Abdul Hamid II
(
osmanlijski turski
: ??? ?????? ?????, `Abdu’l-?am?d-i sani;
turski
:
?kinci Abdulhamit
; 21. septembar 1842 ? 10. februar 1918) bio je
sultan Osmanlijskog Carstva
od 1876. do 1909.
[1]
[2]
Bio je posljednji sultan koji je imao
autokratsku kontrolu
nad carstvom. Tokom njegove vladavine do?lo je do pada mo?i i obima
Osmanlijskog Carstva
. Kako bi za?titio dr?avu proglasio je
prvi osmanlijski ustav
1876. godine, ?to je bio znak progresivnog razmi?ljanja koji je obilje?io njegovu ranu vladavinu. Nakon pritiskanja parlamenta na rat sa Rusijom kojem se protivio, Abdul Hamid II je suspendovao osmanlijski ustav i parlament 1878. godine i zapo?eo apsolutnu vlast, zavr?avaju?i time
prvo ustavno doba Osmanlijskog Carstva
.
Nakon uklanjanja Abdul Hamida II sa prijestolja 1909. godine tokom
Mladoturske revolucije
, ve?ina osmanlijskih građana je podr?ala povratak ustavne vladavine nakon tri desetlje?a. Uprkos svom konzervativizmu i despotskoj vladavini, tokom njegove vladavine do?lo je do modernizacije Osmanlijskog Carstva. To uklju?uje reformu birokratije, pro?irenje
?eljeznice u Rumeliji
i
Anadoliji
te izgradnja ?eljeznice do
Bagdada
i
Hed?aza
, osnivanje sistema registracije stanovni?tva, osnivanje prvih modernih ?kola 1898. godine, reorganizovanje Ministarstva pravde i razvijanje telegrafskih sistema.
Abdul Hamid II sultanom postaje
31. augusta
1876
. godine poslije smjene mentalno nesposobnog brata
Murata V
, a naslijedio je financijski bankrotiranu dr?avu kojoj prijeti pobuna u
Bosni i Hercegovini
potpomognuta od
Srbije
,
Crne Gore
i
Rusije
. Rat koji po?inje sljede?u godinu je totalna katastrofa. Mirovnim sporazumom koji je dogovoren na
Berlinskom kongresu
,
Rumunija
postaje u stvarnosti nezavisna. Srbija dobija
Ni?
i potvrdu nezavisnosti, a sli?no prolazi i Crna Gora. Bosna i Hercegovina postaje
osmanlijski
teritorij pod okupacijom
Austrije
. Za poslove posredovanja pri sklapanju ovog sporazuma
Velika Britanija
zahtjeva i dobija
Kipar
. Sudbinu sli?nu Bosni uskoro dobija i
Egipat
koji je također jo? uvijek formalno teritorij Turske, ali od
1882
. godine pod Britanskom okupacijom.
Zanimljiv događaj na
Balkanu
se de?ava
1885
. godine kada
Bugarska
i formalno progla?ava nezavisnost. Turska u nemogu?nosti reagiranja ni?ta ne poduzima dok Srbija objavljuje rat novonastaloj dr?avnoj tvorevini. Posljedica tog
rata
je totalni srpski poraz. Samo strah od nastanka
slavenskog
carstva spa?ava Srbiju kada Austrija uputi
ultimatum
Bugarskoj
. Nemogu?nost pro?irenja na zapad rezultira Bugarskim ?irenjem na jug
1899
. godine kada joj se priklju?uje isto?na Rumelija. Dvije godine ranije
Gr?ka
uz podr?ku zapadnih sila vr?i aneksiju turske
Krete
.
Ti stalni gubici teritorija koju su podr?avale Rusija, Velika Britanija i
Francuska
rezultira odlukom Abdul Hamida II da ve?e sudbinu svoje dr?ave s
Njema?kom
, a takvu politiku ne?e napu?tati sve do kraja
Osmanlijskog Carstva
.
Gledaju?i razdoblje
XIX. vijeka
odluka ovog sultana da odbije oprost polovine dr?avnog duga u zamjenu za dopu?tenje
?idovima
da se nasele u
Palestini
zvu?i neva?no, ali gledaju?i tu odluku sto godina kasnije svima je jasna.
Nezadovoljstvo op?om dr?avnom situacijom dovodi do njegovog svrgavanja
27. aprila
1909
. godine. Naslijedio ga je brat
Mehmed V
koji ?e dr?avu uvesti u
Prvi svjetski rat
.
Nakon svrgavanja do
Balkanskih ratova
on ?ivi u
Solunu
nakon ?ega se zbog straha od neprijateljskog zarobljavanja preseljava u
Istanbul
.
Za vrijeme vladavine Abdul Hamida II usvojen je
grb Osmanlijskog Carstva
.