Franz Kafka
(
Prag
,
3. srpnja
1883.
? sanatorij Kierling kraj
Be?a
,
3. lipnja
1924.
) bio je
?idovski
pisac
koji je svoja djela pisao na
njema?kom jeziku
. Jedan je od najzna?ajnijih predstavnika
modernizma
u
knji?evnosti.
Najpoznatija su mu djela
romani
Proces
i Dvorac te
pripovijetka
Preobrazba
.
Rođen u
Pragu
, u doba
Austro-Ugarske Monarhije
, Kafka potje?e iz imu?ne
?idovske
obitelji u kojoj je dominirao radi?ni, no ?esto tiranski i samovoljni otac. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao ?inovnik - no ve?im je dijelom Kafka proveo ?ivot materijalno opskrbljen o?evim imutkom (?injenica koja se ?esto zanemaruje, posve u skladu s legendom o Kafki kao ?rtvi be??utnoga i despotskoga oca grubijana). Umro je od
tuberkuloze
, prethodno narediv?i svomu prijatelju
Maxu Brodu
da spali ve?inu njegovih rukopisa - posljednja volja koju ovaj, na sre?u, nije ispunio. Brod je posmrtno izdao velik broj Kafkinih djela, ?esto uz te?ko prihvatljive intervencije u tekstu. Ve?ina je Kafkine u?e obitelji (sestre, o?eva i maj?ina rodbina) stradala u
nacisti?kom genocidu
?idova.
Kafkin opus, koji se mo?e podijeliti u nekoliko vrsta (
romani
,
pripovijetke
,
aforizmi
, dnevnici i pisma) ve?e tematsko, svjetonazorsko i, moglo bi se re?i, spiritualno jedinstvo. Ba?tinik vi?e tradicija (njema?koga
romantizma
, fantasti?ne struje u
knji?evnosti
,
?idovskih
heterodoksnih u?enja kao i kr??anske gnoze), po?tovatelj velikana
europske
knji?evne tradicije (napose
Goethea
,
Heinea
,
Flauberta
,
Gogolja
,
Dostojevskog
), Kafka bija?e i suputnikom njema?koga
ekspresionizma
. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao ?ine ga autorom kojega se ne mo?e utrpati u shematske podjele po knji?evnim pravcima.
Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevicu kao
enigmatsku
i alogi?nu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osje?ajem krivice i zbunjenosti, neprestance izlo?eni prijetnji
birokratskih
sila kojima ne mogu doku?iti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima ≪
Proces
≫ (
1925.
), ≪
Zamak
≫ (
1926.
) i ≪
Amerika
≫ (
1927.
), kao i u mno?tvu kra?ih i duljih pripovijesti, među kojima se isti?e ≪
Preobrazba
≫ (
1915.
). Repetitivni i besmisleni tla?iteljski postupci nerazumljivog i svemo?nog birokratskog aparata, mehani?ke i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izra?eni osobni identitet, usamljenost i nemogu?nost komunikacije među likovima koji se gr?evito i bezuspje?no trude da spoznaju mehanizam opresije koji ih mu?i i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bli?a događajima u snu nego u ≪obi?noj≫ stvarnosti, iracionalni i fantasti?ni element u radnji koji ne mo?e biti reduciran na psihopatolo?ke poreme?aje - sve je to u?inilo Kafkinu
prozu
posebno dojmljivom i utjecajnom u razdoblju poslije
2. svjetskoga rata
(a i kasnije), jer se iskustvo op?e bespomo?nosti pojedinca naspram sila kako
totalitarno
-teroristi?ke (
nacizam
,
komunizam
), tako i
liberalno
-birokratske (demokratski
kapitalizam
) dr?ave pokazalo kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu. U prepisci (najpoznatije je legendarno ≪
Pismo ocu
≫, kao i pisma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac mu?en nesigurno??u, bespomo?no??u i legijom psihoanaliti?kih kompleksa, dok
aforisti?ki
zapisi i kratki nacrti za dulje tekstove, skupljeni u knjigama kao ≪
Plava bilje?nica
≫ otkrivaju slabije poznatoga Kafku - modernog potomka starih
gnostika
, opsjednutoga pojmom ≪nerazorivoga≫ spiritualnog elementa u ?ovjeku. Napustiv?i tradicionalnu
religioznost
, Kafka je, raspet između ?rvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost ≪nerazorivog≫, ostao jednim od sredi?njih spiritualnih pisaca
20. stolje?a
.
Franz Kafka rođen je
3. srpnja
1883.
u
?idovskoj
obitelji srednje klase, koja je govorila
njema?kim
, u
Pragu
, tada dijelu
Austro-Ugarske
. Njegova oca, Hermanna Kafku (
1852.
?
1931.
), biograf Stanley Corngold opisao je kao "glomazna, sebi?na i ohola biznismena", a sam Kafka kao "pravog Kafku, sna?nog, zdravog, gladnog, glasnog, elokventnog, samodostatnog, dominantnog, izdr?ljivog, koncentriranog i izvrsnog poznavatelja ljudske naravi." Herman je bio ?etvrto dijete Jakoba Kafke,
obrednog krvnika
(
hebrejski
:
shochet
) koji je u Prag do?ao iz
Oseka
, ?e?kog sela u blizini mjesta
Strakonice
s velikom ?idovskom populacijom. Nakon ?to je radio kao trgova?ki putnik, vremenom je postao trgovac neobi?nim dobrima i odje?om koji je zapo?ljavao i do 15 radnika, a kao logo svog posla koristio je sliku
?avke
, koja se na
?e?kom
zove
kavka
. Kafkina majka, Julie (
1856.
?
1934.
), bila je k?i Jakoba Lowyja, bogatog trgovca biljkama iz
Pod?bradyja
, koji je bio bolje obrazovan od njezina supruga. Kafkini su roditelji vjerojatno govorili varijantom njema?kog pod utjecajem
jidi?a
koji se, ponekad, pejorativno naziva
Mauscheldeutsch
, ali kako se njema?ki smatrao osnovnim sredstvom dru?tvenog uspona, vjerojatno su djecu poticali da govore knji?evnim njema?kim.
Kafkina rodna ku?a nalazi se u blizini
Starog gradskog trga
u
Pragu
, a u obitelji od ?estero djece, Franz je bio najstariji. Njegova bra?a, Georg i Heinrich, umrli su kao djeca, jo? prije Franzove sedme godine; sestre su mu se zvale Gabriele ("Ellie") (
1889.
?
1944.
), Valerie ("Valli") (
1890.
?
1944.
) i Ottilie ("Ottla") (
1892.
?
1943.
