Zato?enici koncentracionog logora Trnopolje
Koncentracioni logor "Trnopolje"
je bio
koncentracioni logor
uspostavljen od strane srpskih vojnih i policijskih vlasti op?ine
Prijedor
tokom
rata u BiH
. Logor je osnovan u naselju
Trnopolje
i bio je aktivan od maja do novembra 1992. godine.
U svakom momentu svog postojanja, u logoru je bilo zato?eno između 4.000 i 7.000
Bo?njaka
i
Hrvata
i slu?io je kao polazno mjesto za masovnu
deportaciju
, uglavnom ?ena, djece i staraca. Procjenjuje se da je za oko pola godine egzistiranja ovog logora kroz njega pro?lo oko 30.000 zatvorenika. ?irok je spisak zlostavljnja u?injenog u ovom logoru, od raznih vrsta mu?enja preko silovanja do ubistava. Tokom zato?eni?tva oko devedeset zatvorenika je ubijeno.
Međunarodni krivi?ni sud za biv?u Jugoslaviju
(ICTY) je teretio nekoliko Srba za zlo?ine po?injene u logoru. Nakon zavr?etka rata u BiH, zlo?ini u Trnopolju su navedeni u optu?nici srbijanskom predsjedniku Slobodanu Milo?evi?u, koji je umro prije nego je suđenje zavr?eno.
Prijeratna op?ina Prijedor se sastojala od 71 sela i naselja. Prema popisu stanovni?tva odr?anom 1991. godine, na podru?ju op?ine Prijedor ?ivjelo je 112.470 stanovnika od ?ega je bilo 44% Bo?njaka, 42,5% Srba, 5,6% Hrvata, 5,7% Jugoslovena i 2,2% "ostalih" (Ukrajinci, Rusi, i Italijani).
Prijedor je bio od strate?kog zna?aja za bosanske Srbe jer je povezivao sjeverozapadnu Bosna sa tzv. Republikm Srpskom Krajinom (RSK) u Hrvatskoj, koju su osnovali hrvatski Srbi tokom 1991. godine. Srbi Prijedora su organizirali srpsku vlast u op?ini a lije?nik
Milomir Staki?
, koji je bio zamjenik predsjednika op?ine Muhameda ?ehaji?a, je progla?en za predsjednika op?ine Prijedor.
[1]
30. aprila 1992. godine snage bosanskih Srba preuzele su kontrolu nad Prijedorom.
[1]
U nasilnom preuzimanju vlasti u?estvovalo je 400 srpskih policajaca, ?iji je cilj bio uzurpacija funkcije predsjednika i potpredsjednika op?ine, funkcije direktora po?te kao i na?elnika policijske stanice. Srbi koji su bili zaposlenici stanice javne sigurnosti i rezervnog sastava policije okupili su se u prijedorskom naselju ?irkino Polje, gdje su podijeljeni u pet grupa od oko 20 ?lanova i svakoj grupi je naređeno da preuzmu kontrolu nad po jednom od pet zgrada: zgradi Skup?tine op?ine, policije, suda, banke i po?te.
Politi?ari Srpske demokratske stranke (SDS) su pripremili izjavu o preuzimanju, koja je u?estalo sutradan emitovana na Radio Prijedoru. Međunarodni krivi?ni sud za biv?u Jugoslaviju (ICTY) je zaklju?io da je ?in preuzimanja vlasti u op?ini Prijedor nezakoniti pu?, planiran i koordiniran dugo vremena unazad s ciljem stvaranja etni?ki ?iste srpske op?inr. Srbi nisu krili plan o preuzimanju vlasti koji je implementiran koordiniranom akcijom srpskih politi?ara, policije i vojske. Dr. Staki?, vode?a figura u pu?u, odigrao je dominantnu ulogu u politi?kom ?ivotu op?ine.
[2]
Nakon nezakonitog preuzimanja vlasti, Bo?njaci i Hrvati su uklonjeni s odgovornih polo?aja u op?ini. 30. maja 1992. godine, ?ef policije Simo Drlja?a je zvani?no otvorio ?etiri koncentraciona logora:Trnopolje, Omarska, Keraterm i Manja?a, gdje su zato?eni nesrbi koji nisu uspjeli pobje?i i spasiti se. Da bi zaustavili otpor, srpske vlasti su provodile organizovano ispitivanje i saslu?anje svih nesrba, koji su se smatrali prijetnjom i uhapsili svakog Bo?njaka i Hrvata koji su imali vlast ili mo? ili su bili ugledne li?nosti. Nesrpski, vojno sposobni mu?karci, su posebno ciljani te su saslu?avani i odvajani od ?ena, djece i staraca.
[3]
Prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, Trnopolje je bilo naseljeno prete?no Bo?njacima.
Logor je formiran unutar lokalne osnovne ?kole, koja je nosila naziv Osnovna ?kola Bratstvo-jedinstvo. U ovom logoru su bile zato?ene osobe oba spola. Ve?ina ?ena Prijedora nesrpske nacionalnosti je pro?la kroz logor od kojih su mnoge silovane. U periodu od maja do novembra 1992. godine kroz koncentracioni logor Trnopolje je pro?lo oko 30.000 ljudi
pri ?emu je u svakom momentu egzistiranja u njemu bilo zatvoreno između 4.000 i 7.000 zatvorenika.
Trnopolje je razli?ito opisivano: kao geto, zatvor ili logor. U izvje?taju
Ujedinjenih nacija
iz 1994. godine se navodi da je Trnopolje logor koji je funkcionisao kao polazno mjesto za masovne deportacije, uglavnom ?ena, djece i starijih mu?karaca. U istom izvje?taju se navodi da je:
U logoru nisu rijetka ubistva i mu?enja. Uznemiravanja i maltretiranje su bila pravila a ne izuzetak. Od te?kih zlo?ina izvr?enih nad zato?enicima, naj?e??a su silovanja. Ova zlodjela su se naj?e??e vr?ila no?u. No?ni terori zbog eventualnog odvođenja na silovanje ili drugih vrsta zlostavljanja su nanijeli ozbiljne du?evne patnje ?ak i na one zatvorenike koji su nakratko boravili u logoru. Mnogi zato?enici se nikada vi?e nisu vratili nakon ?to su udaljeni iz logora. Ostali biv?i logora?i tvrde da je bilo trenutaka kada im je naređeno da vr?e zakopavanje nesrba, koji su ubijeni, u poljima i livadama oko logora.
[6]
Mnogi zatvorenici su izgladnjivani i fizi?ki i verbalno zlostavljani tokom svog zato?eni?tva u ovom koncentracionom logoru. U augustu 1992. godine u Trnopolje je dr?ano oko 3.500 ljudi.
7. augusta 1992. novinari sa Independent Television News (ITN), britanske televizijske stanice, su napravili snimke o zatvorenicima logora Omarska i Trnopolje i o uslovima koji vladaju u koncentracionom logoru. Slike su prikazane ?irom svijeta i izazvle su ogor?enje javnosti. To je navelo vlasti koje su upravljale logorima da omogu?e novinarima i
Međunarodnom crvenom krstu
(IRC) pristup nekim od logora u Prijedoru, ali ne prije nego ?to je ve?ina iscrpljenih i izmr?avljenih zatvorenika ubijeno ili poslani u logore daleko od o?iju javnosti.
Oko 200 biv?ih zatvorenika mu?karaca su razdvojeni i ubijeni u
masakru u Kori?anskim stijenama
21. augusta 1992. godine.
Publicitet oko logora u Prijedoru je dovelo do zatvaranja logora
Omarska
i
Keraterm
do kraja augusta.
Sredinom augusta, Trnopolje je stavljen pod nadzor Međunarodnog crvenog krsta. Kamp je slu?beno zatvoren u novembru 1992. godine.
Glavna zgrada koncentracionog logora Trnopolje (zgrada osnovne ?kole) je nastavila svoju funkciju kao lokalna osnovna ?kola nakon okon?anja rata u Bosni i Hercegovini. U blizini ?kole podignut je spomenik poginulim srpskim vojnicima. 1997. godine, britanski magazin
Living Marxism
(LM) je tvrdio da su fotografije snimljene u Trnopolju namjerno izazvale pogor?anje situacije u koncentracionom logoru. Televizija ITN je 2000. godine tu?ila magazin LM za klevetu. Nakon ?to je ITN pobjedila u sudskom postupku, u kojem je iskaz lije?nika koncentracionog logora primorao magazin LM da napusti svoju odbranu, magazin LM je proglasio ste?aj, ?ime je izbjegao pla?anje velike od?tete.
Udru?enje "Prijedor 92" koje predstavlja pre?ivjele iz prijedorskih logora, procjenjuje da je 90 zatvorenika ubijeno u logoru za vrijeme njegovog postojanja.
Tokom suđenja Milomiru Staki?u, tu?ioci Međunarodnog krivi?nog suda za biv?u Jugoslaviju (ICTY) su potvrdili da je nekoliko stotina nesrba ubijeno u koncentracionom logoru Trnopolje u periodu između maja i novembra 1992. godine.
Isti sud je utvrdio da je u svim prijedorskim logorima ubijeno oko 1500 nesrba.
Broj silovanih ?ena u logoru Trnopolju ostaje nepoznat.
Zbog svoje uloge u uspostavljanju i djelovanju koncentracionih logora Trnopolje, Keraterm i Omarska,
Milomir Staki?
je u julu 2003. godine pred Međunarodnim krivi?nim sudom za biv?u Jugoslaviju (MKSJ) osuđen na kaznu do?ivotnog zatvora. Prema mi?ljenju suda isti nije kriv za genocid u Prijedoru te je oslobođen optu?be za genocid. Marta 2006. godine, Staki?u je u ?albenom postupku kazna smanjena na 40 godina. Sud je potvrdio osuđuju?u presudu za istrebljenje i progon nesrpskog stanovni?tva u Prijedoru, ali i potvrdio oslobađaju?u presudu za optu?bu za genocid.
Zoran ?igi?
, taksista iz Prijedora, je u novembru 2001. godine osuđen na 25 godina zatvora za zlostavljanja, premla?ivanja, mu?enja, silovanja i ubijanje zato?enika u logorima Trnopolje, Keraterm i Omarska. Ova odluka suda je potvrđena u februaru 2005. godine a potvrđena je i njegova 25-godi?nja kazne zatvora. Zlo?ini po?injeni u Trnopolju, Keratermu i Omarskoj su navedeni i u optu?nici MKSJ-a u slu?aju biv?eg predsjednika Srbije Slobodana Milo?evi?a. Međutim Milo?evi? je umro u svom zatvorskoj ?eliji 11. marta 2006. godine prije zavr?etka suđenja i eventualne potvrde optu?nice. Međunarodni sud pravde (International Court of Justice - ICJ) je 26. februara 2007. godine predstavilo presudu u predmetu genocida nad Bo?njacima u kojem je ispitao zlo?ine po?injene u logorima, uklju?uju?i i Trnopolje, u odnosu na ?lan II (b) Konvencije o genocidu. Sud je u svojoj presudi naveo:
Nakon ?to su pa?ljivo pregledani dokazi i uzimaju?i u obzir da su isti predstavljeni MKSJ-u, Sud smatra da je zbog potpuno nepobitnih dokaza osnovano da su ?lanovi za?ti?ene grupe sistematske ?rtve masovnog zlostavljanja, premla?ivanja, silovanja i mu?enja a koja su prouzrokovala te?ke tjelesne i du?evne povrede zatvorenicima, tokom sukoba a posebno tokom zato?eni?tva u logorima. Zahtjevi materijalnog elementa, kao ?to je definisano ?lanom II (b) Konvencije su na taj na?in ispunjeni. Sud međutim smatra, na osnovu predo?enih dokaza, da nije nepobitno utvrđeno da su ta zlodjela, iako se to ne mo?e odnositi na ratne zlo?ine i zlo?ine protiv ?ovje?nosti, po?injena s posebnom namjerom (
dolus specialis
) da se uni?te za?ti?ene grupe, u cijelosti ili djelimi?no a ?to je potrebno da bi se donio zaklju?ak da je genocid po?injen.
[14]
|
---|
|
Strane
| |
---|
Uvod
| |
---|
1992.
| |
---|
1993.
| |
---|
1994.
| |
---|
1995.
| |
---|
Zlo?ini
| |
---|
Aspekti
| |
---|
|