Alpe
Gorje
Talijanski dio Alpa Dolomiti progla?en je UNESCO-vom svjetskom ba?tinom.
Polo?aj
Koordinate	46°34′41″N 8°36′54″E  /  46.5781°N 8.615°E  / 46.5781; 8.615
Dr?ava	Austrija Francuska Njema?ka Italija Lihten?tajn Slovenija ?vicarska
Fizikalne osobine
Najvi?i vrh ? visina: ? koord.:	Mont Blanc 4808,73 m 45°49′58″N 06°51′54″E  /  45.83278°N 6.86500°E  / 45.83278; 6.86500
Alpe Mont Blanc Alpe na zemljovidu Europe

Alpe ( njem. Alpen ; tal. Alpi ; fra. Alpes ; fur. Alps ; okc. Aups/Alps ; roman? : Alps ; slo. Alpe ) su planinski sustav između Srednje i Ju?ne Europe dug 1200 km i ?irok oko 150 km. Alpski luk op?enito se prote?e od Nice na zapadnom Sredozemlju do Trsta na Jadranu i Be?a na po?etku Panonskog bazena . Najvi?i je i najopse?niji planinski lanac koji se u cijelosti nalazi u Europi , ^[a] a prote?e se preko sedam alpskih zemalja (redom od zapada prema istoku): Francuske , ?vicarske , Italije , Lihten?tajna , Austrije , Njema?ke i Slovenije . ^{[b] [2]} Najvi?i vrh Alpa je Mont Blanc (4808,73 m) na granici Italije i Francuske .

Lanac je nastao tijekom nekoliko desetaka milijuna godina sudaranjem afri?ke i euroazijske tektonske plo?e . Ekstremno skra?ivanje uzrokovano ovim geolo?kim događajem imalo je za posljedicu podizanje morskih sedimentnih stijena potiskivanjem i savijanjem u visoke planinske vrhove kao ?to su Mont Blanc i Matterhorn . Sredi?nji planinski niz izgrađuju stare kristalinske stijene , a sjeverni i ju?ni lanci od mezozojskih su karbonatnih stijena ( vapnenci i dolomiti ), koje su izdignute tzv. alpskim nabiranjem (alpskom orogenezom). Dana?ni oblik Alpe su dobile pleistocenskom glacijacijom , a snje?na granica je na visini 2700 ? 2800 m.

Najve?i planinski vrh Mont Blanc (4809 m) prote?e se francusko-talijanskom granicom, no na podru?ju Alpa smje?teno je jo? 128 planinskih vrhova vi?ih od 4000 m.

Nadmorska visina i veli?ina raspona utje?u na klimu u Europi; u planinama, koli?ine oborina jako variraju, a klimatske uvjete ?ini nekoliko razli?itih zona. Divlje ?ivotinje poput alpskog kozoroga ?ive na vi?im vrhovima do nadmorske visine od 3400 m, a biljke kao ?to je runolist rastu u stjenovitim podru?jima na ni?im nadmorskim visinama.

Dokazi o ljudskom boravku u Alpama datiraju jo? iz doba paleolitika . Mumificirani ?ovjek Otzi , za kojeg je utvrđeno da je star 5000 godina, otkriven je na ledenjaku na austrijsko-talijanskoj granici 1991.

Do 6. stolje?a pr. Kr., keltska latenska kultura bila je ra?irena tim podru?jem. U antici su Alpe slu?ile kao prirodna obrana Apeninskog poluotoka sa sjevera, zato je Hannibalov pothvat prelaska Alpa s borbenim slonovima tijekom rata s Rimljanima ostao zabilje?en u povijesti. Rimljani su osnovali mnoga naselja u cijeloj alpskoj regiji. U novom je vijeku Napoleon 1800. godine pre?ao jedan od planinskih prijevoja s vojskom od 40 000 vojnika. U 18. i 19. stolje?u u ovo je podru?je do?lo je do velikog priljeva prirodoslovaca, pisaca i umjetnika posebice tijekom romantizma , nakon ?ega je uslijedilo zlatno doba alpinizma kada su se planinari po?eli uspinjati na vrhove.

Na alpskom podru?ju ?ivi otprilike 13 milijuna ljudi koji imaju sna?an kulturni identitet. Tradicionalna kultura poljoprivrede, proizvodnje sira i obrade drveta jo? uvijek postoji u alpskim selima, iako je turisti?ka industrija po?ela rasti po?etkom 20. stolje?a, znatno se pro?irila nakon Drugog svjetskog rata i do kraja stolje?a postaje dominantnom industrijom. ^[3] Srednja i Ju?na Europa povezane su preko Alpa s vi?e cestovnih i ?eljezni?kih veza. Preko Alpa prolazi vi?e cestovnih i ?eljezni?kih veza koje povezuju Srednju i Ju?nu Europu. Najdu?i su tuneli su Simplon (20 km) i St. Gotthard (15 km).

Zimske olimpijske igre organizirane su u ?vicarskim, francuskim, talijanskim, austrijskim i njema?kim Alpama. Od 2010. u regiji ih je 14 milijuna ljudi i ima 120 milijuna posjetitelja godi?nje

Etimologija i toponimija [ uredi | uredi kod ]

Rije? Alpe dolazi od latinskog izraza Alpes, koja bi mogla vu?i korijen od pridjeva albus ^[4] ("bijeli"). Izraz bi mogao potjecati od gr?ke bo?ice Alfito , ?ije je ime povezano s alphita ("bijelo bra?no"), te s praindoeuropskom rije?i *alb?os . Sli?no tome, ime rije?nog boga Alfeja također bi trebao potjecati od gr?kog izraza alphos ?to zna?i "bjelkast". ^[5]

U svom komentaru na Vergilijevu Eneidu , gramati?ar iz kasnog 4. stolje?a Mauro Servije Honorat ka?e da Kelti sve visoke planine nazivaju Alpama . ^[6]

Latinski Alpes mogao bi potjecati od praindoeuropske rije?i * alb ?to zna?i "brdo" ("Albanija" je srodna izvedenica). Albanija je naziv koji nije izvorni za suvremenu dr?avu Albaniju , ve? se koristio kao naziv za nekoliko planinskih podru?ja diljem Europe.

U rimsko doba "Albania" je bio naziv za isto?ni Kavkaz , a u engleskim jezicima "Albania" (ili "Albany") povremeno koristio kao naziv za ?kotsku , ^[7] premda je vjerojatnije da potje?e iz latinske rije?i albus ^[8] ("bijela").

