Isus

Ovo je izdvojeni članak – ožujak 2008. Kliknite ovdje za više informacija.
Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno zna?enje pojma Isus . Za druga zna?enja pogledajte Isus (razdvojba) .

Isus
Proslavljeni Krist, Ravenna (Italija)
Proslavljeni Krist, Ravenna ( Italija )
Pseudonim(i) Isus Nazare?anin, Isus iz Nazareta
Rođenje Betlehem , oko 4. pr. Kr.
Smrt Jeruzalem , 30. ili 33. [a]
Uzrok smrti razapinjanje
Roditelji Marija ? Josip (zaru?nik Marijin) [b]
Portal o kr??anstvu
Događaji u
?ivotu Isusa Krista
prema kanonskim evanđeljima .
Život Isusa Krista
Portal:Kr??anstvo ? kategorija

Isus Krist ( gr?. ?ησο?? Χριστ?? , lat. Iesus Christus , heb. i aram. ????, latini?no Je?ua ; Betlehem , oko 4. pr. Kr. ? Jeruzalem , 30. ili 33. ), također Isus iz Nazareta , Isus Nazare?anin (pridjevak Nazare?anin ili Nazarenac ) ili jednostavno Isus ili Krist (gr?. khristos: ? pomazan, Pomazanik), utemeljitelj kr??anstva i va?na li?nost u nekoliko drugih religija . Prema kr??anskom vjerovanju utjelovljeni je Sin Bo?ji , [2] utjelovljena Bo?ja Rije?, [3] Mesija , Spasitelj i Otkupitelj svijeta, druga osoba Presvetoga Trojstva i ?lan Svete obitelji . Zbog utjecaja na razvoj ljudskoga dru?tva, osobito Zapadne kulture , smatra se najva?nijom osobom u ljudskoj povijesti.

Ime Isus osobno je ime povijesnoga Isusa iz Nazareta , a vjeroispovjedni naslov Krist ( gr?. Χριστ??, Hristos ; ?Pomazanik”, ?to prevodi aramejski Me?ija , to jest Mesija ) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenoga imena. Odnos ljudske i Bo?anske naravi u Isusu Kristu prou?ava kristologija , a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija .

Isus je svoje u?enje iznosio u vidu kratkih alegori?nih pri?a kojima je primjerima iz svakodnevnog ?ivota prenosio duhovne pouke. Ve?ina prou?avalaca se sla?e da je Isus bio ?idov iz Galileje , da su ga smatrali u?iteljem i iscjeliteljem, da ga je krstio Sveti Ivan Krstitelj i da je razapet u Jeruzalemu po naređenju rimskog guvernera Pontija Pilata pod optu?bom za zavjeru protiv Rimskoga Carstva . [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] Glavni izvori informacija vezanih za Isusov ?ivot i u?enje su ?etiri kanonska evanđelja Novoga zavjeta po Mateju , Marku , Luki i Ivanu . Ve?ina suvremenih prou?avalaca Biblije vjeruje da su drevni spisi o Isusovom ?ivotu povijesno to?ni.

Kr??ani vjeruju da je Isus Mesija ?iji je dolazak najavljen u Starom zavjetu , ?to je osnovna to?ka njihovog razila?enja s judaizmom . Kr??ani prete?no vjeruju da je Isus utjelovljenje Bo?je, Sin Bo?ji koji je poslan da donese spas i izmirenje s Bogom , koji je uskrsnuo nakon svog raspe?a. Monofizitski kr??ani propovijedaju razne druge interpretacije vezane za njegovu li?nost (vidi kristologija ). Ostala kr??anska vjerovanja uklju?uju Isusovo bezgre?no za?e?e , ?uda , ispunjenje biblijskih proro?anstava, uza?a??e u raj i Isusov drugi dolazak .

Isusovo rođenje temeljna je razdjelnica kalendara kr??anske ere, ujedno i svjetskoga ?građanskoga” kalendara po kojemu se godine ra?unaju prije (pr. Kr.; eng. BC, ?before CHrist”) i poslije Krista (pos. Kr.). U matematici se godine pr. Kr. iskazuju negativnim (?), a pos. Kr. pozitivnim (+) predznakom. [11]

Ime Isusa u hrvatskih narje?jima

Na kajkavskomu narje?ju , nekojemu ?tokavskomu dijalektu i ?akavskomu dijalektu i na gradi??anskohrvatskomu jeziku ime Isusa je Jezu?, Jezu? Kristu?. [12] [13] [14] Isto onako se re?e Jezu? Kristu? na prekomurskoslovenskom jeziku [15] i staromu ?tajerskomu slovenskomu narje?ju. Stariji je oblik Je?u? Kri?tu?. Na ostatku ?akavskih dijalekata đezus , Isukrist , Je?o? , [16] Is?s , Isukarst . U srednjovjekovnomu Dubrovniku , [17] na Bra?u [18] i drugdje po Dalmaciji Isukarst i Isukrst. U Splitu također Isukrst . [19] Posvojni pridjevi oblika Isukrst su Isukr?? i Isukrstov . [20] Oblik Isukarst koristili su u svojim djelima i prijevodima Marko Maruli? , [21] [22] [23] [24] Matija Divkovi? [25] [26] i ini, a javljaju se i u hrvatskoj usmenoj knji?evnosti (pr. u Gospinu pla?u). [27]

Izvori

Glavna vrela o povijesnomu Isusu su novozavjetni spisi ( evanđelja i poslanice ), a od nekr??anskih anti?kih izvora Tacit , Plinije Mlađi , Svetonije , Josip Flavije i Talmud . Rimski povjesni?ar Tacit u svojim Analima, napisanim od 116. do 117. spominje Isusa i navodi, da je po nalogu Poncija Pilata raspet na kri? . ?idovski povjesni?ar Josip Flavije dva puta spominje Isusa u svom djelu Antiquitates Judaicae . O Isusu govori i Kuran .