). Tijekom radnih dana, oba roditelja nisu bila kod ku?e. Majka Julije je radila i do 12 sati dnevno kako bi pomogla u vođenju Hermannova posla. Kao rezultat toga, Kafkino je djetinjstvo bilo prili?no samotno, a djecu su mahom odgajale brojne guvernate i slu?kinje. Kafkin problemati?an odnos s ocem pomno je dokumentiran u njegovu
pismu ocu
(
Brief an den Vater
), na preko 100 stranica na kojima pi?e kako je o?ev autoritativan stav uvelike utjecao na njega. S druge strane, majka mu je bila tiha i srame?ljiva. Upravo je o?eva dominantna li?nost uvelike utjecala na njegovo pisanje.
U razdoblju od
1889.
do
1893.
, Kafka se ?kolovao u
Deutsche Knabenschule
(Njema?ka osnovna ?kola za dje?ake) u dana?njoj Ulici Masna (tada Masny trh/Fleischmarkt). Iako je govorio ?e?ki, Kafka je ?kolovan u njema?kim ?kolama na inzistiranje njegova autoritativna oca. Njegovo ?idovsko obrazovanje zavr?ilo je s njegovom
bar micvom
u dobi od 13 godina. Sam Kafka nije u?ivao odlaziti u
sinagogu
te je i?ao samo praznicima, s ocem, ?etiri puta godi?nje.
Po zavr?etku osnovne ?kole
1893.
, Kafka je primljen u strogu, klasi?no-orijentiranu njema?ku
gimnaziju
Altstadter Deutsches Gymnasium
, na Starom gradskom trgu, u sklopu
pala?e Kinsky
. I ovdje se nastava odvijala na njema?kom, ali Kafka je znao i pisati i govoriti
?e?ki
; potonji je u?io u gimnaziji punih osam godina, postigav?i dobar uspjeh.
Maturu
je polo?io
1901.
godine.
Nakon maturiranja, Kafka je upisao
Karlovo sveu?ili?te u Pragu
u
Pragu
, ali se nakon samo dva tjedna studiranja
kemije
prebacio na
pravo
. Premda ta struka nije previ?e zanimala Kafku, otvarala mu je ?iroku lepezu poslova koji su zadovoljavali njegova oca. Uz sve to, studij prava trajao je razmjerno du?e ?to je Kafki omogu?ilo da istovremeno pohađa predavanja iz njema?kih studija i povijesti umjetnosti. Također se pridru?io i studentskom klubu,
Lese- und Redehalle der Deutschen Studenten
(njem. ?itala?ki i nastavni klub njema?kih studenata), koji je organizirao knji?evna događanja, ?itanja i sli?ne aktivnosti. Među Kafkinim prijateljima bili su novinar
Felix Weltsch
, koji je studirao filozofiju, glumac
Yitzchak Lowy
, koji je dolazio iz
var?avske
hasidisti?ke
obitelji, te pisci
Oskar Baum
i
Franz Werfel
.
Pred kraj prve godine Kafka je upoznao kolegu
Maxa Broda
, koji ?e mu ubrzo postati do?ivotni prijatelj. Brod je ubrzo primijetio da su, iako je Kafka bio srame?ljiv i rijetko je pri?ao, stvari koje je rekao izrazito duboke. Kafka je tijekom cijelog ?ivota bio strastven ?itatelj; zajedno s Brodom, pro?itao je
Platonovog
Protagoru
na izvornom
starogr?kom
, na Brodovu inicijativu, te
Flaubertova
djela
Sentimentalni odgoj
i
Isku?enje svetoga Antona
na
francuskom
, na Kafkin prijedlog. Kafka je
Fjodora Dostojevskog
,
Gustavea Flauberta
,
Franza Grillparzera
i
Heinricha von Kleista
smatrao "istinskom bra?om po krvi". Uz navedene, Kafka je bio zainteresiran i za
?e?ku knji?evnost
te djela
Johanna Wolfganga Goethea
. Kafka je
18. srpnja
1906.
godine stekao titulu doktora pravnih znanosti te je odradio godinu dana besplatnog sta?iranja kao sudski vje?benik na građanskom i kaznenom sudu.
Dana
1. studenog
1907.
, Franz Kafka je dobio posao u kompaniji
Assicurazioni Generali
,
talijanskoj
osiguravaju?oj ku?i za koju je radio gotovo godinu dana. Njegova pisma iz tog razdoblja upu?uju kako je bio nezadovoljan radnim vremenom - od 08:00 do 18:00 - koje mu je onemogu?avalo da se posveti pisanju, koje mu je postajalo sve va?nije. U tom je razdoblju mogao pisati isklju?ivo no?u, a no?no pisanje bilo je izrazito iscrpno s obzirom na radno vrijeme. Dana
15. srpnja
1908.
dao je otkaz, a za dva tjedna je na?ao posao u
Institutu za radni?ko osiguranje od ozljeda
Kraljevine ?e?ke
koji mu je omogu?io vi?e vremena za pisanje. Opis posla bilo mu je istra?ivanje i procjena kompenzacija za osobne ozljede industrijskih radnika; incidenti kao izgubljeni prsti ili udovi bili su ?esti u to vrijeme. Profesor menad?menta
Peter Drucker
kreditira Kafku kao tvorca prve civilne
za?titne kacige
, ali to ne potvrđuje nijedan dokument Kafkina poslodavca. Njegov je otac ?esto njegov posao u osiguravaju?em dru?tvu nazivao
Brotberuf
, posao koji radi samo kako bi pla?ao ra?une; sam Kafka je nekoliko puta izjavio kako ga prezire. Kafka je jako brzo napredovao te su njegovi zadaci uklju?ivali procesuiranje i istra?ivanje zahtjeva za naknadom, pisanje izvje?taja i rje?avanje apela raznih biznismena koji su smatrali kako im je kompanija stavljena u kategoriju previsoka rizika, ?to im je pove?avalo premije za osiguranje. Također, tijekom nekoliko godina rada u dru?tvu, zadatak mu je bio sastavljanje godi?njeg izvje?taja o osiguranju. Njegovi nadređeni su jako dobro primali te izvje?taje. Radno vrijeme uglavnom mu je zavr?avalo oko 14:00, ?to mu je davalo dovoljno vremena za pisanje, kojemu je bio posve?en. U kasnijim godinama, bolest ga je ?esto spre?avala u odlasku na posao, ali i pisanju. Mnogo godina kasnije, Brod je skovao termin
Der enge Prager Kreis
(nje.
Uski pra?ki krug
), kako bi objedinio grupu pisaca kojima su pripadali Kafka, Felix Weltsch i on.
Krajem
1911.