U modernim jezicima izraz alp , alm , albe ili alpe odnosi se na pa?njake u alpskim regijama ispod ledenjaka , a ne na vrhove. ^[9] Izraz alp se odnosi i na visoke planinske pa?njake, obi?no u blizini ili iznad granice drve?a , gdje se goveda i druga stoka vode na ispa?u tijekom ljetnih mjeseci i gdje su izgrađene kolibe i postavljeni sjenici, koji ponekad ?ine male zaseoke. Stoga je izraz "Alpe" kao referenca na planine pogre?an naziv. ^{[10] [11]} Izraz za planinske vrhove razlikuje se ovisno o naciji i jeziku, primjerice rije?i kao ?to su Horn , Kogel , Kopf , Gipfel , Spitze , Stock i Berg koriste se u regijama njema?kog govornog podru?ja; Mont , Pic , Tete , Pointe , Dent , Roche i Aiguille u regijama francuskog govornog podru?ja; i Monte , Picco , Corno , Punta , Pizzo ili Cima u regijama talijanskog govornog podru?ja. ^[12]

Geografija [ uredi | uredi kod ]

Alpe su planinski sustav u sredi?njoj Europi u obliku polumjeseca koje se prote?e zakrivljenom linijom 800 km od istoka prema zapadu i ?iroko je 200 km. Srednja visina planinskih vrhova je 2,5 km. ^[13] Lanac se prote?e od Sredozemnog mora , sjeverno iznad bazena rijeke Po , kroz Francusku od Grenoblea i prema istoku kroz srednju i ju?nu ?vicarsku. Sustav se nastavlja prema Be?u i isto?no do Jadranskog mora i Slovenije . ^{[14] [15] [16]}

Na jugu se spu?ta u sjevernu Italiju, a na sjeveru se prote?e do ju?ne granice Bavarske u Njema?koj. ^[17] U podru?jima kao ?to su Chiasso u ?vicarskoj i Allgau u Bavarskoj, granica između planinskog lanca i ravni?arskog podru?ja je jasna, ali na drugim mjestima poput ?eneve razgrani?enje je manje određeno.

Zemlje s najve?im teritorijem prekrivenim Alpama su Austrija (28,7 % ukupne povr?ine), Italija (27,2 %), Francuska (21,4 %) i ?vicarska (13,2 %). ^[18]

Najvi?i dio lanca podijeljen je ledenja?kim koritom doline Rhone , od Mont Blanca do Matterhorna i Monte Rosa na ju?noj strani, te Bernskim Alpama na sjevernoj. Vrhovi u isto?nom dijelu lanca, u Austriji i Sloveniji, ni?i su od onih u sredi?njem i zapadnom dijelu. ^[19]

Varijacije u nomenklaturi u regiji koja se prote?e kroz Alpe ote?avaju klasifikaciju planina i podregija, ali op?a klasifikacija je ona na Isto?ne Alpe i Zapadne Alpe s granicom između njih u isto?noj ?vicarskoj ^[20] u blizini prijevoja Splugen (definicija geologa Stefana Schmida).

Najvi?i vrhovi Zapadnih Alpa i Isto?nih Alpa jesu Mont Blanc s 4809 m ^[21] i Piz Bernina s 4049 m. Drugi najvi?i vrhovi su redom Monte Rosa s 4634 m i Ortler ^[22] s 3905 m.

Niz ni?ih planinskih lanaca pru?a se paralelno s glavnim lancem, poput Francuskih Predalpa u Francuskoj i planina Jura u ?vicarskoj i Francuskoj. Sekundarni lanac Alpa prati vododjelnicu od Sredozemnog mora do Wienerwalda prolaze?i pored mnogih najvi?ih i najpoznatijih vrhova u Alpama. Od Colle di Cadibona do Col de Tende prote?e se prema zapadu prije nego ?to skrene na sjeverozapad, a zatim u blizini Colle della Maddalena na sjever. Na ?vicarskoj granici linija glavnog lanca kre?e se otprilike u smjeru istok-sjeveroistok, smjer koji slijedi sve do svog kraja blizu Be?a. ^[23]

Sjeveroisto?ni kraj alpskog luka je Leopoldsberg u blizini Be?a izravno na Dunavu . Nasuprot tome, jugoisto?ni dio Alpa zavr?ava na Jadranskom moru u podru?ju oko Trsta prema Duinu i Barcoli . ^[24]

Zapadne Alpe [ uredi | uredi kod ]

Mont Blanc je s visinom od 4810 m najvi?i vrh u Francuskoj i drugi po veli?ini u Europi. Dugo je godina navođen i kao najvi?i vrh Europe , no tuma?enjem određenja Europe kao kontinenta od Atlantskog oceana do Urala i Kavkaza , koja su u posljednje vrijeme opet postala aktualna, Elbrus mu je oduzeo taj naslov.

Najve?i ledenjak Alpa je Aletsch (23 x 1,5 x 0,9 km) na ?vicarskoj planini Jungfrau (4270 m). Arena Sardona ili Navlaka Glarus je najve?a navlaka (povratni rasjed koji nastaje skoro horizontalnim padom povr?inskog tla) na Alpama koja se također nalazi u isto?noj ?vicarskoj . Furkapass je visokoplaninski cestovni prijevoj u ?vicarskim Slpama na nadmorskoj visini od 2436 metara koji Furka tunelom (duljine 15,4 km) spaja Gletsch i Valais s Realpom u kantonu Uri . U njegovoj blizini se nalazi Ledenjak Rhone koji je izvor rijeke Rhone i jedan od glavnih dotoka ?enevskog jezera . Simplonski prijevoj je 2008 metara visok planinski prijevoj između Peninskih i Lepontinskih Alpa koji povezuje Brig u kantonu Valais s Domodossolom u talijanskoj regiji Pijemont .

Matterhorn ( Monte Cervino , Mont Cervin ) je planina na granici između ?vicarske i Italije (Peninske Alpe), visine 4478 metara, koji je posljednji od vi?ih vrhova Alpa koji je osvojen.

Isto?ne Alpe [ uredi | uredi kod ]

?vapska Jura ili ?vapske alpe su kr?no - ?umovito brdsko podru?je u jugozapadnoj Njema?koj , u saveznoj dr?avi Baden-Wurttemberg . Du?ina gorja iznosi oko 200 kilometara, ?irina u prosjeku pribli?no 40 kilometara, a najvi?i vrh je Lemberg (1015 m).

Hoher Dachstein je kr?ka planina , drugi najvi?i vrh Sjevernih kr?kih Alpa. Nalazi se na granici dvije austrijske savezne dr?ave , Gornja Austrija i ?tajerska , u kojima je on najvi?i vrh (2995 m). Dijelovi njegovog masiva le?e i u dr?avi Salzburg , te ju ?esto zovu "Planinom triju dr?ava" ( njem. Drei-Lander-Berg ). Najve?i ledenjak u Austriji , Pasterze, le?i u podno?ju najvi?eg austrijskog vrha, Grossglocknera (3798 m) koji je dio planinskog vijenca Hohe Tauerna . Oetztalske Alpe su planinski masiv i prirodna granica Italije i Austrije. Najvi?i vrh je Wildspitze (3774 m), koji je i ujedno drugi po veli?ini vrh u Austriji iza Grossglocknera .