?ivot

Vidi i: Rodoslovlje Isusa Krista

Za?e?e i rođenje

Matthias Stom: Poklon pastira , 17. stolje?e

Prema Evanđelju po Luki , anđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da je ona izabrana biti majkom Isusa, Sina Bo?jega. Tijekom stolje?a, ljudi su i??ekivali obe?anoga Spasitelja. Marija je pristala: ?Evo slu?benice Gospodnje, neka mi bude po rije?i tvojoj (Lk 1,38)” i za?ela Isusa po Duhu Svetome , bez ljudskoga udjela. Isus se utjelovio, da ljude pomiri s Bogom. U jednoj osobi, spojio je ljudsko i bo?ansko. Marijin zaru?nik Josip , prema obi?ajima toga vremena, mogao je napustiti Mariju, no nakon ?to je u snu, objavom Anđela, saznao Bo?ji plan, odlu?io je uzeti Mariju za svoju ?enu. Za vrijeme trudno?e , Marija je posjetila svoju rođakinju Elizabetu, koja ?e ubrzo roditi Ivana Krstitelja .

Prema Novom zavjetu , Isus se rodio u judejskom gradu Betlehemu u Palestini , za vladavine rimskog cara Augusta i judejskog kralja Heroda . Prema Luki Josip i Marija morali su putovati iz svoga grada Nazareta u Betlehem, radi popisa stanovni?tva. Djevica Marija rodila ga je u staji, jer u svrati?tima nije bilo mjesta. Tamo su ga pohodili pastiri koju su u onom kraju ?uvali ovce. Prema Mateju Josip i Marija su ?ivjeli u Betlehemu kada se rodio Isus, kojeg su zatim pohodila tri kralja s istoka i darovali mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao ?ovjeku). Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time ?to im je javio rođenje Spasitelja.

Od godine njegova rođenja ra?una se kr??anska era (po novijim prora?unima Isus je rođen nekoliko godina prije). Kr??ansko brojenje godina, uspostavio je monah Dionizije Mali u 6. stolje?u . Nadnevak rođenja nije poznat, ali se tradicionalno uzima 25. prosinca ( Bo?i? ).

Herod odlu?io je pogubiti svu djecu u Betlehemu i okolici od dvije godine na ni?e, jer se bojao, da mu Isus ne ugrozi prijestolje, stoga su Josip, Djevica Marija i Isus morali pobje?i u Egipat . Bili su u Egiptu nekoliko godina, dok nije umro Herod. Tada se anđeo javio Josipu u snu i rekao: "Ustani, re?e, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili (Mt 2, 20)". Vratili su se u Izrael , ali ne u Judeju , jer je tamo vladao Herdovov nasljednik Arhelaj, nego u Nazaret u Galileju gdje su bili sigurni (Mt 2, 22). Kada su se vratili iz Egipta ispunilo se starozavjetno proro?anstvo: "Iz Egipta dozvah Sina svog ( Ho? 1,11)."

Rani ?ivot

Odrastao je u ?idovskoj obitelji u Nazaretu , pa se u evanđeljima naziva Isusom iz Nazareta ili Isusom Nazare?aninom. O njegovom zanimanju postoji vi?e teorija koje se uglavnom ve?u za zanimanje njegovog poo?ima Josipa , oko kojega također postoje nedoumice, naime gr?ka rije? techton , koja je prevedena kao tesar, zna?i graditelj, ali ne precizira s kojim materijalom. Shodno tome, Josip je mogao biti i graditelj u kamenu, ?to je teorija koju zastupa dio teoreti?ara. [28] Majka mu je bila Marija . O njegovu ?ivotu do njegove tridesete godine ne zna se mnogo. Proveo je te godine u poslu?nosti, radu i molitvi . Kada je imao ?etrdeset dana, prikazan je Bogu, u hramu u Jeruzalemu. Isusa je u naru?je uzeo starac ?imun, kojemu je Bog obe?ao, da ne?e umrijeti, dok ne vidi Spasitelja. Uz njega, bila je i starica Ana. Obrezan je kao znak pripadnosti ?idovskome narodu. S Josipom i Marijom bje?ao je u Egipat , zbog Herodova pokolja svih dje?aka u dobi do dvije godine u Betlehemu i okolici. Ve? to je navijestilo, da ?e Kristov ?ivot biti u znaku progonstva. U Egiptu su ?ivjeli do Herodove smrti, kada su se vratili u Nazaret . Povratak iz Egipta, podsje?a na povratak izraelskog naroda iz ropstva u Egiptu. Kada je Isus navr?io dvanaest godina, po propisu zakona o blagdanu Pashe s Marijom i Josipom i?ao je u hram u Jeruzalem . Ostao je u hramu i nakon ?to su se Marija i Josip vratili ku?i. Na?li su ga nakon tri dana potrage, kako u hramu raspravlja s u?iteljima i pismoznancima.

Isusovo javno djelovanje

Juan de Flandes: Isus o?ivljuje Lazara , oko 1500.

