한국   대만   중국   일본 
Biolo?ka raznolikost - Wikipedia Idi na sadr?aj

Biolo?ka raznolikost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dio serije o
Evoluciji
Dijagram divergencije modernih taksonomskih grupa iz zajedni?kog pretka
Klju?ne teme
Procesi i ishodi
Prirodna historija
Historija teorije evolucije
Polja po oblastima
Socijalne implikacije

Biolo?ka raznolikost ( gr?. βiοs - "bios" + lat. diverssus , particip pro?li od d?vertere = "da se skrene") tj. bioraznolikost jeste pojam koji opisuje ?injenicu da na Zemlji nisu nikad postojala, ne postoje, niti (teorijski) mogu postojati dva biolo?ki istovjetna ?iva sistema. Bioraznolikost izumrlih i postoje?ih oblika ?ivota i njihovih zajednica mo?emo prou?avati na razini sveukupnog ?ivog svijeta i vi?ih sistematskih kategorija (organizacionih tipova ili porodica , naprimjer), među posmatranim vrstama ?ivih bi?a ili među istovrsnim jedinkama i njihovim razli?ito definiranim grupama. Bioraznolikost je sveukupno stanje i ukupni biolo?ki potencijal promjenljivosti, odnosno izvorni uslov opstanka ?ive supstance na Zemlji . [1] [2] [3] [4] [5] [6]

Uop?teno gledaju?i, bioraznolikost se mo?e opisivati koriste?i vi?e polaznih nivoa i pripadaju?ih definicija:

Biolo?ke nauke koje se posebno intenzivno bave problemima, uzrocima i posljedicama (tj. prirodom, procesima i pojavama promjenljivosti ?ivotnih oblika) ? kao osnovnu jedinicu prou?avanja uzimaju vrstu, odnosno intraspecijsku i interspecijsku raznolikost. [7]

Iako u tom pogledu postoje razli?ite procjene, smatra se da je do danas na na?oj planeti poznato preko milion ?ivotinjskih i pola miliona biljnih vrsta, a skupa sa neopisanim oblicima, taj broj dose?e opseg i 3?10 miliona. Jedna od njih je i vrsta Homo sapiens ("?ovjek razumni"), koja obuhvata sve ljude dana?njice i njihove neposredne fosilne pretke. [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20]

Nakon pojave molekularnobiolo?kih analiza, identifikacija evolucijskih linija i vrsta ?ivotnih oblika razvijala se strahovito brzo. Određene vrste molekulskih informacija, posebno sekvenci DNK , mogu pru?iti jasniju podr?ku nego ?to su morfolo?ki podaci ikada mogli poslu?iti za identifikaciju vrsta, posebno kada su u grupi i sli?ne su po izgledu. Molekulski markeri ?esto mogu biti određeni mnogo manje dvosmisleno od morfolo?kih obilje?ja. Određivanje vrsta je izuzetno va?no za o?uvanje biolo?ke raznolikosti. Do danas je imenovano oko 1,9 miliona vrsta, ali se procjenjuje da je njihov ukupni broj mo?e biti bilo gdje između 3-100 miliona, jer nije prou?avan veliki broj ?ivotinja i biljaka. Naprimjer, poznato je gotovo 300.000 vrsta cvjetnica , ali njihov pravi broj mo?e biti bli?e 400.000, sa oko 2.000 vrsta koje se otkriju svake godine. ?ak se i neopisani sisari i dalje otkrivaju. Njih oko 4.000 do 5.000 je otkriveno u zadnjih 20 godina 20. stolje?a. Povremeno su otkriveni ?ak i relativno veliki sisari, kao ?to su saola ( Pseudoryx nghetinhensis ) ili oriks ( Oryx ) sli?na ?ivotinja iz jugoisto?ne Azije , opisana 1990-ih, a koja je svrstana u posebni sopstveni rod.

