Brazil
(
portugalski
:
Brasil
), slu?beno
Savezna Republika Brazil
(portugalski:
Republica Federativa do Brasil
), jest najve?a i najmnogoljudnija
dr?ava
u
Ju?noj Americi
i povr?inom zauzima polovinu ovog kontinenta. Ukupna povr?ina iznosi 8.514.877 km
2
. Po veli?ini povr?ine
peta je u svijetu
, iza
Rusije
,
Kanade
,
Kine
i
SAD
.
Prote?e se na velikom podru?ju, obuhvataju?i sredi?te kontinenta i isto?nu obalu
Atlantskog okeana
. Grani?i sa
Urugvajem
,
Argentinom
i
Paragvajem
na jugu,
Bolivijom
i
Peruom
na zapadu, te
Kolumbijom
,
Venecuelom
,
Gvajanom
,
Surinamom
i
Francuskom Gvajanom
. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke
Amazon
i prekriven je
ki?nim ?umama
. Brazil je federacija koja se sastoji od
26 dr?ava
i Saveznog okruga glavnog grada
Brasilije
.
Ve?ina stanovnika ove nacije su koncentrisani du? isto?ne obale. Iako se njen glavni grad Brazilija nalazi daleko u unutra?njosti, sve ve?i broj migranata se također kre?e ka unutra?njosti. Razvijeni gradovi ove nacije, ogromne hidroelektrane i industrijski kompleksi, rudnici i plodno obradivo zemlji?te ?ine je jednom od glavnih svjetskih ekonomija.
Međutim, Brazil se također bori sa izuzetno velikim socijalnim nejednakostima, zagađenjem prirodne okoline, povremenim finansijskim krizama, a ponekad i zastojem politi?kog sistema.
Brazil je jedinstven u ju?noameri?kom kontinentu, jer se nakon nezavisnosti od Portugala nije podijelio u odvojene zemlje kao
britanske
i ?panske kolonije u regiji. Umjesto toga, zadr?ao je svoj ??identitet kroz vijekove i razne oblike vlasti.
Zbog te
hegemonije
,
portugalski jezik
je glavni govorni jezik osim među brazilskim Indijancima, posebno onima u udaljenijim prostranstvima amazonskog sliva.
Na prijelazu u
21. vijek
Brazilci su obilje?ili 500. godi?njicu od dolaska
Portugalaca
sa mje?avinom javne proslave i neodobravanja.
[1]
Brazil prije dolaska Evropljana
[
uredi
|
uredi izvor
]
Stotine izvornih plemena naseljavala su Brazil u vrijeme dolaska Evropljana, od kojih su neka ?ivjela unazad najmanje 10 000 godina u brdsko-planinskim podru?jima
Minasa Geraisa
. Bili su podijeljeni u ?etiri jezi?ke grupe:
Tupi-Guarani
,
Ge
,
Karib
, i
Aravak
.
Tupi-Guarani
su uglavnom naseljavali podru?ja du? atlantske obale,
Ge
narodi su ?ivjeli na otvorenom sredi?njem platou. Karibs i Aravaks koji su bili napredniji u tehnologiji, a posebno u pravljenju
keramike
i ?ivjeli su u slivu rijeke Amazon. Najagresivniji su bili
Karibs
narodi koji su bili ratoborni, a ponekad su praktikovali
kanibalizam
kao i
Tupi
narodi koji su ?ivjeli na morskoj obali.
Ve?ina brazilskih domoroda?kih naroda obitavala je u privremenim naseljima.
Nizine Ju?ne Amerike imale su ?ivotinje koje se nisu mogle pripitomljavati kao
lame
i
zamorci
sa
Anda
, a samim tim i brazilska plemena su bila u neprestanom pokretu u potrazi za divlja?i. Sistem rijeke Amazon redovno je plavio okolna podru?ja, ?ine?i ?ivot na njegovim rubovima nesigurnim. Njegova zemlji?ta su bila slaba, obeshrabruju?i sadnju
poljoprivrednih
biljaka. Nije bilo pisanih jezika, tako da zabilje?ena historija indijanskih naroda datira samo od dolaska Evropljana, (neobu?enih posmatra?a u najboljem slu?aju) koji su zapisali ono ?to su mogli razumjeti iz pri?a doma?ih pripovjeda?a.
