Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.

Ferdinand I
Car Svetog rimskog carstva
Vladavina	5. januar 1558 - 25 juli 1564.
Prethodnik	Karlo V
Nasljednik	Maksimilijan II
Krunidba	11. januar 1558.
Kralj Ugarske
Vladavina	16. decembar 1526 ? 25. juli 1564.
Prethodnik	Ludovik II
Nasljednik	Maksimilijan II
Krunidba	3. novembar 1527.
Kralj ?e?ke
Vladavina	24. oktobar 1526 - 25. juli 1564.
Prethodnik	Ludovik II
Nasljednik	Maksimilijan II
Krunidba	24. februar 1527.
Supru?nik	Ana Jagelonka
Djeca	Elizabeta, kraljica Poljske Maksimilijan II, car Svetog Rimskog Carstva Ana, vojvotkinja Bavarije Ferdinand II, nadvojvoda Prednje Austrije Marija, vojvotkinja Julich-Cleves-Berga Katarina, kraljica Poljske Eleonora, vojvotkinja Mantue Barbara, vojvotkinja Ferrare Karlo II, nadvojvoda Unutra?nje Austrije Ivana, velika vojvotkinja Toskane
Dinastija	Habsburg
Otac	Filip I, kralj Kastilje
Majka	Ivana, kraljica Kastilje i Aragonije
Rođenje	10. mart 1503.
Smrt	25. juli 1564.

Ferdinand I ( ?panski : Fernando I ; 10. mart 1503 ? 25. juli 1564) bio je car Svetog Rimskog carstva od 1558. i kralj Bohemije i Ugarske od 1526. do smrti 1564. Prije pristupanja, vladao je austrijskim nasljednim zemljama Habsburgovaca u ime svog starijeg brata Karla V, cara Svetog rimskog carstva .

Klju?ni događaji tokom njegove vladavine su bili takmi?enje sa Osmanlijskim carstvom , ?iji je veliki napredak u srednjoj Evropi zapo?eo 1520-te i protestantska reformacija koja je rezultirala sa nekoliko religijskih ratova. Ferdinand je bio u mogu?nosti da brani svoje carstvo i ?ini ga donekle kohezivnim, ali nije mogao osvojiti najve?i dio Ugarske. Njegov fleksibilan pristup carskim problemima, uglavnom religijskim, je donio vi?e rezultata nego borbeno dr?anje njegovog brata. Moto Ferdinanda je bio "Fiat iustitia, et pereat mundus" ("Neka pravda bude zadovoljena, iako ?e svijet nestati").

Mladost [ uredi | uredi izvor ]

Ferdinand je bio sin Filipa Lijepog , nasljednika habsbur?kih zemalja i Ivane Lude , nasljednice Kastilje i Aragona. S o?eve je strane bio unuk cara Maksimilijana I i burgundske vojvotkinje Marije , a s maj?ine aragonskog kralja Ferdinanda II i kastilijske kraljice Izabele I . Rođen je 10. marta , istog datuma kada i njegov djed Ferdinand, po kojem je dobio ime.

Tokom djetinjstva, koje je proveo na dvoru svoga djeda Ferdinanda, odgajan je za vladara Kastilje i Aragona na ?to je bio predodređen kao drugorođeni sin po roditeljskom bra?nom sporazumu. Njegov stariji brat Karlo trebao je naslijediti Austriju i druge habsbur?ke posjede. Maternji jezik mu je bio ?panski (kastiljski).

Vladavina [ uredi | uredi izvor ]

Ipak, prvobitni sporazum o nasljeđivanju zemalja je propao i njegov brat je naslijedio sve zemlje njihovih djedova i nana. Na kraju, da bi sebi olak?ao upravljanje golemim carstvom, Karlo V Ferdinandu 1521 . ustupa austrijske zemlje koje su uz austrijski obuhva?ale i teritorij dana?nje Slovenije . Ferdinand je, međutim, pri preuzimanju svoga posjeda nai?ao na te?ko?e, jer niti je govorio njema?ki jezik , niti je poznavao obi?aje zemlje. Austrijski stale?i, ?ija je prava Ferdinand poku?avao ograni?iti, pru?ili su mu otpor. Na najve?i otpor Ferdinand je nai?ao u Be?u.

Ugarsko-hrvatski kralj [ uredi | uredi izvor ]

Ferdinandov polo?aj se naglo pobolj?ao katastrofalnom bitkom kod Moha?a 1526 . godine, kada su ugarske i hrvatske trupe uni?tene od Turaka. U bici je poginuo i ugarsko-hrvatski i ?e?ki kralj Ludovik II Jagelonac . Ferdinand je od tada pretendirao na ta prijestolja. Njegov djed, car Maksimilijan I, je jo? 1491 . godine, a ?to je ponovo potvrđeno 1515 . godine, sklopio s tada?njim ugarsko-hrvatskim i ?e?kim kraljem Vladislavom II nasljedni ugovor prema kojemu su Vladislava, umre li bez mu?kog potomka, u njegovim zemljama trebali naslijediti Habsburgovci . Ugovor je zape?a?en i Ferdinandovim vjen?anjem 1521 . godine s Anom Jagelonkom , k?erkom Vladislava II, te Ferdinandove sestre Marije za Vladislavova sina i budu?eg kralja Ludovika.

Ferdinand je 1. januara 1527 . godine, na saboru u Cetingradu , izabran za hrvatskog kralja. Hrvatsko plemstvo se pri izboru najvi?e vodilo prakti?nim razlozima. O?ekivalo je, naime, da ?e Ferdinand braniti Hrvatsku, tada te?ko ugro?enu od Osmanlija . U Ugarskoj se stanje zakompliciralo. Manji dio plemstva izabrao je Ferdinanda 16. decembra 1526 . u Po?unu za ugarskog kralja, dok se ve?i dio zemlje zajedno sa Slavonijom priklonio erdeljskom vojvodi Ivanu Zapolji . Ferdinand je bez problema 24. novembra 1526. godine izabran za ?e?kog kralja i okrunjen 24. februara 1527 . u Pragu .

Rat sa Zapoljom [ uredi | uredi izvor ]

U Ugarskoj i Slavoniji planuo je građanski rat između Ferdinanda i Zapolje. Ferdinand se pokazao ja?im, pa je Zapolja potra?io pomo? od Turaka koji su 1529 . opsjeli Be? . Ferdinand je pobjegao u ?e?ku smatraju?i da je sve izgubljeno. Osmanlije su ipak bili uspje?no odbijeni. Njihovom pomo?u Zapolja je iste godine u Budimu okrunjen za kralja, ali u vazalskom odnosu prema Osmanskom Carstvu . Građanski rat se nastavio godinama. Kona?no, 1538 . godine, Ferdinand je sklopio mir sa Zapoljom u Velikom Varadinu. Tim mirom Ferdinand je priznao Zapolju za vladara u onom dijelu Ugarske koji je dr?ao, ali ga je nakon njegove smrti trebao naslijediti Ferdinand. Time je građanski rat zavr?en.

Međutim, nakon Zapoljine smrti 1540 . godine, njegova udovica, Izabela Jagelovi? , zatra?ila je za svog maloljetnog sina Ivana Sigismunda o?evu ba?tinu i na?la potporu kod Turaka. Osmanski sultan Sulejman I provalio je u Ugarsku i 1541 . godine osvojio Budim, dok je Ivanu Sigismundu prepustio Transilvaniju . Ferdinandu je tako na kraju ostala samo zapadna Ugarska s Po?unom jer su najve?i dio Ugarske osvojili Osmanlije.

Dana 5. januara 1531 . njema?ki izborni kne?evi izabrali su Ferdinanda za njema?kog kralja (takozvanog kralja Rimljana). Od tada je mijenjao svoga brata Karla u Njema?koj kao namjesnik (Staathalter), jer je ovaj ?esto bio odsutan. U Njema?koj se u to doba odvijala reformacija . Iako vatreni rimokatolik, Ferdinand je ubrzo uvidio da je nemogu?e uni?titi protestantizam u Njema?koj. Stoga je vodio politiku kompromisa u ?emu se pokazao tolerantnijim od svoga brata. Međutim, u Austriji je Ferdinand s uspjehom suzbijao protestantizam zbog ?ega je Austrija, za razliku od Njema?ke, ostala ve?inski rimokatoli?ka zemlja.

Uređenje Habsbur?ke Monarhije [ uredi | uredi izvor ]

Sve zemlje koje je Ferdinand stekao postale su poznate kao Habsbur?ka Monarhija . Te zemlje su, međutim, u Ferdinandovo doba bile prili?no nejednako razvijene, međusobno povezane zapravo samo Ferdinandovom osobom. ?e?ki, ugarski i hrvatski stale?i u Ferdinandu su vidjeli samo zajedni?koga vladara ina?e nezavisnih kraljevina, dok je Ferdinand sve zemlje kojima je vladao smatrao jednom dr?avom. On zbog toga, ?ele?i oja?ati svoju dr?avu iznutra i izvana, provodi upravnu reformu kojima poku?ava centralizirati vlast u jednome sredi?tu - Be?u. U Ferdinandovo doba naziru se tek po?eci centralizacije, dok ?e njegovi nasljednici imati u tome puno vi?e uspjeha.

Jo? 1. januara 1527 . Ferdinand je objavio dvorski red. Ovim je uređenjem organizirana centralna uprava, koja se u ponekim osnovama zadr?ala sve do 1848 . godine, i koja je ja?e povezala Austriju, ?e?ku, Ugarsku i Hrvatsku. Od novih je ureda najvi?i rang imalo Tajno vije?e ( Geheimrat ), koje se bavilo vanjskom i unutra?njom politikom.

Dr?avna je blagajna ?esto bila prazna, tako da Ferdinand nije mogao pru?iti ve?u pomo? ni Ugarskoj ni Hrvatskoj u obrani Turaka, na ?to se prilikom izbora za hrvatskog kralja bio obavezao. Ni njegov brat Karlo nije mu, zauzet ?panskim i italijanskim problemima, ratom s Francuskom , te ratom protiv protestanata u Njema?koj, mogao pru?iti gotovo nikakvu vojnu i financijsku pomo?. Osmanlije su tako u Ferdinandovo doba osvojili veliki dio Hrvatske i Ugarske. Godine 1556 . osnovao je Dvorsko ratno vije?e ( Hofkriegsrat ) kao sredi?nji ured za potrebe vezane za obranu zemlje od Osmanlija.

Dolazak na carsko prijestolje i smrt [ uredi | uredi izvor ]

Godine 1556 . car Karlo V je abdicirao zato ?to nije htio prihvatiti vjerski raskol u Njema?koj. Na carskom prijestolju naslijedio ga je Ferdinand, koji je, za razliku od svog brata, odlu?io vladati kao neokrunjeni car, te je tako tradicija krunidbe careva Svetog Rimskog Carstva u potpunosti i??ezla. Nastavio je voditi kompromisnu politiku prema protestantima.

Ferdinand I umro je 25. jula 1564 . u Be?u.

Ferdinand kao vladar i ?ovjek [ uredi | uredi izvor ]

Ferdinand je u svomu dugom, a uprkos brojnim preokretima, u osnovi uspje?nom razdoblju vladavine uspio zadobiti povjerenje naroda u ?ije je zemlje dolazio kao stranac. Pro?irenje habsbur?ke vlasti na ?e?ku, Ugarsku i Hrvatsku, uvođenje dobre sredi?nje uprave, te vođenje obrambenih ratova protiv Osmanlija glavna su obilje?ja njegove vladavine.

Njegovi interesi za duhovne sadr?aje bili su korisni za habsbur?ke zbirke, dvorsku biblioteku i Be?ko sveu?ili?te. Da bi Dvorska kapela u Be?u mogla nesmetano djelovati, Ferdinand joj je uvijek poklanjao znatnu nov?anu potporu. Zanimao se i za umjetnost. U Innsbrucku je naredio dogradnju velikog grobnog spomenika svoga djeda Maksimilijana u dvorskoj crkvi i ukra?avanje tamo?njih nadvojvodskih dvorova; jednako je pro?irio i dogradio kraljevske dvore na Hrad?anima u Pragu i Be?u.

Ferdinand nije bio osoba koja imponira. Bio je tek srednjega rasta, vrlo mr?av, a za mlađih godina i blijedog lica. Nos mu je bio velik, usne (poseno donje) debele, a podbradak izbo?en, iako ne tako jako kao u njegovog brata Karla. Iako slaba?an, bio je vje?t jaha?, elegantan borac na turnirima i stravstven lovac.

Brak i potomstvo [ uredi | uredi izvor ]

Dana 25. maja 1521 . godine, u Linzu , o?enio je Anu Jagelonku . Imali su petnaestero djece, od kojih je trinaestero do?ivjelo punoljetnost:

1. Elizabeta (1526-1545), kraljica Poljske
2. Maksimilijan II (1527-1576), car Svetog Rimskog Carstva
3. Ana (1528-1590), vojvotkinja Bavarije
4. Ferdinand II (1529-1595), nadvojvoda Prednje Austrije
5. Marija (1531-1581), vojvotkinja Julich-Cleves-Berga
6. Magdalena (1532-1590), redovnica
7. Katarina (1533-1572), kraljica Poljske
8. Eleonora (1534-1594), vojvotkinja Mantue
9. Margareta (1536-1567), redovnica
10. Ivan (1538-1539)
11. Barbara (1539-1572), vojvotkinja Ferrare
12. Karlo II (1540-1590), nadvojvoda Unutra?nje Austrije
13. Ursula (1541-1543)
14. Jelena (1543-1574)
15. Ivana (1547-1578), velika vojvotkinja Toskane

Ferdinand je osniva? mlađeg ogranka dinastije Habsburg. Ovaj mlađi ogranak je nad?ivio stariji ogranak kojeg je u ?paniji uspostavio Ferdinandov stariji brat Karlo, izumrijev?i 80 godina poslije ?panskog ogranka.

Nasljednici [ uredi | uredi izvor ]

Ve? 1554 . godine Ferdinand zapo?eo s podjelom svojih zemalja. Najstariji sin, Maksimilijan , dobio je austrijske dunavske pokrajine, a osigurane su mu i krune ?e?ke, Ugarske i Hrvatske. Maksimilijan je jo? za o?eva ?ivota okrunjen u ovim zemljama 1562 . i 1563 . godine. Godine 1562 . također je izabran za njema?kog kralja, tako da je nakon o?eve smrti postao car Svetog Rimskog Carstva.

Ferdinandov drugi sin, Ferdinand , dobio je Tirol i Prednju Austriju, a njegov tre?i sin Karlo Unutra?nju Austriju (?tajersku, Koru?ku i Kranjsku) zajedno s Trstom, Pa?inskom kne?evinom u Istri, Rijekom i kvarnerskim otocima.

Preci [ uredi | uredi izvor ]

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Moha?ka bitka
• Ludovik II, kralj Ugarske
• Ivan Zapolja

Commons ima datoteke na temu: Ferdinand I, car Svetog Rimskog Carstva