| Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen
izvorima
(literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe
pouzdanim
izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem
referenci
te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.
|
Lu Sjin
Lu Sjin, kineski: ?迅 /L? Xun/ (25. septembar, 1881. ? 19. oktobar, 1936.)
Pseudonim
kineskog
pisca D?ou ?u-?ena (kineski: 周?人 /Zh?u Shuren/). On se smatra jednim od najzna?ajnijih kineskih pisaca 20. vijeka i osniva?em savremene kineske
knji?evnosti
na govornom, narodnom jeziku (
kineski
: baj-hua 白? /baihua/). Njegova socijalna misao i kritika tradicionalnog dru?tva ostavila je dubok trag u Kini XX vijeka, naro?ito na Pokret 4. maja, a preko njega na kineske
komuniste
prije stvaranja Narodne republike Kine. Lu Sjin je bio i poznat prevodilac, koji je kineskoj javnosti prvi predstavio savremenu svjetsku knji?venost.
Rođen je u ?ao-sjingu (kineski: ?? /Shaox?ng/), u dana?njoj provinciji D?’-đijang (kineski: 浙江 /Zheji?ng/). Njegova je porodica pripadala vi?oj klasi ali je bila
osiroma?ena
. Duga
bolest
i
smrt
njegovog oca podstakli su Lu Sjina da studira zapadnu
medicinu
, jer je smatrao da kineska tradicionalna medicina nije uvijek uspje?na u lije?enju bolesti i da se njome ?esto bave ?arlatani. Oti?ao je u
Japan
na Vi?i medicinski institut Tohoku (jap. /東北/) u Sendaiju. Po povratku u Kinu, 1909. godine, postao je predava? na
Pekin?kom
univerzitetu
i po?eo je da pi?e. Prema sopstvenim rije?ima, spisateljsku karijeru je zapo?eo osjetiv?i da je va?nije da izlije?i du?e svojih sunarodnika nego njihova tijela.
Muzej Lu Sjina u Xiamenu.
Maja 1918. godine, prvi put je upotrijebio svoj pseudonim i objavio prvu zna?ajnu pripovjetku na govornom kineskom jeziku ? Dnevnik jednog ludaka (kineski: 狂人日? /Kuangren riji/), koja je postala jedno od njegovih najzna?ajnijih i najpoznatijih djela. U ovoj pripovjetci on je prvi put iskazao i svoju kritiku tradicionalnog kineskog dru?tva, i ona je jedno od glavnih djela na kojima po?ivaju temelji kineskog Pokreta 4. maja. Njegova druga najpoznatija pripovjetka, Istinita pri?a o A Q (kineski: 阿Q正?) objavljena je dvadesetih godina XX vijeka.
Do svoje smrti 1936. godine objavio je dvadeset dvije pripovetke u dvije zbirke (Poziv na oru?je i Stare pri?e prepri?ane), poemu u prozi Divlja trava, kao i mnogobrojne eseje i prevode ? posebno je cijenio Gogolja, i prvi je preveo Mrtve du?e na kineski. Njegova djela sabrana su u preko dvadeset tomova.
Lu Sjin je također bio urednik nekoliko
ljevi?arskih
?asopisa, od kojih je najzna?ajniji bio Nova omladina (kineski: 新?年 /X?n Q?ngnian/). Također, bio je jedan od prvih pristalica
esperanto
pokreta u Kini.
Iako je bio simpatizer kineskog komunisti?kog pokreta, nikada nije pristupio Komunisti?ku partiju Kine. Zbog njegove naklonosti komunistima, njegova su djela bila zabranjena na
Tajvanu
do kraja osamdesetih godina.
Njegova djela su i danas veoma zna?ajna i popularna, posebno među omladinom, a javljaju se i u japanskim srednjo?kolskim ud?benicima.