Dolomiti ili Dolomitske Alpe su skupina planina u isto?nim Alpama u sjeveroisto?noj Italiji; po njima je prozvan kamen dolomit .

Julijske Alpe su skupina planina u ju?nom dijelu Alpa, u sjeverozapadnoj Sloveniji i u sjeveroisto?noj Italiji , a ime su dobile po Gaju Juliju Cezaru . Najvi?i vrh Julijskih Alpa je Triglav s 2864 metara nadmorske visine, koji je ujedno i najvi?i vrh Slovenije.

Prijevoji [ uredi | uredi kod ]

Alpe su se tijekom povijesti mnogo puta prelazile ?to zbog ratnih operacija, ?to zbog trgovine, a prelazili su ih i hodo?asnici, studenti i turisti. Putevi prijelaza cestom, vlakom ili pje?ice poznati su kao prijevoji , a obi?no ih ?ine kotline između planina u koje vodi dolina iz ravnica i brdovitih pretplaninskih zona. ^[25]

U srednjem vijeku vjerski su redovi osnivali hospicije na po?etnim i zavr?nim to?kama mnogih glavnih prijelaza. ^[26] Najva?niji prijevoji su Col de l'Iseran (najvi?i nadmorskom visinom), Col Agnel , prijevoj Brenner , Mont-Cenis , Veliki prijevoj sv. Bernarda , Col de Tende , Gotthardski prijevoj , prijevoj Semmering , prijevoj Simplon i prijevoj Stelvio . ^[27]

Prelaze?i talijansko-austrijsku granicu, prijevoj Brenner razdvaja Otztalske i Zillertalske Alpe i koristi se kao trgova?ka ruta od 14. stolje?a. Najni?i alpski prijevoj Semmering na 985 m prelazi iz Donje Austrije u ?tajersku i u kontinuiranoj je uporabi od 12. stolje?a, kada je ondje izgrađen hospicij. Sredinom 19. stolje?a du? trase prijevoja je sagrađena pruga s tunelom duga?kim 1,6 km. Veliki prijevoj sv. Bernard s visinom od 2469 m jedan je od najvi?ih u Alpama i prelazi talijansko-?vicarsku granicu isto?no od Penninskih Alpa du? obronaka Mont Blanca. Prolaz je koristio Napoleon Bonaparte 1800. godine za prelazak svoje vojske od 40 000 vojnika. ^[28]

Prijevoj Mont Cenis (2081 m) u sredini lijevo vodi ka alpskom jezeru i dalje prema Italiji.

Prijevoj Mont Cenis bio je glavna prometnica za trgovinu i prijevoz vojnih postrojbi između Zapadne Europe i Italije . Ovaj su prijevoj tijekom povijesti pre?le mnoge postrojbe na putu prema Apeninskom poluotoku , od Konstantina I. , Pipina Malog i Karla Velikog do Henrika IV. Napoleona i u 20. stolje?u njema?kih Gebirgsjagera tijekom Drugog svjetskog rata . ^[29] Danas se prijevoj malo koristi. Glavna je prometna komunikacija postala tunel autoceste Frejus (otvoren 1980.) i ?eljezni?ki tunel (otvoren 1871.). ^[30]

Prijevoj Saint Gotthard prelazi iz sredi?nje ?vicarske u Ticino . Godine 1882. otvoren je 15 km duga?ak ?eljezni?ki tunel Saint Gotthard koji povezuje Luzern u ?vicarskoj s Milanom u Italiji. Otprilike 98 godina kasnije izgrađen je cestovni tunel Gotthard (16,9 km du?ine) koji povezuje autocestu A2 u Goschenenu na sjevernoj strani s Airolom na ju?noj strani, identi?no kao i ?eljezni?ki tunel. ^[31]

Dana 1. lipnja 2016. otvoren je najdu?i ?eljezni?ki tunel na svijetu Gotardski bazni tunel koji povezuje Erstfeld u kantonu Uri s Bodioom u kantonu Ticino s dvije pojedina?ne cijevi du?ine 57,1 km. ^[32] Od 11. prosinca 2016. dio je redovitog voznog reda ?eljeznice i njime redovito prolaze vlakovi svakih sat vremena kao prometna komunikacija između Basela / Luzerna / Zuricha i Bellinzone / Lugana / Milana . ^[33]

Najvi?i prijevoj u Alpama je Col de l'Iseran u Savoji (Francuska ) na 2770 m, a slijedi ga prijevoj Stelvio u sjevernoj Italiji na 2756 m. Ovim prijevojem prolazi cesta izgrađena 1820-ih. ^[34]

Najvi?i vrhovi [ uredi | uredi kod ]

Union Internationale des Associations d'Alpinisme (UIAA) sastavio je popis od 82 "slu?bena" alpska vrha koji dose?u najmanje 4000 m. ^[35] Popis ne uklju?uje samo planine, ve? i podvrhove s druk?ijom relativnom visinom koji se smatraju va?nim planinarskim ciljevima. U popisu ni?e navedeno 29 najzna?ajnijih "?etiritisu?njaka".

Alpinisti su se prvi put popeli na vrh Mont Blanca ve? 1786., a na Jungfrau 1811., ali ve?ina alpskih ?etiritisu?njaka osvojena je tijekom druge polovice 19. stolje?a, posebice Piz Bernina (1850.), Dom (1858.), Grand Combin (1859.), Weisshorn (1861.) i Barre des Ecrins (1864.). Uspon na Matterhorn 1865. ozna?io je kraj zlatnog doba alpinizma . Karl Blodig (1859. ? 1956.) bio je među prvima koji se uspje?no popeo na sve glavne vrhove vi?e od 4000 m, a svoj niz uspona zavr?io je 1911. ^[36] Mnogi veliki alpski tritisu?njaci osvojeni su po?etkom 19. stolje?a, posebice Grossglockner (1800.) i Ortler (1804.), no neki od njih osvojeni tek mnogo kasnije poput Mont Pelvouxa (1848.), Monte Visa ( 1861) i La Meije (1877).

