한국   대만   중국   일본 
Splitsko-makarska nadbiskupija ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Splitsko-makarska nadbiskupija

Ovo je članak tjedna  – 37. tjedan 2022. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Salonitanska biskupija )

Splitsko-makarska nadbiskupija
Archidioecesis Spalatensis-Macarscensis
grb splitsko-makarskog nadbiskupa metropolita mons. Zdenka Križića
grb splitsko-makarskog nadbiskupa metropolita mons. Zdenka Kri?i?a
grb splitsko-makarskog nadbiskupa metropolita mons. Zdenka Kri?i?a
Podru?je
Dr?ava Hrvatska
Crna Gora
Statistika
Povr?ina 4 088 km 2
Katolici 437 989 ( 2010. )
Podatci
Obred latinski
Osnovana III. st. kao Salonitanska biskupija
Uzdignu?e od VII. st. Splitska nadbiskupija
Katedrala Katedrala sv. Dujma
Konkatedrala Konkatedrala sv. Petra apostola
Vodstvo
Papa Franjo
Nadbiskup Zdenko Kri?i?
Ostalo
Slu?bene stranice Splitsko-makarska nadbiskupija
Stanje od 8. rujna 2023.

Splitsko-makarska nadbiskupija ( lat. Archidioecesis metropolitana Spalatensis-Macarskensis ) rimokatoli?ka je metropolitanska nadbiskupija utemeljena oko 300. sa sjedi?tem u Saloni kao Salonitanska biskupija . Oko 640. sjedi?te se seli u Split . Splitskoj metropoliji od davnih je vremena tradicijski pripadalo prvenstvo nad ostalim hrvatskim biskupijama izra?eno naslovom primasa Dalmacije i ?itave Hrvatske (lat. Dalmatiae ac totius Croatiae primas ) koji su do XIX. st. nosili splitski nadbiskupi. [1]

Na podru?ju Republike Hrvatske obuhva?a grad Split i prostor Splitsko-dalmatinske , ?ibensko-kninske i Dubrova?ko-neretvanske ?upanije te primorski dio susjedne Crne Gore . Sufraganske su joj biskupije ?ibenska , Hvarsko-bra?ko-vi?ka , Dubrova?ka i Kotorska biskupija .

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Uspostavljena je u III. st. kao Salonitanska biskupija . Prvim biskupom Salone smatra se kr??anski mu?enik sveti Venancije , koji je stradao mu?eni?kom smr?u 257. godine. Najznamenitiji salonitanski biskup bio je sveti Dujam († 304.), rodom iz Antiohije , kasniji svetac za?titnik grada Splita i nadbiskupije, koji je pogubljen u Saloni za vrijeme Dioklecijanovih progona u Rimskom Carstvu . Osim spomenute dvojice, poznati su i drugi kr??anski mu?enici rodom ili djelovanjem iz Salone i njene ?ire okolice, kao ?to su papa sv. Kajo († 296.), sveti Anastazije , sve?enik Asterije, sveti Felicio ( Feliks ) pogubljeni također u progonima cara Dioklecijana 304. godine.

U vrijeme crkvene uprave biskupa Hezihija (405. ? 426.), Salonitanska biskupija uzdignuta je na razinu metropolije, ?ime je zadobila prvenstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji . Pod predsjedanjem biskupa Honorija II. (528. ? 547.) odr?ana su u Saloni dva crkvena sabora, 530. i 533. godine, na kojima je Salonitanska biskupija uzdignuta na rang nadbiskupije. U to vrijeme se u sastavu Salonitanske nadbiskupije nalazilo dvanaest sufraganskih biskupija. [2] Te biskupije bile su: Arba , Iader , Scardona , Narona (Vid kod Metkovi?a ), Epidaur , Martar ili Ad Matrices (kraj izvora Vrbasa ), Bistua (kraj Zenice ili Travnika ), Siscia , Baloe ili Baroe, Ludrum (kod Knina ), Sarsenterum (mo?da Ar?ano ) i Muccur . [3]

