Ovo je glavno zna?enje pojma
Isus
. Za druga zna?enja pogledajte
Isus (razdvojba)
.
Isus Krist
(
gr?.
?ησο?? Χριστ??
,
lat.
Iesus Christus
,
heb.
i
aram.
????,
latini?no
Je?ua
;
Betlehem
, oko
4. pr. Kr.
?
Jeruzalem
,
30.
ili
33.
), također
Isus iz Nazareta
,
Isus Nazare?anin
(pridjevak
Nazare?anin
ili
Nazarenac
) ili jednostavno
Isus
ili
Krist
(gr?.
khristos:
? pomazan, Pomazanik), utemeljitelj
kr??anstva
i va?na li?nost u nekoliko drugih
religija
. Prema kr??anskom vjerovanju
utjelovljeni
je Sin
Bo?ji
,
[2]
utjelovljena Bo?ja Rije?,
[3]
Mesija
, Spasitelj i Otkupitelj svijeta, druga osoba
Presvetoga Trojstva
i ?lan
Svete obitelji
. Zbog utjecaja na razvoj ljudskoga dru?tva, osobito
Zapadne kulture
, smatra se najva?nijom osobom u ljudskoj povijesti.
Ime Isus osobno je ime
povijesnoga Isusa
iz
Nazareta
, a vjeroispovjedni naslov
Krist
(
gr?.
Χριστ??,
Hristos
; ?Pomazanik”, ?to prevodi aramejski
Me?ija
, to jest
Mesija
) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenoga imena. Odnos ljudske i Bo?anske naravi u Isusu Kristu prou?ava
kristologija
, a spasenjsku stranu njegova djela
soteriologija
.
Isus je svoje u?enje iznosio u vidu
kratkih alegori?nih pri?a
kojima je primjerima iz svakodnevnog ?ivota prenosio duhovne pouke. Ve?ina prou?avalaca se sla?e da je Isus bio
?idov
iz
Galileje
, da su ga smatrali u?iteljem i iscjeliteljem, da ga je
krstio
Sveti Ivan Krstitelj
i da je
razapet
u
Jeruzalemu
po naređenju rimskog guvernera
Pontija Pilata
pod optu?bom za zavjeru protiv
Rimskoga Carstva
.
[5]
[8]
Glavni izvori informacija vezanih za
Isusov ?ivot
i u?enje su
?etiri kanonska evanđelja
Novoga zavjeta
po
Mateju
,
Marku
,
Luki
i
Ivanu
. Ve?ina suvremenih prou?avalaca
Biblije
vjeruje da su drevni spisi o Isusovom ?ivotu povijesno to?ni.
Kr??ani
vjeruju da je Isus
Mesija
?iji je dolazak najavljen u
Starom zavjetu
, ?to je osnovna to?ka njihovog razila?enja s
judaizmom
. Kr??ani prete?no vjeruju da je Isus
utjelovljenje
Bo?je,
Sin Bo?ji
koji je poslan da donese
spas
i izmirenje s
Bogom
, koji je
uskrsnuo
nakon svog raspe?a.
Monofizitski
kr??ani propovijedaju razne druge interpretacije vezane za njegovu li?nost (vidi
kristologija
). Ostala kr??anska vjerovanja uklju?uju Isusovo
bezgre?no za?e?e
,
?uda
, ispunjenje biblijskih proro?anstava,
uza?a??e
u
raj
i
Isusov drugi dolazak
.
Isusovo rođenje
temeljna je razdjelnica kalendara kr??anske ere, ujedno i svjetskoga ?građanskoga” kalendara po kojemu se godine ra?unaju
prije
(pr. Kr.; eng. BC, ?before CHrist”) i
poslije Krista
(pos. Kr.). U
matematici
se godine pr. Kr. iskazuju negativnim (?), a pos. Kr. pozitivnim (+) predznakom.
[11]
Ime Isusa u hrvatskih narje?jima
Na
kajkavskomu narje?ju
, nekojemu
?tokavskomu dijalektu
i
?akavskomu dijalektu
i na
gradi??anskohrvatskomu jeziku
ime Isusa je
Jezu?, Jezu? Kristu?.
[12]
[13]
[14]
Isto onako se re?e
Jezu? Kristu?
na
prekomurskoslovenskom jeziku
[15]
i staromu ?tajerskomu slovenskomu narje?ju. Stariji je oblik
Je?u? Kri?tu?.
Na ostatku
?akavskih dijalekata
đezus
,
Isukrist
,
Je?o?
,
[16]
Is?s
,
Isukarst
. U srednjovjekovnomu
Dubrovniku
,
[17]
na
Bra?u
[18]
i drugdje po Dalmaciji
Isukarst
i Isukrst. U
Splitu
također
Isukrst
.
[19]
Posvojni pridjevi oblika Isukrst su
Isukr??
i
Isukrstov
.
[20]
Oblik Isukarst koristili su u svojim djelima i prijevodima
Marko Maruli?
,
[21]
[22]
[23]
[24]
Matija Divkovi?
[25]
[26]
i ini, a javljaju se i u hrvatskoj usmenoj knji?evnosti (pr. u Gospinu pla?u).
[27]
Izvori
Glavna vrela o povijesnomu Isusu su
novozavjetni
spisi (
evanđelja
i
poslanice
), a od nekr??anskih anti?kih izvora
Tacit
,
Plinije Mlađi
,
Svetonije
,
Josip Flavije
i
Talmud
.
Rimski
povjesni?ar Tacit u svojim Analima, napisanim od
116.
do
117.
spominje Isusa i navodi, da je po nalogu Poncija Pilata raspet na
kri?
