Oborina je voda koja u teku?em ili ?vrstom stanju pada iz oblaka na tlo ili nastaje na tlu kondenzacijom , odnosno odlaganjem (depozicijom) vodene pare iz sloja zraka koji je u izravnom dodiru s tlom ( hidrometeori ). Zajedno s ?esticama koje padaju?i ne dopiru do tla , koje su raspr?ene u atmosferi ili vjetrom uzdignute sa Zemljine povr?ine, oborine ?ine skupinu hidrometeora. Oborina kao meteorolo?ka pojava nastaje kao rezultat mnogih fizi?kih procesa koji uklju?uju prakti?no sve meteorolo?ke elemente i pojave. ^{[1] [2]}

Hidrometeori [ uredi | uredi kod ]

Hidrometeori je skupni naziv za proizvode u teku?em ili ?vrstom stanju nastale kondenzacijom ili depozicijom (procjeđivanjem) vodene pare . Razlikuju se:

• teku?e oborine ( ki?a , rosulja );
• kapljice vode suspendirane u zraku ( oblak , magla );
• oborine koje se smrzavaju u dodiru s tlom ( ledena ki?a ili prehladna ki?a , prehladna rosulja);
• krute oborine ( snijeg , tu?a , sutu?a , snje?na zrnca, solika , ledene iglice );
• oborine koje ne dose?u do tla;
• ?vrste ili teku?e ?estice podignute s tla vjetrom (snje?na vijavica);
• hidrometeori koji nastaju na tlu ( rosa , mraz , inje ). ^[3]

Oblaci i oborine [ uredi | uredi kod ]

Ako u nekom dijelu Zemljine atmosfere koji je zasi?en vlagom pada temperatura , kondenzirat ?e se vodena para i stvarati vodene kapljice . Stvaraju li se te kapljice blizu tla, nastat ?e magla , a stvaraju li se u ve?im visinama, nastat ?e oblaci . Oblaci nastaju i na taj na?in da se topli zrak kao specifi?ki lak?i di?e uvis, gdje je ni?a temperatura. Sadr?i li taj zrak veliku koli?inu vlage, ona ?e se zbog ohlađivanja kondenzirati, i time ?e nastati oblaci. Stvaranju magle pogoduju pra?ina i dim koji se nalaze u zraku. ?estice pra?ine i dima ?ine jezgre kondenzacije vodene pare koja je ohlađena ispod rosi?ta . Zimi odnosno na visokim planinama , kada je temperatura vrlo niska, smrzavaju se vodene kapljice u sitne kristale, koje stvaraju snijeg .

Ki?a se sastoji od krupnih kapljica vode. Da bi iz oblaka padala ki?a, moraju od sitnih kapljica nastati krupnije, jer sitne kapljice padaju sporo, pa se na putu ispare. Ljeti zbog brzog i velikog zagrijavanja di?e se u visinu zrak s velikim sadr?ajem vlage, gdje se ohladi ispod 0 °C . Kako ljeti sadr?i zrak vi?e vlage nego zimi, stvorit ?e se ohlađivanjem veliki kristali odnosno led , koji pada kao tu?a na Zemlju. Zemaljska povr?ina gubi no?u i?arivanjem velik dio topline , koju je danju primila putem Sun?eve svjetlosti . Zbog toga nastaje ohlađivanje zraka, a time kondenzacija suvi?ne vlage u obliku kapljica na povr?ini Zemlje. To je rosa . Zimi zbog istog razloga nastaje ohlađivanje ispod 0 °C, a time smrzavanje rose u obliku iglica, ?to se zove mraz .

Sve navedene meteorolo?ke pojave, to jest ki?a, snijeg, tu?a, rosa i mraz, koje nastaju zbog kondenzacije vodene pare u zraku, zovu se oborine. Koli?ina oborina mjeri se visinom sloja vode u milimetrima po ?etvornom metru (mm/m ² ) koga bi stvorila voda oborina kad bi ostala na tlu, a da se ne ispari, a niti oti?e u zemlju. Na primjer ako se ka?e da je u toku 24 sata na nekom mjestu koli?ina oborina 2 mm, to zna?i da je palo toliko ki?e da na svaki m ² dolazi 2 litre vode. Naime sloju vode visine 1 mm na povr?ini od 1 m ² odgovara koli?ina vode od 1 litre, to jest 1 dm ³ . Suhi krajevi imaju ispod 500 mm oborina godi?nje. Za mjerenje koli?ine oborina slu?i mjerni instrument ki?omjer , pluviometar ili ombrometar. ^[4]

Koli?ina i razdioba oborina [ uredi | uredi kod ]