, Kafka i Karl Hermann, suprug njegove sestre Elli, postaju partneri u prvoj tvornici
azbesta
u Pragu, znanoj kao Prager Asbestwerke Hermann & Co., otvorenoj uz pomo? miraznog novca kojeg je dao Hermann Kafka. Iako je isprva pokazivao entuzijazam i velik dio slobodnog vremena posve?ivao poslu, Kafka je ubrzo zamrzio i tvornicu jer mu je oduzimala previ?e vremena za pisanje. U ovom razdoblju se zainteresirao i za
?idovsko kazali?te
, unato? bojaznima prijatelja kao ?to je Brod, koji su ga svejedno podr?avali u njegovim zanimacijama. Nakon ?to je u listopadu
1911.
prisustvovao predstavi teatra, Kafka je sljede?ih ?est mjeseci proveo intenzivno se bave?i
jidi?om
i ?idovskom knji?evno??u. Ta je zanimacija slu?ila i kao temelj za njegovu rastu?u povezanost sa
?idovstvom
. Otprilike u ovom razdoblju postao je i
vegeterijanac
. Negdje tijekom
1915.
godine, Kafka je dobio poziv za vojsku kako bi slu?io u
Prvom svjetskom ratu
, ali su njegovi poslodavci sredili otpust jer se njegov posao smatrao esencijalnim za dr?avu. Kasnije se ipak poku?ao pridru?iti vojsci, ali u tom su ga sprije?ili zdravstveni problemu povezani s
tuberkulozom
, koja mu je dijagnosticirana
1917.
godine.
Prema Brodu, Kafku je konstantno "mu?ila" seksualna po?uda. Kao odrasla osoba, ?esto je posje?ivao
bordele
, a zanimala ga je i
pornografija
. Uz sve to, tijekom ?ivota je spavao s mnogo ?ena. Dana
13. kolovoza
1912.
, Kafka je upoznao
Felice Bauer
, Brodovu rođakinju, koja je radila u
Berlinu
kao predstavnica jedne
diktafonske
tvrtke. Tjedan dana nakon upoznavanja u domu Brodovih, Kafka je napisao u svoj dnevnik:
≫
Gospođica FB. Kod Broda sam stigao 13. kolovoza, ona je sjedila za stolom. Nisam uop?e bio ?eljan saznati tko je ona, ve? sam ju odmah uzeo zdravo za gotovo. Ko??ato, prazno lice koje je otvoreno pokazivalo svoju prazno?u. Goli vrat. Naba?ena bluza. Izgledala je jako domicilno u svojoj haljini iako, kako se ispostavilo, uop?e nije bila takva. (Promatraju?i ju ovako detaljno, pomalo se otuđujem od nje ...) Skoro slomljen nos. Plava, nekako ravna, neatraktivna kosa, sna?na brada. Kada sam sjedao, dobro sam ju pogledao po prvi puta, dok sam sjeo, ve? sam imao nesalomljivo mi?ljenje o njoj.
≪
Nedugo nakon ovoga, Kafka je u samo jednoj no?i napisao pri?u "
Presuda
", a u plodnom razdoblju je radio na svom romanu
"Amerika"
i na pripovijetci "
Preobra?aj
". Kafka i Felice Bauer su, tijekom sljede?ih pet godina, komunicirali uglavnom preko pisama, povremeno su se viđali i dva su se puta zaru?ili. Druge zaruke, Kafka je prekinuo
1917.
kada je obolio od tuberkuloze. Kafkina opse?na pisma izdana su kao zbirka
Pisma Felice
; njezina pisma nisu pre?ivjela. Biografi
Reiner Stach
i
James Hawes
tvrde kako je Kafka, oko
1920.
, bio zaru?en i tre?i put, za Julie Wohryzek, siroma?nu i neobrazovanu hotelsku sobaricu.
Stach i Brod također navode kako je Kafka, dok je poznavao Felice Bauer, imao aferu s njezinom prijateljicom, Margarethe "Grete" Bloch,
?idovkom
iz
Berlina
. Brod također tvrdi kako je Blochova rodila Kafkina sina, iako ovaj nikada nije saznao za dijete. Dje?ak, ?ije je ime nepoznato, rođen je ili
1914.
ili
1915.
te je umro u
Munchenu
1921.
godine. Ipak, Kafkin biograf Peter-Andre Alt tvrdi da, iako Blochova jest imala sina, Kafka nije otac jer par nikada nije bio intiman. Stach također tvrdi kako Kafka nije imao djece.
U kolovozu
1917.
, Kafki je dijagnosticirana
tuberkuloza
, nakon ?ega je nekoliko mjeseci boravio u selu
Zurau
, gdje je njegova sestra Ottla radila na farmi sa svojim ?urjakom Hermannom. Tamo mu je bilo jako ugodno te je kasnije to opisao kao vjerojatno najbolje razdoblje svoga ?ivota, vjerojatno zato ?to nije imao nikakvih obveza. Pisao je dnevnike i
oktave
. Iz tih je bilje?ki Kafka uspio izvu?i 109 numeriranih komada teksta na
Zettelu
, komadu papira bez nekog reda. Oni su izdani kao zbirka
Razmi?ljanja o Grijehu, Nadi, Patnji i Pravom putu
(na njema?kom izdano kao
Die Zurauer Aphorismen oder Betrachtungen uber Sunde, Hoffnung, Leid und den wahren Weg
).
Godine
1920.
, Kafka je zapo?eo vezu s
?e?kom
novinarskom i spisateljicom,
Milenom Jesenskom
. Kafkina pisma njoj kasnije su izdana kao
Pisma Mileni
. Tijekom odmora u srpnju
1923.
, kojeg je proveo u mjestu
Graal-Muritz
na
Baltiku
, Kafka je upoznao
Doru Diamant
, dvadesetpetogodi?nju odgajateljicu iz ortodoksne ?idovske obitelji. Kafka se, nadaju?i se da ?e se tako osloboditi obiteljskog utjecaja i mo?i pisati, nakratko preselio u
Berlin
, gdje je ?ivio s Dorom. Postala mu je ljubavnica i zainteresirala ga za
Talmud
. U tom je razdoblju radio na ?etiri pri?e koje su trebale biti tiskane pod naslovom
Umjetnik gladovanja
.
Kafka se bojao da ?e ga ljudi smatrati fizi?ki i psihi?ki odbojnim. Ipak, oni koji su ga upoznali uvidjeli su kako je tih i stalo?en, kako posjeduje o?itu inteligenciju i suh smisao za humor; također su ga smatrali dje?a?ki zgodnim, ali mu je pojava bila o?tra. Brod ga je usporedio s
Heinrichom von Kleistom
, primijetiv?i kako su oba pisca imala sposobnost jasnog i realisti?kog opisivanja situacije do u detalje. Kafka je bio jedna od najzabavnijih osoba koje je Brod upoznao; u?ivao je ?aliti se i zabavljati s prijateljima, ali im je i davao dobre savjete u problemati?nim situacijama. Također, prema Brodu, Kafka je bio strastven recitator koji je mogao govoriti kao da pjeva. Brod je smatrao kako su "apsolutna istinoljubivost" i "precizna savjesnost" dvije Kafkine najzna?ajnije osobine. Istra?ivao bi detalj, ono neprimjetno, temeljito s tolikom ljubavlju i precizno??u da su se po?ele pojavljivati stvari koje su dotad bile neviđene, ali su bile ni?ta doli istinite.