.
?idovski
povjesni?ar
Josip Flavije
dva puta spominje Isusa u svom djelu
Antiquitates Judaicae
. O Isusu govori i
Kuran
.
?ivot
- Vidi i:
Rodoslovlje Isusa Krista
Za?e?e i rođenje
Prema
Evanđelju po Luki
,
anđeo
Gabrijel
navijestio je Mariji, da je ona izabrana biti majkom Isusa, Sina Bo?jega. Tijekom stolje?a, ljudi su i??ekivali obe?anoga Spasitelja. Marija je pristala: ?Evo slu?benice Gospodnje, neka mi bude po rije?i tvojoj (Lk 1,38)” i za?ela Isusa po
Duhu Svetome
, bez ljudskoga udjela. Isus se utjelovio, da ljude pomiri s Bogom. U jednoj osobi, spojio je ljudsko i bo?ansko. Marijin zaru?nik
Josip
, prema obi?ajima toga vremena, mogao je napustiti Mariju, no nakon ?to je u snu, objavom Anđela, saznao Bo?ji plan, odlu?io je uzeti Mariju za svoju ?enu. Za vrijeme
trudno?e
, Marija je posjetila svoju rođakinju Elizabetu, koja ?e ubrzo roditi
Ivana Krstitelja
.
Prema
Novom zavjetu
, Isus se rodio u
judejskom
gradu
Betlehemu
u
Palestini
, za vladavine rimskog cara
Augusta
i judejskog kralja
Heroda
. Prema
Luki
Josip i Marija morali su putovati iz svoga grada
Nazareta
u Betlehem, radi popisa stanovni?tva.
Djevica Marija
rodila ga je u staji, jer u svrati?tima nije bilo mjesta. Tamo su ga pohodili pastiri koju su u onom kraju ?uvali ovce. Prema
Mateju
Josip i Marija su ?ivjeli u Betlehemu kada se rodio Isus, kojeg su zatim pohodila
tri kralja
s istoka i darovali mu tri dara:
tamjan
(kao Bogu),
zlato
(kao kralju) i plemenitu mast,
smirnu
(kao ?ovjeku). Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time ?to im je javio rođenje Spasitelja.
Od godine njegova rođenja ra?una se
kr??anska
era (po novijim prora?unima Isus je rođen nekoliko godina prije).
Kr??ansko
brojenje godina, uspostavio je monah Dionizije Mali u
6. stolje?u
. Nadnevak rođenja nije poznat, ali se tradicionalno uzima
25. prosinca
(
Bo?i?
).
Herod
odlu?io je pogubiti svu djecu u
Betlehemu
i okolici od dvije godine na ni?e, jer se bojao, da mu Isus ne ugrozi prijestolje, stoga su Josip,
Djevica Marija
i Isus morali
pobje?i u Egipat
. Bili su u Egiptu nekoliko godina, dok nije umro Herod. Tada se
anđeo
javio Josipu u snu i rekao: "Ustani, re?e, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili (Mt 2, 20)". Vratili su se u
Izrael
, ali ne u
Judeju
, jer je tamo vladao Herdovov nasljednik Arhelaj, nego u
Nazaret
u
Galileju
gdje su bili sigurni (Mt 2, 22). Kada su se vratili iz Egipta ispunilo se starozavjetno proro?anstvo: "Iz Egipta dozvah Sina svog (
Ho?
1,11)."
Rani ?ivot
Odrastao je u
?idovskoj
obitelji u
Nazaretu
, pa se u
evanđeljima
naziva Isusom iz Nazareta ili Isusom Nazare?aninom. O njegovom zanimanju postoji vi?e teorija koje se uglavnom ve?u za zanimanje njegovog poo?ima
Josipa
, oko kojega također postoje nedoumice, naime gr?ka rije?
techton
, koja je prevedena kao tesar, zna?i graditelj, ali ne precizira s kojim materijalom. Shodno tome, Josip je mogao biti i graditelj u kamenu, ?to je teorija koju zastupa dio teoreti?ara.
[28]
Majka mu je bila
Marija
.
O njegovu ?ivotu do njegove tridesete godine ne zna se mnogo. Proveo je te godine u poslu?nosti, radu i
molitvi
. Kada je imao ?etrdeset dana, prikazan je Bogu, u hramu u Jeruzalemu. Isusa je u naru?je uzeo starac ?imun, kojemu je Bog obe?ao, da ne?e umrijeti, dok ne vidi Spasitelja. Uz njega, bila je i starica Ana. Obrezan je kao znak pripadnosti
?idovskome
narodu.
S Josipom i Marijom bje?ao je u
Egipat
, zbog
Herodova
pokolja svih dje?aka u dobi do dvije godine u
Betlehemu
i okolici. Ve? to je navijestilo, da ?e Kristov ?ivot biti u znaku progonstva. U Egiptu su ?ivjeli do Herodove smrti, kada su se vratili u
Nazaret
. Povratak iz Egipta, podsje?a na povratak izraelskog naroda iz ropstva u Egiptu.
Kada je Isus navr?io dvanaest godina, po propisu zakona o blagdanu Pashe s Marijom i Josipom i?ao je u hram u
Jeruzalem
. Ostao je u hramu i nakon ?to su se Marija i Josip vratili ku?i. Na?li su ga nakon tri dana potrage, kako u hramu raspravlja s u?iteljima i pismoznancima.
Isusovo javno djelovanje
Nakon kr?tenja u rijeci
Jordanu
i ku?nje u pustinji, po?inje njegovo javno djelovanje u
Galileji
,
Judeji
i
Jeruzalemu
. Povremeno je zalazio i u poganske krajeve (Tir, Sidon, Dekapol, Cezareja Filipova). Tada mu je bilo 30. godina i to je vrijeme 15. godine vladanja rimskog cara
Tiberija
.
Ivan Krstitelj
krstio
je Isusa. On je navijestio njegov dolazak, propovijedaju?i u judejskoj
pustinji
. Prema
Evanđelju po Marku
, prilikom
Isusova kr?tenja
, otvorilo nebo i si?ao je
Duh Sveti
u obliku goluba te se ?uo glas nebeskog
Oca
: ?Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina (
Mk
1, 11)”.
?etrdeset dana proveo je u
pustinji
, gdje nije ni?ta jeo.
Sotona
ga je tri puta isku?avao, ali Isus ga je svaki put odbio. Sotona ga je napastovao, da isku?a njegovu poslu?nost poslanju, koje mu je povjereno.
Isus je imao skupinu u?enika, koji su s njim putovali, od kojih je izabrao dvanaest
apostola
. Poslije toga, izabrao je drugih sedamdeset dvoje u?enika i poslao ih po dvoje, pred sobom u svaki
grad
, kamo je planirao do?i. Navije?tao je svoj nauk, svima koji su ga dolazili slu?ati. ?esto je govorio u
prispodobama
, jednostavno i jasno, tako da su i obi?ni ljudi mogli razumjeti. Među najpoznatijima je prispodoba o razmetnom sinu. ?inio je mnoga
?uda
, kako bi potvrdio, da je Mesija. Prvo ?udo je bilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je
vodu
pretvorio u
vino
. Zauzimao se za obespravljene ljude, koje su pripadnici vi?ih slojeva,
farizeji
i
saduceji
, izbjegavali i prezirali. Lije?io je
bolesne
,
slijepe
i
gluhe
, gubavce, padavi?are, uzete, pomagao siromasima, gre?nike je obratio, hodao je po
vodi
, istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi, a jednom je i o?ivio Lazara, koji je umro. Ozdravljao je samo neke ljude, jer nije do?ao iskorijeniti sva zla, nego osloboditi ?ovjekovu du?u od ropstva grijeha.
Isus je pozvao sa sobom na goru
Petra
,
Ivana
i
Jakova
. Molio se i izgled mu se izmijenio, pokazao se u slavi, s njim su bili
Mojsije
i
Ilija
. Preobrazio se pred u?enicima, kako bi oni kasnije bolje razumjeli njegovu muku i uskrsnu?e. Isus vi?e puta u?enicima navje??uje svoju
smrt
, obja?njava im da ?e mnogo trpjeti, biti ubijen i nakon tri dana ?e uskrsnuti.
Uhi?enje, muka i smrt
Posljednje je dane prije muke i smrti proveo u
Jeruzalemu
. Trijumfalno je u?ao u grad u dane prije
Pashe
. Narod je do?ekao Isusa, ma?u?i
palminim
i
maslinovim
gran?icama i rasprostiru?i svoje haljine, putem kojim je Isus i?ao ja?u?i na
magarcu
. Na Posljednjoj ve?eri ustanovio je
Euharistiju
i sve?eni?ki red. Blagovao je s apostolima vazmeno
janje
, a kasnije im je oprao
noge
. Prorekovao je, da ?e ga jedan od
apostola
izdati. Uzeo je u ruke
kruh
, blagoslovio ga i rekao: ?Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo (
Mt
26, 26)”. Zatim je uzeo kale? s
vinom
, blagoslovio ga i rekao: ?Ovo je
krv
moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpu?tenje
grijeha
(Mt 26, 28)”.
Isus na Maslinskoj gori
molio
je, da ga mimoiđe muka, ali neka bude
volja Bo?ja
. Osjetio je smrtnu muku i oblio ga je
krvav
znoj. Do?ao je
Juda I?kariotski
s ?etom vojnika po nalogu ?idovskih vjerskih poglavara te izdao Isusa
poljupcem
. ?idovski sve?eni?ki poglavari i veliki sve?enik Kajfa ispitivali su Isusa i kada je potvrdio, da je Krist, Sin Bo?ji, odveli su ga u tamnicu. Optu?ili su Isusa, da kr?i ?idovski zakon, oskvrnjuje
hram
, a posebice da djeluje protiv
vjere
u jednoga
Boga
progla?avaju?i sebe Sinom Bo?jim. Isus nije bio kriv ni za jednu od tih optu?bi, jer nije kr?io ?idovski zakon, ve? ga je ispunio i dao mu kona?no tuma?enje. Hram je ?astio i u njemu nau?avao, a nije djelovao ni protiv vjere u jednoga Boga. Isusova muka i smrt, ne pripisuje se
?idovima
, ve? svakom gre?nom
?ovjeku
.
Sljede?i dan, u petak predan je rimskom upravitelju
Ponciju Pilatu
. Ispitao ga je i nije na?ao nikakve krivice, ali je pod pritiskom naroda i sve?enstva osudio Isusa na smrt razapinjanjem na
kri?
. Vojnici su ga bi?evali, stavili mu trnovu krunu oko glave i rugali mu se. Do gore Kalvarije, nosio je te?ki
kri?
, pod kojim je vi?e puta padao na zemlju. ?imun Cirenac pomogao mu je nositi kri?, a pobo?ne
jeruzalemske
?ene su ga ?alile i oplakivale. Veronika mu je pru?ila rubac, da obri?e
krvavo
lice. Na gori Kalvariji, vojnici su mu dali
ocat
pomije?an sa
?u?i
, koji je okusio. Svukli su mu
odje?u
, razapeli ga na kri? i pribili mu ?avlima ruke i noge. Nad glavu su mu stavili natpis ?Isus Nazare?anin, kralj ?idovski”. Razapeli su dva zlo?inca, jednog Isusu s desne strane, a drugog s lijeve. Vojnici su razdijelili među sobom Isusovu odje?u. Pod kri?em je bilo mno?tvo ljudi, među kojima i
Marija
,
apostol
Ivan
i
Marija Magdalena
. Isus je rekao Mariji: ??eno, evo ti sina! (
Iv
19, 26)”, a apostolu Ivanu: ?Evo ti majke! (Iv 19, 26)”. Oko
podneva
je nastala tama i trajala je do tri sata popodne. Isus je povikao: ?
O?e
, u ruke Tvoje predajem duh svoj! (
Lk
23, 46). ” Priklonio je glavu i preminuo. Nastao je
potres
. Prije nego ?to su mu skinuli tijelo s kri?a, vojnik mu je probo kopljem
srce
, iz kojeg je potekla
krv
i
voda
. Nakon
smrti
, Isus je sa?ao nad
pakao
, oslobodio pravednike i otvorio im vrata
neba
. Predve?er su Josip iz Arimateje i jo? jedan ?ovjek, dobili dozvolu
Poncija Pilata
, da smiju ukopati Isusa. Skinuli su tijelo, pomazali mirisnim
uljima
i polo?ili u grob, koji je bio vlasni?tvo Josipa iz Arimateje. Sutradan su vjerski poglavari zape?atili grob i postavili stra?u.
Uskrsnu?e i uza?a??e
Prema kr??anskom vjerovanju
uskrsnuo
je tre?i dan i slavno iza?ao iz groba. Pobo?ne ?ene na?le su prazan grob i javile
apostolima
Petru
i
Ivanu
, koji su odmah do?li i vidjeli plahte i ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi. Nekoliko dana nakon toga, dvojica u?enika i?la su u
Emaus
kraj
Jeruzalema
. Razgovarali su, a putem im se pridru?io Isus. Nisu ga odmah prepoznali. Objasnio im je svoje uskrsnu?e. Prepoznali su ga tek za vrijeme ve?ere u Emausu.
Uskoro nakon toga, Isus se susreo s apostolima u ku?i u
Jeruzalemu
. Pokazao im je ruke i noge i blagovao s njima pe?ene
ribe
i
med
. Dahnuo je u apostole i rekao: ?Primite
Duha Svetoga
! Kojima oprostite
grijehe
, oprostit ?e im se, a kojima zadr?ite, zadr?at ?e se. (
Iv
20, 22-23)”. Ustanovio je
Crkvu
, postavio je
apostola
Petra
za prvog poglavara Crkve (
papu
), a apostolima je poru?io da navije?taju evanđelje svim narodima i da ih
krste
u ime
Oca
, Sina i
Duha Svetoga
. Isusovo tijelo nakon uskrsnu?a je ono koje je bilo raspeto, ali je i proslavljeno pa je slobodan ukazivati se u?enicima kako i gdje ho?e u razli?itim obli?jima.
Nakon ?etrdeset dana
uza?ao
je na nebo na Maslinskoj gori pred svojim u?enicima, kao i??ekivani Mesija ili Krist te sjedi s desna
Ocu
: ?Kad to re?e, bi na njihove o?i uzdignut u zrak, i oblak ga otme o?ima njihovim (
Dj
1,9)”.
Nauk
U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio navije?taju?i kraljevstvo Bo?je. U taj je
starozavjetni
pojam unio nove sadr?aje i nijanse. Nije vi?e rije? o i??ekivanju ovozemaljskog kraljevstva, ve?
duhovnoga
. Na ovom se svijetu o?ituje u obra?enju (
metanoja
), a na drugome u vje?nom bla?enstvu na nebu.
Starozavjetnom
je legalizmu suprotstavio unutarnji stav i ?isto?u srca, a
religiji
zatvorenoj u etni?ke granice univerzalnost evanđelja i
ljubav
prema bli?njemu.
Objavljuje tko je
Bog
i koji su Bo?ji planovi sa svakim ?ovjekom: ?Bog je tako ljubio
svijet
, da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima vje?ni ?ivot (Iv 3,16)”. Sr? je Isusove poruke izra?ena u Govoru na gori i bla?enstvima. U njima je oslikan
?ivotni
ideal, kojem treba te?iti.
Dao je zlatno pravilo: ?Sve dakle, ?to ?elite da ljudi vama ?ine, ?inite i vi njima. To je, doista Zakon i Proroci (
Mt
7,12)” i novu zapovijed: ?Ljubite jedni druge, kao ?to sam ja ljubio vas (
Iv
13, 34)”.