Ispoljavanje bioraznolikosti unutar svake kategorije ima nagla?ene prostorne i vremenske dimenzije. Nau?no je dokazana i na prvi pogled uo?ljiva ?injenica da su ? u istom vremenskom “presjeku” (trenutku) promatranja ? razli?iti ?ivi sistemi, tj. jedinke i grupe (populacije. npr.) međusobno biolo?ki nejednaki po nizu svojstava. Ta sveprisutna pojava se opisuje kao istovremena promjenljivost. Budu?i da je njena osnovna odrednica prostor, ?e??e se ozna?ava kao prostorna promjenljivost. S druge strane, pojam alohroni?na (raznovremena, neistovremena) promjenljivost opisuje pojavu dinami?ne raznolikosti istih ?ivih sistema ? jedinki i grupa ? u vremenu, tj. ?injenicu da nijedan od njih danas biolo?ki nije ono ?to je bio “ju?e” niti je onakav kakav ?e biti “sutra”. Prema svojoj osnovnoj dimenziji ? vremenu, ovakva promjenljivost se ozna?ava i kao temporalna (vremenska). Ukupni slijed ( proces ) promjena jedinke, od za?e?a do smrti, ozna?ava se kao ontogeneza (ontogenetska promjenljivost), a proces historijskog mijenjanja prirodnih biolo?kih drupa je filogeneza (filogenetska promjenljivost). Nauka o ontogenezi je ontogenija , a o filogenezi ? filogenija .

Bioraznolikost obuhvata i varijabilnost i varijaciju (lat. varius = razli?it). Ovi nazivi se u bosanskom jeziku obi?no poistovje?uju i međusobno i sa pojmom promjenljivosti uop?e. U svom izvornom zna?enju, oni imaju razli?itu primjenu:

  • varijabilnost opisuje sposobnost i pojavu vremenskog (alohroni?nog) mijenjanja istih ?ivih sistema (jedinki i grupa),
  • varijacija se uglavnom odnosi na prostornu ili sinhroni?nu nejednakost razli?itih biolo?kih sistema. [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29]

Bioraznolikost se mo?e prou?avati na svim razinama organizaciono-funkcionalnog ustrojstva organizama : od molekulske razine do individualne i grupne (populacijske) bioraznolikosti do svekolike biosfere . Osnovne vrste bioraznolikosti su:

  • individualna bioraznolikost i
  • populacijska bioraznolikost.

Individualna bioraznolikost [ uredi | uredi izvor ]

Individualna bioraznolikost ( raznolikost jedinki ), odnosno individualnost ili individualna posebnost (kod ?ovjeka : osobnost ? personalnost) u ogromnoj ve?ini populacija ?ivih bi?a po?iva na variranju izuzetno velikog broja kvalitativnih i kvantitativnih svojstava ( osobina ) i prakti?no neograni?enim mogu?nostima kombiniranja njihovih varijanti ( fenotipova ). U manjim skupinama te?ko ?emo na?i dvije osobe koje imaju istovjetnu varijantu samo jednog svojstva (krvnu grupu A , npr.); manje ih je koje su podudarne po dvije osobine (krvna grupa A ? plave o?i , npr.), dok su obi?no rijetke one koje imaju istu kombinaciju tri svojstva ( krvna grupa A ? plave o?i ? crna kosa ). Sa porastom broja posmatranih obilje?ja progresivno opada vjerovatno?a da ?emo i u velikim ljudskim skupinama susresti dvije osobe sa istovjetnom kombinacijom njihovih varijanti. Ako prou?avamo niz jednostavnih dimorfnih osobina , zapazit ?emo da broj njihovih kombinacija raste geometrijskom progresijom, ?ija je osnova 2 (= broj alternativnih varijanti), a potencija n (= broj obuhva?enih svojstava). Dvije takve osobine se mogu ispoljavati u 4 (= 2 2 ), tri u 8 (=2 3 ), ?etiri u 16 (2 4 ) razli?itih individualnih kombinacija itd; 2 10 = 1.024, 2 20 =1,048.576, a 2 34 iznosi preko 17 milijardi, ?to vi?e od tri puta prema?uje ukupni broj (preko sedam milijardi) savremenih stanovnika, odnosno 1/5 svih ljudi koji su do sada ?ivjeli na na?oj planeti. Stotinjak ovakvih svojstava daje broj kombinacija koji je daleko ve?i ne samo od ukupnog broja do sada rođenih ljudi nego i svih ?ivih bi?a zajedno.

Krajnji obrisi geneti?kih okvira individualne promjenljivosti u svakoj vrsti organizama , tj. biolo?ke raznolikosti tek se mogu naslutiti na osnovu novijih procjena prema kojima ljudski genom sadr?i oko 30.000 lokusa (donedavno se smatralo da ukupno ima 100.000 tih jedinica). Kod ovih lokusa se javlja oko 7% (2.100) heterozigotnih , tj. dimorfnih ili polimorfnih gena, a ra?una se da imaju ?ak i do 10.000 nemonomorfnih gena. Mogu?nosti kombinovanja zigotnih genotipova (van srodstva) dose?u upravo fantasti?ne razmjere, jer ako su oba roditelja heterozigotna po jednakom n istih gena, potencijalno mogu stvarati 3 n razli?ite zigote, a ako je pritom rije? i o razli?itim genskim lokusima ? taj broj iznosi 4 n . Na osnovu ovih procjena postaje jasno za?to je ekstremno malo vjerovatno da su dva organizma ikada imale ili ?e ikada imati istovjetnu geneti?ku podudarnu kombinaciju svih opisivih svojstava. Nau?nu zasnovanost ove hipoteze ne umanjuje ni ?injenica da se u toku reproduktivnog perioda stvara ograni?en broj ?enskih gameta , budu?i da u samo jednom ejakulatu mo?e biti i oko 200 miliona spermatozoida . Ako se tome doda i plasti?nost međusobnog djelovanja istih genotipova i razli?itih faktora ?ivotne sredine i ontogenetska promjenljivost, potvrđuje se i opravdanost pretpostavke da broj mogu?ih geno ? fenotipskih kombinacija u posmatranoj populaciji prevazilazi ukupnu koli?inu elektrona u kosmosu . ?ak ni blizno ili multiplo potomstvo, nastalo bespolnim razmno?avanjem ( kloniranjem ) jednog zigota, nije biolo?ki apsolutno identi?no. Na osnovu ovih pojednostavljenih procjena i ?injenice da je ve?ina individualnih zna?ajki naj?e??e polimorfna, postaje jasna nau?na utemeljenost pretpostavke da broj mogu?ih individualnih posebnosti u svakoj vrsti prelazi ukupan broj elektrona u kosmosu . Zato svaka ljudska jedinka predstavlja biolo?ki jedinstvenu i neponovljivu prirodnu pojavu.

Populacijska bioraznolikost [ uredi | uredi izvor ]

Populacijska bioraznolikost je osnovni preduslov svih mikroevolucijskih procesa. Iako vodi porijeklo iz biolo?ke razli?itosti pripadaju?ih individua, predstavlja novi ? organizaciono vi?i nivo i kvalitet u odnosu na individualnu bioraznolikost. Ona ima posebne pojavne oblike i mjere. Bez obzira da li posmatramo kvalitativnu ili kvantitativnu individualnu varijaciju, grupno?specifi?na svojstva neminovno imaju koli?inske (kvantitativne) parametre. [30] [31]