Iako kao dijete nije njegovao vje?banje, u kasnijoj je dobi pokazivao interes za igre i fizi?ku aktivnost, postav?i dobar biciklist, pliva? i ronilac. Vikendima, Kafka bi s prijateljima i?ao na duge ?etnje, koje bi naj?e??e predlo?io on sam. Među ostalim interesima bili su
alternativna medicina
, novi obrazovni sustavi kao
metoda Montessori
te tehni?ki noviteti kao ?to su
avioni
i
film
. Samo pisanje bilo mu je toliko bitno da ga je smatrao "vrstom molitve". Bio je i jako osjetljiv na zvuk tako da je volio ti?inu prilikom pisanja.
Autor Perez-Alvarez sugerirao je kako je Kafka mo?da bolovao od
shizoidnog poreme?aja li?nosti
. Njegov stil, ne samo u "Preobra?aju" ve? i u drugim djelima, sadr?i određene shizoidne karakteristike koje obja?njavaju dobar dio iznenađenja u njegovim djelima. Njegova muka vidljiva je u dnevni?kom zapisu od
21. lipnja
1913.
:
≫
Veliki svijet ?to ga nosim u glavi. Ali kako osloboditi sebe i njih bez da rastrgam. I tisu?u puta radije pla?em u sebi. Radi toga sam tu, toliko mi je jasno.
≪
Kao i u aforizmu iz Zuraua, broj 50:
≫
?ovjek ne mo?e ?ivjeti bez stalnog vjerovanja u ne?to neuni?tivo u njemu samom, ali mu i to ne?to neuni?tivo i vjera u to mogu biti trajno skriveni.
≪
Iako se nikada nije ?enio, Kafka je brak i djecu izrazito cijenio. Iako je imao nekoliko djevojaka, neki su autori spekulirali o njegovoj seksualnosti; drugi su, pak, sugerirali kako je imao nekakav poreme?aj hranjenja. Doktor M. M. Fichter sa Psihijatrijske klinike
Sveu?ili?ta u Munchenu
u svom radu iz
1988.
predstavlja "dokaze za hipotezu da je pisac Franz Kafka bolovao od atipi?nog oblika
anoreksije nervose
." U svojoj knjizi
Franz Kafka, the Jewish Patient
iz
1995.
,
Sander Gilman
je istra?io "za?to bi jednog ?idova smatrali '
hipohondrom
' ili '
homoseksualcem
' te kako Kafka inkorporira aspekte tih na?ina shva?anja ?idovskog mu?karca u svoju vlastitu sliku i djelo." Isto tako, Kafka je barem jednom razmi?ljao o
suicidu
, pred kraj
1912.
godine.
Prije po?etka
Prvog svjetskog rata
, Kafka je bio na nekoliko sastanaka Kluba Mladych, ?e?ke
anarhisti?ke
,
protumilitaristi?ke
i
protukleri?ke
organizacije. Hugo Bergmann, koji je pohađao istu osnovnu i srednju ?kolu kao i Kafka, razi?ao se s Kafkom tijekom njihove posljednje akademske godine (1900./1901.) jer su "[Kafkin]
socijalizam
i moj
cionizam
bili previ?e stridentni". "Franz je postao
socijalist
, ja sam postao cionist 1898. Sinteza cionizma i socijalizma tada jo? nije postojala." Bergmann tvrdi kako je Kafka u ?kolu nosio crveni
karanfil
kao znak podr?ke socijalizmu. U jednom dnevni?kom zapisu, Kafka je referirao na poznatog anarhisti?kog filozofa,
Pjotra Kropotkina
: "Ne zaboravi Kropotkina!" Kasnije je, o ?e?kim anarhistima, rekao: "Oni su svi bezhvalno htjeli shvatiti ljudsku sre?u. Ja sam ih razumio. Ali... nisam mogao predugo mar?irati uz njih."
Tijekom komunisti?kog razdoblja, ostav?tina Kafkina djela za socijalizam Isto?nog bloka je bila vru?a tema. Mi?ljenja su sezala od toga da je satirizirao birokraciju raspadaju?e
Austro-Ugarske
do toga da je utjelovio uspon socijalizma.Jo? jedna bitna to?ka bila je
alienacija
; dok je konzervativno stajali?te glasilo da Kafkini prikazi alienacije vi?e nisu relevantni za dru?tvo koje je navodno eliminiralo alienaciju, konferencija odr?ana u
?ehoslova?kom
mjestu
Liblice
1963.
godine, povodom autorova osamdeseta rođendana, naglasila je trajnu va?nost Kafkinog prikaza birokratskog dru?tva Ipak, pitanje je li Kafka bio politi?ki autor ili nije je jo? uvijek predmet debate.
Odrastaju?i, Kafka je bio
?idov
koji je govorio
njema?ki
u
Pragu
, gradu u kojem je dominirao
?e?ki jezik
. Bio je duboko fasciniran ?idovima iz
isto?ne Europe
, za koje je smatrao da posjeduju intenzitet duhovnog ?ivota koji je nedostajao ?idovima na Zapadu. Njegov dnevnik je pun referenci na
?idovske
pisce.Ipak, nerijetko je bio otuđen kako od ?idova tako i od judaizma: "?to ja imam zajedni?ko sa ?idovima? Jedva da imam ne?to zajedni?ko sa samim sobom i bolje mi je da stojim tiho u kutu, zadovoljan ?to mogu disati."
Hawes sugerira da Kafka, makar iznimno svjestan svog
?idovstva
, nije inkorporirao te elemente u svojim djelima, kojima, prema Hawesu, nedostaje ?idovskih likova, scena ili tema. Prema mi?ljenju knji?evnog kriti?ara
Harolda Blooma
, Kafka je, iako mu je vlastito ?idovstvo bilo strano, bio su?tinski ?idovski pisac.Lothar Kahn je jednako jasan: "Prisutnost ?idovstva u Kafkinom djelu sada je nesumnjiva."
Pavel Eisner
, prvi prevoditelj Kafkinih djela, tuma?i
Proces
kao utjelovljenje "trostruke dimenzije ?ivota ?idova u Pragu... njegov protagonist,
Josef K.
je (simboli?no) uhi?en od strane Nijemca (Rabensteiner), ?eha (Kullich) i ?idova (Kaminer). On predstavlja 'neskrivljenu krivnju' koja pro?ima jednog ?idova u suvremenom svijetu, iako nema dokaza da je i on sam ?idov."