Godine 1788. prva se ?ena popela na vrh Mont Blanca. Do sredine 1850-ih ?vicarski su se planinari popeli na ve?inu vrhova i bili su jako tra?eni kao planinski vodi?i. Edward Whymper dosegao je vrh Matterhorna 1865. (nakon sedam poku?aja), a 1938. prvim usponom na Eiger Nordwand (sjeverna strana Eigera) popeo se na posljednju od ?est velikih sjevernih stijena Alpa. ^[37]

29 alpskih ?etiritisu?njaka s najmanje 300 metara topografske relativne visine. ^[38]

Geologija i orogeneza [ uredi | uredi kod ]

Po?etak geolo?kog prou?avanja stjenovitih struktura Alpa zapo?ela je u 18. stolje?u ?to je dovelo do zna?ajnih geolo?kih otkri?a i uspostavljanja novih znanstvenih modela. Sredinom 19. stolje?a , sada ve? nepostoje?a teorija geosinklinala kori?tena je za obja?njenje prisutnosti "naboranih" planinskih lanaca, ali ve? sredinom 20. stolje?a prihva?ena je teorija o tektonici plo?a . ^[39]

Formiranje Alpa ( alpska orogeneza ) bio je epizodni proces koji je zapo?eo prije 300 milijuna godina. ^[41] U paleozoiku je superkontinent Pangea ?inila jedna tektonska plo?a , koja se fragmentirala u zasebne plo?e tijekom mezozoika , a tijekom jurskog razdoblja između Laurazije i Gondvane formiralo se more Tetis . ^[42] Tetis je kasnije bilo stisnuto između plo?a koje su se sudarale uzrokuju?i formiranje planinskih lanaca nazvanih Alpski pojas koje su se protezale od Gibraltara preko Himalaja do Indonezije , ?to je proces koji je zapo?eo krajem mezozoika i nastavlja se i dan danas. Formiranje Alpa bilo je dio ovog ?ireg orogenog procesa ^[42] uzrokovanog sudarom između afri?ke i euroazijske plo?e ^[43] koji je zapo?eo u kasnom razdoblju krede . ^[44]

Pod ekstremnim tla?nim naprezanjima i pritiskom, morske sedimentne stijene uzdignute su u vis stvaraju?i karakteristi?ne le?e?e nabore i navlake . ^[45] Po?to su vrhovi bili podvrgnuti eroziji, sloj sedimenata morskog fli?a talo?io se u bazenu prednjeg dijela, a kako je orogeneza napredovala sedimenti su postali dijelom mlađih pokrova (nabora). Grubi sedimenti od kontinuiranog procesa izdizanja i erozije kasnije su talo?eni u prednjim podru?jima sjeverno od Alpa u regijama ?vicarske i Bavarske. ^{[46] [47]}

Alpska orogeneza zbivala se u kontinuiranim ciklusima sve do paleogena uzrokuju?i razlike u strukturama pokrova, a kasna faza orogeneze formirala je Jursko gorje . ^[48] Niz tektonskih događaja u razdobljima trijasa , jure i krede prostorno je odredio razli?ite paleogeografske regije. ^[48] Ovisno o litologiji (sastavu stijena) i pokrovnim strukturama prema orogenim događajima koji su na njih utjecali, ^[49] Alpe su podijeljene na Zapadne, Isto?ne Alpe i Ju?ne Alpe: Helveticum na sjeveru, Penninicum i Austroalpski sustav u sredi?tu i Ju?noalpski sustav ju?no od Periadriatskog ?ava. ^[50]

Prema geologu Stefanu Schmidu,po?to su zapadne Alpe pro?le kroz metamorfni događaj u kenozoi?koj eri, a austroalpski vrhovi pro?li su kroz taj događaj u razdoblju krede, ta dva podru?ja pokazuju jasne razlike u formiranju navlake. ^[52] Naslage fli?a u ju?nim Alpama Lombardije vjerojatno su se pojavile u kredi ili kasnije. ^[52]

Vrhovi u Francuskoj, Italiji i ?vicarskoj le?e u "zoni Houilliere", koja se sastoji od sloja s mezozojskim sedimentima. ^[53] Visoki "masivi" s vanjskim sedimentnim pokrovom ?e??i su u zapadnim Alpama i bili su pod utjecajem potiskivanja iz neogenog razdoblja, dok isto?ne Alpe imaju relativno malo masiva s visokim vrhovima. ^[54] Sli?no tome, vrhovi u isto?noj ?vicarskoj koji se prote?u do zapadne Austrije sastoje se od tankoslojnih sedimentnih nabora koji su se odvojili od nekada?nje temeljne stijene. ^[55]

Jednostavno re?eno, strukturu Alpa ?ine slojevi stijena europskog, afri?kog i oceanskog (tetijskog) podrijetla. ^[56] Struktura donjeg pokrova kontinentalno je europskog podrijetla, iznad kojeg su smje?teni pokrovi morskog sedimenta na ?ijem se vrhu nalazi pokrov koji potje?e iz Afri?ke plo?e. ^[57] Matterhorn je primjer stalne orogeneze i dokaz je velikog nabiranja. Vrh planine sastoji se od gnajsa s Afri?ke plo?e, a podno?je vrha, ispod glaciranog podru?ja, sastoji se od europske temeljne stijene. Niz tetijskih morskih sedimenata i njihova oceanska podloga stisnut je između stijena koje potje?u iz afri?ke i europske plo?e. ^[58]

Sredi?nje regije alpskog orogenog pojasa su naborane i izlomljene na takav na?in da je erozija stvorila karakteristi?ne strme okomite vrhove ?vicarskih Alpa koji se naizgled uzdi?u ravno iz prednjih podru?ja. ^[59] Vrhovi kao ?to su Mont Blanc , Matterhorn i visoki vrhovi u Peninskim Alpama , Brianconnais i Hohe Tauern sastoje se od slojeva stijena iz razli?itih orogeneza uklju?uju?i izlo?ene temeljne stijene. ^[60]

Zbog stalno prisutne geolo?ke nestabilnosti, potresi u Alpama traju i danas. ^[61] Najsna?nijii potresi u Alpama imali su magnitudu između 6 i 7 po Richteru . ^[62] Geodetska mjerenja pokazuju kontinuirano topografsko izdizanje po stopama do oko 2,5 mm godi?nje u sjevernim, zapadnim i sredi?njim Alpama i ~1 mm godi?nje u isto?nim i jugozapadnim Alpama. ^[63] Temeljni mehanizmi koji pokre?u dana?nji obrazac izdizanja su izostati?ko odbijanje uslijed otapanja zadnje ledene kape ili dugotrajne erozije, odvajanje zapadnoalpske subdukcijske plo?e, konvekcija pla?ta, te horizontalna konvergencija između Afrike i Europe, ali njihov relativni doprinos uzdizanju Alpa te?ko je kvantificirati i vjerojatno ?e se zna?ajno mijenjati ovisno od podru?ja i vremena. ^[63]

Minerali [ uredi | uredi kod ]

Alpe su tisu?ama godina bile mjestom iskapanja razli?itih minerala. Od 8. do 6. stolje?a pr. Kr. za vrijeme hal?tatske kulture , keltska su plemena u Alpama iskapala bakar , a kasnije su Rimljani u podru?ju Bad Gasteina iskapali zlato za kovanje novca . U podru?ju Erzberga u ?tajerskoj vadila se visokokvalitetna ?eljezna ruda?a za industriju ?elika . Kristali poput cinobarita , ametista i kvarca nalaze se u ve?em dijelu alpskog podru?ja. Le?i?ta cinobarita u Sloveniji zna?ajan su izvor pigmenata koji se iz njega proizvodi. ^[64]

