한국   대만   중국   일본 
Jozo Kljakovi? ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Jozo Kljakovi?

Ovo je izdvojeni članak – ožujak 2016. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Jozo Kljakovi?
Secesija
Jozo Kljaković
Jozo Kljakovi?, crkva sv. Marka , Zagreb 1927. [1]
Rođenje 10. o?ujka 1889. , Solin .
Smrt 1. listopada 1969. , Zagreb .
Nacionalnost Hrvat
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Split , Zagreb , Be? , Pariz , Rim , Buenos Aires
Poznata djela Pastir s preslicom , Uskoci , Povratak ribara , Na ?alu , Portret oca , Vezilje , Bi?evanje , Skidanje s kri?a , Maske
Portal o ?ivotopisima

Jozo Kljakovi? ( Solin , 10. o?ujka 1889. ? Zagreb , 1. listopada 1969. ), bio je hrvatski slikar , pisac , ilustrator i karikaturist , jedan od najzna?ajnijih majstora hrvatskoga slikarstva 20. stolje?a . [2]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Rani ?ivot i ?kolovanje [ uredi | uredi kod ]

Jozo Kljakovi? rođen je u Solinu 1889. godine kao najstarije od devetero djece u obitelji Nikole Kljakovi?a ?anti?a i Pavice Kljakovi? (rođ. Ga?pi?). [3] U Splitu je pohađao Kraljevsku veliku realku gdje je i maturirao 1908. godine. Studirao je matematiku i fiziku na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu te arhitekturu na visokim tehni?kim ?kolama u Pragu (gdje je usporedno u?io slikarstvo kod Vlaha Bukovca , 1908.) i Be?u . [4] U Zagreb je do?ao nakon Be?a, te je u?io slikati u ateljeu Franje Pava?i?a , profesora na Obrtnoj ?koli u Zagrebu. [3] Zatim je oti?ao na usavr?avanje u Rim (na Instituto delle belle arti ) i kod Ferdinanda Hodlera u ?enevu (1917.), a 1920. godine bio je u Parizu na Academie Ranson kod Mauricea Denisa i Marcel-Lenoira u?io fresko slikarstvo .

Srbija i Prvi svjetski rat [ uredi | uredi kod ]

Od 1912. do 1915. godine ?ivio je u Srbiji . [4] Izbjegavaju?i vojnu obvezu u Austrougarskoj monarhiji , pobjegao je u Srbiju gdje se zaposlio kao nastavnik crtanja, te je u tom svojstvu radio u Zaje?aru i Negotinu . [3] Prvi svjetski rat zatje?e ga u Srbiji i budu?i se nije mogao vratiti u Hrvatsku zbog kazne koja bi ga sustigla za izbjegavanje vojne obveze Kljakovi? je preko Soluna pobjegao u Marseille , te je kasnije oti?ao u Pariz a potom u ?enevu, gdje je ?ivio od 1916. do 1918. godine [4] i gdje je do?ekao kraj rata. [3]

Nakon Prvoga svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Nakon Prvoga svjetskog rata doselio se u Zagreb. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u razdoblju od 1921. do 1943. godine, gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo . Za zagreba?ku je Gradsku vije?nicu naslikao sliku Sukob Kaptola i Gradeca na Krvavom mostu i umjesto honorara dobio zemlji?te na Rokovu perivoju, gdje je sagradio obiteljsku ku?u u koju ?e se 1929. godine useliti zajedno sa suprugom Antonijom Kablar i sinom Krunoslavom. Nakon atentata na jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevi?a , 1934. godine, potpisao je tzv. Zagreba?ki memorandum skupine intelektualaca o prilikama u dr?avi i prvim koracima da se one srede, te 1937. godine kao prijedlog za raspravu ustavni nacrt o preuređenju dr?ave u federativnom smislu radi rje?avanja hrvatskoga pitanja. [4] Bio je ?lan Hrvatskoga dru?tva umjetnosti i organizirao je izlo?bu Pola vijeka hrvatske umjetnosti koja je 1938. godine odr?ana u Domu likovnih umjetnosti kralja Petra u Zagrebu. [3]

Drugi svjetski rat i emigracija [ uredi | uredi kod ]