Nakon kr?tenja u rijeci Jordanu i ku?nje u pustinji, po?inje njegovo javno djelovanje u Galileji , Judeji i Jeruzalemu . Povremeno je zalazio i u poganske krajeve (Tir, Sidon, Dekapol, Cezareja Filipova). Tada mu je bilo 30. godina i to je vrijeme 15. godine vladanja rimskog cara Tiberija . Ivan Krstitelj krstio je Isusa. On je navijestio njegov dolazak, propovijedaju?i u judejskoj pustinji . Prema Evanđelju po Marku , prilikom Isusova kr?tenja , otvorilo nebo i si?ao je Duh Sveti u obliku goluba te se ?uo glas nebeskog Oca : ?Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina ( Mk 1, 11)”. ?etrdeset dana proveo je u pustinji , gdje nije ni?ta jeo. Sotona ga je tri puta isku?avao, ali Isus ga je svaki put odbio. Sotona ga je napastovao, da isku?a njegovu poslu?nost poslanju, koje mu je povjereno. Isus je imao skupinu u?enika, koji su s njim putovali, od kojih je izabrao dvanaest apostola . Poslije toga, izabrao je drugih sedamdeset dvoje u?enika i poslao ih po dvoje, pred sobom u svaki grad , kamo je planirao do?i. Navije?tao je svoj nauk, svima koji su ga dolazili slu?ati. ?esto je govorio u prispodobama , jednostavno i jasno, tako da su i obi?ni ljudi mogli razumjeti. Među najpoznatijima je prispodoba o razmetnom sinu. ?inio je mnoga ?uda , kako bi potvrdio, da je Mesija. Prvo ?udo je bilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je vodu pretvorio u vino . Zauzimao se za obespravljene ljude, koje su pripadnici vi?ih slojeva, farizeji i saduceji , izbjegavali i prezirali. Lije?io je bolesne , slijepe i gluhe , gubavce, padavi?are, uzete, pomagao siromasima, gre?nike je obratio, hodao je po vodi , istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi, a jednom je i o?ivio Lazara, koji je umro. Ozdravljao je samo neke ljude, jer nije do?ao iskorijeniti sva zla, nego osloboditi ?ovjekovu du?u od ropstva grijeha. Isus je pozvao sa sobom na goru Petra , Ivana i Jakova . Molio se i izgled mu se izmijenio, pokazao se u slavi, s njim su bili Mojsije i Ilija . Preobrazio se pred u?enicima, kako bi oni kasnije bolje razumjeli njegovu muku i uskrsnu?e. Isus vi?e puta u?enicima navje??uje svoju smrt , obja?njava im da ?e mnogo trpjeti, biti ubijen i nakon tri dana ?e uskrsnuti.

Uhi?enje, muka i smrt

Posljednje je dane prije muke i smrti proveo u Jeruzalemu . Trijumfalno je u?ao u grad u dane prije Pashe . Narod je do?ekao Isusa, ma?u?i palminim i maslinovim gran?icama i rasprostiru?i svoje haljine, putem kojim je Isus i?ao ja?u?i na magarcu . Na Posljednjoj ve?eri ustanovio je Euharistiju i sve?eni?ki red. Blagovao je s apostolima vazmeno janje , a kasnije im je oprao noge . Prorekovao je, da ?e ga jedan od apostola izdati. Uzeo je u ruke kruh , blagoslovio ga i rekao: ?Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo ( Mt 26, 26)”. Zatim je uzeo kale? s vinom , blagoslovio ga i rekao: ?Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpu?tenje grijeha (Mt 26, 28)”. Isus na Maslinskoj gori molio je, da ga mimoiđe muka, ali neka bude volja Bo?ja . Osjetio je smrtnu muku i oblio ga je krvav znoj. Do?ao je Juda I?kariotski s ?etom vojnika po nalogu ?idovskih vjerskih poglavara te izdao Isusa poljupcem . ?idovski sve?eni?ki poglavari i veliki sve?enik Kajfa ispitivali su Isusa i kada je potvrdio, da je Krist, Sin Bo?ji, odveli su ga u tamnicu. Optu?ili su Isusa, da kr?i ?idovski zakon, oskvrnjuje hram , a posebice da djeluje protiv vjere u jednoga Boga progla?avaju?i sebe Sinom Bo?jim. Isus nije bio kriv ni za jednu od tih optu?bi, jer nije kr?io ?idovski zakon, ve? ga je ispunio i dao mu kona?no tuma?enje. Hram je ?astio i u njemu nau?avao, a nije djelovao ni protiv vjere u jednoga Boga. Isusova muka i smrt, ne pripisuje se ?idovima , ve? svakom gre?nom ?ovjeku .

Diego Velazquez: Krist na kri?u , Museo del Prado, Madrid (250 x 170 cm, oko 1632. )

Sljede?i dan, u petak predan je rimskom upravitelju Ponciju Pilatu . Ispitao ga je i nije na?ao nikakve krivice, ali je pod pritiskom naroda i sve?enstva osudio Isusa na smrt razapinjanjem na kri? . Vojnici su ga bi?evali, stavili mu trnovu krunu oko glave i rugali mu se. Do gore Kalvarije, nosio je te?ki kri? , pod kojim je vi?e puta padao na zemlju. ?imun Cirenac pomogao mu je nositi kri?, a pobo?ne jeruzalemske ?ene su ga ?alile i oplakivale. Veronika mu je pru?ila rubac, da obri?e krvavo lice. Na gori Kalvariji, vojnici su mu dali ocat pomije?an sa ?u?i , koji je okusio. Svukli su mu odje?u , razapeli ga na kri? i pribili mu ?avlima ruke i noge. Nad glavu su mu stavili natpis ?Isus Nazare?anin, kralj ?idovski”. Razapeli su dva zlo?inca, jednog Isusu s desne strane, a drugog s lijeve. Vojnici su razdijelili među sobom Isusovu odje?u. Pod kri?em je bilo mno?tvo ljudi, među kojima i Marija , apostol Ivan i Marija Magdalena . Isus je rekao Mariji: ??eno, evo ti sina! ( Iv 19, 26)”, a apostolu Ivanu: ?Evo ti majke! (Iv 19, 26)”. Oko podneva je nastala tama i trajala je do tri sata popodne. Isus je povikao: ? O?e , u ruke Tvoje predajem duh svoj! ( Lk 23, 46). ” Priklonio je glavu i preminuo. Nastao je potres . Prije nego ?to su mu skinuli tijelo s kri?a, vojnik mu je probo kopljem srce , iz kojeg je potekla krv i voda . Nakon smrti , Isus je sa?ao nad pakao , oslobodio pravednike i otvorio im vrata neba . Predve?er su Josip iz Arimateje i jo? jedan ?ovjek, dobili dozvolu Poncija Pilata , da smiju ukopati Isusa. Skinuli su tijelo, pomazali mirisnim uljima i polo?ili u grob, koji je bio vlasni?tvo Josipa iz Arimateje. Sutradan su vjerski poglavari zape?atili grob i postavili stra?u.

Uskrsnu?e i uza?a??e

Matthias Grunewald: Isusovo uskrsnu?e , 16. stolje?e

Prema kr??anskom vjerovanju uskrsnuo je tre?i dan i slavno iza?ao iz groba. Pobo?ne ?ene na?le su prazan grob i javile apostolima Petru i Ivanu , koji su odmah do?li i vidjeli plahte i ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi. Nekoliko dana nakon toga, dvojica u?enika i?la su u Emaus kraj Jeruzalema . Razgovarali su, a putem im se pridru?io Isus. Nisu ga odmah prepoznali. Objasnio im je svoje uskrsnu?e. Prepoznali su ga tek za vrijeme ve?ere u Emausu. Uskoro nakon toga, Isus se susreo s apostolima u ku?i u Jeruzalemu . Pokazao im je ruke i noge i blagovao s njima pe?ene ribe i med . Dahnuo je u apostole i rekao: ?Primite Duha Svetoga ! Kojima oprostite grijehe , oprostit ?e im se, a kojima zadr?ite, zadr?at ?e se. ( Iv 20, 22-23)”. Ustanovio je Crkvu , postavio je apostola Petra za prvog poglavara Crkve ( papu ), a apostolima je poru?io da navije?taju evanđelje svim narodima i da ih krste u ime Oca , Sina i Duha Svetoga . Isusovo tijelo nakon uskrsnu?a je ono koje je bilo raspeto, ali je i proslavljeno pa je slobodan ukazivati se u?enicima kako i gdje ho?e u razli?itim obli?jima. Nakon ?etrdeset dana uza?ao je na nebo na Maslinskoj gori pred svojim u?enicima, kao i??ekivani Mesija ili Krist te sjedi s desna Ocu : ?Kad to re?e, bi na njihove o?i uzdignut u zrak, i oblak ga otme o?ima njihovim ( Dj 1,9)”.

Nauk

U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio navije?taju?i kraljevstvo Bo?je. U taj je starozavjetni pojam unio nove sadr?aje i nijanse. Nije vi?e rije? o i??ekivanju ovozemaljskog kraljevstva, ve? duhovnoga . Na ovom se svijetu o?ituje u obra?enju ( metanoja ), a na drugome u vje?nom bla?enstvu na nebu. Starozavjetnom je legalizmu suprotstavio unutarnji stav i ?isto?u srca, a religiji zatvorenoj u etni?ke granice univerzalnost evanđelja i ljubav prema bli?njemu. Objavljuje tko je Bog i koji su Bo?ji planovi sa svakim ?ovjekom: ?Bog je tako ljubio svijet , da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima vje?ni ?ivot (Iv 3,16)”. Sr? je Isusove poruke izra?ena u Govoru na gori i bla?enstvima. U njima je oslikan ?ivotni ideal, kojem treba te?iti.