U svom
eseju
Tuga u Palestini?!
,
izraelski
pisac
Dan Miron
istra?uje Kafkin odnos prema cionizmu: "?ini se da su i oni koji smatraju da takva veza postoji i da je cionizam odigrao centralnu ulogu u njegovu ?ivotu i djelu, kao i oni koji negiraju takvu vezu u cijelosti ili joj ne pridaju va?nosti, svi u krivu. Istina se nalazi na vrlo nejasnom mjestu koje se nalazi između ova dva pojednostavljena pola." Kafka je razmi?ljao da se, prvo s Felice Bauer, a onda i s Dorom Diamantr, preseli u
Palestinu
. Dok je boravio u
Berlinu
u?io je
hebrejski
, unajmiv?i Brodovog prijatelja iz Palestine, po imenu Pua Bat-Tovim, da ga podu?ava i odlaziv?i na satove
rabina
Juliusa Guttmanna
na berlinskom Fakultetu za ?idovske studije.
Livia Rothkirchen naziva Kafku "simboli?nim figurom svoga vremena". Njegovi suvremenici bili su mnogi ?idovski pisci (njema?ki, ?e?ki i nacionalni ?idovi) koji su bili osjetljivi na njema?ku, austrijsku, ?e?ku i ?idovsku kulturu. Prema Rothkirchenovoj, "ta situacija dala je njihovim djelima ?irok, kozmopolitski izgled i kvalitetu egzaltacije koja je grani?ila s transcedentnom metafizi?kom kontemplacijom. Najbolji primjer je Franz Kafka."
Kafkina
tuberkuloza
grkljana
pogor?ala se u o?ujku
1924.
godine te se morao vratiti iz Berlina u
Prag
, gdje su se za njega brinuli ?lanovi obitelji, posebice sestra Ottla. Dana
10. travnja
1924.
oti?ao je u
sanatorij
doktora Hoffmanna u
Kierlingu
, pokraj
Be?a
, gdje je i umro
3. lipnja
1924.
godine. ?ini se kako je uzrok smrti bilo gladovanje - bol u grlu bila je, o?ito, toliko sna?na da Kafka nije mogao jesti, a kako tada jo? uvijek nisu postojale druge metode hranjenja, nije postojalo na?ina da ga se nahrani. Tijelo mu je preneseno natrag u Prag, gdje je pokopan
11. lipnja
1924.
na Novom ?idovskom groblju u ?etvrti
?i?kov
.
Sva izdana djela Franza Kafke, osim nekoliko pisama
?ehinji
Mileni Jasenskoj, pisana su na
njema?kom jeziku
. Ono malo ?to je izdano za autorova ?ivota, privuklo je oskudnu pozornost, ?to se ne mo?e re?i za njegova postumno izdana djela.
Kafka nije dovr?io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% svega ?to je napisao, posebice dok je ?ivio u
Berlinu
, gdje mu je Dora Diamant pomogla u paljenju skica za djela. U ranoj stvarateljskoj fazi, uzor mu je bio njema?ki pisac
Heinrich von Kleist
kog je, u jednom pismu Felice Bauer, opisao zastra?uju?im i za kog je smatrao da mu je bli?i nego vlastita obitelj.
Kafka je bio plodan pisac kratkih pri?a i pripovijetki. Neke njegove izdane pri?e nazivane su
Erzahlung
(
njema?ki
: pri?e), a neke
Geschichte
(
njema?ki
: pripovijetke). Neke od njih su relativno duge ("Preobra?aj", "U ka?njeni?koj koloniji", "Presuda"), dok su druge bile samo paragraf duge (gotovo kao
aforizmi
; primjerice "
Odustani!
", "
Prometej
", "
Mala basna
" ili "
Istina o Sanchu Panzi
"). Najstarija sa?uvana Kafkina pri?a je "
Der Unredliche in seinem Herzen
". Ona nikada nije tiskana, ali je bila dio
pisma
prijatelju
Oskaru Pollaku
iz
1902.
godine. Kafkina prva izdana djela su osam pri?a koje su se
1908.
godine pojavile u prvom izdanju ?asopisa
Hyperion
pod zbirnim naslovom
Razmi?ljanje
. U razdoblju od
1904.
do
1909.
radio je na pri?i "
Opis jedne borbe
". Kada ju je pokazao Brodu, ovaj ga je savjetovao da nastavi raditi i po?alje ju
Hyperionu
. Jedan odlomak pri?e izdao je
1908.
, a dva u prolje?e
1909.
, sve u
Munchenu
.
U kreativnom naletu u no?i
22. rujna
1912.
, Kafka je napisao pri?u "
Presuda
", koju je posvetio
Felice Bauer
. Brod je uo?io sli?nost u imenima glavnog lika i njegove fiktivne zaru?nice, Georga Bendemanna i Friede Brandenfeld, s imenima Franza Kafke i Felice Bauer. Ova pri?a se uglavnom smatra za djelo koje je stvorilo Kafku kao pisca. Pri?a se bavi problemati?nim odnosom sina i njegova dominantna oca, koji dobiva novu dimenziju nakon ?to se sin zaru?i. Kafka je kasnije rekao kako je pisao s "potpunim otkrivanjem svoje du?e i tijela" tu pri?u koja se je "razvila kao pravo rođenje, prekrivena prljav?tinom i muljem." Rukopis pri?e Kafka je poslao i Felice (u pismu od
2. lipnja
1913.
), dodav?i neobi?nu tvrdnju: "Nalazi? li u
Presudi
ikakav smisao, ho?u re?i određen, suvislo izra?en, shvatljiv smisao? Ja ga ne nalazim i nisam u stanju i?ta tuma?iti?" Pri?a je prvi put tiskana u
Leipzigu
1912.
godine uz posvetu "Gospođici Felice Bauer", koja je u kasnijim izdanjima promijenjena "za F".
Godine
1912.
, Franz Kafka je napisao pripovijetku "
Preobra?aj
", izdanu
1915.
godine u
Leipzigu
. Radi se o neobi?noj, gotovo
nadrealnoj
pri?i koja je vjerojatno jedan od najboljih i najreprezentativnijih primjera Kafkina
magijskog realizma
. Pri?a zapo?inje
in medias res
, kultnom prvom re?enicom
Kad se Gregor Samsa jednoga jutra probudio iz nemirnih snova, nađe se u svom krevetu preobra?en u golemog kukca.
Njema?ki izvornik koristi termin
ungeheuren Ungeziefer
, koji se doslovno mo?e prevesti kao monstruozno ?udovi?te, s tim da rije?
Ungeziefer
op?enito ozna?ava ne?eljene i prljave ?ivotinje.