Isus poziva na obra?enje sve pa i najve?e gre?nike, koje drugi izbjegavaju. Isklju?eni su jedino oni, koji se ne odazovu pozivu. Suprotstavlja se nasilju i osveti, poziva na opro?tenje i milosrđe: ?Budite milosrdni kao ?to je milosrdan Otac va? (
Lk
6,36)” U Isusovo vrijeme,
djeca
su smatrana neva?nim
bi?ima
. Isus ih promatra na druga?iji na?in, poziva ih k sebi, na ?uđenje drugih, ?ak odraslima daje djecu za primjer: ?Zaista, ka?em vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno ne?ete u?i u kraljevstvo nebesko (
Mt
18, 3)”. U odnosu prema
?enama
, tra?i da se promijeni stav prema ?enama na lo?em glasu i osuđuje kamenovanje, za?ti?uje ?ene od zloupotrebe
mu?ke
vlasti, kada su mu?karci napu?tali ?ene. Za
bra?ne
parove ka?e, da nisu vi?e dvoje, nego jedno
tijelo
i ??to je Bog zdru?io, ?ovjek neka ne rastavlja (
Mk
10, 9)”. Dosljedan je u svojim objavama, da
Bog
voli sve ljudi. Lije?io je pogane, razgovarao s njima, ?to je bilo revolucionarno i novo za to doba, kada vjernici nisu ?eljeli imati doticaja s poganima. Isus ne isklju?uje bogata?e, ne tra?i ni da se odreknu svojih dobara, ali ih upozorava, da se ne oglu?uju na potrebe siromaha i da ne zaborave ono bitno: ?Ne sabirajte blago na zemlji, gdje ga izgriza
moljac
...nego sabirajte sebi blago na nebu (Mt 6, 19-20)”. Osobno je bio radnik tesar, prihvatio je i posvetio ljudski
rad
. Cijenio je prijateljstvo, ljubio je svoj narod, ali i sve ostale narode. Mnogo se molio i nau?io ljude tada novu
molitvu
?
O?e na?
”.
Isus poziva svoje u?enike, da uzmu svoj
kri?
i da ga slijede, jer ih tako ?eli pridru?iti svojoj otkupiteljskoj ?rtvi. Isus je ?rtvom na kri?u, otkupio ljude na jedinstven i kona?an na?in i otvorio im pristup zajedni?tvu s Bogom.
Isus je obe?ao, da ?e biti uvijek prisutan: ?I evo, ja sam s vama u sve dane do svr?etka svijeta (Mt 28, 20)”. Prisutan je u
molitvi
: ?Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18, 20), pod prilikama
kruha
i
vina
: ?Ovo je tijelo moje! Ovo je krv moja!" te u ljudima, koji su u potrebi: ??to god ste u?inili jednome od ove moje najmanje bra?e, meni ste u?inili (Mt 25, 40).”
Isus nije ni?ta napisao, a njegovu su poruku (
Evanđelje
) poslije zabilje?ili njegovi u?enici, apostoli i evanđelisti, u
Novom zavjetu
. Ondje je Isus prikazan i kao za?etnik novog poimanja Boga (Trojstvo), utemeljitelj Crkve (Dvanaestorica, Dvanaest apostola).
Povijesni uvid
Povjesni?ari osnovnim povijesnim metodama rekonstruiraju Isusov ?ivot. Neki razlikuju
povijesnu
osobu Isusa od
teolo?kog
poimanja Isusa, a neki ga gledaju kao cjelinu. Glavni izvor informacija Isusovog ?ivota i u?enja
biblijska
su
Evanđelja po Luki
,
Mateju
,
Marku
i
Ivanu
. Jedna nedavna studija, potvrdila je da bibliolozi i ve?ina povjesni?ara, potvrđuju povijesno postojanje Isusa.
[29]
Ve?ina ga smatra propovjednikom i vođom
religijskoga
pokreta, koji je nastao unutar
?idovstva
.
[30]
Prema Bibliji, Isusa je
krstio
Ivan Krstitelj
na rijeci
Jordan
, nau?avao je u
parabolama
i
aforizmima
, kritizirao je lo?e pojave tada?nje tradicije i socijalnog uređenja, raspet je na
kri?
. Povjesni?ari su podijeljeni oko toga, da li je ozdravljao bolesnike i izgonio zle duhove.
Povjesni?ari se sla?u, da je Evanđelje po Marku napisano prvo oko
70.
godine, u vrijeme
rimskog
razaranja ?idovskog hrama, a da su ostala Evanđelja pisana između 70. i
100.
godine.
[31]
Mnogi znanstvenici poku?ali su rekonstruirati Isusov ?ivot uzimaju?i u obzir
politi?ke
,
kulturne
i religijske prilike u doba Isusovog rođenja, uklju?uju?i razlike između
Galileje
i
Judeje
te razli?itih stranki toga vremena poput
farizeja
,
esena
,
saduceja
i
zelota
,
[32]
[33]
te u okviru rimske okupacije ?idovskog teritorija.
Isus i Crkva
Novi zavjet također govori o Isusovim ukazanjima njegovim u?enicima nakon
uskrsnu?a
, kada je povjerio misiju
apostolima
i cijeloj Crkvi, da
svijetom
pronesu proglas o njemu i njegovu
Evanđelju
, o spasenju i oslobođenju od zla i grijeha svih ljudi.
Sve?enicima
je dao udio u svojoj vlasti, da pou?avaju, odrije?uju od grijeha te izgrađuju i upravljaju Crkvom. Isus je, osobito prema
Pavlovim
poslanicama, Glava
Crkve
, a ?itava zajednica vjernika njegovo je Tijelo. Na taj se na?in kr??ani nakon Isusove smrti i uskrsnu?a osje?aju bitno zdru?eni s njime. Ova vjera u Isusovu prisutnost u zajednici Crkve osobito se, kod tradicionalnih crkava, o?ituje u vjeri u
sedam svetih sakramenata
po kojima Krist djeluje. Osobito je u tom smislu
Euharistija
sasvim osobiti na?in Kristove prisutnosti među svojim vjernicima.
Isus sudac
Kr??ani vjeruju i da ?e Isus ≫do?i u slavi suditi ?ive i mrtve≪ (usp.
