Sovjetski Savez je do?ao na mjesto
Ruskog carstva
, ?iji je zadnji monarh, car
Nikola II.
vladao do
1917.
Sovjetski Savez je osnovan u prosincu
1922.
kao savez
Ruske
,
Ukrajinske
,
Bjeloruske
i
Zakavkaske
Sovjetske Socijalisti?ke Republike
, na ?ijem ?elu su bile
bolj?evi?ke stranke
.
Revolucionarna aktivnost u Rusiji po?ela je
Dekabristi?kim ustankom
godine
1825.
Iako je
kmetstvo
ukinuto
1861.
, njegovo je ukidanje postignuto pod uvjetima koji su bili nepovoljni za seljake, i ohrabrili su revolucionare. Parlament,
Duma
, osnovan je
1906.
, ali politi?ki i socijalni nemiri nastavljeni su i pogor?ani tijekom
Prvoga svjetskog rata
zbog vojnih poraza i nesta?ice hrane.
Spontani narodni ustanak u
Petrogradu
, kao odgovor na ratno raspadanje ruskog blagostanja i morala, kulminirao je obaranjem carske vlade u o?ujku
1917.
(
Velja?ka revolucija
). Autokracija je zamijenjena privremenom vladom, ?ije su vođe namjeravali uspostaviti
demokraciju
u Rusiji i nastaviti sudjelovanje u savezni?kim ratnim naporima. U isto vrijeme su se u zemlji ra?irili radni?ki savjeti (
sovjeti
), kako bi osigurali prava radni?ke partije. Radikalni
bolj?evici
, pod vodstvom
Vladimira Lenjina
, zalagali su se za
socijalisti?ku
revoluciju u sovjetima i na ulicama. Oni su preuzeli vlast od Privremene vlade u studenom
1917.
u tzv.
Listopadskoj revoluciji
. Tek poslije dugog i krvavog
ruskoga građanskog rata
(
1918.
?
1922.
), koji se sastojao i u borbi vladinih snaga i stranih trupa u raznim dijelovima Rusije, osiguran je novi
komunisti?ki
re?im.
Mirom u Rigi
, po?etkom
1921.
, podijeljen je i sporni teritorij u
Bjelorusiji
i
Ukrajini
između
Poljske
i Sovjetske Rusije.
Od svojih prvih godina, vlada Sovjetskog Saveza bila je utemeljena na jednostrana?koj vlasti komunista, kako su bolj?evici sebe nazivali od o?ujka
1928.
Poslije neobi?ne ekonomske politike
ratnog komunizma
za vrijeme građanskog rata uvedena je
Nova ekonomska politika
kada je sovjetska vlada tijekom 1920-ih dozvolila postojanje određene privatne ekonomske aktivnosti uz nacionaliziranu industriju, a potpuno oduzimanje hrane na selu zamijenila porezom u hrani. Rasprava o budu?nosti gospodarstva pru?ila je podlogu sovjetskim vođama za borbu oko vlasti nakon Lenjinove smrti
1924.
Postupnom konsolidacijom svog utjecaja i izoliranjem rivala unutar stranke, osobito Lenjinovog o?itijeg nasljednika
Lava Trockog
,
Josif Staljin
je postao samostalni vođa Sovjetskog Saveza krajem 1920-ih.
Staljin je
1928.
predstavio prvi
petogodi?nji plan
za izgradnju socijalisti?koga gospodarstva. U industriji je dr?ava preuzela kontrolu nad svim postoje?im tvrtkama, i zapo?ela intenzivan program
industrijalizacije
; u poljoprivredi je dr?ava prisvojila imovinu seljaka kako bi uspostavila kolektivne farme (
Kolektivizacija u Sovjetskom Savezu
). Sovjetski Savez je postao velika industrijska sila; ali je primjena plana ra?irila bijedu u nekim segmentima stanovni?tva. Kolektivizacija se suo?ila s otporom "
kulaka
", ?to je rezultiralo ogor?enom borbom mnogih seljaka protiv vlasti, glađu i mo?da i milijunima ?rtava (najvi?e procjene 14,5 milijuna), posebno u Ukrajini, gdje je nerazumnim mjerama oduzimana hrana i urod izazvana umjetna glad, od koje je umrlo do deset milijuna ljudi u
holodomoru
. Socijalni prevrati nastavljeni su i sredinom 1930-ih, kad je Staljin zapo?eo ?istku u komunisti?koj partiji (
Velike ?istke
); iz ovog je procesa izrasla kampanja terora koja je dovela do pogubljenja (najvi?e procjene 1 milijun), zatvaranja i protjerivanja (najvi?e procjene 9,5 milijuna) ljudi (
Gulag
). Ipak, unato? ovim nemirima, Sovjetski Savez razvio se u sna?no industrijsko gospodarstvo u godinama prije
drugog svjetskog rata
.
