Hans-Georg Gadamer ( Marburg , 11. velja?e 1900. ? Heidelberg , 13. o?ujka 2002. ) je bio njema?ki filozof , povjesni?ar i filolog .

Klju?an za razvoj filozofske hermeneutike u 20. stolje?u, i jedan od najcjenjenijih europskih intelektualaca svoga vremena. ^[1]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Gadamer je rođen 11. velja?e 1900. godine u Marburgu , a djetinjstvo je proveo u Wroclawu . Studirao je germanistiku , povijest , povijest umjetnosti i filozofiju u Wroclawu, Marburgu i Munchenu . Doktorira 1922. godine kod Paula Natorpa , a od 1924. do 1927. studira klasi?nu filologiju u Marburgu, gdje 1929. i habilitira kod Martina Heideggera . Godine 1939. izabran je za redovnog profesora filozofije na Sveu?ili?tu u Leipzigu , gdje obna?a i du?nost rektora 1946./47. Od 1947. do 1949. profesor je u Frankfurtu na Majni , a potom u Heidelbergu , kao nasljednik Karla Jaspersa . Bio je ?lan vi?e njema?kih i inozemnih akademija, urednik i suurednik niza zna?ajnih filozofskih ?asopisa ( Philosophische Rundsehau , Hegel Studien , Kant-Studien , Archiv fur Begriffsgeschichte ). ^[3]

Filozofija [ uredi | uredi kod ]

Djela [ uredi | uredi kod ]

• Istina i metoda , 1960.
• Nasljeđe Europe
• Po?etak filozofije
• Ogledi o filozofiji i umjetnosti
• Aesthetik und Poetik

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

• Wilhelm Dilthey
• Edmund Husserl
• Paul Ricoeur
• Gianni Vattimo

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Hans-Georg Gadamer na stanfordskoj enciklopediji filozofije

Nedovr?eni ?lanak Hans-Georg Gadamer koji govori o filozofu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije .