Vilim II i III
Kralj ?kota , Engleske i Irske
Vladavina	1689 - 8. mart 1702
Prethodnik	Jakov II i VII
Nasljednik	Ana
Krunidba	11. april 1689
Supru?nik	Marija II, kraljica Engleske
Dinastija	Oranje-Nassau
Otac	Vilim II, knez Oranje
Majka	Marija Henrika od Engleske
Rođenje	14. novembar 1650 Haag
Smrt	8. mart 1702 London
Mjesto sahrane	Westminsterska opatija

Vilim II i III ^[1] ( 14. novembar 1650 - 8. mart 1702 ) bio je holandski protestantski plemi?, princ Oranje, stadholder Holandske republike, te kralj ?kota , Engleske i Irske .

?kotsku i englesku krunu osvojio je u Slavnoj revoluciji , kao zet i sestri? zba?enog kralja Jakova II . Sa Jakovljevom k?erkom Marijom II je vladao zajedni?ki, a nakon njene smrti vladao je samostalno do svoje smrti. Iako je pripadao holandskoj dinastiji, Oranje-Nassau , Vilim se u spisku engleskih i ?kotskih vladara obi?no uklju?uje u Stuarte , kojima su pripadale njegova majka i supruga.

Vilim je postao stadholder Republike Holandije 28. juna 1672 . godine. Sudjelovao je u mnogim ratovima koji su vođeni protiv katoli?ke Francuske i njenog kralja Luja XIV , zbog ?ega su ga protestanti smatrali svojim vođom. Iza njegovog ugleda stajala je mo?na vojska i flota ratnih brodova koja je bila jedna od najmo?nijih u tada?njoj Evropi .

Stadholder [ uredi | uredi izvor ]

Vilim je bio sin oranskog kneza Vilima II i Marije Henrike , k?erke englesko-?kotskog kralja Karla I . Rodio se u Haagu , 14. novembra 1650 . godine. Osam dana prije njegovog rođenja otac mu je umro od boginja , te je stoga Vilim u trenutku svog rođenja postao oranski knez.

Knez Vilim II je u oporuci imenovao svoju suprugu Mariju djetetovim skrbnikom, ali oporuku nije stigao potpisati. Po?to je takva oporuka bila neva?e?a, djetetovim skrbnicima imenovani su kneginja Marija (majka), kneginja Amalija (nana) i brandenbur?ki izbornik Fridrik Vilim I (tetak). Dana 23. decembra 1660 . godine, kada je Vilim III bio star samo deset godina, njegova majka je također umrla od boginja. O njegovom obrazovanju brigu je preuzeo tada poznati protestantski nau?nik Samuel Chappuzeau .

Vilimov otac je do svoje smrti dr?ao polo?aj stadtholdera pet holandskih provincija; Holandije, Zelanda, Utrechta, Gueldersa i Overijssela. Nakon njegove smrti provincije su svojim odlukama ukinule tu funkciju i fakti?ku vlast u to doba imao je Johan de Witt. Godine 1667 . Vilim se uz pomo? svojih pristalica poku?ao vratiti na vlast, no neuspje?no jer su provincije odbile ponovno osna?iti polo?aj stadtholdera.

Godine 1672 . nizozemske zemlje su bile meta francuskog napada koji je predvodio francuski kralj Luj XIV . U tom napadu Luj XVI je imao pomo? Engleske. Francuska vojska je ubrzo osvojila gotovo cijelu zemlju, a Johan de Witt je potpuno podbacio kao vođa, pa je bio oboren s vlasti. Tp je bila velika ?ansa za Vilima, koji ju je iskoristio ponovno uvev?i funkciju stadtholdera na koju je on i ubrzo i imenovan.

Vilim je nastavio borbu protiv Engleske i Francuske udru?iv?i se sa ?panijom . Nakon pobjede nad engleskom kraljevskom ratnom flotom, Vilim je s Engleskom 1674 . godine sklopio mirovni sporazum. Kako bi oja?ao svoju poziciju Vilim se nastojao vjen?ati sa svojom rodicom, englesko-?kotskom princezom Marijom . Brak je sklopljen 4. novembra 1677 . godine, ali iz njega Vilim nije dobio zakonitog nasljednika; poba?aj u prvoj godini braka vjerovatno je u?inio novu kneginju neplodnom.

Slavna revolucija [ uredi | uredi izvor ]

Godine 1685 . Vilimov punac i dajd?a, Jakov II , naslijedio je englesku i ?kotsku krunu nakon smrti svoga brata. Zbog svoje vjere Jakov II je bio vrlo nepopularan vladar. Njegova tolerantna vjerska politika izazvala je ogor?enje protestanata, koji su sa Vilimom godine 1687 . po?eli pregovarati o oru?anoj invaziji na Englesku kako bi sa vlasti svrgnuli omra?enog kralja. Isprva, Vilim se suprotstavljao ideji invazije na Englesku. Međutim, nakon ?to je Jakovljeva druga ?ena, Marija Modenska , rodila mu?kog nasljednika, strah od stvaranja katoli?ke dinastije u Engleskoj je prevladao. ^{[2] [3]}

Usprkos svemu, Vilim se i dalje kolebao boje?i se reakcije engleskog naroda na vanjsku invaziju, pa je stoga zahtijevao da najugledniji pristalice protestantizma zatra?e njegovu intervenciju. Dana 30. juna 1688 . godina Sedam biskupa koji su bili u sukobu sa kraljem uputilo je Vilimu i formalan poziv da vojno interevenira, pa je Vilim po?eo pripremati vojnu invaziju. ^[4]

Dana 5. novembra 1688 . godine Vilim se sa svojom vojskom iskrcao na englesko tlo u jugozapadnom dijelu Engleske kod mjesta Brixham. Iskrcao se sa 15.500 vojnika i 4.000 konja. Ubrzo su svi protestantski zapovjednici engleske vojske pre?li na Vilimovu stranu, a također i svo englesko protestantsko plemstvo. ?ak je i Jakovljeva k?erka Ana pismom izjavila podr?ku Vilimu i Mariji, te kri?om napustila dvor sa suprugom. ^[4] Vilim je vrlo brzo napredovao kroz Englesku. Dana 11. decembra Vilim je sa vojskom u?ao u London. Jakov se poku?ao spasiti bijegom u Francusku, ali je ubrzo uhva?en. ^[2] Ne ?ele?i od Jakova napraviti mu?enika, Vilim ga je 23. decembra pustio da pobjegne u Francusku gdje ga je Luj XIV velikodu?no primio dav?i mu pala?u i visoku penziju. ^[2]

Vilim je ubrzo sazvao parlament, koji je 12. februara 1689 . proglasio da je Jakov, pobjegav?i iz Engleske i baciv?i kraljevski pe?at u Temzu, u stvari abdicirao. ^{[2] [3]} Parlament je proglasio prijestolje upra?njenim i nije ga, po normalnom slijedu nasljeđivanja (prema kojem svi zakoniti suverenovi sinovi imaju prednost nad suverenovim k?erima), ponudio Jakovljevu sinu, nego njegovoj k?eri Mariji. Princ i princeza Oranje su progla?eni suvladarima Engleske, Irske i ?kotske, kao Vilim III/II i Marija II . Parlament je sve to ozakonio posebnim zakonom poznatim kao Deklaracija o pravu ( en . Bill of Rights ). Istim zakonom Jakov je optu?en za zlouporabe vlasti tokom svoje vladavine, te su stavljeni izvan snage zakoni kojima su bila ukinuta ograni?enja za katolike. Također je utvrđeno da niti jedan katolik ili protestant u braku sa katolikom vi?e ne?e mo?i naslijediti englesko i ?kotsko prijestolje niti biti u nasljednom nizu, a propisana je i linija nasljeđivanja engleske krune prema kojoj bi krunu trebali naslijediti potomci Vilima i Marije, a ako oni ne budu imali potomaka krunu ?e naslijediti Jakovljeva mladađa k?er Ana i njeni potomci. ^[3]

Vladavina u Engleskoj i ?kotskoj [ uredi | uredi izvor ]

Zajedni?ka vladavina sa Marijom II [ uredi | uredi izvor ]

Biskup londonski, Henry Compton, krunisao je Mariju i Vilima u Westminsterskoj opatiji 11. aprila 1689 . Iako je bilo uobi?ajeno da krunjenje izvr?i nadbiskup canterburyjski, on to nije u?inio zato ?to nije smatrao primjerenim i legitimnim na?in na koji je Jakov II zba?en. ^[5] Na dan njihove krunidbe, nakon nekoliko mjeseci kolebanja i neslaganja, ?kotski parlament je objavio da Jakov VII vi?e nije kralj ?kota. Vilim i Marija su prihvatili ?kotsku krunu 11. maja 1689 . godine.

Tokom zajedni?ke vladavine sa svojom suprugom Vilim je ?esto bio odsutan bivaju?i u Holandiji i vode?i rat sa Francuskom. Englesku je pridru?io Augsbur?kom savezu stvorenom da se odupre agresivnoj Francuskoj. Tokom njegove odsutnosti, Marija II je Engleskom vladala sama.

Unutar Unije Vilim se suo?io sa ustancima u ?kotskoj i Irskoj. Oba ustanka digli su pristalice Jakova II i VII, no Vilim je 1689 . godine u bici kod Killiecrankiea porazio ?kote, a 1690 . godine u bici kod Boynea Irce predvođene zba?enim kraljem.

Vilimova supruga i suvladarica, Marija II, umrla je od boginja 1694 . Godine. Premda joj nije bio vjeran u braku (najpoznatija od ljubavnica bila mu je Elizabeth Villiers), Vilima je Marijina smrt duboko pogodila. Vilim u braku sa Marijom nije imao potomaka. Nakon njene smrti nastavio je vladati sam. Premda je odgojen kao kalvinist , prihvatio je u?enje Engleske crkve .

Samostalna vladavina [ uredi | uredi izvor ]

Nakon Marijine smrti po?ele su se ?iriti glasine o Vilimovim homoseksualnim sklonostima, pa su iza?li i pojedini satiri?ni pamfleti u kojima je ta navodna sklonost isticana. Tokom svoje samostalne vladavine nakon smrti supruge Vilim se suo?io sa zavjerom svojih katoli?kih protivnika koja nije uspjela, a nakon te zavjere francuski kralj, Luj XIV, prestao je pomagati svrgnutog Jakova, te je priznao Vilima kao kralja Engleske i sa njim 20. septembra 1697 . sklopio mir u Ryswicku. Nakon toga Vilim vi?e nije bio ugro?en od strane svojih katoli?kih oponenata. ^[2]

Potkraj Vilimove vladavine pojavilo se pitanje nasljedstva engleske krune budu?i da Vilim nije imao djece. Marijina sestra, princeza Ana , imala je mnogo djece, ali su sva vrlo rano umrla. Kako je Ana bila jedina u predviđenoj liniji nasljeđivanja, među protestantima pojavili su se novi strahovi da bi nakon smrti budu?e kraljice Ane krunu mogli ponovo preuzeti nasljednici zba?enog kralja. Stoga je 1701 . godine parlament donio Zakon o nagodbi ( Act of Settlement ), kojim je bilo uređeno da bi krunu nakon smrti Ane naslijedila dalja nasljedna linija u liku Sofije Palatinske , izbornice Hanovera i njenih protestantskih nasljednika. Istim zakonom ograni?ena je i mo? kralja u vođenju ratova pri ?emu je za odobravanje nov?anih sredstava za vođenje rata bila potrebna suglasnost parlamenta. Također je i osigurana nezavisnost sudstva od eventualne kraljeve samovolje.

Smrt [ uredi | uredi izvor ]

Vilim je umro godine 1702 . od upale plu?a koja je nastala kao komplikacija prijeloma klju?ne kosti, zadobijene nakon pada sa konja. Vilim je pokopan u Westminsterskoj opatiji , pored svoje supruge. Krunu je naslijedila Marijina sestra, danska princeza Ana .

Zanimljivost [ uredi | uredi izvor ]

Vilimovu pobjedu nad Ircima u bici kod Boynea 1690 . godine i danas u Sjevernoj Irskoj proslavljaju protestantski pristalice Oranskog reda na dan 12. jula svojim tradicionalnim mar?evima koji ve? vi?e vijekova izazivaju kontroverze i sukobe među sjevernoirskim katolicima i protestantima .

Prethodi:	Kralj Engleske, ?kotske i Irske (zajedno sa Marijom II )	Slijedi:
Jakov II/VII		Ana

Reference [ uredi | uredi izvor ]

1. ^ Engleska i ?kotska su ostale zakonski razdvojene sve do 1707. godine. Vilim je bio drugi ?kotski kralj po imenu Vilim, te tako Vilim II ?kotski , ali ve? tre?i engleski kralj i oranski princ po imenu Vilim, te tako Vilim III Engleski i Vilim III Oranski .
2. ^ ^{a b c d e} Miller, John; 2000, James II
3. ^ ^{a b c} Harris, Tim; 2006, Revolution: The Great Crisis of the British Monarchy, 1685?1720
4. ^ ^{a b} Waller, Maureen; 2002, Ungrateful Daughters: The Stuart Princesses who Stole Their Father's Crown
5. ^ Encyclopaedia Britannica ; 2006, William Sancroft

Commons ima datoteke na temu: Vilim III, kralj Engleske