?ohar
, u kog se Gregor Samsa pretvorio, bio je upravo to. Pripovijetka dalje prati ?ivot (ili ?ivotarenje) i propadanje ?ohara Gregora Samse i njegovu postepenu alienaciju, prvo od vanjskog svijeta, a onda i od obitelji i vlastitog ?ivota. Kriti?ari ovo djelo, koje je prepuno simbolike i metafora, smatraju jednim od temeljnih djela 20. stolje?a. Pri?a "
U ka?njeni?koj koloniji
", koja govori o razrađenom uređaju za mu?enje i smaknu?e, napisana je u listopadu
1914.
, revidirana
1918.
te izdana u Leipzigu tijekom listopada
1919.
godine. Pri?a "
Umjetnik gladovanja
", izdana u ?asopisu
Die neue Rundschau
1924.
godine, opisuje glavnog lika, ?rtvu, koji do?ivljava pad razumijevanja za njegovu ?udnu vje?tinu
izgladnjivanja samog sebe na određene periode
. Njegova posljednja pri?a, "
Pjeva?ica Josefine, ili puk mi?eva
" također se bavi odnosom umjetnika i njegove publike.
Kafka nije dovr?io nijedan svoj roman, a spalio je gotovo 90% vlastitog opusa. Prvi roman po?eo je pisati
1912.
godine, a prvo poglavlje istog danas je poznato kao kratka pri?a pod naslovom "
Lo?a?
". Kafka je to djelo, koje je ostalo nedovr?eno, nazvao
Der Verschollene
, ali kada ga je
Brod
postumno tiskao, odabrao je naslov
Amerika
. Iako osjetno humoristi?niji i realisti?niji od ostalih Kafkinih djela, ovaj roman, koji prati lutanja europskog emigranta Karla Roßmanna po
Americi
, dijeli iste motive opresivnog i nedodirljivog sustava koji protagonista stavlja u razne bizarne situacije. Roman inkorporira mnoge detalje iz iskustava Kafkinih rođaka koji su emigrirali u Ameriku, te je jedino njegovo djelo kod kojega je razmi?ljao o optimisti?nom zavr?etku.
Tijekom
1914.
, Kafka je zapo?eo rad na romanu
Proces
, svom vjerojatno najutjecajnijem romanu. Iako kriti?ari znaju navoditi kako je
Dvorac
Kafkin najbolji roman,
Proces
je ipak njegovo najutjecajnije djelo, s obzirom na broj ekranizacija i svekoliki kulturni utjecaj.
Proces
govori o
Josefu K.
, bankovnom slu?beniku koji jedno jutro biva uhi?en i optu?en od strane daleke i nepoznate vlasti zbog zlo?ina koji je nepoznat kako njemu tako i ?itatelju. K. upada u niz bizarnih i nejasnih situacija, bori se protiv u potpunosti dehumanizirane birokracije i dobiva pomo? od niza grotesknih likova koji su, u su?tini, potpuno beskorisni (uz izuzetak tajanstvenog zatvorskog kapelana) sve do samoga kraja, kada realizira snagu tog birokratskog mehanizma te mu se u kona?nici prepusti. Ipak, za razliku od
Amerike
, prozorsko svjetlo na samom kraju romana ostavlja nadu, koja je jedan od klju?nih motiva u Kafkinim djelima. No, roman je, unato? tome ?to je Kafka napisao posljednje poglavlje, ostao nedovr?en. Ipak, novija izdanja romana u sebi sadr?e i nedovr?ena ili neuklopljena poglavlja (iako su ona izdvojena od glavnog romana). Prema
nobelovcu
Eliasu Canettiju
, Felice je klju?na za radnju
Procesa
, a sam je Kafka rekao kako je to "njezina pri?a". Canetti je svoju knjigu o Kafkinim pismima Felice naslovio
Der andere Prozess
(
Kafkin drugi proces
), u ?ast vezi između romana i pisama. Michiko Kakutani, u kritici
New York Timesa
, pi?e da Kafkina pisma sadr?e "temeljne znakove njegove fikcije - onu istu nervoznu pa?nju posve?enu minucioznim detaljima; onu istu paranoidnu svijest o promjenjivim balansima mo?i; istu atmosferu emocionalnog gu?enja - kombiniranu, na op?e iznenađenje, s trenucima dje?a?kog ?ara i odu?evljenosti."
Prema vlastitom dnevniku, Kafka je ve? do
11. lipnja
1914.
godine planirao roman
Dvorac
, ali ga je po?eo pisati tek
27. sije?nja
1922.
Protagonist ovog romana je
Landvermesser
(nje. nadstojnik, ?pan) po imenu K., koji se iz nepoznatih razloga bori kako bi dobio pristup misterioznim upraviteljima dvorca koji upravljaju selom. Kafkina namjera bila je da vlasti u dvorcu obavijeste K.-a na trenutku samrti kako njegova "zakonska osnova da ?ivi u selu nije va?e?a, ali je, s obzirom na brojne sporedne ?injenice, imao dozvolu da ?ivi i radi u selu." Mra?an i na momente
nadrealan
, roman se fokusira na alienaciji, birokraciji, naizgled beskrajnim frustracijama ljudskih poku?aja u borbi s vla??u i beskorisnim i beznadnim traganjem za nedosti?nim ciljem. Hartmut M. Rastalsky je u svojoj disertaciji napisao sljede?e: "Kao i snovi, njegova djela kombiniraju precizne, "realisti?ne" detalje s apsurdnim, pa?ljivo promatranje i rezoniranje protagonista s neobja?njivom glupo??u i nemarom."
Kafkine pri?e su izvorno izlazile u knji?evnim ?asopisima. Prvih osam izdano je
1908.
u prvom izdanju dvomjese?nika
Hyperion
.
Franz Blei
je
1914.
izdao dva dijaloga koja ?e postati "Opis jedne borbe". Fragment pri?e "
Zrakoplovi u Bresciji
", napisane za vrijeme puta u
Italiju
s Brodom, izdan je
28. rujna
1909.
u dnevniku
Bohemia
. Dana
27. srpnja
1910.
, nekoliko pri?a koje ?e kasnije postati dio
Razmi?ljanja
, izdano je u uskrsnom izdanju dnevnika
Bohemia
. U
Leipzigu
, tijekom
1913.
, Brod je s izdava?em
Kurtom Wolffom
izdao pri?u "
Das Urteil. Eine Geschichte von Franz Kafka
" (nje. "Presuda, pri?a Franza Kafke") u knji?evnom godi?njaku za umjetni?ku poeziju
Arkadia
. Pri?a "
Pred zakonom
" izdana je
1915.
u novogodi?njem izdanju nezavisnog ?idovskog tjednika
Selbstwehr
; pri?a je ponovo izdana
1919.
u sklopu zbirke
Seoski lije?nik
te je postala dio romana
Proces
. Ostale pri?e izlazile su po raznim ?asopisima, među kojima su Brodov
Der Jude
, novine
Prager Tagblatt
te magazini
Die neue Rundschau
,
Genius
i
Prager Presse
.