Nakon razaranja rimske Salone 641. godine, izbjeglo stanovni?tvo naseljava se u obli?njoj Dioklecijanovoj pala?i , gdje nastaje grad Split s katedralom posve?enoj Uznesenju Marijinu , a prvi nadbiskup bio je, prema tradiciji, Ivan Ravenjanin , koji je prema pisanju Tome Arhiđakona , obilazio krajeve Dalmacije i Hrvatske i poganskim Hrvatima navje?tao kr??ansku vjeru. [4] U katedralu se u 7. stolje?u prenose relikvije salonitanskog biskupa mu?enika iz 304. godine, svetog Dujma, te svetog Anastazija ili Sta?a, koji postaju za?titnicima i suza?titnicima grada Splita. Splitska Crkva je dugo vremena zadr?ala staro ime Salonitanske nadbiskupije, ?ijom se nasljednicom smatrala te su splitski nadbiskupi slu?beno nosili naslov "nadbiskupa salonitanske crkve" ( Salonitae ecclesiae archiepiscopus ). [5]

Splitska je nadbiskupija odr?avala bliske odnose s hrvatskim knezovima i kraljevima koji su je obilato darivali posjedima. Tako je knez Trpimir I. (845. ? 864.) potvrdio darovnicu svog prethodnika, kneza Mislava (o. 835. ? o. 845.), koji je splitskoj Crkvi darovao crkvicu sv. Jurja na Putalju , ?to je zabilje?eno u tzv. Trpimirovoj darovnici , nastaloj 4. o?ujka 852. godine. [6] Istu darovnicu potvrdio je i knez Muncimir .

Godine 925. odr?an je u Splitu prvi crkveni pokrajnski sabor pod predsjedanjem biskupa Ivana i Leona, legata pape Ivana X. (914. ? 928.), na kojem je odlu?eno da Split kao grad koji ba?tini prava stare Salone, dobije crkveno prvenstvo među svim biskupijama od Kvarnera do Boke kotorske . Tu je odluku poku?ao osporiti ninski biskup Grgur , zbog ?ega je 928. godine odr?an drugi splitski crkveni sabor, pod predsjedanjem papinskog legata Madalberta, na kojem je potvrđeno da se splitski nadbiskup Ivan uzdigne na ?ast metropolita kojemu su bile podređene sve biskupije na podru?ju tada?nje Dalmacije i Hrvatske , dok je papa naredio ninskom biskupu da preuzme skradinsku biskupiju. [7] Splitska je Crkva sna?an zamah u razvoju dobila u doba crkvenih reformi koje je u Splitu i cijeloj Hrvatskoj uspje?no provodio nadbiskup Lovro (1059. ? 1099.) zahvaljuju?i potpori hrvatskih kraljeva Petra Kre?imira (1059. ? 1074.) i Dmitra Zvonimira (1075. ? 1089.). [8]

Na crkvenom saboru odr?anom u Splitu 1060. godine, pod predsjedanjem papinskog legata Majnarda, potvrđeno je metropolitansko pravo splitskoj crkvi, a sv. Dujam je potvrđen kao u?enik apostola sv. Petra . Prvi zaklju?ak tog sabora iznosi:

≫ Budu?i da je neko?, bla?eni Dujam bio poslan od apostola Petra u Solin, da propovijeda, određuje se, da ona crkva i grad gdje po?ivaju njegove svete kosti, ima prvenstvo nad svim crkvama ove provincije i da zakonito dobije metropolitanski naslov nad svim njenim biskupijama, i to tako da se samo po zapovijedi onog biskupa, koji po milosti Bo?joj dobije tu stolicu, mogu odr?avati sinodi i posve?ivati biskupi, jer je Gospod rekao: gdje bude tijelo, tu ?e se skupljati i orlovi." ≪

Nakon dolaska mađarske dinastije Arpadovi?a na hrvatsko prijestolje 1102. godine i zbog povremenih mleta?kih osvajanja u Dalmaciji, umanjilo se zna?enje Splitske nadbiskupije. Prvo je 1094. godine, osnivanjem Zagreba?ke biskupije , splitska nadbiskupija izgubila svaku stvarnu ili na?elnu crkvenu vlast u srednjovjekovnoj Slavoniji , jer je ugarski kralj Ladislav podredio novoutemeljenu biskupiju ostrogonskoj nadbiskupiji. Također, 1120. godine je osnovana Dubrova?ka metropolija zbog ?ega je splitska metropolija izgubila i jugoisto?ne krajeve. Po?ev?i od 1115. godine Zadar , Rab , Krk i Osor su prihvatili mleta?ku vlast, dok je Split ve?inom ostao u sastavu drugih politi?ko-teritorijalnih organizacija. Te politi?ke promjene izazivale su pritisak da se okupirana podru?ja izdvoje iz sastava Splitske nadbiskupije i metropolije, ?emu se usprotivio papa Inocent II. te je u buli upu?enoj 1138. godine splitskom nadbiskupu Gaudiju (1136. ? 1158.) strogo zahtijevao od svih dalmatinskih biskupa da se pokoravaju splitskoj Crkvi, a uz to je naredio da se pokrajinske sinode moraju odr?avati isklju?ivo u Splitu, gdje ?po?iva tijelo sv. Dujma, u?enika sv. Petra” (lat. ubi corpus Sancti Domnii discipuli beati Petri requiescit ) te da se ondje moraju rediti i svi novi dalmatinski sufraganski biskupi. Unato? tome, papa Anastazije IV. je popustio mleta?kim pritiscima i 1154. godine odobrio osnivanje nove zadarske metropolije, kojoj su pridru?ene sufraganske biskupije u Osoru, Krku i Rabu, a neko vrijeme i hvarska biskupija (vra?a se pod upravu splitske metropolije 1181. godine). Svim tim promjenama, suzio se teritorij splitske metropolije na sredi?nju Dalmaciju i unutra?njost do Gvozda . Unato? tome, pape su i dalje pridavale izniman zna?aj ulozi splitskih nadbiskupa. Tako su u drugoj polovici 12. stolje?a trojica nadbiskupa zaredom: Petar VI. Lombard (1161. ? 1165.), Gerard (1167. ? 1175.) i bl. Arnir (1175. ? 1180.) dobili i trajno dr?ali naslov ?legata Apostolske Stolice” (lat. legatus Apostolicae sedis ) koji je ozna?avao ovlasti ve?e od onih koje su imali metropoliti. [9]

Uvrijeme bizantske uprave nad Hrvatskom i Dalmacijom , nadbiskup Arnir (Rajnerije) dobio je od bizantskoga cara Manuela I. Komnena potvrdu starih prava i posjeda splitske Crkve. Pozivaju?i se na te potvrde, nadbiskup Arnir je zahtijevao od velika?a Nikole Ka?i?a povrat otetih posjeda. Međutim, Ka?i? je 1180. godine naredio svojim ljudima kamenovanje nadbiskupa na obroncima planine Mosor . Nakon ?to je ubijen, Spli?ani su po?eli Arnira smatrati svecem , iako ga je Rimokatoli?ka Crkva priznala samo kao bla?enika.

Tijekom 13. stolje?a splitski nadbiskup postaje primas Dalmacije i cijele Hrvatske (lat. primas Dalmatiae et totiusque Croatia , odnosno Dalmacije i sve Harvatske zemlje parvostolni ). Prvi je taj naslov, koliko je poznato, nosio Bernard I. (1199. ? 1217.), a naslov se u re?enom obliku ustalio u XVII. st. [7]

Godine 1242. ?ast i du?nost splitskog nadbiskupa i metropolita zakratko je zadobio zagreba?ki biskup Stjepan Baboni? , koji je poku?ao uspostaviti jedinstvo splitske nadbiskupije i zagreba?ke biskupije te zadobiti naslov primasa, u ?emu su ga sprije?ili ugarski velika?i. Od 1249. godine vodstvo splitske Crkve preuzeo je talijanski redovnik i kroni?ar Rogerije iz Apulije , pisac znamenite kronike Carmen miserabile , u kojoj je opisao napad Mongola na Ugarsku . Svojevrsni nastavak tog dramati?nog događaja, koji opisuje mongolski napad na Hrvatsku, zapisao je Toma Arhiđakon , autor kronike Historia Salonitana koji je također, kratko vrijeme bio izabrani splitski nadbiskup.

Posljednji rođeni Spli?anin na splitskoj nadbiskupskoj stolici bio je Dujam Luccari (1415. ? 1420.), koji je, nakon ?to su Mle?ani zauzeli grad 1420. godine, zauvijek napustio Split i oti?ao u Ugarsku.

Za vrijeme osmanskog prodora na prostor Hrvatske, koji po?inje od druge polovice XV. st. , Splitska metropolija je izgubila sve sufraganske biskupije u unutra?njosti, dok su primorske ( Nin , ?ibenik i Trogir ) ostale svedene na svoju naju?u gradsku okolicu, a Makarska je ostala bez biskupa (1520. ? 1615.). Kako je splitska Crkva gubila svoj teritorij, tako je ja?ala uporaba naslova primasa. U vrijeme osmanlijske opasnosti, osobito se istaknuo splitski nadbiskup Bernard II. Zanne (1503. ? 1514.) koji je odr?ao govor protiv Turaka na V. Lateranskom koncilu 1512. godine, pozivaju?i europske vladare na pru?anje pomo?i Hrvatskoj. [10] Za vrijeme njegova nadbiskupstva izgorio je drevni splitski nadbiskupski arhiv , zbog ?ega su uni?teni brojni vrijedni stari dokumenti i druga arhivska građa.

Na nadbiskupskoj stolici sjedio je i znameniti hrvatski znanstvenik i teolog Markantun de Dominis (1602. ? 1616.), koji je do?ao u sukob s papom i splitskih klerom pa je napustio slu?bu i grad 1616. godine. Za obnovu crkvenoga ?ivota u Splitu i Dalmaciji najvi?e je u?inio nadbiskup Stjepan I. Cosmi (1678. ? 1707.) koji je, 1700. godine, u Splitu osnovao Nadbiskupsko sjemeni?te , a posvetio je i brigu o?uvanju glagoljskoga bogoslu?ja. [11] Godine 1701. pomogao je osnivanje Ilirske akademije , a izdao je i Nauk krstjanski kratak slo?en (1708.). Uz to, doveo je u Split isusovce i kapucine . [12] Njegov nasljednik na splitskoj nadbiskupskoj stolici i biv?i trogirski biskup Stjepan Cuppili (1708. ? 1720.) nastavio je poticati rad na ?uvanju i poticanju hrvatskog jezika i rad Ilirske akademije , koja je bila klju?na za obrazovanje glagolja?koga klera. U promicanju glagoljice istaknuo se i nadbiskup Pacifik Bizza (1746. ? 1756.), koji je osnovao glagolja?ko sjemeni?te u Priku kod Omi?a .

Posljednji splitski nadbiskup koji je nosio naslov primasa Dalmacije i Hrvatske bio je Lelije Cipiko (1784. ? 1807.), nakon ?ije smrti je uslijedilo dugogodi?nje razdoblje sedisvakancije .

Padom Mleta?ke Republike 1797. i nakon mira u Campo Formiju , Dalmacija se na?la u sastavu Austrije gdje je, osim kra?ega razdoblja francuske uprave, ostala do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. Dana 30. lipnja 1828. , bulom pape Lava XII. (1823. ? 1829.) Locum Beati Petri , a intervencijom austro-ugarskoga cara, splitskoj nadbiskupiji ukinut je naslov metropolije i sni?ena je na status obi?ne biskupije . Tim ?inom ujedno je zdru?ena s Makarskom biskupijom u osobi istoga nadbiskupa i uklju?ena u Zadarsku crkvenu pokrajinu . Podru?je splitske i makarske biskupije pro?ireno je primorskim dijelom ukinute Trogirske biskupije . [7]

Prvi splitski i makarski biskup bio je Pavao Klement Mio?i? (1830. ? 1837.), koji je ustoli?en za biskupa nakon ?to je mjesto (nad)biskupa bilo upra?njeno dvadeset i tri godine. U razdoblju do Prvoga svjetskoga rata , svojim se radom i zalaganjem najvi?e istaknuo biskup Filip Franjo Naki? (1890. ? 1910.) koji je u Splitu osnovao katoli?ku tiskaru ( Leonova tiskara ), knji?aru ( Sjemeni?na knji?ara , poslije Hrvatska knji?ara ) i katoli?ke novine ( Dan ) te podupirao ?irenje katoli?koga pokreta među mladima. Jedan od njegovih nasljednika na biskupskoj stolici, dr. Kvirin Klement Bonefa?i? (1924. ? 1954.) uspio je u splitskom sjemeni?tu upopuniti osmorazrednu biskupsku klasi?nu gimnaziju, osnovati Centralno bogoslovno sjemeni?te i premjestiti Visoku bogoslovnu ?kolu iz tada talijanskog Zadra. [13]