Nicejsko-carigradsko vjerovanje
?izvorni tekst na
WikIzvoru
:
tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja
). Rije? je o njegovu drugom dolasku (
gr?
.
parusia
), na kraju vjekova, kada ?e svatko biti suđen prema svojoj vjernosti Isusu. Ne zna se dan, kada ?e se to dogoditi: ?I vi budite pripravni, jer u ?as i kad ne mislite Sin ?ovje?ji dolazi (
Lk
12,40).” Oni koji ?ive dostojno Krista, vjeruju da ?e se na?i u njegovu kraljevstvu, te skupa s njime kraljevati dovijeka.
Biblija
govori o uskrsnu?u kao jedinoj nadi u novi
?ivot
. U
knjizi
Otkrivenja
, slikovito se opisuje Isusov ponovni dolazak. Apostolsko vjerovanje govori sljede?e "
i opet ?e do?i u slavi, suditi ?ive i mrtve
", drugim rije?ima, da ?e mrtvi i ?ivi biti suđeni njegovim dolaskom, a ne nakon nekog vremena poslije smrti. Ve? su prvi
kr??ani
radosno i s puno vjere i nade, o?ekivali ponovni Isusov dolazak.
Stav drugih vjera
Islam
Isa, sin Merjemin'
(
ar
. Isa ibn Maryam) zauzima jedinstveno uzvi?eno mjesto u
islamu
.
Kuran
kazuje, da je Isu rodila djevica, da je on "Duh od Boga (udahnut)" (
Ruhun mina'Llah
) i "Rije? Bo?ja" (
Kalimatu-Lllah
). On se obi?no naziva "Isa, sin
Merjemin
", a u njegove titule pripadaju: Mesih, vjerovjesnik, Bo?ji poslanik, i "jedan od Allahu bliskih". Prema Kuranu izvodio je razli?ita ?uda: o?ivljavao je mrtve, donio objavljenu
knjigu
Ind?il
(
Evanđelje
). U islamu, Isa je imao misiju kao Poslanik (
Resul
) najvi?eg stupnja, koji donosi obnovu
Bo?je
vjere. Također po islamu, Isa nije umro na
kri?u
. Vratit ?e se prije sudnjeg dana i uni?tit ?e
Ded?ala
, koji ?e se pojaviti pred kraj vremena, predstavljaju?i izopa?enu verziju duhovnosti, zavode?i ljudski rod u kona?nu i kobnu iluziju. Postoje određene predaje koje ka?u, da Isa i
Merjem
nisu zaplakali, kada su rođeni. Sva ostala
djeca
to u?ine, jer po simboli?nom tuma?enju, dodirne ih
?ejtan
prilikom dolaska na ovaj svijet. Po rije?ima poslanika
Muhameda
, Isa i Merjem jedina su bi?a u povijesti, koja su rođena u takvom stanju bezgrije?nosti. Premda je pozicija Ise u islamu na mnogo na?ina posebna, u potpunosti se odbacuje bilo kakva ideja o njegovoj Bo?anstvenosti ili prihva?anje da je Bo?ji Sin.
Judaizam
Judaizam
odbacuje ideje, da je Isus
Bog
, dio
Presvetog Trojstva
ili Mesija. Smatraju, da je posljednji
prorok
bio
Malahija
i da nakon njega nije bilo proroka, uklju?uju?i i Isusa. Reformirani ?idovi (moderni pokret) smatraju, da onaj tko izjavi, da je Isus Spasitelj, prestaje biti
?idov
.
Budizam
Isus se ne spominje u
budisti?kim
tekstovima. Mogu?e je na?i dodirne to?ke između Isusa i
Bude
. Oboje uvode novosti u vjeri i koriste poneke sli?ne metafore u prispodobama. Neki vjeruje, da postoji veza između budizma i gnosti?kih tekstova.
Hinduizam
Mi?ljenja
hinduista
o Isusu se razlikuju. Neki ga smatraju primjerom snage i savr?enstva ili reinkarnacijom
Ilije
.
Mahatma Gandhi
,
indijski
vođa, Isusa smatra jednim od svojih u?itelja i inspiracijom za nenasilan otpor. Izjavio je: "Volim va?eg Krista, ne volim va?e kr??ane. Va?i kr??ani su tako razli?iti va?em Kristu".
Isusovi nazivi
- Isus
?
heb
.
Je(ho)?ua
? Osobno ime
povijesnog
Isusa iz
Nazareta
. Zna?enje je ≫Bog spa?ava≪, ≫Bog je pomo?nik≪. Ozna?ava njegovo poslanje i identitet.
- Krist
?
gr?
. Χριστ??
Hristos
,
Mesija
na
hebrejskom
, zna?enje je ≫Pomazanik≪. Pomazan je od
Duha Svetoga
za otkupiteljsko poslanje. O?ekivani je Mesija, koga je
Otac
poslao na
svijet
. Od imena Krist, nastao je pojam kr??ani.
- Sin Bo?ji
? Na mnogim mjestima u
Bibliji
, tako se zove. U trenutku
kr?tenja
na rijeci Jordan i prilikom preobra?enja na gori Tabor, Bog Otac ozna?ava Isusa kao ≫ljubljenog Sina≪. To je izraz jedinstvenoga odnosa Isusa s Ocem. Zna?i podlo?nost O?evoj volji, ali i uzvi?enost. Odaje otajstvo, da Isus dolazi ljudima iz ≫krila O?eva≪ i njegov je Jedinorođenac (
Iv
1,18).