Kafkina prva izdana knjiga bila je zbirka
Razmi?ljanje
, koja sadr?i 18 pri?a napisanih od
1904.
do
1912.
Tijekom ljetnog putovanja u
Weimar
, Brod je inicirao susret između Kafke i Kurta Wolffa; Wolff je
Razmi?ljanje
izdao u ku?i
Rowohlt Verlag
krajem
1912.
godine (iako je godina izdanja navedena kao
1913.
). Kafka je zbirku posvetio Brodu ("Fur M.B."), da bi u osobnoj kopiji koju je dao prijatelju dodao: "So wie es hier schon gedruckt ist, fur meinen liebsten Max ? Franz K." (nje. "Kako je ovdje ve? tiskano, za mog najdra?eg Maxa - Franz. K.").
Kafkina pri?a "Preobra?aj" prvi put je tiskana u listopadu
1915.
u mjese?niku
Die Weißen Blatter
,
ekspresionisti?kom
?asopisu ?iji je urednik bio
Rene Schickele
. Drugu zbirku, naslovljenu
Seoski lije?nik
, izdao je
1919.
Kurt Wolff,a posve?ena je Kafkinu ocu. Posljednju zbirku, od ?etiri pri?e, koju je Kafka pripremio za tiskanje, zbirku
Umjetnik glasovanja
, izdala je
avangardna
izdava?ka ku?a
Verlag Die Schmiede
1924.
godine nakon autorove smrti. Dana
20. travnja
1924.
,
Berliner Borsen-Courier
izdaje Kafkin esej o piscu
Adalbertu Stifteru
.
Kafka je svoje djelo, kako izdano tako i neizdano, ostavio svom najboljem prijatelju Maxu Brodu, s jasnim instrukcijama da ih ovaj uni?ti nakon pi??eve smrti. Kafka mu je napisao: "Najdra?i Max, moj posljednji zahtjev: Sve ?to ostavim za sobom... u obliku dnevnika, rukopisa, pisama (mojih i tuđih), skica i tako dalje, ima da bude spaljeno i nepro?itano." Brod je odlu?io ignorirati ovaj zahtjev te je romane i zbirke izdao u razdoblju od
1925.
do
1935.
Mnoge papire, koji su ostali neizdani, ponio je sa sobom u
Palestinu
u jednom kov?egu kada je tamo pobjegao
1939.
Kafkina posljednja ljubav, Dora Diamant (kasnije Dymant-Lask), također je ignorirala njegove ?elje, tajno sa?uvav?i 20 notesa i 35 pisama. Njih je
1933.
konfiscirao
Gestapo
, ali ih biografi i danas tra?e.
Kako je Brod izdao sve ono ?to je bilo u njegovu posjedu, Kafkin je opus po?eo privla?iti sve vi?e pa?nje. Brodu je bilo te?ko kronolo?ki poredati Kafkine notese. Jedan od problema bio je u tome ?to je Kafka ?esto po?injao pisati u razli?itim dijelovima knjige - nekad u sredini, nekad po?ev?i od kraja prema po?etku. Ipak, Brod je dovr?io dobar dio Kafkinih nedovr?enih djela kako bi ih mogao dati tiskati. Primjerice, Kafka je
Proces
ostavio s nedovr?enim i nenumeriranim poglavljima, a
Dvorac
pun nedovr?enih re?enica s dvojakim zna?enjem - Brod je sredio poglavlja, uredio tekst i dodao interpunkciju.
Proces
je izdan
1925.
od strane ku?e
Verlag Die Schmiede
. Kurt Wolff je izdao druga dva romana,
Dvorac
1926.
i
Ameriku
1927.
godine. Godine
1931.
, Brod je kao urednik izdao zbirku proze i nedovr?enih pri?a pod naslovom
Veliki kineski zid
, koja je uklju?ivala i
istoimenu pri?u
. Knjigu je izdao
Gustav Kiepenheuer Verlag
.
Godine
1961.
,
Malcolm Pasley
uspio je dobiti ve?inu Kafkinih originalnih rukopisa za zbirku
oksfordske
Knji?nice Bodleian
. Rukopis
Procesa
kasnije je prodan na aukciji te se danas nalazi u Njema?kom knji?evnom arhivu u mjestu
Marbach am Neckar
. Pasley je kasnije vodio tim (u kom su bili
Gerhard Neumann
, Jost Schillemeit i Jurgen Born) koji je rekonstruirao romane na njema?kom; reizdao ih je
S. Fischer Verlag
. Pasley je bio urednik
Dvorca
, izdanog
1982.
godine, i
Procesa
, izdanog
1990.
godine. Jost Schillemeit je bio urednik
Amerike
, izdane
1983.
godine. Ova izdanja nazivaju se "Kriti?arska izdanja" ili "Fischerova izdanja".
Kada je Brod umro
1968.
godine, Kafkine je neizdane papire, kojih vjerojatno ima na tisu?e, ostavio svojoj tajnici
Esther Hoffe
. Dio je objavila i prodala, ali je ve?inu ostavila svojim k?erima, Evi i Ruth, koje su također odbile objaviti papire. Godine
2008.
zapo?ela je sudska bitka između sestara i
Nacionalne biblioteke Izraela
, koja smatra da su ti papiri postali vlasni?tvo dr?ave
Izrael
kada je Brod
1939.
emigrirao u
Palestinu
. Esther Hoffe je
1988.
prodala originalni rukopis
Procesa
Njema?kim knji?evnim arhivima za $2,000,000. Godine
2012.
, ?iva je bila samo Eva. Presuda obiteljskog suda u
Tel Avivu
iz
2010.
obvezala je sestre Hoffe na izdavanje papira. Dio ih je izdan, uklju?uju?i i dotad nepoznatu pri?u, ali pravna bitka se nastavila. Hoffeovi tvrde kako su papiri njihovo osobno vlasni?tvo, dok NBI tvrdi kako su to "kulturna dobra koja pripadaju ?idovskom narodu". NBI također sugerira kako je Brod upravo njima ostavio papire u svojoj oporuci. U presudi od listopada
2012.
, Obiteljski sud u Tel Avivu odlu?io je da su papiri vlasni?tvo Nacionalne biblioteke
Mnogi su kriti?ari hvalili Kafkina djela. Pjesnik
Wystan Hugh Auden
nazvao je Kafku "
Danteom
dvadesetoga stolje?a", dok ga je pisac
Vladimir Nabokov
svrstao među najbolje pisce XX. stolje?a,
Gabriel Garcia Marquez
je rekao kako mu je upravo ?itanje Kafkina "Preobra?aja" pokazalo "da je mogu?e pisati na druga?iji na?in".