Glavne zna?ajke klime su: koli?ina i razdioba oborina tijekom godine, broj dana s određenom koli?inom oborina te maksimalne koli?ine koje se mogu o?ekivati u nekom du?em razdoblju. Oborine su promjenjive vremenski i prostorno. Ki?omjer ili pluviometar je sprava za mjerenje koli?ine oborina. Njime se utvrđuje koliko bi milimetara bio visok sloj vode od oborina kada ne bi bilo isparavanja , otjecanja i prokapljivanja kroz tlo. Koli?ina oborina od 1  milimetar (mm) odnosi se na povr?inu od 1 kvadratni metar  (m²), ?to zna?i da je na svaki kvadratni metar tla pala jedna litra (l) vode. Op?enito se uzima da je godi?nji prosjek koli?ine oborina za Zemlju u cjelini 1000 mm, s najve?om prosje?nom koli?inom od 11 430 mm u mjestu  Cherrapunji u sjevernoj Indiji , i s najmanjom od 10 mm u Arici u sjevernom ?ileu . Najve?a je do sada izmjerena koli?ina oborina tijekom jedne godine 22 987 mm, i to u razdoblju od kolovoza 1860. do lipnja 1861., u Cherrapunjiju, a ondje je izmjerena i najve?a 24-satna koli?ina od 1870 mm. Mjesto Iquique u sjevernom ?ileu 4 je godine bilo bez ki?e, a godi?nji je prosjek samo 3 mm. ^[5]

Po godi?njem kretanju koli?ine oborina razlikuje se 6 klimatskih tipova oborina:

• ekvatorski (s maksimumom oborina nakon proljetne i jesenske ravnodnevice),
• tropski (maksimum oborina ljeti),
• monsunski (maksimum oborina ljeti, zime suhe),
• suptropski (maksimum oborina zimi, ljeta suha),
• kontinentalni (ljetne ki?e) i
• oceanski (zimske ki?e) tip oborina,
• kao poseban tip izdvaja se sredozemni tip oborina (zime ki?ovite, ljeta suha).

Danas se uz pomo? takozvanih oborinskih radara mo?e procijeniti ukupna koli?ina oborina na određenom podru?ju, za razliku od klasi?ne (to?kaste) metode mjerenja samo na određenim to?kama. To je zna?ajno prije svega za slu?be koje se bave problemima spre?avanja poplava (pomo?u radarskih procjena ustanovljeju i umjeravaju se "to?kasta" mjerenja). Pored koli?ine oborina, va?ni su prije svega i jakost oborina i njihovo trajanje. Dugotrajno mjerenje koli?ine padalina ( klimatologija ) omogu?uje statisti?ke izra?une srednje u?estalosti oborinskih događaja (prije svega pljuskova), koji su rezultat međusobnog odnosa jakosti i trajanja oborina.

Uvjeti nastanka oborina [ uredi | uredi kod ]

Uvjeti nastanka oborina su:

1. Postojanje atmosferske vla?nosti ( vodene pare ) kao posljedica isparavanja,
2. Proces kondenzacije uglavnom kao posljedica dinami?kog hlađenja,
3. Prisustvo kondenzacijskih jezgri (?vrstih ?estica):

3.1. Higroskopske ?estice (na primjer oceanska sol) - proces kondenzacije zapo?inje i prije nego ?to zrak postane zasi?en.

3.2. Nehigroskopske ?estice (na primjer pra?ina , ?estice dima , pepeo ) - proces kondenzacije je uvjetovan određenim stupnjem zasi?enosti.

Podjela [ uredi | uredi kod ]

Oborine se mogu podijeliti na:

• konvektivne oborine ili konvekcijske oborine su uvjetovane naglim zagrijavanjem zraka u dodiru s tlom (smanjene gusto?e ), vodena para se uzdi?e i dinami?ki hladi, to jest kondenzira se (stvaranje oborina), a padaju naj?e??e u obliku pljuska iz kumulonimbusa ;
• orografske oborine (ispravnije bi bilo orogene, jer nastaju djelovanjem orografije) nastaju prisilnim dizanjem vla?na zraka uz obronke planina pod utjecajem vjetra ,
• ciklonske oborine ili frontalne oborine su rezultat kretanja zra?nih masa iz podru?ja visokog tlaka ( anticiklona ) i podru?je niskog tlaka zraka ( ciklona ), zbog hlađenja se stvaraju oborine.

Zakonitosti prostorne raspodjele oborina [ uredi | uredi kod ]

Zakonitosti prostorne raspodjele oborina su:

1. U brdima koli?ina oborina zavisi o smjeru zra?nih strujanja (privjetrina, zavjetrina).
2. Kopnena podru?ja imaju manje koli?ine oborina od morskih na istoj zemljopisnoj ?irini ( morska klima , kontinentalna klima ).
3. Velika koli?ina oborina u blizini ekvatora i umjerenim ?irinama smjenjuje se s malom koli?inom oborina u tropima dalje od ekvatora i polarnim podru?jima ( tropi , suptropi , podru?je umjerene klime , polarna klima ).
4. U tropima su isto?ni dijelovi tropskih mora vla?ni cijelu godinu. Zapadni dijelovi vla?ni su samo ljeti i u jesen.