Alpski su se kristali prou?avali i skupljali stotinama godina, a po?eli su se klasificirati u 18. stolje?u. Leonhard Euler prou?avao je oblike kristala, a do 19. stolje?a lov na kristale bio je uobi?ajen u svim alpskim regijama. David Friedrich Wiser prikupio je zbirku od 8000 kristala koje je pomno prou?avao i dokumentirao. U 20. stolje?u Robert Parker napisao je poznato znanstveno djelo o kamenim kristalima ?vicarskih Alpa, a u istom razdoblju osnovana je komisija za kontrolu i standardizaciju naziva alpskih minerala. ^[65]

Ledenjaci [ uredi | uredi kod ]

U miocenskoj epohi planine su bile podvrgnute ozbiljnoj eroziji zbog procesa glacijacije , ^[66] ?to je sredinom 19. stolje?a primijetio prirodoslovac Louis Agassiz koji je predstavio svoj rad u kojem je objavio da su Alpe bile prekrivene ledom u razli?itim geolo?kim intervalima. Svoju je teoriju formulirao prou?avaju?i stijene u blizini njegova doma u Neuchatelu za koje je vjerovao da potje?u iz Bernskoga gorja zapadno od mjesta pronalaska. Zbog svoga rada postao je poznat kao "otac ideje o ledenome dobu", iako su drugi prirodoslovci prije njega iznijeli sli?ne ideje. ^[67]

Agassiz je prou?avao kretanje ledenjaka 1840-ih na ledenjaku Unteraar gdje je otkrio da se ledenjak pomicao oko 100 m godi?nje i to br?e u sredini nego na rubovima. Njegov rad nastavili su drugi znanstvenici i sada postoji stalni laboratorij unutar ledenjaka ispod Jungfraujocha posve?en isklju?ivo prou?avanju alpskih ledenjaka. ^[69]

Tijekom svog kretanja, leedenjaci odvuku sa sobom kamenje i ostali sediment, ?to uzrokuje eroziju i i postupno formiranje dolina. Dolina Inn sa svojom tipi?nom terasastom strukturom uzrokovanom erozijom, primjer je doline koju su izdubili ledenjaci tijekom ledenih doba . Na dnu doline le?e erodirane stijene iz najnovijeg ledenog doba, a vrh doline sastoji se od materijala erozije iz ranijih ledenih doba. ^[70] Ledenja?ke doline imaju karakteristi?no strme padine (reljefe). Doline s ni?im padinama prekrivenih oblucima ostaci su ledenja?kih korita ili prethodno ispunjenih dolina. ^[71] Morene , razdrobljene stijene pokupljene tijekom kretanja ledenjaka, nakupljaju se na rubovima, u sredi?tu i na kraju ledenjaka. ^[70]

Alpski ledenjaci mogu biti ravni tokovi leda ili dugi tokivi koji se prostiru u obliku lepeze (pijemontski ledenjaci) ili pak ledene zavjese koje vise s okomitih padina planinskih vrhova. Stres kretanja uzrokuje da se led lomi i glasno puca, ?to mo?da obja?njava za?to se u srednjem vijeku vjerovalo da su planine dom zmajeva . Pucanje stvara nepredvidive i opasne pukotine , ?esto nevidljive pod novim snje?nim padalinama koje predstavljaju najve?u opasnost za planinare. ^[72]

Ledenjaci zavr?avaju u ledenim ?piljama ( gle?er Rhone ) ili utje?u u jezero ili rijeku ili se jednostavno otopljeni ledeni materijal izlije u ravnicu. Ponekad ?e se dio ledenjaka mo?e odvojiti ili slomiti te izazvati opasne lavine. ^[73]

Visoke razine u koli?ini oborina uzrokuju da se ledenjaci spuste do razine permafrosta u nekim podru?jima, dok u drugim su?nijim regijama ledenjaci ostaju iznad 3500 m nadmorske visine. ^[74] Od izvornih 1817 km² podru?ja Alpa koji su bili prekriveni ledenjacima 1876., ta se povr?ina postupno smanjila na 1342 km 1973., ?to je imalo za posljedicu smanjeni obujam vode u rijekama. ^[75] Od 1850. godine do danas nestalo je oko 40 % povr?ine austrijskih ledenjaka ii 30 % povr?ine ledenjaka u ?vicarskoj. ^[76]

Premda topografija Alpa pokazuje izra?enu glacijalnu morfologiju, ^[77] mehanizmi kojima se događa glacijalno preoblikovanje nisu jasni. Ra?unalne simulacije pokazuju da se glacijalna erozija ?iri od manjih prema ve?im visinama. ^[78]

Rijeke i jezera [ uredi | uredi kod ]

Alpske rijeke opskrbljuju nizinsku Europu pitkom vodom, slu?e za navodnjavanje i izvor su hidroelektri?ne energije . ^[80] Premda ovo podru?je ?ini samo 11 % povr?ine europskog kontinenta, Alpe osiguravaju do 90 % vode nizinskoj Europi, posebice u su?nim podru?jima i tijekom ljetnih mjeseci. Gradovi poput Milana uvelike ovise o dotoku pitke vode iz alpskog otjecanja, naime 80 % pitke vode grad dobiva iz Alpa. ^{[81] [82] [83]} Voda iz rijeka koristi se u najmanje 550 hidroelektrana , ra?unaju?i samo one ve?e koje proizvode najmanje 10 MW elektri?ne energije. ^[84]

Glavne europske rijeke koje teku iz Alpa jesu Rajna , Rona , Inn i Po , a sve imaju izvor u Alpama i teku u susjedne zemlje ulijevaju?i se u kona?nici u Sjeverno more , Sredozemno more , Jadransko more i Crno more . Druge rijeke poput Dunava imaju velike pritoke koji izviru u Alpama. ^[85]

Rijeka Rhone je drugi izvor slatke vode po volumenu koji se slijeva u Sredozemno more nakon Nila , a formira se kao ledenja?ka otopljena voda, potom utje?e u ?enevsko jezero , a odatle u Francusku gdje se izme?u ostalog koristi za hlađenje nuklearnih elektrana . ^[86] Rajna izvire u ?vicarskoj na podru?ju od oko 30 km² i predstavlja gotovo 60 % vode koja otje?e iz zemlje. ^[86] Slo?ene doline pritoka Rajne usmjeravaju vodu u glavne doline gdje mo?e do?i do poplava tijekom sezone otapanja snijega kada brzo otjecanje vode iz nabujale rijeke uzrokuje jake bujice. ^[87]

Mnoge alpske rijeke tvore jezera poput ?enevskoga jezera u obliku polumjeseca koje se prote?e preko ?vicarske granice s Lausannom na ?vicarskoj strani i gradom Evian-les-Bains na francuskoj. U Njema?koj je srednjovjekovna kapela sv. Bartolomeja sagrađena na ju?noj strani Konigsseea do koje se mo?e do?i samo brodom ili penjanjem preko vrhova koji se uzdi?u iza nje. ^[88]

Slijevanje vode iz Alpa dovelo je do formiranja velikih jezera u Italiji. Primjerice u talijanskim Alpama izvire rijeka Sarca koja je primarni je priljev jezera Garda . ^[89] Talijanska jezera su zbog svoje blage klime popularna turisti?ka destinacija jo? od vremena Anti?kog Rima .

