Leo Szilard ( Budimpe?ta , 11. velja?e 1898. - La Jolla , Kalifornija , 30. svibnja 1964. ), mađarski fizi?ar ?idovskog podrijetla, idejni za?etnik nuklearne lan?ane reakcije . Zajedno s talijanskim fizi?arem Enricom Fermijem patentirao je ideju nuklearnog reaktora .

Prvi nuklearni reaktor izgradio je Enrico Fermi . Prema legendi, Szilardu je pomisao da "bombardira" atomsku jezgru slobodnim neutronima do?la dok je ?etao ulicom. Nagovorio je Alberta Einsteina da napi?e glasovito pismo tada?njem predsjedniku Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava Rooseveltu .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Leo Szilard se rodio i odrastao u Austro-Ugarskoj monarhiji . Otac mu je bio građevinski in?enjer . ?kolovao se u Budimpe?ti, gdje je pokazao veliki interes za fiziku i matematiku . Po?eo je studirati za in?enjera, ali 1916. je zavr?io na fronti kao ?asnik . Razbolio se od ?panjolske gripe i vratio se ku?i, ?to se kasnije pokazalo kao sretna okolnost, jer su vojnici iz njegove vojne jedinice gotovo svi poginuli. Poslije Prvog svjetskog rata ?asno je otpu?ten iz vojske.

1919. je nastavio studirati, ali je ubrzo odlu?io napustiti Budimpe?tu zbog vrlo lo?e politi?ke situacije i rastu?eg antisemitizma , pod diktaturom Miklosa Horthya . Nastavio je studirati u Berlinu , a predavali su mu poznati fizi?ari tog vremena, kao Albert Einstein , Max Planck i Max von Laue . Njegov doktorat je bio iz termodinamike i uspje?no ga je obranio na Humboldtovom sveu?ili?tu u Berlinu .

1927. postaje profesor na Berlinskom Sveu?ili?tu. 1928. predaje patent za linearni akcelerator ?estica , a 1929. predaje patent za ciklotron . Od 1926. do 1930. zajedno s Albertom Einsteinom radi na patentu Einsteinovog hladnjaka. Ameri?ki patentni biro je nagradio Einsteina i Szilarda za ovaj hladnjak 11. studenog 1930. Patent pokriva termodinami?ke cikluse rashlađivanja, koji omogu?avaju hlađenje bez pokretnih dijelova, na konstantnom tlaku , s toplotom kao jedinim ulazom. Rashladni ciklusi koriste amonijak , butan i vodu .

Nuklearna lan?ana reakcija [ uredi | uredi kod ]

1933. na njega su imale veliki utjecaj rije?i poznatog fizi?ara Ernesta Rutherforda , koji je izjavio da nije mogu?e koristiti energiju nastalu iz nuklearne reakcije . 1932. John Cockcroft i Ernest Walton su izveli poznati pokus, kada su bombardiranjem atoma litija s protonima , uspjeli ih razdvojiti u alfa-?estice , upravo s akceleratorom ?estica, koji je on konstruirao.

Do?ao je do spoznaje o mogu?nosti nastanka nuklearne lan?ane reakcije ako neki proces oslobađa vi?e neutrona nego ?to ih je trebalo za pokretanje procesa. Lan?ane reakcije su bile poznate iz kemije , gdje naj?e??e izazivaju nekontrolirano oslobađanje energije , odnosno eksploziju . Szilard, međutim, u fizici predviđa takve reakcije kod lakih atoma . U eksperimentima nakon otkri?a nuklearne fisije uranija , Szilard otkriva da je fisijom oslobođeno vi?e neutrona nego ih je upotrijebljeno i prepoznaje predviđenu nuklearnu lan?anu reakciju. Mislio je da ?e to uspjeti s atomima litija, koji mogu stvoriti neutrone, koji bi mogli samoodr?avati nuklearnu lan?anu reakciju. Zatim je poku?ao s atomima berilija i indija , ali oni nisu uspjeli stvoriti nuklearnu lan?anu reakciju. Boje?i se uporabe ovoga otkri?a u izradi nuklearnog oru?ja od strane nacisti?ke Njema?ke , on taji ovo veliko otkri?e.

No, 1934. godine grupa znanstvenika predvođena Irene Joliot-Curie i Fredericom Joliot-Curijem objavljuje da bombardiranje alfa-?esticama inducira umjetnu radioaktivnost kod stabilnih elemenata. Iste je godine svoje otkri?e objavio i Enrico Fermi.

Projekt Manhattan [ uredi | uredi kod ]

1938. Szilard odlu?uje nastaviti rad u New Yorku , a ubrzo mu se pridru?uje i Enrico Fermi. Ubrzo su saznali o uspje?nim pokusima na nuklearnoj fisiji, koji su proveli Otto Hahn , Fritz Strassmann, Lise Meitner i Otto Robert Frisch . Tada je zaklju?io da uranij mo?e ostvariti nuklearnu lan?anu reakciju. Szilard i Fermi su po?eli s pokusima, koji su pokazali da uranij u nuklearnoj reakciji znatno umno?ava neutrone, ?to je pokazalo da je mogu?a samoodr?ivost nuklearne reakcije. ^[1]

Godine 1939., uz Szilarda, Einstein ?alje pismo ameri?kom predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu , zauzimaju?i se za prou?avanje nuklearne fisije u vojne svrhe, zbog straha da bi nacisti?ka vlada Njema?ke mogla biti prva koja ?e proizvesti nuklearno oru?je . Roosevelt po?inje s malom istragom u vezi ovog problema, koja ?e s vremenom prerasti u masivni projekt Manhattan . ^[2]

Njema?ki znanstvenici su isto poku?avali stvoriti nuklearnu lan?anu reakciju i kao usporiva? neutrona su po?eli koristiti grafit , ?to se kasnije pokazalo uspje?no u te?kovodnim nuklearnim reaktorima, ali su kao sirovinu koristili borov karbid, ?to je bilo pogre?no, jer male ne?isto?e bora su dovoljne da zaustave nuklearnu lan?anu reakciju, zbog uhvata sporih neutrona. Szilard je uvidio gre?ku, pa je grafitne ?ipke proizvodio bez ikakvih ne?isto?a bora . I tako je prva nuklearna lan?ana reakcija ostvarena 1942. ^[3]

Nakon velike bitke kod Staljingrada 1943., bilo je jasno da ?e nacisti?ka Njema?ka izgubiti rat. Onda je Szilard po?eo kampanju protiv atomske bombe . U Los Alamosu bili su brojni fizi?ari kozmopoliti i lijeve orijentacije, te mnogi od njih nisu ?eljeli nastaviti projekt. Szilard je do?ao u sukob s vodstvom projekta Manhattan. Ipak, zbog velikih gubitaka ameri?ke vojske u podru?ju Tihog oceana , ameri?ki predsjednik Harry Truman se odlu?io da baci atomske bombe na Hiro?imu i Nagasaki .

Nakon Drugog svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Zbog razo?aranja nakon upotrebe atomskih bombi u Drugom svjetskom ratu , Szilard se 1947. posvetio molekularnoj biologiji . 1951. se o?enio s Gertrude Weiss. 1960. se razbolio od raka mokra?nog mjehura . Szilard se ?estoko bori protiv upotrebe nuklearnog oru?ja. 1964. je umro od sr?anog udara .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Nedovr?eni ?lanak Leo Szilard koji govori o znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije .