Ovo je glavno zna?enje pojma CD . Za registracijsku oznaku koju koristi Demokratska Republika Kongo pogledajte CD (registracijska oznaka) .

Kompaktni disk , kompaktna plo?a ^[1] ili ?e??e samo kra?e CD (od engl. Compact disk ) je opti?ki zapis razvijen u kasnim 1970-tim godinama, prvotno kori?ten samo kao medij za glazbu . Kasnije se medij razvio za spremanje podataka na ra?unalu , tako da je danas standardni dio ra?unala . Pojavom DVD-a 1996. dobili smo novi standard koji na mediju iste veli?ine (120 mm) ?uva sadr?aj 6 ili vi?e CD-a.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

CD kao proizvod razvili su zajedno Philips i Sony . Philips je osmislio proizvodni proces (idejno baziran na Laserdisc-u , koji se nije proslavio s medijima promjera 18?30 cm), a Sony je usavr?io korekciju gre?aka pri ?itanju CD medija, ?ime je proizvod bio spreman za tr?i?te. Masovna proizvodnja je krenula 1982.

Philips i Sony 1979. udru?ili su snage svojih in?enjera ?ija je misija bila da dizajniraju novi digitalni audio disk. Istaknuti ?lanovi tima bili su Kees Immink i Toshitada Doi. Nakon godine dana pokusa i diskusije, izradili su tzv. “Crvenu knjigu” - audio standard kompaktnog diska. Philips je doprinio procesu proizvodnje i EFM (Eight ? to ? Fourteen Modulation). Taj na?in modulacije omogu?io je dugo kori?tenje i otpornost na povr?inska o?te?enja, Sonyjev doprinos bila je CIRC (Cross-Interleaved Reed-Solomon Coding)? metoda popravljanja gre?ki. Vi?e o povijesti CD-a mo?e se vidjeti iz dokumentarca “The Compact Disc Story” - ispri?anog od biv?eg pripadnika tima. Dokumentarac daje informacije o odlukama o mnogim tehni?kim detaljima, kao ?to su: frekvencija uzimanja uzoraka, vrijeme sviranja, ?ak i promjer diska. Philipsa je dao izjavu da je CD “proizvod velike grupe ljudi koja je radila kao tim”. CD je u po?etku bio zami?ljenm kao zamjena za gramafonsku plo?u, a ne kao medij za spremanje podataka, ?to je postao tek kasnije, 1985. standardom “?uta knjiga” kojeg su donijeli Sony i Philips. U lipnju 1985. predstavljen je CD-ROM (read-only memory) a 1990. CD-R (za snimanje), razvijen također od strane tvrtki Sony i Philips .

Fizi?ka svojstva [ uredi | uredi kod ]

Zapisivanje podataka na CD-u po?inje u sredini diska i nastavlja se prema rubu ?to omogu?ava prilagodbu za razne veli?ine. CD-ovi su dostupni u dvije standardne veli?ine: najra?ireniji su promjera 120 mm, kapaciteta 74 minute i 650 MB podataka te 80 minutni za 700 MB podataka. Dostupni su i 80 mm (tzv. MiniCD-ovi) kapaciteta 21 minute i 184 MB (jo? zove i CD3 ? medij je oko 3")

CD je napravljen iz 1,2 mm debela diska ?iste polikarbonske plastike. Tanak sloj super ?istog aluminija (ili rjeđe zlata ? kod potrebe za du?im vijekom trajanja) je nanesen na povr?inu da bude reflektivna. Povr?ina je za?ti?ena tankim slojem laka. Na lak se mo?e i pisati. Podaci na mediju pohranjeni su kao niz mikro udubina - oko 100 nm duboke i 500 nm ?iroke, a duge oko 850 nm do 3,5 μm . CD se ?ita uz pomo? 780 nm lasera fokusiranog kroz dno polikarbonskog sloja. Razlika između udubina i tzv. ”dolina” (ravni dio, eng. “land”) dovodi do promjene između faze svjetla reflektiranog u slu?aju udubine i svjetla reflektiranog u slu?aju “doline”. Podatke je mogu?e pro?itati mjerenjem intenziteta reflektiranog svijetla fotodiodom . Same udubine i izbo?ine ne predstavljaju jedinice i nule, ve? se koristi niz kodiranja. Na najni?oj razini je NRZI : prijelaz iz udubine u “dolinu”, ili iz doline u “udubinu” simbolizira jedinicu, a ako nema prijelaza (odnosno nema promjene), to se ?ita kao nula. Takav zapis se dekodira na?inom osam-na-?etrnaest (engl. eight-to-fourteen , EFM), dakle iz svakih 14 pro?itanih bita se dobiva 8 bita stvarnog sadr?aja. Sam sadr?aj je organiziran u blokove koji na kraju sadr?e za?titini kod ( Cross-interleaved Reed-Solomon code , CIRC) ?ijom primjenom se dobiva mogu?nost detekcije gre?aka kod ?itanja, te mogu?nost korekcije određenog broja gre?aka). Udubljenja su bli?a reflektivnoj strani tako da izobli?enja i pra?ina na ?istoj strani mogu biti zanemarena, no disk zbog toga trpi vi?e ?tete u slu?aju o?te?enja na reflektivnoj strani.

Vrste medija [ uredi | uredi kod ]

• CD-DA
• CD-ROM (Compact Disk Read Only Memory) CD-ROM koristimo za ?itanje podataka (podaci se snimaju u tvornici)
• CD-ROM/XA - CD-Rom s pove?anom arhitekturom (Extra Architecture)
• CD-I - interaktivni kompaktni disk
• CD-R ( Compact Disk Recordable , "Kompaktni disk za snimanje") koristimo za ?itanje i pisanje podataka (svaki korisnik koji ima CD-R uređaj i odgovaraju?i medij mo?e i zapisati podatke na njega - jednokratno). CD-R mediji s mogu?no??u zapisa su CD-ovi izrađeni s “praznom” podatkovnom spiralom. Na medij se nanosi fotoosjetljiva boja. Laseru za zapisivanje mijenja boju na dijelovima sloja ?to omogu?uje laseru za ?itanje da “vidi” iste kao da su udubine. CD-R slijedi standard “Naran?aste knjige”.
• CD-RW ( Compact Disk ReWritable , "Ponovno ispisivi kompaktni disk") koristimo za ?itanje i vi?ekratno zapisivanje podataka. CD-RW je CD s mogu?no??u ponovnog zapisa, koristi metalik sloj umjesto boje. Laser za zapisivanje je u ovom slu?aju kori?ten da ga zagrije i promijeni kemijska svojstva i tako promijeni reflektivnost. CD-RW diskovi ipak nemaju toliko razliku između reflektivnosti dijelova koji predstavljaju udubine i “doline”, tako da ih mnogi CD audio svira?i ne mogu svirati, iako ve?ina DVD svira?a mo?e.

Standardi [ uredi | uredi kod ]

Organizacija koja progla?ava i usugla?ava standarde za opti?ki zapis je Optical Storage Technology Association (OSTA).

Standardi zapisa

• ISO 9660
• HFS - Hierarchical File System
• Joliet (datote?ni sustav)
• UDF - Universal Disk Format
• VCD - format Video CD
• CD+G - Compact Disc + Graphics
• format CD TEXT

Pogledaj također [ uredi | uredi kod ]

• Usporedba opti?kih medija za pohranu podataka - Usporedba CDa, DVDa , HD-DVDa i Blu-ray Disca

Izvori [ uredi | uredi kod ]