Individue se međusobno razlikuju po varijantama i kategorijama pojedinih kvalitativnih ili kvanititativnih obilje?ja, a međugrupne razlike su redovno definirane kvantitetom (relativnom u?estalo??u) individualnih fenotipova posmatranih svojstava i njhovih varijanti. Dvije osobe se, naprimjer, mogu razlikovati i po tome ?to jedna ima krvnu grupu A , a druga B , te po alternativnim kvalitetima ( biohemijskoj strukturi) antigena krvnih grupa ABO sistema . Međutim, dvije hipoteti?ne populacije po ovom svojstvu razlikuju se po tome ?to u jednoj od njih ima, recimo, 40% krvne grupe A i 15% grupe B , a za drugu istovremeno mogu biti karakteristi?ne bilo koje ni?e ili vi?e u?estalosti ovih fenotipova (npr. 60% : 40%). Kada je rije? o kvalitativnim osobinama, osnovna mjera međugrupnih razlika je relativna u?estalost njihovih varijanti ? izra?ena u obliku razlomka, proporcije, procenta, promila itd. Međutim, kada je rije? o kvantitativnim obilje?jima, neposrednim mjerenjem mo?emo utvrditi da je jedna osoba visoka ta?no 162 cm, a druga 195,6 cm. Osnovni pokazatelj međugrupnih razlika prema tom svojstvu nije nijedna od direktnih mjera, nego njihova (posredno izvedena) srednja vrijednost (x) koja u mati?noj populaciji prve jedinke mo?e biti x=180 cm, a druge x =175 cm.

Ovaj najgrublji pokazatelj grupnih svojstava (o?ito) ne pru?a ni najosnovnije podatke o unutargrupnoj varijaciji obuhva?enih individua. Tako se isti njeni iznosi mogu javljati i u ekstremnim slu?ajevima kao kod apsolutne homogenosti ili heterogenosti posmatranog uzorka i populacije , gdje su svi ispitanici iste visine i svaki ispitanik razli?ite visine. Najbitnije podatke o strukturi upoređenih grupa daju standardizovani statisti?ki pokazatelji raspona variranja, relativne u?estalosti i gustine disperzije kvantitativnih kategorija, Među njima najzna?ajniji su: kvartili , standardna devijacija , varijansa , standardna gre?ka , koeficijent varijabilnosti i neki drugi. Ove osnovne karakteristike strukture svake posmatrane grupe omogu?avaju primjenu vi?ih nivoa analize unutargrupne i međugrupne promjenljivosti, odnosno prirode i zna?aja uo?enih međugrupnih razlika. [32] [33]

Također se mo?e zaklju?iti da se nijedna grupa osobina , bez obzira na vrstu i prirodu promjenljivosti, ne odnosi ni na jednu od pripadaju?ih individua. Budu?i da je beskona?no mala vjerovatno?a pojave dviju biolo?ki identi?nih osoba u cjelokupnom ?ovje?anstvu svih vremena, teorijski je nemogu?a i pojava dvije biolo?ki apsolutno jednake ljudske grupe.

Identi?ni mijenjaju?i "kvaliteti" ( antigeni istog biohemijskog sastava) i kvantitativne kategorije fluktuiraju?ih osobina mogu se javljati u svim posmatranim ljudskim skupinama, odnosno (sub)populacijama, koje se međusobno razlikuju po relativnoj u?estalosti individualnih fenotipova . U svakoj od njih, nezavisno od drugih, u?estalosti svake kategorije posmatranih kvalitativnih i kvantitativnih svojstava se mo?e kretati od 0 do 100%. Tu su izuzeta ona koja su međusobno vezana, kod kojih nezavisno varira omjer fenotipova u svakom sistemu varijacije ponaosob.

  • Mo?e se zaklju?iti da izlo?ene ?injenice same po sebi jasno pokazuju da se nijedna grupna osobina, bez obzira na vrstu promjenljivosti, ne mo?e neposredno odnositi ni na jednu od pripadaju?ih individua. Ova nepobitna nau?na ?injenica redovno je i tendenciozno zanemarivana (ili pogre?no tuma?ena) u polazi?tima svih oblika diskriminacije (osobito rasne ) na osnovi grupnih biolo?kih specifi?nosti. Budu?i da je beskona?no mala mogu?nost pojave dvaju identi?nih osoba u sveukupnom ?ovje?anstvu (svih vremena), teorijski je nemogu?e (po bilo kojem kriteriju) definirati dvije biolo?ki apsolutne jednake ljudske skupine. Ta konstatacija se podjednako odnosi na sinhroni?ne i alohroni?ne relacije.