Carl Bloch: Govor na gori , 19. stolje?e

Dao je zlatno pravilo: ?Sve dakle, ?to ?elite da ljudi vama ?ine, ?inite i vi njima. To je, doista Zakon i Proroci ( Mt 7,12)” i novu zapovijed: ?Ljubite jedni druge, kao ?to sam ja ljubio vas ( Iv 13, 34)”. Isus poziva na obra?enje sve pa i najve?e gre?nike, koje drugi izbjegavaju. Isklju?eni su jedino oni, koji se ne odazovu pozivu. Suprotstavlja se nasilju i osveti, poziva na opro?tenje i milosrđe: ?Budite milosrdni kao ?to je milosrdan Otac va? ( Lk 6,36)” U Isusovo vrijeme, djeca su smatrana neva?nim bi?ima . Isus ih promatra na druga?iji na?in, poziva ih k sebi, na ?uđenje drugih, ?ak odraslima daje djecu za primjer: ?Zaista, ka?em vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno ne?ete u?i u kraljevstvo nebesko ( Mt 18, 3)”. U odnosu prema ?enama , tra?i da se promijeni stav prema ?enama na lo?em glasu i osuđuje kamenovanje, za?ti?uje ?ene od zloupotrebe mu?ke vlasti, kada su mu?karci napu?tali ?ene. Za bra?ne parove ka?e, da nisu vi?e dvoje, nego jedno tijelo i ??to je Bog zdru?io, ?ovjek neka ne rastavlja ( Mk 10, 9)”. Dosljedan je u svojim objavama, da Bog voli sve ljudi. Lije?io je pogane, razgovarao s njima, ?to je bilo revolucionarno i novo za to doba, kada vjernici nisu ?eljeli imati doticaja s poganima. Isus ne isklju?uje bogata?e, ne tra?i ni da se odreknu svojih dobara, ali ih upozorava, da se ne oglu?uju na potrebe siromaha i da ne zaborave ono bitno: ?Ne sabirajte blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac ...nego sabirajte sebi blago na nebu (Mt 6, 19-20)”. Osobno je bio radnik tesar, prihvatio je i posvetio ljudski rad . Cijenio je prijateljstvo, ljubio je svoj narod, ali i sve ostale narode. Mnogo se molio i nau?io ljude tada novu molitvu ? O?e na? ”. Isus poziva svoje u?enike, da uzmu svoj kri? i da ga slijede, jer ih tako ?eli pridru?iti svojoj otkupiteljskoj ?rtvi. Isus je ?rtvom na kri?u, otkupio ljude na jedinstven i kona?an na?in i otvorio im pristup zajedni?tvu s Bogom. Isus je obe?ao, da ?e biti uvijek prisutan: ?I evo, ja sam s vama u sve dane do svr?etka svijeta (Mt 28, 20)”. Prisutan je u molitvi : ?Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18, 20), pod prilikama kruha i vina : ?Ovo je tijelo moje! Ovo je krv moja!" te u ljudima, koji su u potrebi: ??to god ste u?inili jednome od ove moje najmanje bra?e, meni ste u?inili (Mt 25, 40).” Isus nije ni?ta napisao, a njegovu su poruku ( Evanđelje ) poslije zabilje?ili njegovi u?enici, apostoli i evanđelisti, u Novom zavjetu . Ondje je Isus prikazan i kao za?etnik novog poimanja Boga (Trojstvo), utemeljitelj Crkve (Dvanaestorica, Dvanaest apostola).

Povijesni uvid

Povjesni?ari osnovnim povijesnim metodama rekonstruiraju Isusov ?ivot. Neki razlikuju povijesnu osobu Isusa od teolo?kog poimanja Isusa, a neki ga gledaju kao cjelinu. Glavni izvor informacija Isusovog ?ivota i u?enja biblijska su Evanđelja po Luki , Mateju , Marku i Ivanu . Jedna nedavna studija, potvrdila je da bibliolozi i ve?ina povjesni?ara, potvrđuju povijesno postojanje Isusa. [29] Ve?ina ga smatra propovjednikom i vođom religijskoga pokreta, koji je nastao unutar ?idovstva . [30] Prema Bibliji, Isusa je krstio Ivan Krstitelj na rijeci Jordan , nau?avao je u parabolama i aforizmima , kritizirao je lo?e pojave tada?nje tradicije i socijalnog uređenja, raspet je na kri? . Povjesni?ari su podijeljeni oko toga, da li je ozdravljao bolesnike i izgonio zle duhove.

Povjesni?ari se sla?u, da je Evanđelje po Marku napisano prvo oko 70. godine, u vrijeme rimskog razaranja ?idovskog hrama, a da su ostala Evanđelja pisana između 70. i 100. godine. [31]

Mnogi znanstvenici poku?ali su rekonstruirati Isusov ?ivot uzimaju?i u obzir politi?ke , kulturne i religijske prilike u doba Isusovog rođenja, uklju?uju?i razlike između Galileje i Judeje te razli?itih stranki toga vremena poput farizeja , esena , saduceja i zelota , [32] [33] te u okviru rimske okupacije ?idovskog teritorija.

Milosrdni Isus

Isus i Crkva

Novi zavjet također govori o Isusovim ukazanjima njegovim u?enicima nakon uskrsnu?a , kada je povjerio misiju apostolima i cijeloj Crkvi, da svijetom pronesu proglas o njemu i njegovu Evanđelju , o spasenju i oslobođenju od zla i grijeha svih ljudi. Sve?enicima je dao udio u svojoj vlasti, da pou?avaju, odrije?uju od grijeha te izgrađuju i upravljaju Crkvom. Isus je, osobito prema Pavlovim poslanicama, Glava Crkve , a ?itava zajednica vjernika njegovo je Tijelo. Na taj se na?in kr??ani nakon Isusove smrti i uskrsnu?a osje?aju bitno zdru?eni s njime. Ova vjera u Isusovu prisutnost u zajednici Crkve osobito se, kod tradicionalnih crkava, o?ituje u vjeri u sedam svetih sakramenata po kojima Krist djeluje. Osobito je u tom smislu Euharistija sasvim osobiti na?in Kristove prisutnosti među svojim vjernicima.

