Iskopine i obnovljena crkva sv. Marte u Bija?ima
Veliki Bija?, crkva sv. Onofrija (sv.Nofar)
Bija?i
(
Biaci, Byaci, Biaki, Biachi
) su bili staro hrvatsko naselje smje?teno na zapadnom dijelu
Ka?telanskog polja
.
Povijest naseljavanja
[
uredi
|
uredi kod
]
Prema staroj ubikaciji, u starom je vijeku ovdje rimski car Klaudije (41. ? 54.) osnovao naselje rimskih veterana
Siculi
. Ondje je za nagradu naselio svoje odane vojnike VII. i IX. legije koje je za odanost za vrijeme
Skribonijanove pobune
u Dalmaciji 42. g. nagradio zemljom koju im je dodijelio.
Ipak, nedavno je naselje Siculi pronađeno uz samu morsku obalu (koja je od tada tijekom milenija potonula cca 2 metra) ispod samih bungalova hotela Resnik u Ka?tel ?tafili?u.
Nalazi se podno brda Tre?anice i brje?uljka Velog Bija?a, na međi
trogirskog
i
donjoka?telanskog
polja.
Te?ko je utvrditi koliko je bilo podru?je naselja. Prema ispravi
Andrije II
iz
1207.
Bija?i su kraljevsko dobro i pru?alo se sve do mora, zauzimaju?i cijelo
Podmorje
. Kasnije se to kraljevsko dobro sve vi?e smanjivalo jer su ga zauzimali privatnici, crkvene institucije i
trogirska
op?ina pa se i toponim danas odnosi na usko podru?je. Bija?i se danas nazivaju dva bre?uljka.
Veli Bija?
(208 m) smje?ten je zapadno od
Malog Bija?a
koji je znatno manji. Na vrhu Velog Bija?a nalazi se crkva
sv. Onofrija
(sv. Nofar), koja je izgrađena
1475.
godine. U najstarijem dobu hrvatske povijesti, Bija?i su sjedi?te
hrvatskih vladara
o ?emu svjedo?e i arheolo?ka istra?ivanja kod
crkve sv. Marte
. Nalazili su se u
Kli?koj ?upaniji
. Naselje se spominje u
darovnici
kneza
Trpimira
iz
859.
godine (kao Byaci),
Muncimirovoj
ispravi (Biaci), i u presudi kralja
Zvonimira
(Biaki). Za vrijeme rata između
Genove
i
Mletaka
(
1378.
) postojala je
osmatra?nica
u Bija?ima, ?iji je zadatak da, ako se neprijatelj pojavi, uzbuni stanovnike Podmorja koji su se morali u roku od 6 sati pojaviti u gradu Trogiru. Po nalazima u grobovima na tom podru?ju mo?e se zaklju?iti da je kontinuitet naselja trajao od 10. do 16. stolje?a. Selo Bija?i je vi?e puta opustjelo zbog ratova, međutim, u mirnim razdobljima stanovni?tvo se opet vra?alo. Zbog straha od
turskih
napada selo je posljednji put napu?teno u 16. stolje?u. Izbjeglice iz Bija?a se naseljavaju u obli?nji
Ka?tel ?tafili?
, prenose?i
beneficije
u novo naselje.
Toponim Bija?i javlja se u vi?e oblika: Biaci, Biach, Biache, Biacheche, Biachi, Biachio, Biacici, Biacico, Biaki, Biagi, Biche, Bico, Bicum, Biechy, Byaci i Biha?.
Po jednoj varijanti ime Bija?i dolazi od imena vlasnika imanja, Viatius (
romanski
slog
ti
odgovara
hrvatskom
?
ili
?
). Naziv Bija?i su preuzeli hrvatski vladari koji su nastavili ?ivjeti na imanju nakada?njeg vlasnika i to imanje pretvorili u
predium regale
(kraljevsko dobro).
Prvo hrvatsko arheolo?ko dru?tvo imalo je naziv ?Biha?“ (naknadno promijenjeno u ime ?Biha?“). To je dru?tvo na poticaj
Franje Ra?koga
osnovao don
Frane Buli?
1849. Prva skup?tina dru?tva je odr?ana kod iskopina crkve sv. Marte u Bija?ima. Dru?tvo je izabralo ime Biha? jer je osnovano u vrijeme kada se vjerovalo da ?e se u Ka?telanskom polju (u Bija?ima) na?i ostaci veli?anstvenih građevina iz doba hrvatske narodne dinastije.
- Vjeko Oma?i?, Povijest Ka?tela od po?etaka do kraja XVIII. stolje?a, Split, 1986.
- Du?an Jelovina
: Starohrvatska crkva Sv. Marte u Bija?ima, Starohrvatska prosvjeta III/26 (1999.)
?lanak
- Sre?ko Liste?:
Povijest Klisa