Znanstvenici su prou?avali utjecaj klimatskih promjena na kori?tenje vode u alpskom podru?ju. Jedan od neo?ekivanih posljedica jet preusmjeravanje sve ve?ih koli?ina vode iz alpskih rijeka na izradu umjetnog snijega u skijali?tima kako bi se produljila zimska turisti?ka sezona, u?inak ?ega jo? nije poznat. Povrh toga, smanjenje ledenja?kih podru?ja u kombinaciji s nizom zima s ni?om koli?inom padalina od o?ekivane mo?e negativno utjecati na rijeke u Alpama i na dostupnost vode u okolnim nizinama. ^{[90] [91]}

Lavine [ uredi | uredi kod ]

Ni?e je popis najsmrtonosnijih lavina na podru?ju Alpa:

• Lavina na francusko-talijanskoj granici: u 17. stolje?u oko 2500 ljudi poginulo je u lavini na francusko-talijanskoj granici.
• Lavina u Zermattu iz 19. stolje?a: u 19. stolje?u lavina je uni?tila 120 domova u selu u blizini Zermatta. ^[92]
• 13. prosinca 1916. lavina na planini Marmolada
• 1950. ? 1951. lavine u "zimi terora"
• 10. velja?e 1970. lavina u Val d'Isereu
• 9. velja?e 1999. lavina u Montrocu
• 21. velja?e 1999. lavina u Evoleneu
• 23. velja?e 1999., lavina Galtur ? najsmrtonosnija lavina u Alpama u posljednjih 40 godina.
• Srpanj 2014. lavina na Mont Blancu
• 13. sije?nja 2016. lavina u Les-Deux-Alpes
• 18. sije?nja 2016. lavina kod Valfrejusa
• 3. srpnja 2022. Kolaps ledenjaka na Marmoladi

Klima [ uredi | uredi kod ]

Podru?je Alpa je primjer pojava koje se de?avaju kada umjereno podru?je na ni?oj nadmorskoj visini ustupi mjesto terenu na vi?im nadmorskim visinama. Hladna klima sli?na onoj u polarnim podru?jima koja vlad na planinskim vrhovima diljem svijeta naziva se planinskom ili alpskom klimom . Porastom visine od razine mora prema gornjim dijelovima atmosfere temperatura se spu?ta (vidi adijabatsku brzinu odstupanja ) Planinski lanci usmjeruju vjetrove koji pu?u u ni?im podru?jima u gornje dijelove gorja. Topao zrak iz nizina tamo pove?ava svoj obujam i razmjerno gubi toplinu, a to je smanjenje temperature ?esto popra?eno padalinama u obliku snijega ili ki?e. ^[25] Visina Alpa dovoljna je da klimatski podijeli Europu na vla?ni sjever i suhi jug jer se vlaga usisava iz zraka dok te?e preko visokih vrhova. ^[93]

Ekstremne vremenske pojave u Alpama prou?avaju se od 18. stolje?a, posebice vremenski obrasci kao ?to je sezonski vjetar Foehn . Po?etkom 20. stolje?a u planinama su postavljene brojne meteorolo?ke stanice koje su klimatolozima davale neprekinuti niz podataka. ^[94] Neke su doline prili?no suhe, poput doline Aoste u Italiji, Maurienne u Francuskoj, Valaisa u ?vicarskoj i sjevernog Tirola . ^[94]

Podru?ja koja nisu su?na i koja primaju mnogo oborina do?ivljavaju povremene poplave zbog brzog topljenja snijega i otjecanja vode. ^[95] Prosje?na koli?ina padalina u Alpama kre?e se od niskih 2600 mm godi?nje na 3000 mm godi?nje, pri ?emu se vi?e razine javljaju na velikim nadmorskim visinama. Na visinama od 1000 do 3000 m, snje?ne padaline po?inju u studenom i nakupljaju se do travnja ili svibnja kada po?inje topljenje. Snje?na granica varira od 2400 to 3000 m iznad kojih je snijeg stalan, a temperature se kre?u oko to?ke smrzavanja ?ak i tijekom srpnja i kolovoza. Visoka razina vode u potocima i rijekama dose?e vrhunac u lipnju i srpnju kada se snijeg jo? topi na vi?im nadmorskim visinama. ^[96]

Alpe su podijeljene u pet klimatskih zona, svaka s razli?itom vegetacijom. Klima, biljni i ?ivotinjski svijet razlikuju se u razli?itim dijelovima ili planinskim zonama. Najni?a zona je brdska zona između 500 and 1000 m, ovisno o lokaciji. Planinska zona prote?e se od 800 to 1700 m, nakon ?ega slijedi podalpska zona od 1600 to 2400 m. Alpsku zonu, koja se prote?e od granice drve?a do snje?ne granice, prati glacijalna zona, koja prekriva ledenja?ka podru?ja planine. Klimatski uvjeti pokazuju varijacije unutar istih zona, primjerice, vremenski uvjeti na vrhu planinske doline koji se prote?u izravno od vrhova hladniji su i o?triji od onih na u??u doline koji su obi?no manje surovi i gdje pada manje snijega. ^[97]

Razli?iti ra?unalni modeli omogu?uju određena predviđanja klimatskih promjena za svo podru?je Alpa do 22. stolje?a. O?ekivanja su da ?e trend pove?anja temperatura imati u?inak na snje?ne oborine, snje?ni pokriva?, glacijaciju i otjecanje rijeka, ^{[98] [99]} a zna?ajne promjene prirodnog i antropogenog podrijetla ve? su dijagnosticirane iz promatranja na terenu. ^{[100] [101] [102]}

Najve?i gradovi [ uredi | uredi kod ]

Najve?i grad na podru?ju Alpa je grad Grenoble u Francuskoj . Drugi ve?i i va?ni gradovi u Alpama s preko 100 000 stanovnika jesu Bolzano ( Italija ), Trento ( Italija ) i Innsbruck ( Austrija ). Ve?i gradovi izvan Alpa, ali u njihovoj blizini su Milano , Verona , Torino (Italija), Munchen (Njema?ka), Graz , Be? , Salzburg (Austrija), Ljubljana , Maribor , Kranj (Slovenija), Zurich , ?eneva (?vicarska), Nica i Lyon (Francuska).