Isus sudac

Kr??ani vjeruju i da ?e Isus ≫do?i u slavi suditi ?ive i mrtve≪ (usp. Nicejsko-carigradsko vjerovanje Wikizvor?izvorni tekst na WikIzvoru : tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja ). Rije? je o njegovu drugom dolasku ( gr? . parusia ), na kraju vjekova, kada ?e svatko biti suđen prema svojoj vjernosti Isusu. Ne zna se dan, kada ?e se to dogoditi: ?I vi budite pripravni, jer u ?as i kad ne mislite Sin ?ovje?ji dolazi ( Lk 12,40).” Oni koji ?ive dostojno Krista, vjeruju da ?e se na?i u njegovu kraljevstvu, te skupa s njime kraljevati dovijeka. Biblija govori o uskrsnu?u kao jedinoj nadi u novi ?ivot . U knjizi Otkrivenja , slikovito se opisuje Isusov ponovni dolazak. Apostolsko vjerovanje govori sljede?e " i opet ?e do?i u slavi, suditi ?ive i mrtve ", drugim rije?ima, da ?e mrtvi i ?ivi biti suđeni njegovim dolaskom, a ne nakon nekog vremena poslije smrti. Ve? su prvi kr??ani radosno i s puno vjere i nade, o?ekivali ponovni Isusov dolazak.

Stav drugih vjera

Islam

Isa, sin Merjemin' ( ar . Isa ibn Maryam) zauzima jedinstveno uzvi?eno mjesto u islamu . Kuran kazuje, da je Isu rodila djevica, da je on "Duh od Boga (udahnut)" ( Ruhun mina'Llah ) i "Rije? Bo?ja" ( Kalimatu-Lllah ). On se obi?no naziva "Isa, sin Merjemin ", a u njegove titule pripadaju: Mesih, vjerovjesnik, Bo?ji poslanik, i "jedan od Allahu bliskih". Prema Kuranu izvodio je razli?ita ?uda: o?ivljavao je mrtve, donio objavljenu knjigu Ind?il ( Evanđelje ). U islamu, Isa je imao misiju kao Poslanik ( Resul ) najvi?eg stupnja, koji donosi obnovu Bo?je vjere. Također po islamu, Isa nije umro na kri?u . Vratit ?e se prije sudnjeg dana i uni?tit ?e Ded?ala , koji ?e se pojaviti pred kraj vremena, predstavljaju?i izopa?enu verziju duhovnosti, zavode?i ljudski rod u kona?nu i kobnu iluziju. Postoje određene predaje koje ka?u, da Isa i Merjem nisu zaplakali, kada su rođeni. Sva ostala djeca to u?ine, jer po simboli?nom tuma?enju, dodirne ih ?ejtan prilikom dolaska na ovaj svijet. Po rije?ima poslanika Muhameda , Isa i Merjem jedina su bi?a u povijesti, koja su rođena u takvom stanju bezgrije?nosti. Premda je pozicija Ise u islamu na mnogo na?ina posebna, u potpunosti se odbacuje bilo kakva ideja o njegovoj Bo?anstvenosti ili prihva?anje da je Bo?ji Sin.

Judaizam

Judaizam odbacuje ideje, da je Isus Bog , dio Presvetog Trojstva ili Mesija. Smatraju, da je posljednji prorok bio Malahija i da nakon njega nije bilo proroka, uklju?uju?i i Isusa. Reformirani ?idovi (moderni pokret) smatraju, da onaj tko izjavi, da je Isus Spasitelj, prestaje biti ?idov .

Budizam

Isus se ne spominje u budisti?kim tekstovima. Mogu?e je na?i dodirne to?ke između Isusa i Bude . Oboje uvode novosti u vjeri i koriste poneke sli?ne metafore u prispodobama. Neki vjeruje, da postoji veza između budizma i gnosti?kih tekstova.

Hinduizam

Mi?ljenja hinduista o Isusu se razlikuju. Neki ga smatraju primjerom snage i savr?enstva ili reinkarnacijom Ilije . Mahatma Gandhi , indijski vođa, Isusa smatra jednim od svojih u?itelja i inspiracijom za nenasilan otpor. Izjavio je: "Volim va?eg Krista, ne volim va?e kr??ane. Va?i kr??ani su tako razli?iti va?em Kristu".

Isusovi nazivi

El Greco : Isus nosi kri? , 1580.
  • Isus ? heb . Je(ho)?ua ? Osobno ime povijesnog Isusa iz Nazareta . Zna?enje je ≫Bog spa?ava≪, ≫Bog je pomo?nik≪. Ozna?ava njegovo poslanje i identitet.
  • Krist ? gr? . Χριστ?? Hristos , Mesija na hebrejskom , zna?enje je ≫Pomazanik≪. Pomazan je od Duha Svetoga za otkupiteljsko poslanje. O?ekivani je Mesija, koga je Otac poslao na svijet . Od imena Krist, nastao je pojam kr??ani.
  • Sin Bo?ji ? Na mnogim mjestima u Bibliji , tako se zove. U trenutku kr?tenja na rijeci Jordan i prilikom preobra?enja na gori Tabor, Bog Otac ozna?ava Isusa kao ≫ljubljenog Sina≪. To je izraz jedinstvenoga odnosa Isusa s Ocem. Zna?i podlo?nost O?evoj volji, ali i uzvi?enost. Odaje otajstvo, da Isus dolazi ljudima iz ≫krila O?eva≪ i njegov je Jedinorođenac ( Iv 1,18).
  • Gospodin ? gr? . Kyrios , heb . Adonaj . U Bibliji se ovim imenom ozna?ava Gospodar. Isus tim imenom objavljuje svoje bo?ansko gospodstvo i vlast nad prirodom , demonima, grijehom i smrti. Apostoli i prvi kr??ani , tim imenom su Isusu izra?avali bo?ansko dostojanstvo, klanjanje i po?tovanje. Danas kr??ani ?esto govore Gospodin Isus Krist .
  • Sin ?ovje?ji ? Isus tako sebe naziva na vi?e mjesta u Evanđeljima . ?Tako, Sin ?ovje?ji je gospodar subote! (Mk, 2, 28)”. ?Govora?e im: Sin ?ovje?ji predaje se u ruke ljudima. Ubit ?e ga, ali ?e on, ubijen, nakon tri dana ustati ( Mk 9, 31)”. ?Tada ?e ugledati Sina ?ovje?jega gdje dolazi na oblacima i s velikom mo?i i slavom (Mk 13,26)”. Tim imenom izra?ava svoju vlast, muku i navje?tava ponovni dolazak.
  • Sin Davidov ? U Novom zavjetu , pi?e: ?Kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je ?uo, da je to Isus Nazare?anin, stane vikati: Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se (Mk, 10, 46-47)”. Isusovo zakonsko porijeklo prema Evanđeljima po Mateju i Luki , vu?e porijeklo iz loze kralja Davida .
  • Emanuel ? heb . S nama Bog ? U Bibliji se to ime spominje u knjizi proroka Izaije : ?Zato, sam ?e vam Gospodin dati znak: Evo, za?et ?e djevica i roditi sina i nadjenut ?e mu ime Emanuel!” i u Evanđelju po Mateju .
  • Jaganjac Bo?ji ? Janje je simbol Isusova otkupljenja ljudi od grijeha , kada se ?rtvovao svojom mukom i smr?u na kri?u . ?rtvovao se kao nevin jaganjac, milosrdan prema onima koji su ga nepravedno mu?ili. Ivan Krstitelj pri susretu s Isusom govori: "Evo Jaganjca Bo?jeg koji odnosi grijehe svijeta" ( Iv 1,29). U knjizi Otkrivenja , Isus kao Jaganjac otvara pe?ate, kojima je zape?a?ena knjiga sudbine svijeta (Otk 5).
  • Krist Kralj ? Isusov naziv, koji se temelji na nekoliko odlomaka Svetog pisma . Ime je prisutno u ve?ini kr??anskih zajednica. Svetkovina Krista Kralja slavi se posljednje nedjelje u liturgijskoj godini . Papa Pio XI. ustanovio je blagdan Krista Kralja 1925. godine, ?ele?i potaknuti kr??ane na odanost Isusu, kao duhovnom vladaru u nebu .

Isus u umjetnosti

Leonardo da Vinci : Posljednja ve?era , 1495. ? 1498.

Vrlo rano Isus je postao predmetom umjetni?kog stvarala?tva. Njime su inspirirane brojne freske , mozaici , slike i kipovi . Duga je tradicija prikazivanja Isusova lika od rimskih katakombi i pravoslavnih ikona do modernih djela. Teme obuhva?aju rođenje , ?ivot, muku, uskrsnu?e i uza?a??e. U knji?evnost je u?ao ve? po novozavjetnim knjigama u 1. stolje?u . U glazbi je temom mnogih gregorijanskih himana i antifona , a od renesanse i baroka i polifonih melodija. Osobito su poznati Bachovi oratoriji. U novije vrijeme postoje i mjuzikli . Mnogi filmovi su inspirirani Isusom kao ?to su: Pasija , Najve?a pri?a ikad ispri?ana , Isus iz Nazareta , Posljednja ve?era , Kralj kraljeva , Ben-Hur .

Relikvije

Rimokatoli?ki patrijarh Jeruzalema, slu?i misu pred kapelom Isusovog groba

Postoje mnoge relikvije vezane uz Isusa, za koje se vjeruje, da su autenti?ne i u skladu s biblijskim tekstovima.

Torinsko platno jedna je od najpoznatijih relikvija. To je komad platna, na kojem se nalaze obrisi mu?koga tijela. Vjeruje se, da je u njega bilo zamotano Isusovo tijelo, nakon skidanja s kri?a . ?uva se u katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu , u Italiji . Znanstvenici su istra?ivali torinsko platno razli?itim metodama, jedni potvrđuju, a drugi negiraju autenti?nost.

Postoje mnoge legende o svetom kale?u ili svetom gralu , iz kojeg je Isus pio vino za vrijeme Posljednje ve?ere .

Ostaci kri?a, na kojem je Isus bio raspet ?uvaju se u stotinama crkvi u Europi , ali svi oni zajedno ?ine tek mali dio kri?a. Najve?i dijelovi ?uvaju se na brdu Athosu u Gr?koj , u Rimu , Bruxellesu , Veneciji , Gentu i Parizu .

Bazilika Svetoga groba je kr??anska crkva u Jeruzalemu u kojoj se ?tuje Kalvarija i Isusov grob. Kr??ani je ?tuju kao neprikosnovenu svetinju. Nalazi se na mjestu gdje se nalazila Golgota, brdo Kristove Kalvarije.

Postoji jo? mnogo relikvija poput Veronikinog rubca ili Torinskog platna .

U Ludbregu u crkvi Presvetog Trojstva ?uva se relikvija Predragocjene Krvi Kristove . Potje?e iz 1411. godine. Tada se dogodio, ?udesan događaj pojave Presvete Krvi Kristove, o kojemu je papa Leon X. , 1513. godine izdao bulu.