Portugalski moreplovci koji su stigli u Novi svijet 22. aprila
1500
. godine bili su dugo vremena iskusni u poslovima pomorstva i putovanjima otkrivaju?i nove zemlje. Kao rezultat toga , nisu bili opsjednuti snovima o
zlatu
i sjajnim narodima koji su motivisali manje iskusne istra?iva?e, uklju?uju?i i
?pance
.
[2]
Portugalski kralj je poslao impozantnu armadu u Indiju pod vođstvom
Pedra Alvaresa Cabrala
, ?iji je pravac jedrenja sa?inio sam
Vasco da Gama
.
Da bi izbjegao mirni
Gvinejski zaliv
, Cabral je odjedrio tako daleko na zapad da je 22. aprila 1500. godine ugledao kopno Ju?ne Amerike. Portugal je novi posjed u po?etku zvao "Vera Cruz" ("Istinski krst"). Međutim, ubrzo je preimenovan u Brazil zbog obilne koli?ine brazila, drva (Pau-Brasil) pronađenih na toj teritoriji, a za koje je utvrđeno da daju vrijednu crvenu boju.
Portugalci nisu uspjeli otkriti plemenite metale u Brazilu i zato su usredsredili svoju pa?nju na unosnu trgovinu sa
Azijom
. Brazil je postao neka vrsta ni?ije zemlje nad kojom je portugalska kruna imala samo povr?nu kontrolu. Evropski rivali brzo iskori?tavaju to zanemarivanje. Posebno su
Francuzi
ulazili na ovaj portugalski posjed u Ju?noj Americi i sami isporu?ivali brazil drva u
Evropu
. Portugalska apatija se zavr?ava za vrijeme vladavine
Joao III
, koji je postepeno pomakao pa?nju u kolonijalnim poslovima iz Azije u Ameriku.
Portugalska kruna je
1533
. godine napravila prvi sistematski napor da se uspostavi vlast u Brazilu. Podijelila je koloniju u 15 nasljednih kapetanija ili feuda, a svaka je se protezala oko 260 km. du? obale i na neodređenoj udaljenosti ka unutra?njosti.
Samo dvije kapetanije su na kraju bile uspje?ne: Sao Vicente (u sada?njoj dr?avi Sao Paulo) i Pernambuco. Kapetanija Pernambuco je bila pretvorena u veliko podru?je za proizvodnju ?e?era, nude?i prvi primjer profitabilnog poljoprivrednog izvoza iz Novog svijeta u Evropu.
Kralj Joao III je odlu?io da oja?a svoju vlast u Brazilu objedinjavanjem neefikasnih kapetanija (
portugalski
donatarios) pod centralnu administraciju.
Za generalnog guvernera imenovan je Tome de Sousa, portugalski plemi? sa velikim iskustvom iz Afrike i
Indije
. Sousa je do?ao u Brazil 1549. godine i osnovao grad Salvador (dana?nji Bahia), glavni grad iz kojeg ?e se Brazilom upravljati u narednih 214 godina.
Sousa također postavlja lokalne zvani?nike u kapetanijama i utvrđuje strate?ke ta?ke du? obale.
U gradovima je osnovao op?tinske organizacije sli?ne onima u Portugalu. Brazil je tada po?eo da privla?i doseljenike u sve ve?em broju. Do
1600
. godine Bahia i Pernambuco su imali svaki po oko 2,000 evropljana i vi?e nego dvostruki broj afri?kih robova i doma?ih indijanaca.
Brazil jedva da je i doveden pod kraljevsku Portugalsku vlast prije nego ?to je
Francuska
napravila odlu?an napor da se uspostavi stalna kolonija na tom podru?ju.