- Gospodin
?
gr?
.
Kyrios
,
heb
.
Adonaj
. U Bibliji se ovim imenom ozna?ava Gospodar. Isus tim imenom objavljuje svoje bo?ansko gospodstvo i vlast nad
prirodom
, demonima,
grijehom
i smrti.
Apostoli
i prvi
kr??ani
, tim imenom su Isusu izra?avali bo?ansko dostojanstvo, klanjanje i po?tovanje. Danas kr??ani ?esto govore
Gospodin Isus Krist
.
- Sin ?ovje?ji
? Isus tako sebe naziva na vi?e mjesta u
Evanđeljima
. ?Tako, Sin ?ovje?ji je gospodar subote! (Mk, 2, 28)”. ?Govora?e im: Sin ?ovje?ji predaje se u ruke ljudima. Ubit ?e ga, ali ?e on, ubijen, nakon tri dana ustati (
Mk
9, 31)”. ?Tada ?e ugledati Sina ?ovje?jega gdje dolazi na oblacima i s velikom mo?i i slavom (Mk 13,26)”. Tim imenom izra?ava svoju vlast, muku i navje?tava ponovni dolazak.
- Sin Davidov
? U
Novom zavjetu
, pi?e: ?Kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je ?uo, da je to Isus Nazare?anin, stane vikati: Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se (Mk, 10, 46-47)”. Isusovo zakonsko porijeklo prema
Evanđeljima po Mateju
i
Luki
, vu?e porijeklo iz loze kralja
Davida
.
- Emanuel
?
heb
.
S nama Bog
? U Bibliji se to ime spominje u knjizi proroka
Izaije
: ?Zato, sam ?e vam Gospodin dati znak: Evo, za?et ?e djevica i roditi sina i nadjenut ?e mu ime Emanuel!” i u
Evanđelju po Mateju
.
- Jaganjac Bo?ji
?
Janje
je simbol Isusova otkupljenja ljudi od
grijeha
, kada se ?rtvovao svojom mukom i smr?u na
kri?u
. ?rtvovao se kao nevin jaganjac, milosrdan prema onima koji su ga nepravedno mu?ili.
Ivan Krstitelj
pri susretu s Isusom govori: "Evo Jaganjca Bo?jeg koji odnosi grijehe svijeta" (
Iv
1,29). U knjizi
Otkrivenja
, Isus kao Jaganjac otvara pe?ate, kojima je zape?a?ena knjiga sudbine svijeta (Otk 5).
- Krist Kralj
? Isusov naziv, koji se temelji na nekoliko odlomaka
Svetog pisma
. Ime je prisutno u ve?ini kr??anskih zajednica. Svetkovina Krista Kralja slavi se posljednje nedjelje u
liturgijskoj godini
.
Papa
Pio XI.
ustanovio je blagdan Krista Kralja
1925.
godine, ?ele?i potaknuti kr??ane na
odanost
Isusu, kao duhovnom
vladaru
u
nebu
.
Isus u umjetnosti
Vrlo rano Isus je postao predmetom
umjetni?kog
stvarala?tva. Njime su inspirirane brojne
freske
,
mozaici
,
slike
i
kipovi
. Duga je tradicija prikazivanja Isusova lika od rimskih katakombi i pravoslavnih
ikona
do modernih djela. Teme obuhva?aju
rođenje
, ?ivot, muku, uskrsnu?e i uza?a??e. U knji?evnost je u?ao ve? po
novozavjetnim
knjigama u
1. stolje?u
. U glazbi je temom mnogih
gregorijanskih
himana
i
antifona
, a od
renesanse
i
baroka
i
polifonih
melodija. Osobito su poznati
Bachovi
oratoriji. U novije vrijeme postoje i
mjuzikli
. Mnogi
filmovi
su inspirirani Isusom kao ?to su:
Pasija
,
Najve?a pri?a ikad ispri?ana
,
Isus iz Nazareta
,
Posljednja ve?era
,
Kralj kraljeva
,
Ben-Hur
.
Relikvije
Postoje mnoge
relikvije
vezane uz Isusa, za koje se vjeruje, da su autenti?ne i u skladu s
biblijskim
tekstovima.
Torinsko platno
jedna je od najpoznatijih relikvija. To je komad platna, na kojem se nalaze obrisi mu?koga tijela. Vjeruje se, da je u njega bilo zamotano Isusovo tijelo, nakon skidanja s
kri?a
. ?uva se u katedrali sv. Ivana Krstitelja u
Torinu
, u
Italiji
. Znanstvenici su istra?ivali torinsko platno razli?itim metodama, jedni potvrđuju, a drugi negiraju autenti?nost.
Postoje mnoge legende o svetom kale?u ili
svetom gralu
, iz kojeg je Isus pio vino za vrijeme
Posljednje ve?ere
.
Ostaci kri?a, na kojem je Isus bio raspet ?uvaju se u stotinama
crkvi
u
Europi
, ali svi oni zajedno ?ine tek mali dio kri?a. Najve?i dijelovi ?uvaju se na brdu
Athosu
u
Gr?koj
, u
Rimu
,
Bruxellesu
,
Veneciji
,
Gentu
i
Parizu
.
Bazilika Svetoga groba
je kr??anska crkva u
Jeruzalemu
u kojoj se ?tuje Kalvarija i Isusov grob. Kr??ani je ?tuju kao neprikosnovenu svetinju. Nalazi se na mjestu gdje se nalazila Golgota, brdo Kristove Kalvarije.
Postoji jo? mnogo relikvija poput
Veronikinog rubca
ili
Torinskog platna
.