Osnovu temporalnog kontinuiteta grupne promjenljivosti i njenog spacijalnog odr?avanja ?ini genski fond populacije (sadr?an u skupu gameta svakog pokoljenja), a svaki individualni genotip je izraz empirijske slo?ene vjerovatno?e spajanja gameta određene geneti?ke konstelacije. Feno ? genotipski sastav svake populacije direktno zavisi od relativne u?estalosti gena sa svih (hipoteti?nih) 30.000 lokusa (ili 25.000, u ?to se danas vjeruje). Na osnovu toga mo?e se tvrditi da se relativne međugrupne razlike izvorno mogu svesti na specifi?nosti u?estalosti alternativnih varijanti pojedinih gena, tj. da je osnova biolo?ke heterogenosti ljudskih grupa ( populacija ) sadr?ana u specifi?nostima njhove geneti?ke strukture. Drugim rije?ina, dugoro?ni kontinuitet svih biolo?kih osobenosti svake populacije po?iva na kontinuitetu i osobenostima njene geneti?ke strukture. Po njoj se ona manje ili vi?e mo?e razlikovati od ostalih isto vrsnih populacija. Na toj osnovi po?iva i svaka spoljna prepoznatljivost pojenih populacija, uklju?uju?i i ljudske rase .

Geneti?ke osobenosti neke ljudske populacije mogu po?ivati na:

  • (1) Prisustvu jednog ili vi?e alelogena kojih u drugima uop?e nema;
  • (2) Potpunom odsustvu alela koji se u ostalim populacijama redovno javljaju;
  • (3) Obje ove pojave (?to je naj?e??e).

Struktura i dinamika genskog fonda svake populacije imaju svoje osnovne parametre među kojima su najzna?ajniji: u?estalost pojedinih fenotipova, odnosno genotipova i odgovaraju?ih alela, feno?genotipski sistem nastanka reproduktivnih parova, njihova reproduktivna rata i distribucija genskih kombinacija u potomstvu, te faktori, priroda i brzina mijenjanja njenog geneti?kog sastava. Osnovni elementi populaciono?geneti?ke strukture i njihove međusobne kauzalne veze, nivoi i oblici ispoljavanja najjasnije se mogu sagledati prou?avanjem hipoteti?kih odnosa u geneti?ki ravnote?noj populaciji.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Bendall R.(1996): Biodiversity: the follow up to Rio. The Globe 30:4-5, April 1996.
  2. ^ Global Environmental Change (1995): Human and Policy Implications. Special issue on People, Land Management and Environmental Change, Vol. 3, No. 4.
  3. ^ Heywood, V.H., Ed. (1995): Global Biodiversity Assessment. United Nations Environment Programme. Cambridge University Press, Cambridge, Published for UNEP, Cambridge university Press, Cambridge, ISBN 0 521 56403   pogre?an ISBN 4; ISBN 0 521 56481   pogre?an ISBN . 6
  4. ^ Heywood V. H. (1996): The Global Biodiversity Assessment". The Globe, 30:2-4.
  5. ^ http://www.un.org/earthwatch/biodiversity/assessment.html
  6. ^ Juha U. I., Ono A. (1996): Population, Land Management and Environmental Change. The United Nations University, Tokyo.
  7. ^ ?krijelj R., đug S. (2009): Uvod u ekologiju ?ivotinja.Prirodno-matemati?ki fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4 .
  8. ^ Cockell C. (2006). Biological processes associated with impact events ESF IMPACT (1. ed.). Berlin: Springer Verlag, ISBN 978-3-540-25735-6 .
  9. ^ Dasmann R. F. (1968) A Different kind of country. MacMillan Company, New York, ISBN 0-02-072810-7 .
  10. ^ Wilson E. O., Peter F. M. Eds (1988): Biodiversity. National Academy Press, New York, ISBN 0-309-03783-2  ; ISBN 0-309-03739-5 (pbk.), online Edition.
  11. ^ Global Biodiversity Assessment (1995): Biodiversity, Glossary of terms related to the CBD ? UNEP, Annex 6, Glossary. Belgian Clearing-Hous, Bruxelles, ISBN 0-521-56481-6 .
  12. ^ Hawksworth D. L. (1996). Biodiversity: measurement and estimation. Springer Verlag Stuttgart, ISBN 978-0-412-75220-9 .
  13. ^ Edward O., Wilson E. O. (2002). The Future of Life. Alfred A. Knopf, New York, ISBN 0-679-45078-5 .
  14. ^ Rashid H. M., Scholes R., Ash N. (2006). Ecosystems and human well-being: current state and trends : findings of the Condition and Trends Working Group of the Millennium Ecosystem Assessment. Island Press, ISBN 978-1-55963-228-7 .
  15. ^ Van Dyke F. (2008). Conservation Biology: Foundations, Concepts, Applications, 2nd ed. Springer Verlag, Suttgart, ISBN 978-1-4020-6890-4 .
  16. ^ Hunter M. L. (1996). Fundamentals of Conservation Biology. Blackwell Science Inc., Cambridge, Massachusetts. ISBN 0-86542-371-7 .
  17. ^ Levin, S. Encyclopedia of Biodiversity. San Diego: Elsevier Academic Press, ISBN 9780123847195 .
  18. ^ Leveque, C. & J. Mounolou (2003) Biodiversity. New York: John Wiley. ISBN 0-470-84957-6
  19. ^ Margulis L., Delisle, D. K., Lyons, C. Diversity of Life: The Illustrated Guide to the Five Kingdoms. Sudbury: Jones & Bartlett Publishers. ISBN 0-7637-0862-3
  20. ^ What is biodiversity?. United Nations Environment Programme, World Conservation Monitoring Centre.
  21. ^ Burns E., Kind F., Meister K., Noack W. (1989): Das Biobuch. Verlag Moritz Diesterweg, Frankfurt am Main.
  22. ^ Cavalli?Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The Genetics of Human Populations. Dover Publications, Mineola, New York.
  23. ^ Hennig W. (2002): Genetik. Springer?Verlag, Berlin, Heidelberg.
  24. ^ King R. C., Stansfield W. D. (1999): A Dictionary of Genetics. Oxford University Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-509441-7 ; ISBN 0-19-509442-5 (pbk).
  25. ^ Lawrence E., Ed. (1999): Henderson's Dictionary of Biological Terms. Longman, London.
  26. ^ Mayr E. (1970): Populations, Species, and Evolution. Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Mass.
  27. ^ Mayr E. (1988): Toward a New Philosophy of Biology ? Observations of an Evolutionist. Harvard University Press, Cambridge, Mass.
  28. ^ Rieger R., Michaelis A., Green M. M. (1991): Glossary of Genetics and Cytogenetics ? Classical and Molecular. Springer?Verlag, Berlin.
  29. ^ Had?iselimovi? R. (2005): Bioantropologija ? Biodiverzitet recentnog ?ovjeka. Institut za geneti?ko in?enjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6 .
  30. ^ Hartl D. (2007). Principles of Population Genetics. Sinauer Associates, ISBN 978-0-87893-308-2 .
  31. ^ Ewens W. .J. (2004). Mathematical Population Genetics (2nd Edition). Springer-Verlag, New York. ISBN 0-387-20191-2 .
  32. ^ Nipam H. Patel N. H. (2007). Evolution. Cold Spring Harbor Laboratory Press, ISBN 0-87969-684-2 .
  33. ^ Bowler P. J.(2003). Evolution : the history of an idea (3rd ed.). Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-23693-6 .

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Biolo?ka_raznolikost&oldid=3575069 "