Godine
1555
. francuski vojnici zauzimaju prekrasnu luku
Rio de Janeiro
, koja neobja?njivo nije bila okupirana od strane Portugalaca. Velike portugalske snage pod Memom de Sa, guvernerom-generalom blokirali su ulaz u luku i na kraju prisilili francuski garnizon na predaju. Osnovali su grad Rio de Janeiro
1567
. godine za odbranu od budu?ih napada.
Portugal je bio ujedinjen sa ?panijom od
1580
-
1640
godine, a Brazil je samim tim bio izlo?en napadima od strane neprijatelja ?panije uklju?uju?i i novu nezavisnu
Holandiju
. Holanđani su zauzeli i kratko dr?ali Salvador od
1624
-
1625
godine.
1630
. godine
Holandska zapadnoindijska kompanija
je poslala flotu koja zauzima Pernambuco i koji ostaje pod holandskom kontrolom ?etvrt vijeka.
Kompanija je za guvernera svog novog posjeda izabrala princa Johana Mauritsa od Nassau-Siegena, jednog od mo?da najsposobnijih administratora u Holandiji. Holanđani su također pozvali istaknute
umjetnike
i nau?nike da upoznaju Evropu sa resursima i ljepotama Brazila. Međutim, samo zaradom privu?eni direktori dru?tva odbili su da podr?e prosvije?enu socijalnu politiku Johana Mauritsa, tako da on daje ostavku
1644
.
Joao Fernandes Vieira, bogati vlasnik planta?e je potom pokrenuo pobunu kojom je postepeno uklonio nekompetentnog nasljednika Johana Mauritsa. Brazilci, koji su sami bez portugalske pomo?i porazili i protjerali Holanđane
1654
. godine, ostvarili su dostignu?e koje je pomoglo u rađanju brazilskih nacionalisti?kih osje?aja.
[1]
Tokom 18. vijeka privatni istra?iva?i prona?li su
zlato
i
dijamante
u dr?avi
Minas Gerais
. Zlato i dijamanti iz ovih rudnika se uglavnom koristilo za finansiranje dugova portugalskog kraljevskog dvora. Eksploatatorskim na?inom istra?ivanja ovih rudnika kao i prekomjernim porezima optere?ivana je kolonijalna vlast u Brazilu. Neki od popularnih pokreta za nezavisnost su protestvovali zbog nasilnog poreza od strane kolonijalne vlasti, ali su ?esto bivali odba?eni nasiljem od strane Portugala. Proizvodnja zlata je opala krajem 18. vijeka, po?ev?i period relativne stagnacije u brazilskom zaleđu. Domoroda?ka indijanska i afri?ka robovska radna snaga su se u velikoj mjeri koristile u Brazilu za razvoj kolonijalne ekonomije.
[3]
Pored proizvodnje ?e?era, zlata i dijamanata Brazil je u to vrijeme proizvodio znatne koli?ine
duhana
i
pamuka
. Uzgoj stoke je također imao veliku va?nost u ekonomiji kolonije. Portugalska kolonijalna politika se zasnivala na iskori?tavanju Brazila, a ne na njegovom razvijanju. Zato je Portugal uveo trgovinski
monopol
zabranjivaju?i izgradnju industrije koja bi bila takmac onoj u Portugalu.
Prvi glavni grad portugalske kolonije Brazil bio je grad
Salvador
u dana?njoj saveznoj dr?avi Bahia, osnovan
1549
. Salvador je ostao glavni grad do
1763
., kad je
Rio de Janeiro
postao novi glavni grad. Portugal je povukao ovaj potez zbog svoje zabrinutosti radi spora sa ?panijom oko granice koja razdvaja ju?nu granicu Brazila od ?panskih kolonija du? rijeke
Rio de la Plata
. Sa zavr?etkom 18. vijeka Brazil je skoro dostigao svoju dana?nju veli?inu.
