od Dioklecijana do Markantuna Dominisa i od Luke Boti?a do splitskog ribara i tipi?nog dalmatinskog "oriđinala" Danila ?orka , s kojim se dnevno dopisivao, kroz Ujevi?ev opus mimohode ba?tinici drevne kulture Grka i Latina, koji na hrvatskim obalama ostavi?e tragove svoga negda?njeg svijeta i neumrlog duha. Prizivaju?i sje?anje na Marka Maruli?a , pjesnika "U versih harvacki" slo?ene velike pjesme “Judite”, Ujevi? pi?e klasi?ni “Opro?taj” (u Hrvatskoj mladoj lirici ) klesanim jezikom i manirom na?ih staro?akavskih pu?kih za?injavaca Maruli?eva vremena, bude?i uspomenu i na slavnu hrvatsku "ba??inu" i na te klasi?ne anti?ke temelje, na kojima su niknuli hrvatska kultura i hrvatska umjetnost. Davno je upozoreno, i to s punim pravom, da je taj sonet zapravo Ujevi?ev intimni, nacionalni i pjesni?ki program, po zna?enju srodan Mato?evu sonetu “Mlada Hrvatska”; a upozoreno je i na to, također s razlogom, da ona "mlada plafca" koja se "usrid luke" sprema na novu plovidbu, podrazumijeva i Baudelaireov “Voyage”, baudelaireovsko putovanje za ?eljama koje su sli?ne oblacima i nedosti?ne kao oni. Tako se “Opro?taj” javlja kao klju?na karika u zlatnom lancu Ujevi?evih pjesama: spona koja ih trajno ve?e s antikom i s Mediteranom, s "ba??inom" i s modernitetom, s Hrvatskom i s Europom.

Bogatstvo duha, dubinu misaonih podviga, enciklopedijsku ?irinu tematskih interesa i solidnu obavije?tenost o problemima kulture i umjetnosti: sve te osebine svoga intelekta obilno je rasuo i na nekoliko tisu?a stranica knji?evnokriti?ke i teorijske, esejisti?ke , polemi?ke , feljtonisti?ke , znanstveno-popularne i politi?kopublicisti?ke proze, razbacane u stotinama publikacija, a reprezentativni izbor njegovih knji?evnih studija i eseja u?ao je u knjige Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa (obje 1938. ). U njima se na specifi?ni ujevi?evski na?in sretno pro?imlju osobne ispovijesti autobiografskog karaktera i bizarnost vlastitih stajali?ta o mnogim na?elnim i prakti?nim pitanjima umjetnosti, egzaktna povijesno-biografijska dokumentacija i lucidnost individualnog poniranja u stilskom jedinstvu pjesni?ke rije?i. ?itaju?i njegovu poeziju, prizivamo u sje?anje dijelove njegovih eseja; a te?ko bismo mogli govoriti o njegovim esejima a da ne potra?imo oslonac u njegovoj poeziji.

Iako u ?iroj javnosti po tome nije prepoznat, Ujevi? je napisao obujmom ne preveliku, ali vrlo vrijednu pjesni?ku prozu, s izvornom stvarala?kom snagom. Neke od tih pjesama u prozi su ne?to poznatije, kao "Uspavanka iz Krivodola", dok je mnogima nepoznata ostala pjesni?ka proza istinske veli?ine i zna?aja poput "Predigra bure", "Pjesma o biseru", "Utjeha", "?ivci" i "Priznanje" - pjesma u prozi ?ijim je prijevodom Tin predstavljen i na pjesni?koj ve?eri u New Yorku 2007. godine. Taj međunarodni događaj u ?ast Tina Ujevi?a organizirala je Marylin Cviji?, a bio je u Bowery Poetry Clubu, u New Yorku, 21. travnja, 2007. godine. ^[8] Svjesni nepravedne zapostavljenosti Tinove pjesni?ke proze, Dru?tvo hrvatskih knji?evnika objavilo je 2000. godine kao posebnu knjigu Tina Ujevi?a Pjesme u prozi .

Anegdote [ uredi | uredi kod ]

Tin Ujevi? je kao nijedan hrvatski knji?evnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje navodimo samo neke:

• Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Ujevi?a je probudio lokalni policajac. No, ?im je vidio da je rije? o tada ve? slavnom knji?evniku, po?eo se ?urno ispri?avati. "Ma ne morate mi se ispri?avati" , rekao je Ujevi?, "iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara" , aludiraju?i na besku?nika koji je spavao pod klupom.
• Ujevi? nije volio sudjelovati u razgovorima za vrijeme brijanja u brija?nici. Svejednako, brija? mu je ?esto dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brija? upita: "Kako ho?ete da vas obrijem?" . - "Bez rije?i" - odgovori mu mirno Ujevi?.
• Ujevi?a, koji je ostao ne?enja do kraja ?ivota, neki prijatelji upita?e, za?to se ne ?eni. "Ljudi se trebaju ?eniti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju" - odgovori im Ujevi?.
• Jednom prigodom, vra?aju?i se vlakom iz Pariza, a nakon vrlo bogate zakuske i degustacije vina, Ujevi? je u?ao u vlak i upitao: "Je li ovo prvi razred?" . Gospodin koji je sjedio odmah lijevo i imao sa sobom ?areni ki?obran, odgovorio je: "Da." Tada se Ujevi? naklonio, nasmije?io, podignuo obrvu i rekao: "Drago mi je, ja sam va? novi u?itelj."
• Kako je Ujevi? bio iznimno domi?ljat i lucidan dobro prikazuje sljede?a anegdota. Jedan veseljak iz njegovog dru?tva, vidjev?i ga kako s praznom ?a?om stoji u gostionici, pri?ao mu je i rekao: "Sla?i ne?to na brzinu i platit ?u ti ?pricer" . Ujevi? ga i ne pogleda i ve? mu preko ramena dobaci: "Ne, prijatelju, rekao si dva!" . Kako je upravo trenuta?no slagao, ovaj ?aljivd?ija mu je morao platiti pi?e.