Gradovi s preko 100 000 stanovnika na podru?ju Alpa jesu:

Rang	Op?ina	Stanovnici	Zemlja	Regija
1	Grenoble	162 780	Francuska	Auvergne-Rhone-Alpe
2	Innsbruck	132 236	Austrija	Tirol
3	Trento	117 417	Italija	Trentino-Ju?ni Tirol
4	Bolzano /Bozen	106 951	Italija	Trentino-Ju?ni Tirol

Stanovni?tvo i kultura [ uredi | uredi kod ]

U alpskoj regiji ?ivi 14 milijuna stanovnika raspoređenih u osam zemalja. ^[103] Na obodima planina, visoravnima i u ravnicama gospodarstvo ?ini industrija i poslovi pru?anja usluga, dok je na vi?im nadmorskim visinama i u planinama poljoprivreda jo? uvijek gospodarski bitna. ^[104] Poljoprivreda i ?umarstvo i dalje su temelj alpske kulture, te osiguravaju izvoz u gradove i doprinose odr?avaju planinskoga okoli?a. ^[105]

Alpske regije su multikulturalne i jezi?no raznolike. Narje?ja su uobi?ajena i razlikuju se os regije do regije, ?ak od doline do doline. Samo u dijelu Alpa nastanjenom slavenskom narodima identificirano je 19 narje?ja. Neki od romanskih narje?ja koji se govore u francuskim, ?vicarskim i talijanskim alpama u dolini Aoste potje?u od arpitanskog , dok je ju?ni dio zapadnog raspona povezan s okcitanskim jezikom . Njema?ki dijalekti potje?u od germanskih plemenskih jezika. ^[106] Roman? kojim govori dva posto stanovni?tva u jugoisto?noj ?vicarskoj je drevni retoromanski jezik izveden iz latinskog, ostataka starih keltskih jezika i mo?da etru??anskog . ^[106]

Velik dio alpske kulture ostao je nepromijenjen od srednjovjekovnog razdoblja kada su vje?tine koje su jam?ile pre?ivljavanje u planinskim dolinama i najvi?im selima postale temeljem iste kulture, ?to je dovelo do jake tradicije stolarije, drvorezbarstva, pe?enja, slasti?arstva i proizvodnje sira. ^[107]

Poljoprivreda je tradicionalno zanimanje stolje?ima, iako je postala manje dominantna u 20. stolje?u s pojavom turizma. Ispa?a i pa?njaci ograni?eni su zbog strme i stjenovite topografije Alpa. Sredinom lipnja goveda se premje?taju na najvi?e pa?njake blizu snje?ne granice, gdje ih nadziru pastiri koji borave na velikim nadmorskim visinama ?esto ?ive?i tijekom ljeta u kamenim kolibama ili drvenim ?talama. ^[108] Seljani slave dan kada se krave tjeraju na pa?njake i ponovno kada se vrate sredinom rujna. Almabtrieb, Alpabzug, Alpabfahrt, Desalpes ("silazak s Alpa") slavi se ukra?avanjem krava vijencima i ogromnim kravljim zvonima , dok se farmeri odijevaju u tradicionalne no?nje. ^[108]

Proizvodnja sira stara je tradicija u ve?ini alpskih zemalja. Kolut sira iz Emmentala u ?vicarskoj mo?e te?iti i do 45 kg, a Beaufort u Savoji mo?e te?iti i do 70 kg. Vlasnici krava tradicionalno od sirara dobivaju dio onog udjela kravljeg mlijeka proizvedenog za ljetnih mjeseci u visokim Alpama. Ko?enje sijena va?na je poljoprivredna aktivnost u planinskim selima koja su posljednjih godina postala donekle mehanizirana, iako su padine toliko strme da ru?na ko?nja ?esto jedino rje?enje. Sijeno se ina?e dovozi dva puta godi?nje, ?esto i za blagdane. ^[109]

U visokim selima ljudi ?ive u domovima izgrađenim prema srednjovjekovnome planiranju koji podnose hladne zime. Kuhinja je odvojena od dnevnog boravka (zvanog stube , prostor u domu koji se grije pe?i), a spava?e sobe na drugom katu imaju koristi od rastu?e topline. Tipi?na ?vicarska koliba nastala je u Bernskom gorju. Brvnare su ?esto okrenute prema jugu ili nizbrdici i građene su od punog drva sa strmim zabatnim krovom kako bi nakupljeni snijeg mogao lako otkliziti. Stepenice koje vode do vi?ih katova ponekad su izgrađene izvana, a balkoni su ponekad zatvoreni. ^{[110] [111]}

Hrana se prenosi iz kuhinje u stub , gdje se nalazi blagovaonski stol. Neki su obroci poput fonduea zajedni?ke, gdje je lonac postavljen na sredinu stola u koji svaka osoba mo?e umo?iti. Ostala se jela jo? tradicionalno poslu?uju na izrezbarenim drvenim tanjurima. Namje?taj je tradicionalno detaljno izrezbaren, a u mnogim alpskim zemljama stolarske vje?tine prenose se s koljena na koljeno.

Krovovi se obi?no grade od alpskog kamena kao ?to su komadi ?kriljevca , gnajsa ili ?kriljevca . ^[112] Takve se planinske ku?e obi?no nalaze u vi?im dijelovima dolina, poput doline Maurienne u Savoji , gdje je koli?ina snijega tijekom hladnih mjeseci velika. Nagib krova ne smije biti ve?i od 40%, omogu?avaju?i snijegu da ostane na vrhu, koji tako funkcionira kao izolacija od hladno?e. ^[113] U ni?im podru?jima gdje su ?ume rasprostranjene tradicionalno se koriste drvene plo?e od obi?ne smreke , a nazivaju se "tavaillon".

U dijelovima Alpa u kojima se govori njema?ki ( Austrija , Bavarska , Ju?ni Tirol , Lihten?tajn i ?vicarska ) postoji jaka tradicija alpske narodne kulture . Stare tradicije bri?no se odr?avaju među stanovnicima alpskih podru?ja, premda je to posjetitelju rijetko vidljivo. Mnogi su ljudi ?lanovi kulturnih udruga u kojima se njeguje alpska narodna kultura . Na kulturnim događanjima o?ekuje se tradicionalna narodna no?nja , na njema?kom Tracht : tipi?no lederhosen za mu?karce i dirndls za ?ene. Posjetitelji mogu dobiti uvid u bogate obi?aje Alpa na javnoj manifestaciji Volksfesteu . Dobre prilike za promatrati lokalno stanovni?tvo kako slavi tradicionalnu kulturu pru?aju se na brojnim sajmovima, festivalima vina i vatrogasnim festivalima koji ispunjavaju vikende u prirodi od prolje?a do jeseni. Alpski festivali razlikuju se od zemlje do zemlje, a ?esto uklju?uju glazbu (npr. sviranje alpskog roga ), ples (npr. Schuhplattler ), sportove (npr. hrva?ki mar?evi i strelja?tvo), kao i tradicije poganskiih korijena poput paljenja vatre u Walpurginoj no?i i Ivanjskoj ve?eri . Mnoga podru?ja slave Fastnacht u tjednima prije korizme . Narodna no?nja također se i dalje nosi kod ve?ine vjen?anja i festivala. ^{[114] [115]}

Turizam [ uredi | uredi kod ]

Alpe su jedna od najpopularnijih turisti?kih destinacija u svijetu s brojnim ljetovali?tima poput Oberstdorfa u Bavarskoj, Saalbacha u Austriji, Davosa u ?vicarskoj, Chamonixa u Francuskoj i Cortine d'Ampezzo u Italiji. Turizam je sastavni dio alpskog gospodarstva s preko 120 milijuna posjetitelja godi?nje, a velik dio dolazi od zimskih sportova, iako su ljetni posjetitelji također va?na komponenta. ^[116]

Turisti?ka industrija zapo?ela je po?etkom 19. stolje?a kada su ?itelji iz cijele Europe zapo?eli posje?ivati Alpe, putovali do podno?ja planina kako bi u?ivali u krajoliku i odsjedali u toplicama. Veliki hoteli izgrađeni su tijekom razdoblja Belle Epoque . Zup?aste ?eljeznice izgrađene po?etkom 20. stolje?a prevozile su turiste na sve vi?e uzvisine, najpoznatija od kojih je Jungfraubahn koja zavr?ava na Jungfraujochu nakon ?to prođe kroz tunel u Eigeru znatno iznad vje?ne snje?ne granice. Tijekom tog razdoblja pstupno su se pojavljivasli zimski sportovi. Godine 1882. odr?ano je prvo prvenstvo u umjetni?kom klizanju u St. Moritzu , a skija?ki spust postao je popularan sport među engleskim posjetiteljima po?etkom 20. stolje?a ^[117] kada je 1908. postavljen prvi skilift iznad Grindelwalda. ^[118]

U prvoj polovici 20. stolje?a Zimske olimpijske igre tri se puta odr?ane na podru?ju Alpa: Zimske olimpijske igre 1924. u Chamonixu u Francuskoj, Zimske olimpijske igre 1928. u St. Moritzu u ?vicarskoj i Zimske olimpijske igre 1936. u Garmisch-Partenkirchenu u Njema?koj. Tijekom Drugoga svjetskog rata zimske su igre bile otkazane, ali u prvom poslijeratnom razdoblju Zimske olimpijske igre odr?ale su se u St. Moritzu (1948.) , Cortini d'Ampezzo (1956.) , Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenobleu (1968.), Albertvilleu (1992.) i Torinu (2006.) . ^[119] Godine 1930. Lauberhorn Rennen (hrv. "Utrka Lauberhorn") prvi je put vo?ena na Lauberhornu iznad Wengena . ^[120] Jednako zahtjevna Hahnenkamm prvi je puta odr?ana iste godine u Kitzbuhlu u Austriji. ^[121] Obje utrke nastavljaju se odr?avati svakog sije?nja uzastopnih vikenda. Lauberhorn je vrlo naporna utrka spusta duljine 4,5 km i predstavlja opasnost za trka?e koji dosegnu 130 km/h samo nekoliko sekundi nakon napu?tanja startnih vrata. ^[122]

Tijekom razdoblja nakon Prvog svjetskog rata u ?vicarskim i austrijskim gradovima izgrađene su ?i?are za smje?taj zimskih posjetitelja, ali je ljetni turizam i dalje bio gospodarski va?an. Do sredine 20. stolje?a popularnost skija?kog spusta uvelike je porasla, a 1970-ih u Francuskoj je izgrađeno nekoliko novih sportskih sela poput Les Menuiresa posve?enih gotovo isklju?ivo skijanju. Do ove to?ke Austrija i ?vicarska bile su tradicionalna i popularnija odredi?ta za zimske sportove, ali krajem 20. stolje?a i po?etkom 21. stolje?a Francuska, Italija i Tirol po?eli su bilje?iti porast zimskih posjetitelja. ^[123] Od 1980. do danas, ski-liftovi su modernizirani, a strojevi za proizvodnju snijega postavljeni na mnogim odmarali?tima, ?to je dovelo do sve ve?e zabrinutosti u vezi s gubitkom tradicionalne alpske kulture i nesigurnosti u pogledu odr?ivog razvoja. ^[124] Broj skijali?ta i kilometara staza smanjio se od 2015., ?to je vjerojatno rezultat klimatskih promjena. ^[125]

Promet [ uredi | uredi kod ]

Regijom se prostire 4200 km cesta kojima prometuje ?est milijuna vozila godi?nje. ^[126] U alpskome podru?ju je sna?no razvijen ?eljezni?ki promet, primjerice u ?vicarskoj je izgrađeno 120 km ?eljezni?kih pruga na 1000 km² povr?ine. ^[127] Tu se nalazi ve?ina najvi?ih europskih ?eljeznica. Godine 2007. otvoren je bazni tunel Lotschberg duga?ak 34,57 km, koji zaobilazi 100 godina stariji tunel Lotschberg . Otvorenjem 57,1 km Gotardskog baznog tunela 1. lipnja 2016., zaobi?ao se strai tunel Gotthard izgrađen u 19. stolje?u ?ime se realiziraO prvI ravnI PRAVAC kroz Alpe. ^[128]

Do nekih sela na vi?im nadmorskim visinama ne postoje pristupni putevi automobilom zbog nepristupa?nosti ili zbog samog izbora njegovih stanovnika. Wengen i Zermatt u ?vicarskoj dostupni su samo ?i?arom ili zup?anom ?eljeznicom . U Avoriazu u Francuskojn nije dopu?ten pristup automobilima, a i druga alpska sela razmi?ljaju o tome da postanu zone bez automobila ili da ograni?e broj automobila zbog odr?ivosti krhkog alpskog terena. ^[129]

Ni?i predjeli i ve?i gradovi u Alpama dobro su povezani autocestama i dr?avnim cestama, ali vi?i planinski prijevoji i putevi među najvi?ima u Europi mogu biti opasni ?ak i ljeti zbog strmih padina. Mnogi su prijelazi zatvoreni zimi. Nekoliko zra?nih luka oko Alpa (i nekih unutar), kao i međugradske ?eljezni?ke veze iz svih susjednih zemalja, velikom broju putnika omogu?uju jednostavan pristup cijeloj regiji. ^[130]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

Poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Alpinizam
• Dome de Rochefort

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Alpe

• Alpe   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 6. svibnja 2013. ( Wayback Machine ) na CULMEN.info
• Satelitske fotografije sa satelita Terra
• 360° panoramske vizure Alpa
• Alpska divljina u fotografijama
• Slu?bena stranica prekoalpske konferencije dr?ava ( engl. )