Drugi svjetski rat
uredi
Staljin se udru?io s
Njema?kom
zaklju?iv?i
Pakt Ribbentrop-Molotov
godine
1939.
i izvr?iv?i
agresiju na Poljsku
. Dvije godine kasnije, u lipnju
1941.
Njema?ka je izvr?ila
invaziju na Sovjetski Savez
.
Crvena armija
zaustavila je nacisti?ku ofenzivu u
staljingradskoj bitci
,
1943.
, i krenula u protunapad kroz
isto?nu Europu
do
Berlina
, natjerav?i Njema?ku na predaju
1945.
Iako opusto?en u ratu, Sovjetski Savez iz rata je iza?ao kao priznata velika sila.
Hladni rat
uredi
U relativno kratkom posljeratnom razdoblju Sovjetski Savez prvo je obnovio, a onda i pro?irio svoje gospodarstvo, kontrolirano isklju?ivo iz Moskve. Sovjetski Savez konsolidirao je svoj utjecaj u isto?noj Europi, pru?ao pomo? komunistima u
Kini
, i te?io pro?irivanju svog utjecaja svugdje u svijetu. Ovako aktivna vanjska politika bila je jedan od razloga ?to su ratni saveznici Sovjetskog Saveza (
SAD
i
Ujedinjeno Kraljevstvo
) postali njegovi neprijatelji u
hladnom ratu
. Unutar dr?ave nastavljene su represivne mjere; povjesni?ari ?pekuliraju da je Staljin pripremao novu ?istku kad je umro
1953.
godine.
U nedostatku prihvatljivog nasljednika, Staljinovi najbli?i suradnici izglasali su da ?e zemljom vladati zajedno, iako se borba za vlast odr?avala iza fasade kolektivnog vodstva.
Nikita Hru??ov
, koji je pobijedio u borbi za vlast do sredine 1950-ih odbacio je Staljinove mjere terora i donekle olabavio represivnu kontrolu nad partijom i narodom (
Destaljinizacija
). Do?lo je i do promjene smjera u vanjskoj politici, uz otopljavanje odnosa sa
SFRJ
i Zapadom. Ipak, Hru??ovljeve su reforme u poljoprivredi i administraciji, sveukupno, bile neproduktivne. Kolege u rukovodstvu SSSR-a smijenili su Hru??ova
1964.
Nakon smjene
Hru??ova
uslijedio je jo? jedno razdoblje kolektivnog rukovodstva, koje je trajalo dok se
Leonid Bre?njev
nije ustoli?io kao dominantna figura u SSSR-u u ranim 1970-ima.
Leonid Bre?njev
je predsjedavao u periodu "
primirja
" u hladnom ratu sa Zapadom, dok je u isto vrijeme gradio sovjetsku vojnu silu; ovo je naoru?avanje pridonijelo prekidu "primirja" u kasnim 1970-ima. Jo? jedan faktor bila je
sovjetska invazija na Afganistan
u prosincu
1979.
godine.
Poslije eksperimentiranja s ekonomskim reformama sredinom 1960-ih sovjetsko se rukovodstvo vratilo starim metodama ekonomske politike. Industrija je pokazivala spor, ali stabilan rast tijekom 1970-ih, dok je poljoprivredni razvoj nastavio zaostajati. Kao suprotnost revolucionarnom duhu koji je pratio rađanje Sovjetskog Saveza, prevladavaju?e raspolo?enje sovjetskog rukovodstva u vrijeme smrti Bre?njeva
1982.
bila je averzija prema promjenama.
U sljede?em desetlje?u dominirala su dva paralelna procesa: sve o?itiji raspad ekonomskih i politi?kih struktura Sovjetskog Saveza, i neuspjeli reformski poku?aji zaustavljanja ovih procesa. Nakon brzih izmjena
Jurija Andropova
i
Konstantina ?ernenka
na vlasti, li?nosti s duboko ukorijenjenom bre?njevskom tradicijom, energi?ni
Mihail Gorba?ov
napravio je zna?ajne promjene u gospodarstvu i rukovodstvu partije. Njegova politika nazvana
Perestrojka
poku?ala je promijeniti dotada?nju politiku sredi?njeg upravljanja, ali Gorba?ov nije uspio ispraviti klju?ne mane sovjetskog sustava; do
1991.
, kada je zavjera konzervativaca u njegovoj vladi otkrila slabost Gorba?ovljeve politi?ke pozicije, kraj Sovjetskog Saveza bio je na vidiku.
Dana
25. prosinca
1991., Mihail Gorba?ov dao je ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, i predao du?nost
Borisu Jeljcinu
. Sljede?eg se dana Sovjetski Savez slu?beno raspao i do kraja godine sve su slu?bene sovjetske institucije prestale s radom.