Povezani ?lanci

Francisco de Zurbaran : Krist na kri?u

Bilje?ke

  1. Ve?ina znanstvenika procjenjuje 30. ili 33. kao godinu Isusovog raspe?a. [1]
  2. Kr??ani vjeruju da je Marija za?ela svoga sina ?udesno i jedinstveno, po Duhu Svetome , i da je odgajala Isusa s Josipom . Muslimani vjeruju da je Marija za?ela prema Bo?joj zapovijedi. Josip je iz tih perspektiva ispunjavao o?insku du?nost.

Izvori

  1. Humphreys i Waddington 1992 , str. 340.
  2. Apostolsko i Carigradsko-nicejsko vjerovanje . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2007 . Pristupljeno 7. velja?e 2008. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  3. Evanđelje po Ivanu 1:14
  4. Brown 1994 , str. 964. Pogre?ka u predlo?ku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBrown1994 ( pomo? )
  5. Carson , str. 50?56 Pogre?ka u predlo?ku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFCarson ( pomo? )
  6. Crossan 2010 , str. xi?xiii. Pogre?ka u predlo?ku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFCrossan2010 ( pomo? )
  7. Grant 1995 , str. 34?35, 78, 166, 200. Pogre?ka u predlo?ku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFGrant1995 ( pomo? )
  8. Fredriksen, Paula. 1999. Jesus of Nazareth, King of the Jews . Alfred B. Knopf. str. 6?7, 105?110, 232?234, 266
  9. Meier 1991 , str. 68, 146, 199, 278, 386. Pogre?ka u predlo?ku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMeier1991 ( pomo? )
  10. Meier 1994 , str. 726. Pogre?ka u predlo?ku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMeier1994 ( pomo? )
  11. Kren, Tatjana: Svjetski kalendar i kr??anska era Hrvatsko knji?evno dru?tvo svetog Jeronima : Zagreb, 2000. ISBN 953-6111-76-4
  12. Jembrih, Alojz : Na izvorima hrvatske kajkavske knji?evne rije?i , Zrinski, 1997. , ISBN 953-155-040-9 164. str.
  13. Lipljin, T.: Rje?nik vara?dinskog kajkavskog govora , Vara?din , 2002. , ISBN 953-97673-1-8 265. str.
  14. Gradi??anskohrvatsko-hrvatsko-nim?ki rje?nik , Zagreb - Eisenstadt , 1991. , ISBN 86-81149-15-6 223. str.
  15. Novak, V.: Slovar stare knji?ne prekmur??ine , ZRC: Ljubljana , 2006. ISBN 961-6568-60-4 159. str.
  16. Istarski rje?nik
  17. Kgniga pastjerska redovnickomu skuppu i puku biskupie Dubrovacke , pristupljeno 7. listopada 2013.
  18. Vukovi?, Sini?a: P?t kr??? Kr?na ol ?onj?t?h (Sonetni vijenac pisan ?akavicom iz Selaca na Bra?u, au ?ast presvetoj Muci Kristovoj) ?akavska ri? , sv. 29, br. 1 (2001.), str. 97-128.
  19. Rje?nik spli’ska ri? , pristupljeno 7. listopada 2013.
  20. Mali?, Dragica: Osobna imena na putu od Verba seniorum do ?i?a svetih otaca Folia onomastica Croatica , sv. 12-13 (2003. - 2004.), str. 342.
  21. Tomasovi?, Mirko : Maruli?eva trojezi?nost Colloquia Maruliana , sv. 5. (1996.)
  22. Jozanovi?, Maja: Religiozna lirika Marka Maruli?a Filozofski fakultet u Osijeku : Osijek, 2015.
  23. Morovi?, Hrvoje: Maruli?ev prijevod glasovitog srednjovjekovnog djela ≫De imitatione Christi≪ ?akavska ri? , sv. 2, br. 1 (1972.), str. 155-198.
  24. Tomasovi?, Mirko : Marko Maruli?: Od za?etja Isusova, Od uskarsa Isusova Republika , br. 11-12 (2001.), str. 254-261.
  25. Ere?, Marija: Divkovi?eve beside u svjetlu srednjovjekovne knji?evne tradicije, Radovi. Razdio filolo?kih znanosti (1976.-2002.) , sv. 34, br. 24-25 (1996.)
  26. Knezovi?, Pavao: Percepcija antike kod Matije Divkovi?a , u: Znanstveni skup. Matija Divkovi? i kultura pisane rije?i , Franjeva?ka teologija Sarajevo, 2014., str. 203-232.
  27. Derossi, Julije: DVA RAPSKA GOSPINA PLA?A (prijepis na dana?nju hrvatsku latini?nu grafiju) Senjski zbornik , sv. 23, br. 1 (1996.), str. 85-140.
  28. o Isusovoj obitelji . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 19. o?ujka 2009 . Pristupljeno 22. prosinca 2008. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  29. "Robert E. Van Voorst, Jesus Outside the New Testament: An Introduction to the Ancient Evidence (Grand Rapids, MI: Eerdmans, 2000), p. 16.
  30. Harrison, John B. and Richard E. Sullivan. A short history of Western civilization. New York: Knopf. 1975.
  31. Meier (1991), pp.43?4
  32. S. G. F. Brandon, Jesus and the Zealots: a study of the political factor in primitive Christianity, Manchester University Press (1967) ISBN 0-684-31010-4
  33. John P. Meier, Companions and Competitors (A Marginal Jew: Rethinking the Historical Jesus, Volume 3) Anchor Bible, 2001. ISBN 0-385-46993-4 .

Bibliografija

Vanjske poveznice

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Isus
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Isus