Drugi svjetski rat zatekao ga je u Zagrebu. Nekoliko mjeseci nakon uspostave NDH Kljakovi?a usta?e zatvaraju u Zagrebu. Uhi?en je 11. studenoga 1941. godine i bio je optu?en da je, zajedno s Ivanom Me?trovi?em , ?elio pobje?i prvo u Italiju a zatim u ?panjolsku odakle bi oti?ao u ?vicarsku , te ondje djelovao protiv NDH i sila Osovine . [3] Jedno vrijeme proveo je u zatvoru na Savskoj cesti gdje je bio zatvoren zajedno s Ivanom Me?trovi?em , a zatim je bio u ku?nom pritvoru. Iz zatvora je pu?ten u velja?i 1942. godine na intervenciju brojnih osoba iz javnoga i politi?kog ?ivota. Njegova slika Bi?evanje uvr?tena je u hrvatsku selekciju za XXIII. Biennale u Veneciji 1942. godine, ali otputovati iz zemlje i napustiti ku?ni pritvor bilo mu je omogu?eno tek po?etkom 1943. godine, i to uz dopu?tenje samoga poglavnika NDH, dr. Ante Paveli?a . [3] Na Biennalu njegovo platno Bi?evanje do?ivljava veliki uspjeh. [5] Nakon dolaska u Rim u prolje?e 1943. godine ostao je u politi?koj emigraciji . U Rimu je bio dopredsjednik Bratov?tine sv. Jeronima za pomo? hrvatskim izbjeglicama . Boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima . [6]

Nakon Drugoga svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Nakon Drugoga svjetskog rata ostao je u emigraciji. Ne htiju?i vratiti se u novonastalu dr?avu Jugoslaviju , te zbog neslaganja s vladaju?im re?imom i politi?kom konstelacijom, oti?ao je, 1947. godine, u Buenos Aires . [3] U Rim se vratio 1958. godine gdje je naslikao poznate freske u zgradi Zavoda sv. Jeronima. U Zagreb se vratio 1968. godine, te je godinu dana nakon povratka umro.

Svoju ku?u i djela, namje?taj, knjige i Kr?ini?eve skulpture, 1969. godine, darovao je gradu Zagrebu. [7]

Pokopan je na zagreba?kome groblju Mirogoju , uz crkvu Krista Kralja (s desne strane), 3. listopada 1969. godine. [8] [9] Godinu i pol dana nakon pokopa, 15. travnja 1970. godine, njegovi zemni ostatci preneseni su u grobnicu sjeverne arkade broj 51. [9] Plaketu Joze Kljakovi?a na tom grobnom mjestu izradio je akademski kipar ?eljko Jane? . [9]

Djelo [ uredi | uredi kod ]

Jozo Kljakovi?: Polaganje Isusa u grob , detalj s freske na Mirogoju

Motivi su mu religijski i zavi?ajni, a slikao je i portrete istaknutih osoba. Naslikao je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu , u ?upnim crkvama u Vranjicu i Dobroti , u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina , te u Trgova?ko-obrtni?koj komori (s Omerom Mujad?i?em ) i Gradskoj vije?nici u Zagrebu. Bavio se i karikaturom , plakatom i ilustriranjem knjiga. Izlagao je na mnogim skupnim izlo?bama u domovini i inozemstvu (vi?e od 70 izlo?bi). [10] U Rimu za svojih boravaka naslikao je nekoliko slika za Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima i rektora đuru Kok?u . U Zavodu je sa?uvano ?est njegovih umjetni?kih slika koje su sve naslikane u tehnici ulja na platnu i religioznoga su karaktera: Posljednja ve?era (1944.), Kristovo uskrsnu?e (1945.), Razapinjanje Krista (1947.), Uskri?enje Lazara (1960.), Isus tjera trgovce iz hrama (1963.) i Kardinal Alojzije Stepinac (1964.). [11]

Knji?evno stvarala?tvo [ uredi | uredi kod ]

Tijekom boravka u emigraciji također pisao je suvremenu prozu i objavljivao ?lanke u iseljeni?kim i emigrantskim listovima a posebno u Hrvatskom glasu i Hrvatskoj reviji . [12] U Hrvatskoj reviji surađivao je s ?lancima o Ivanu Me?trovi?u, don Frani Buli?u , kardinalu Alojziju Stepincu , splitskim i dubrova?kim umjetnicima (1951., 1953. ? 1955., 1960., 1962. ? 1963.) te s likovnim prilozima. [8] Ukupno je napisao oko 60 ?lanaka , eseja i polemika . [10] Na poticaj prijatelja pi?e svoje uspomene te je 1952. godine u Buenos Airesu objavio knjigu U suvremenom kaosu: uspomene i do?ivljaji a u Rimu 1961. godine autobiografski roman Krvavi val: isje?ak iz suvremenog ?ivota u kojemu je, u epilogu, predskazao smrt komunizma 1992. godine. [8]

U pripremi za tisak ostala mu je knjiga eseja pod naslovom Za?to me bije?? , knjiga u kojoj su sabrani eseji o mnogim hrvatskim kulturnim i politi?kim problemima [12] a objavljena je 2011. godine u sklopu 2. domovinskoga izdanja njegove knjige U suvremenom kaosu: uspomene i do?ivljaji . [13]

Djela [ uredi | uredi kod ]