Teorija stvaranja oborine [ uredi | uredi kod ]

U umjerenim zemljopisnim ?irinama oblaci se pojavljuju na visinama gdje vladaju temperature i vi?e i ni?e od 0 °C . U najdonjem dijelu oblaka na visinama gdje je temperatura vi?a od 0 °C postoje samo vodene kapljice ( vodeni dio oblaka), na visinama gdje vladaju temperature između 0 °C i -15 °C postoje pothlađene kapljice i ledeni kristali (mije?ani dio oblaka), a na ve?im visinama i temperaturama ni?im od -15 °C ve?inom ledeni kristali razli?itih oblika (ledeni dio oblaka).

Ako postoje ve?e temperaturne razlike između donjeg i gornjeg dijela oblaka, na nastanak oborine djelovat ?e vi?e ?imbenika. Ako je tlak zasi?ene vodene pare nad ledom ni?i nego nad vodom, takav je oblak koloidno labilan i ledeni kristali rastu na ra?un kapljica. Ve?e kapljice padaju br?e od manjih kapljica, pa se pri padu sudaraju i spajaju s manjim kapljicama, i zato rastu (proces koalescencije). Ledeni kristali u oblaku br?e padaju od obla?nih kapljica, pa se kristali i obla?ne kapljice sudaraju. Tlak zasi?ene vodene pare nad malim kapljicama ve?i je nego iznad krupnih, pa su takvi oblaci također koloidno labilni i ve?e kapljice rastu na ra?un malih kapljica. Vrlo male obla?ne kapljice razli?itih elektri?nih naboja međusobno se privla?e, pa se pojavljuje proces koalescencije.

Danas su prihva?ene dvije osnovne teorije prema kojima oborine nastaju:

• procesima koalescencije u toplim oblacima i
• djelovanjem ledenih kristala u oblacima s temperaturama ni?im od 0 °C.

Obje teorije se sla?u s opa?anjima i mogu objasniti nastanak ki?e u razli?itim vremenskim prilikama.

Osnovna teorija stvaranja oborine ( Tor Bergeron 1933., Walter Findeisen 1939.) polazi od toga da u oblaku postoji termodinami?ka labilnost , ako se u njemu nalaze istovremeno i ledeni kristali i vodene kapljice. Zbog razlika u tlaku zasi?ene vodene pare nad vodom i ledom isparavaju vodene kapljice, a vodena para sublimira na ledenim kristalima. Po Bergeronu bitni ?imbenik koji dovodi do oslobađanja oborine su nekoliko kristala među ve?om populacijom pothlađenih kapljica u onom dijelu oblaka gdje je temperatura zraka ispod - 10 °C. U takvim mije?anim oblacima zasi?enost s obzirom na vodu predstavlja prezasi?enost s obzirom na led 10% i na temperaturi - 21 °C za 21%, pa se mo?e o?ekivati brzi rast kristala. Ledeni kristali mogu ispasti iz oblaka i u padu se sudariti s velikim brojem obla?nih kapljica, pa nastaju kristali?i injasta izgleda. Kad ove nakupine kristali?a dođu u slojeve zraka s vi?om temperaturom, dolazi do stvaranja snje?nih pahulja . Snje?ne pahulje na temperaturama vi?im od 0 °C se tope, pa nastaju ki?ne kapi.

Zbog koalescencije oblaci koji sadr?e velike kapljice nestabilniji su i iz njih lak?e nastaju oborine nego iz oblaka koji sadr?e istu koli?inu vode, ali u obliku malih kapljica.

Kapljice polumjera manjeg od 100 μm smatraju se obla?nim elementima, a ve?e kapljice ki?nim kapima. Ki?ne kapi, međutim, ne rastu neograni?eno. Opa?anja i prora?uni su pokazali da je najve?i promjer kapljice 5 mm, a one ve?eg promjera razbijaju se uglavnom zbog sudaranja. Razbijanje velikih kapi dovodi do lan?ane reakcije u stvaranju ki?nih kapi. Do lan?ane reakcije dolazi i kad se bilo mali djeli?i ledenih kristala (?pliteri), bilo smrznute kapljice odvajaju od glavne mase kristala.

U konvektivnim oblacima, gdje je sadr?aj teku?e vode normalno ve?i nego u slojastim oblacima, ledeni kristali ve?inom rastu sra??ivanjem s velikim obla?nim kapljicama promjera oko 20 μm. Takvim procesom stvaranja inja nastaju kompaktnije, grimenaste ?estice, ?esto ?unjastog oblika, takozvana solika . ?estice solike sastoje se od labavog ledenog skeleta s mnogo kapilara napunjenih zrakom. S druge strane, pri br?em padu ili padu u podru?ju oblaka vi?e temperature, takve ?estice se zgu??uju i nastaje takozvana sugradica . Pri padu prema tlu ledena se ?estica mo?e otopiti i pretvoriti u ki?u . Daljim rastom ?estice u konvektivnom oblaku s jakom uzlaznom strujom i velikim sadr?ajem teku?e vode mo?e nastati zrno tu?e . ^[6]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• DHMZ
• Globalne oborine