Be?ki ustanak ( njem. Wiener Oktoberaufstand ili Wiener Oktoberrevolution ) iz oktobra 1848. bio je posljednji ustanak u Austrijskoj revoluciji 1848.

Dana 6. oktobra 1848, dok su se trupe Austrijskog Carstva spremale napustiti Be? kako bi ugu?ile Mađarsku revoluciju , gomila naklonjena mađarskim ciljevima (radnici, studenti i pobunjeni vojnici) poku?ala ih je sprije?iti da odu. Incident je eskalirao u nasilne uli?ne bitke; krv je prolivena u katedrali svetog Stjepana , a masa je lin?ovala grofa Bailleta von Latoura , austrijskog ministra rata. Zapovjednik be?kog garnizona, grof Auersperg , bio je primoran povu?i se iz grada, ali se u?vrstio na jakom polo?aju izvan njega.

Dana 7. oktobra car Ferdinand I pobjegao je sa svojim dvorom u Olmutz pod za?titom Alfreda I, princa od Windisch-Gratza . Dvije sedmice kasnije austrijski parlament premje?ten je u Kremsier .

Dana 26. oktobra, pod zapovjedni?tvom generala Windisch-Gratza i Josipa Jela?i?a , austrijska i hrvatska vojska po?ele su bombardovanje Be?a, a 31. upale su u centar grada. Odbranu je vodio poljski general Jozef Bem . Osim njega, koji je uspio pobje?i, sve vođe otpora pogubljene su sljede?ih dana, uklju?uju?i Wenzela Messenhausera , novinara Alfreda Juliusa Bechera , Hermanna Jellineka i radikalnog ?lana parlamenta Roberta Bluma , iako je imao zastupni?ki imunitet .

Stvari ste?ene u Martovskoj revoluciji uglavnom su izgubljene, a Austrija je po?ela fazu i reakcionarnog autoritarizma ? " neoapsolutizma " ? ali i liberalnih reformi.

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Literatura [ uredi | uredi izvor ]

• Friedrich Engels , Revolucija i kontrarevolucija u Njema?koj , poglavlje XI: " Be?ki oktobarski ustanak " (na njema?kom) i XII: " Upad u Be? ? izdaja Be?a " (na njema?kom)