  • U suvremenom kaosu: uspomene i do?ivljaji , Naklada autorovih prijatelja, Buenos Aires, 1952. (1. domovinsko izd. Matica hrvatska-Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Zagreb, 1992., [14] 2. domovinsko izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2011.)
  • Mapa reprodukcija , (reprodukcije slika), Buenos Aires, 1961.
  • Krvavi val: isje?ak iz suvremenog ?ivota , (autobiografski roman), Naklada autorovih prijatelja, Rim, 1961. (1. domovinsko izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2011.) [15]
  • Libar mog ?ivota , Dom kulture "Zvonimir", Solin, 2012.
  • Dalmatinske teme , ur. dr. don Josip Duki? , Dom kulture "Zvonimir", Solin, 2012.
  • ?ovjek bez maske , ur. dr. don Josip Duki?, Dom kulture "Zvonimir", Solin, 2014.
  • Politi?ki tekstovi i polemike , ur. dr. don Josip Duki?, Dom kulture "Zvonimir", Solin, 2015. [16]
  • Perturbatori javnoga poretka , ur. dr. don Josip Duki?, Dom kulture "Zvonimir", Solin, 2018.

Nagrade [ uredi | uredi kod ]

Spomen [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

  • Hrvatski leksikon , I. svezak (A-K), Zagreb, 1996.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Matica hrvatska: Jozo Kljakovi?, crkva sv. Marka, Zagreb 1927.   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 2. srpnja 2013. ( Wayback Machine ), preuzeto 20. kolovoza 2021.
  2. ↑ Matica hrvatska: Jozo Kljakovi? , preuzeto 21. srpnja 2012.
  3. ↑ a b c d e f g h Matica hrvatska: Bilje?ka o autoru iz knjige U suvremenom kaosu . Sastavila Petra Senjanovi? , preuzeto 21. srpnja 2012.
  4. ↑ a b c d Hrvatski biografski leksikon: Kljakovi?, Joza (Josip, Jozo) , preuzeto 21. srpnja 2012.
  5. ↑ Jelena Mandi? Mu??et, Vra?en dug desetlje?ima pre?u?ivanom umjetniku. Retrospektiva Joze Kljakovi?a otvorena u ?etvrtak u Galeriji Klovi?evi dvori , Vjesnik , 27. studenoga 2009., min-kulture.hr, (u međumre?noj pismohrani archive.org 9. prosinca 2012.), pristupljeno 6. sije?nja 2016.
  6. ↑ Studia croatica. Andrija Lukinovi?, Bratov?tina sv. Jeronima za pomo? hrvatskim izbjeglicama , preuzeto 21. srpnja 2012.
  7. ↑ Zagreb.hr: Donatori Gradu Zagrebu , preuzeto 21. srpnja 2012.
  8. ↑ a b c Milan Bla?ekovi?, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije , ?kolske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0 , str. 236.-238.
  9. ↑ a b c Memoria / Jozo Kljakovi? , ?eljka Zdelar, Kustosica Memorijalne zbirke "Jozo Kljakovi?", Muzejski dokumentacijski centar, pristupljeno 6. sije?nja 2016.
  10. ↑ a b Hrvoje Prnjak, Jozo Kljakovi? - povratak iz nemilosti , Slobodna Dalmacija , 28. prosinca 2014., pristupljeno 6. sije?nja 2016.
  11. ↑ Josip Duki?, Okvir za biografiju Joze Kljakovi?a (Solin, 10. III. 1889. - Zagreb, 1. X. 1968.), u: Jozo Kljakovi? - Retrospektiva 1889.-1968., (ur. Petra Senjanovi?), Galerija Klovi?evi dvori, Zagreb, 2009., str. 173-183. , str. 183., academia.edu, pristupljeno 6. sije?nja 2016.
  12. ↑ a b ?imun ?ito ?ori? , 60 hrv. emigrantskih pisaca , (u međumre?noj pismohrani archive.org 27. studenoga 2013.), preuzeto 2. svibnja 2021.
  13. ↑ Matica hrvatska: Jozo Kljakovi?. U suvremenom kaosu , preuzeto 21. srpnja 2012.
  14. ↑ U suvremenom kaosu / Jozo Kljakovi? , Knji?nice Filozofskog fakulteta Sveu?ili?ta u Zagrebu, preuzeto 20. kolovoza 2021.
  15. ↑ Matica hrvatska: Jozo Kljakovi?. Krvavi val. , preuzeto 21. srpnja 2012.
  16. ↑ M. Sesarti?, Kriti?ki odnos prema dva totalitarna re?ima: predstavljena ?etvrta knjiga Joze Kljakovi?a , Slobodna Dalmacija , 24. kolovoza 2015., pristupljeno 6. sije?nja 2016.
  17. ↑ a b Memorijalna Zbirka Jozo Kljakovi? , mzk.czlogz.hr, preuzeto 2. svibnja 2021.
  18. ↑ Hrvatsko dru?tvo filmskih redatelja   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 4. studenoga 2019. ( Wayback Machine ) Milka Bari?i? (pristupljeno 30. o?ujka 2020.)

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jozo_Kljakovi?&oldid=6501704 "