Albert Camus
je u svom djelu
Nade i apsurd u djelu Franza Kafke
rekao kako "cijela Kafkina umjetnost le?i u tome ?to prisiljava ?itatelje da nanovo ?itaju njegova djela." Klju?na tema Kafkina djela, etablirana u pri?i "Presuda", je konflikt na razini otac-sin: krivnja inducirana u sinu je razrije?ena preko patnje i okajanja. Ostale ?este teme i arhetipovi su alienacija, psihofizi?ka brutalnost, likovi na zastra?uju?im putovanjima i misti?na preobrazba.
Kafkin stil uspoređen je s onim von Kleista jo?
1916.
godine, u analizi "Preobra?aja" i "?ara?a" koju je za
Berliner Beitrage
napravio Oscar Walzel. Priroda Kafkine proze omogu?ava razli?ite interpretacije i kriti?ari su njegov opus svrstavali u razli?ite knji?evne pravce.
Marksisti
su, primjerice, bili stra?no neslo?ni po pitanju interpretacije Kafkinih djela. Jedni su ga optu?ili kako uni?tava realnost dok su drugi tvrdili kako kritizira kapitalizam. Beznađe i apsurd, koji su ?esti u njegovim djelima, smatraju se znakovima
egzistencijalizma
. Neka su Kafkina djela nastala pod utjecajem
ekspresionizma
, dok ve?inu opusa ipak karakterizira eksperimentalni
modernisti?ki
?anr. Kafka se također bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. William Burrows tvrdi kako su ta djela koncentrirana na koncepte borbe, boli, samo?e i potrebe za vezama. Drugi, među kojima i
Thomas Mann
, smatraju Kafkina djela alegorijama: potragom, metafizi?ke prirode, za Bogom.
Ipak,
Gilles Deleuze
i
Felix Guattari
, tvrde kako su teme alienacije i progona, iako prisutne u Kafkinim djelima, prenagla?avane od strane kriti?ara. Tvrde kako su Kafkina djela znatno vi?e namjerna i subverzivna - ?ak i vesela - nego ?to se ?ini na prvu ruku. Isti?u kako ?itanje njegovih djela fokusiraju?i se na beznađe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nu?no vlastite probleme, ve? nagla?ava kako su ljudi skloni izmi?ljati probleme. U svojim djelima, Kafka je ?esto stvarao zlokobne, apsurdne svjetove. Kafka je nacrte svojih djela ?itao svojim prijateljima, uglavnom se koncentriraju?i na svoju humoristi?nu prozu. Pisac
Milan Kundera
sugerira kako bi Kafkin
nadrealni humor
mogao biti inverzija
Dostojevskog
, koji je pisao o likovima koji su ka?njeni zbog zlo?ina. U Kafkinom djelu, lik ?e biti ka?njen iako zlo?in nije po?injen. Kundera vjeruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristi?ne situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj dr?avi.
Theodor Adorno
, u svom djelu
Aufzeichungen zu Kafka
(
1953.
), upravo nagla?ava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim djelima. Naime, polaze?i od toga da se Kafkina proza to?no definira kao
parabola
, on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (
Svaka nam re?enica govori: tuma?i me
), ali ju sam autor onemogu?uje svojim stilom. Nagla?ava kako poku?aj interpretacije stvara za?arani krug u kojem se ?itatelj zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni
deja vu
. Adorno također navodi kako Kafka dokida bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tuma?enja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos između ?itatelja i ?itanog, između ?itatelja kao promatra?a i likova kao ?rtava sistema. Takva blizina nu?no izaziva strah kod ?itetalja, strah koji onemogu?uje ?itatelja da se poistovjeti s likovima romana, ?to zbog same atmosfere ?to zbog straha da ?itatelj upravo jest jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom djelu.
Viktor ?mega?
navodi, između ostalog, dvije odlike u Kafkinom opusu. Iako Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, ?ak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan među majstore kratke proze, zajedno s
Poeom
,
?ehovim
i
Borgesom
. Ipak, s obzirom na to da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, ?mega? isti?e kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratko?a izraza jedna od temeljnih odrednica njegova stila. Drugu stvar ?to ?mega? nagla?ava je Kafkina nesklonost kriti?koj prozi. Navodi
Thomasa Manna
,
Roberta Musila
,
Hermanna Brocha
,
Andrea Gidea
,
Virginiju Woolf
,
Georgea Bernarda Shawa
i
Luigija Pirandella
, kao i
ekspresioniste
i
futuriste
kao kontraprimjere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali djela koja obiluju
poetolo?kim programom ili esejisti?kim komentarom
, ?to je Kafka svesrdno izbjegavao. Upravo u tome le?i jo? jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom na to da on kr?i napisano pravilno ranomodernisti?ke knji?evnosti - odsutnost kriti?koumjetni?kog tuma?enja u njegovim djelima upravo zbunjuje ?itatelja koji je navikao na te elemente u modernisti?koj knji?evnosti.
Bilo je i poku?aja da se identificira utjecaj Kafkine pravni?ke pozadine i uloga prava u njegovu djelu. Ve?ina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti va?ni za njegova djela, u kojima je pravosudni sustav uglavnom opresivan. Zakon se u Kafkinim djelima ne smatra utjelovljenjem nekog određenog politi?kog ili pravosudnog entiteta, ve? skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliraju ?ivot ljudi, koji su nedu?ne ?rtve sustava izvan njihove kontrole. Kriti?ari koji podr?avaju ovakvu
apsurdnu
koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao ?to je ova iz njegova dnevnika:
≫
Zatvoren u vlastita ?etiri zida, osje?am se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam obitelj vidio kao ?udne vanzemaljce sa stranim mi obi?ajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam htio, prisilili su me da sudjelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao oduprijeti.
≪
Ipak, James Hawes tvrdi kako je ve?ina opisa sudskih postupaka u
Procesu
- koliko god oni bili metafizi?ki, apsurdni, konfuzni i ko?marni - utemeljena na to?nim opisima njema?kih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su vi?e bili
inkvizitorni
nego
akuzatorni
. Iako je radio u osiguranju, kao ?kolovani odvjetnik, Kafka je bio "jako svjestan pravnih debata svog doba". U jednoj publikaciji s po?etka XXI. stolje?a, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa, Pothik Ghosh tvrdi kako je Kafki, zakon "nije imao nikakvo zna?enje izvan ?injenice da on ?ista sila dominacije i determinacije."
Prakti?ki sva Kafkina djela su prevedena na hrvatski, a prijevodi se po?inju pojavljivati (iz ideolo?kih razloga) tek pedesetih godina i 1968. izlaze
Odabrana djela Franza Kafke
u osam knjiga urednika N. Simi?a u izdanju Zore.