U ve?em razdoblju postojanja komunisti?ke Jugoslavije , biskupom je bio dr. Frane Frani? (1954. ? 1988.), za ?ijeg se biskupovanja dogodio zna?ajan događaj. Dana 27. srpnja 1969. godine papa Pavao VI. (1963. ? 1978.) ponovno je bulom Qui vicariam , za vrijeme biskupa Frani?a, uzdignuo splitsku biskupiju na razinz nadbiskupije i metropolije te joj kao sufraganske dodijelio ?ibensku , hvarsku , dubrova?ku i kotorsku biskupiju . [14]

Uprava [ uredi | uredi kod ]

Splitsko-makarska nadbiskupija prostire se na povr?ini od 4088 km 2 te ima oko 400 000 vjernika. U crkvenopravnom pogledu splitsko-makarska nadbiskupija je metropolija kojoj su podlo?ene ?etiri biskupije (?ibenska, hvarska, dubrova?ka i kotorska). Po teritorijalno-pastoralnom ustrojstvu splitsko-makarska nadbiskupija sastoji se, u u?em smislu, od 13 dekanata sa 183 ?upe :

Statisti?ki podatci Splitsko-makarske nadbiskupije [ uredi | uredi kod ]

Statisti?ki podaci za broj sve?enika i katolika u ukupnom stanovni?tvu na teritoriju Splitsko-makarske nadbiskupije [15] :

Godina Stanovni?tvo Katolici Postotak katolika Ukupno sve?enika Katolika po sve?eniku
1970. 365 000 313 000 85,8% 284 1102
1980. 432 860 349 450 80,7% 320 1092
1990. 495 350 473 726 95,6% 334 1418
2000. 475 000 415 000 87,4% 357 1162
2010. 468 801 437 989 93,4% 380 1152

Popis biskupa i nadbiskupa [ uredi | uredi kod ]

Popis salonitanskih biskupa [16] [ uredi | uredi kod ]

Sveti Dujam

Popis splitskih biskupa i nadbiskupa [ uredi | uredi kod ]

Splitski nadbiskupi
Splitski nadbiskupi i metropoliti
Markantun de Dominis, splitski nadbiskup (1602. ? 1616.)
Stjepan Cosmi, splitski nadbiskup (1678. ? 1708.)


Marko Kalogjera, splitsko-makarski biskup (1866. ? 1888.)
Kvirin Klement Bonefa?i?, splitsko-makarski biskup (1923. ? 1954.)
Frane Frani?, splitsko-makarski biskup i nadbiskup

Popis splitskih i makarskih biskupa [ uredi | uredi kod ]

Ante Juri?, splitski nabiskup (1988. ? 2000.)

Popis splitsko-makarskih nadbiskupa [ uredi | uredi kod ]

BiOS [ uredi | uredi kod ]

Msgr. Ante Juri? utemeljio je 12. travnja 1993. , zajedno s voditeljem Caritasa don Markom ?ubeli?em, Obiteljsko savjetovali?te, kasnije preimenovano u Bra?no i obiteljsko savjetovali?te (BiOS). Za prvu voditeljicu imenovana je dr. Marica Anđi?, lije?nica pedodntica. Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku , savjetovali?te je pru?alo duhovnu , psiholo?ku i medicinsku pomo? prognanicima i izbjeglicama. Sudjelovalo je i u projektu austrijskoga Caritasa ≫?ena u nevolji≪, financijski podupiraju?i siroma?ne obitelji. BiOS pru?a pravno i psiholo?ko savjetovanje (realitetna psihoterapija, logoterapija ), hagioterapiju , duhovno savjetovanja sve?enika , pedagoga , logopeda , ekonomista , obiteljskoga i ?kolskoga lije?nika te edukacije i savjetovanje u sustavu Fertility Care i NaPro tehnologiji . Savjetovali?te obilje?ava Tjedan braka , Svjetski dan braka , Dan ?ivota i Međunarodni dan obitelji , organizira predavanja, radionice i susrete, surađuju?i sa ?upama , vrti?ima , ?kolama , Cartisom , lai?kim udrugama (Zajednica bra?nih susreta, HKLD , Hrvatsko nadzemlje, Zajednica MiR, Centar za hagioterapiju, neokatekumenski put , fokolari , Udruga Betlehem, Katoli?ka udruga Lovet, Prijatelji Malog Isusa), Obiteljskim centrom Splitsko-dalmatinske ?upanije , centrima socijalne skrbi i zdravstvenim ustanovama. [22] BiOS je ?lan Hrvatskoga dru?tva bra?nih i obiteljskih savjetovatelja. [23]

Poveznice [ uredi | uredi kod ]

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Kova?i?, Slavko : Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , str. 10.-11.
  2. ↑ Splitsko-makarska nadbiskupija - smn.hr
  3. ↑ Peloza, M., Splitska nadbiskupija i metropolija, u: Crkva u svijetu, Vol. 4 No. 5-6, Katoli?ki bogoslovni fakultet Sveu?ili?ta u Splitu, Split, 1969., str. 372-383.
  4. ↑ Hrvatska op?a enciklopedija, str. 146.
  5. ↑ ?u?njar, Bogdan, Sveti Dujam i salonitanski mu?enici, str. 90.
  6. ↑ Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 197.
  7. ↑ a b c Hrvatska op?a enciklopedija, str. 147.
  8. ↑ Kova?i?, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 7.-8.
  9. ↑ Kova?i?, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , str. 10.
  10. ↑ Kova?i?, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , str. 13.
  11. ↑ Kova?i?, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , str. 14.
  12. ↑ Stjepan Cosmi - Hrvatski biografski leksikon
  13. ↑ Kova?i?, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , str. 15.-17.
  14. ↑ Kova?i?, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , str. 19.
  15. ↑ Split-Makarska (Archdiocese) ( engl. ) catholic-hierarchy.org
  16. ↑ Archive.org don Fr. Bnli? i dr. J. Bervaldi: Kronotaksa solinskih biskupa : uz dodatak: Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, od razorenja Solina do polovice XI. v." (pretisak iz Bogoslovske smotre , Zagreb, god. 1912. I.? IV. sv. god. 1913. 1.-II.sv.)
  17. ↑ Dom kulture [ neaktivna poveznica ] Josip Duki? , Don Frane Buli? i sv. Domnio (Dujam), Solinska kronika, str. 19
  18. ↑ Splitska nadbiskupija   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 24. rujna 2014. ( Wayback Machine ) Salona
  19. ↑ Hrvatska revija   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 29. studenoga 2010. ( Wayback Machine ) Mirko Sardeli?: Pustinja Blaca, br.2/2010.
  20. ↑ Katolici na internetu   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 21. travnja 2011. ( Wayback Machine ) Pashazije Radbertus, opat
  21. ↑ Luigi Pini , Luigi Pini , Catholic-Hierarchy
  22. ↑ Struji? Vladanovi?, Anita: ?Bra?no i obiteljsko savjetovali?te Splitsko-makarske nadbiskupije”, Pohod , br. 13 (velja?a 2023.), str. 9-10. ( CROSBI )
  23. ↑ Poveznice savjetovaliste.hr . Hrvatsko dru?tvo bra?nih i obiteljskih savjetovatelja

Literatura [ uredi | uredi kod ]

  • Goldstein, Ivo: Hrvatski rani srednji vijek , Zagreb, 1995. ISBN 953-175-043-2
  • Hrvatska op?a enciklopedija , sv. X, LZMK, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-6036-40-0
  • Kova?i?, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled , Split, 1999.
  • ?u?njar, Bogdan: Sveti Dujam i salonitanski mu?enici , Naklada Bo?kovi?, Split, 2004. ISBN 953-7090-44-2

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Splitsko-makarska_nadbiskupija&oldid=6940507 "