U Ludbregu u
crkvi Presvetog Trojstva
?uva se
relikvija Predragocjene Krvi Kristove
. Potje?e iz 1411. godine. Tada se dogodio, ?udesan događaj pojave Presvete Krvi Kristove, o kojemu je
papa
Leon X.
, 1513. godine izdao bulu.
Povezani ?lanci
Bilje?ke
- ↑
Ve?ina znanstvenika procjenjuje
30.
ili
33.
kao godinu Isusovog raspe?a.
- ↑
Kr??ani vjeruju da je Marija za?ela svoga sina ?udesno i jedinstveno, po
Duhu Svetome
, i da je odgajala Isusa s
Josipom
. Muslimani vjeruju da je Marija za?ela prema Bo?joj zapovijedi. Josip je iz tih perspektiva ispunjavao o?insku du?nost.
Izvori
- ↑
Apostolsko i Carigradsko-nicejsko vjerovanje
. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 26. prosinca 2007
. Pristupljeno 7. velja?e 2008.
- ↑
Evanđelje po Ivanu
1:14
- ↑
Carson
, str. 50?56
Pogre?ka u predlo?ku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFCarson (
pomo?
)
- ↑
Fredriksen, Paula. 1999.
Jesus of Nazareth, King of the Jews
. Alfred B. Knopf. str. 6?7, 105?110, 232?234, 266
- ↑
Kren, Tatjana:
Svjetski kalendar i kr??anska era
Hrvatsko knji?evno dru?tvo svetog Jeronima
: Zagreb, 2000.
ISBN
953-6111-76-4
- ↑
Jembrih, Alojz
:
Na izvorima hrvatske kajkavske knji?evne rije?i
, Zrinski,
1997.
,
ISBN
953-155-040-9
164. str.
- ↑
Lipljin, T.:
Rje?nik vara?dinskog kajkavskog govora
,
Vara?din
,
2002.
,
ISBN
953-97673-1-8
265. str.
- ↑
Gradi??anskohrvatsko-hrvatsko-nim?ki rje?nik
,
Zagreb
-
Eisenstadt
,
1991.
,
ISBN
86-81149-15-6
223. str.
- ↑
Novak, V.:
Slovar stare knji?ne prekmur??ine
, ZRC:
Ljubljana
,
2006.
ISBN
961-6568-60-4
159. str.
- ↑
Istarski rje?nik
- ↑
Kgniga pastjerska redovnickomu skuppu i puku biskupie Dubrovacke
, pristupljeno 7. listopada 2013.
- ↑
Vukovi?, Sini?a:
P?t kr??? Kr?na ol ?onj?t?h (Sonetni vijenac pisan ?akavicom iz Selaca na Bra?u, au ?ast presvetoj Muci Kristovoj)
?akavska ri?
, sv. 29, br. 1 (2001.), str. 97-128.
- ↑
Rje?nik spli’ska ri?
, pristupljeno 7. listopada 2013.
- ↑
Mali?, Dragica:
Osobna imena na putu od Verba seniorum do ?i?a svetih otaca
Folia onomastica Croatica
, sv. 12-13 (2003. - 2004.), str. 342.
- ↑
Tomasovi?, Mirko
:
Maruli?eva trojezi?nost
Colloquia Maruliana
, sv. 5. (1996.)
- ↑
Jozanovi?, Maja:
Religiozna lirika Marka Maruli?a
Filozofski fakultet u Osijeku
: Osijek, 2015.
- ↑
Morovi?, Hrvoje:
Maruli?ev prijevod glasovitog srednjovjekovnog djela ≫De imitatione Christi≪
?akavska ri?
, sv. 2, br. 1 (1972.), str. 155-198.
- ↑
Tomasovi?, Mirko
:
Marko Maruli?: Od za?etja Isusova, Od uskarsa Isusova
Republika
, br. 11-12 (2001.), str. 254-261.
- ↑
Ere?, Marija: Divkovi?eve beside u svjetlu srednjovjekovne knji?evne tradicije,
Radovi. Razdio filolo?kih znanosti (1976.-2002.)
, sv. 34, br. 24-25 (1996.)
- ↑
Knezovi?, Pavao:
Percepcija antike kod Matije Divkovi?a
, u:
Znanstveni skup. Matija Divkovi? i kultura pisane rije?i
, Franjeva?ka teologija Sarajevo, 2014., str. 203-232.
- ↑
Derossi, Julije:
DVA RAPSKA GOSPINA PLA?A (prijepis na dana?nju hrvatsku latini?nu grafiju)
Senjski zbornik
, sv. 23, br. 1 (1996.), str. 85-140.
- ↑
o Isusovoj obitelji
. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 19. o?ujka 2009
. Pristupljeno 22. prosinca 2008.
- ↑
"Robert E. Van Voorst,
Jesus Outside the New Testament: An Introduction to the Ancient Evidence
(Grand Rapids, MI: Eerdmans, 2000), p. 16.
- ↑
Harrison, John B. and Richard E. Sullivan. A short history of Western civilization. New York: Knopf. 1975.
- ↑
Meier (1991), pp.43?4
- ↑
S. G. F. Brandon,
Jesus and the Zealots: a study of the political factor in primitive Christianity,
Manchester University Press (1967)
ISBN
0-684-31010-4
- ↑
John P. Meier,
Companions and Competitors (A Marginal Jew: Rethinking the Historical Jesus, Volume 3)
Anchor Bible, 2001.
ISBN
0-385-46993-4
.
Bibliografija
Vanjske poveznice