Za ?ivota objavljena va?nija djela [ uredi | uredi kod ]

• Lelek sebra , Beograd, 1920.
• Kolajna , Beograd, 1926.
• Auto na korzu , Nik?i?, 1932.
• Ojađeno zvono , Matica hrvatska, Zagreb, 1933.
• Skalpel kaosa: iskopine iz sedre sada?njice , Zagreb, 1938.
• Ljudi za vratima gostionice , Dru?tvo hrvatskih knji?evnika , Zagreb, 1938.
• Rukovet , Zora, Zagreb, 1950.
• ?edan kamen na studencu , Dru?tvo hrvatskih knji?evnika, Zagreb, 1954.

Nagrade i manifestacije [ uredi | uredi kod ]

• Iako sam za ?ivota nije dobio nijednu knji?evnu nagradu, danas se mnoge knji?evne svetkovine zovu njegovim imenom.
• Njegovim imenom je nazvana i najve?a hrvatska pjesni?ka nagrada, nagrada "Tin Ujevi?" .
• Njemu u ?ast, u rodnom mu Vrgorcu se odr?ava manifestacija " S Tinom u Vrgorcu ".

U Hrvatskoj se 2019. godine u knji?evnim krugovima razmi?lja o stanovitoj manifestaciji posve?enoj Ujevi?u, a projekt bi financijski bio poduprijet iz prora?una EU za kulturu.

Knjige i filmovi o Tinu Ujevi?u [ uredi | uredi kod ]

• TV-film autora Mate Ganze , Sje?anje na Tina .
• Pobratimstvo lica u nemiru - pjesnici Tinu Ujevi?u - knjiga posve?enih pjesama hrvatskih pjesnika Tinu, priredio Mladen Vukovi?, HKD Napredak, Split, 2000.
• Tin Ujevi? - san i ludilo - knjiga s CD-om, scenski kola?, priredio Zvonimir Mrkonji?, AGM, Zagreb, 2007.

Spomenici [ uredi | uredi kod ]

Sredi?nji Tinov spomenik je onaj na glavnom trgu - Trgu Matice hrvatske u Imotskom , otkriven 5. srpnja 1980. godine, koji je djelo Kruna Bo?njaka , akademskog kipara. Tin također ima spomenike u rodnom Vrgorcu , Makarskoj , Zagrebu , te u zavi?ajnom Krivodolu , a najavljeno je i postavljanje spomenika njemu u ?ast na Poljani Tina Ujevi?a u Splitu . Po jedna ulica u Sarajevu i Beogradu nose njegovo ime.

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

• Tinova kula

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Tin Ujevi?

• Izabrane pjesme
• Pjesme na hrvatskom i engleskom jeziku
• Tinova poezija
• Kratki ?ivotopis (u međumre?noj pismohrani archive.org 10. sije?nja 2009.)
• ?a?ica Tinovih pjesama

v  • r  • u Hrvatska knji?evnost Renesansa D?ore Dr?i? ? ?i?ko Men?eti? ? Dominko Zlatari? ? Hanibal Luci? ? Dinko Ranjina ? Mik?a Pelegrinovi? ? Mavro Vetranovi? ? Nikola Nalje?kovi? ? Marko Maruli? ? Juraj ?i?gori? ? Petar Hektorovi? ? Marin Dr?i? ? Brne Karnaruti? ? Petar Zorani? ? Jerolim Viduli? ? Marin Kaboga ? Nikola Dimitrovi? Barok Ivan Gunduli? ? Ivan Buni? Vu?i? ? Ignjat đurđevi? ? Stijepan đurđevi? ? Junije Palmoti? ? Fran Krsto Frankopan ? Petar Zrinski ? Katarina Zrinski ? Ivan Belostenec ? Pavao Ritter Vitezovi? ? Juraj Habdeli? ? Matija Divkovi? ? Bartol Ka?i? ? Petar Kanaveli? ? Antun Kani?li? ? Katarina Pata?i? Prosvjetiteljstvo Matija Antun Reljkovi? ? Andrija Ka?i? Mio?i? ? Filip Grabovac ? Matija Petar Katan?i? ? Titu? Brezova?ki ? Vlaho Stulli Romantizam Dimitrija Demeter ? Ljudevit Gaj ? Ivan Ma?urani? ? Matija Ma?urani? ? Petar Preradovi? ? Pavao ?toos ? Stanko Vraz Realizam August ?enoa ? Eugen Kumi?i? ? Ante Kova?i? ? Ksaver ?andor Gjalski ? Vjenceslav Novak ? Josip Kozarac ? Silvije Strahimir Kranj?evi? ? Musa ?azim ?ati? Modernizam i postmodernizam Ivo Vojnovi? ? Antun Gustav Mato? ? Vladimir Vidri? ? Dragutin Domjani? ? Milan Begovi? ? Vladimir Nazor ? Janko Poli? Kamov ? Fran Galovi? ? Vladimir ?erina ? Tin Ujevi? ? Miroslav Krle?a ? Antun Branko ?imi? ? Ivan Goran Kova?i? ? Marija Juri? Zagorka ? Sida Ko?uti? ? Ivo Andri? ? Vladan Desnica ? Dragutin Tadijanovi? ? Mak Dizdar ? Ranko Marinkovi? ? Tomislav Ladan ? Ivan Aralica ? Miro Gavran