[4]
Godine
1808
. desio se najdramati?niji događaj u Brazilu od dolaska Cabrala. Vojska
Napoleona Bonaparte
u?la je u Portugal prisiljavaju?i cijeli kraljevski dvor da brzo pobjegne preko
Atlantika
u Brazil. Portugalsko prisustvo u Brazilu je sada imalo sasvim druga?iju ulogu ?to ?e imati dalekose?ne posljedice za Brazil i brazilstvo. Prebacivanje portugalskog kraljevskog dvora preko Atlantika nije bila nova ideja. Brazil je obezbjeđivao bolji strate?ki polo?aj za upravljanje carstvom koje se prostiralo ?irom svijeta, nego ?to bi to bio slu?aj sa upravljanjem iz zapadnog ruba Evrope. Ipak, bilo je potrebno da Napoleonova vojska umar?ira u Lisabon da bi ubrzala ovaj potez.
Britanci
su pru?ili opkoljenoj naciji pomo? u vidu pomorske pratnje za 36 portugalskih brodova kojom je plovila kraljevska porodica s pratnjom od 15 000 ljudi.
U zamjenu za podr?ku britanaca kralj Joao im je odobrio ekonomske povlastice u Brazilu.
Za manje od sedmicu dana po dolasku u Brazil kralj Dom Joao je potpisao odluku o otvaranju brazilskih luka za trgovinu sa inostranstvom ?to ?e otvoriti novu eru u brazilskoj historiji.
Nigdje ova promjena nije bila toliko vidljiva kao u Rio de Janeiro-u gdje se kraljevska porodica naselila.
Dom Joao je odmah zapo?eo mijenjati ovaj tropski zaba?eni grad u evropsku metropolu dostojnu kraljevskog dvora.
On je uspostavio nacionalnu
biblioteku
, akademiju
likovnih umjetnosti
, kraljevsku ?kolu
medicine
,
?tampariju
, nacionalnu banku, kova?nicu za kovanje
novca
i
botani?ke vrtove
. Nadgledao je izgradnju ogromnog
akvadukta
kojim su doticale velike koli?ine svje?e vode u grad. Prisustvo kraljevske porodice dao je veliki psiholo?ki poticaj Brazilcima. To je prvi (i jedini) put da je bilo koji evropski vladar "utabao tlo" svojih ameri?kih posjeda.
Godine
1816
. krunisao se kao
Joao VI
kralj Brazila i Portugalije dovode?i Brazil politi?ki u istu ravan sa Portugalom.
Kralj je također uspostavio vi?e centralizovanu vlast sa
birokratijom
u Rio de Janerio-u koja je uglavnom bila sastavljena od Portugalaca.
Osim toga, kraljevski dvor donio je strast za sve ?to je francusko, a to ?e se uskoro pro?iriti na gornju i intelektualnu klasu u Brazilu. Ova zaljubljenost u francusku kulturu ?e razviti ?vrste korijene i ima?e zna?ajan uticaj na razvoj brazilske kulture.
Nakon ?to su portugalska i britanska vojska pod komandom
vojvode od Wellingtona
istjerali Francuze iz Portugala, vlast u zemlji je preuzelo kraljevsko upravno vije?e.
Kralj se vra?a u Lisabon, a 1821. godine za upravitelja Brazila ostavlja
Princa Pedra
. U Portugalu kralj Joao VI morao se suo?iti sa
revolucionarnim
pokretom koji je osnovao zakonodavnu skup?tinu (Cortez) u nastojanju da ograni?i mo?
monarhije
. Portugalci su poku?ali da vrate Brazil u njegov prethodni polo?aj podani?ke kolonije. Pismom iz
1822
. godine naredili su Princu Pedru da se vrati u Portugal, ?to je on odbio uz op?te odobravanje brazilske elite.
Duh nezavisnosti je zahvatio brazilsku elitu, a tokom skupa u oktobru 1822. godine Princ Pedro je progla?en imperatorom Brazila.
Iste godine 1. decembra krunisan je za ustavnog monarha nove nacije. Za godinu dana portugalska vojska se povla?i iz Brazila.
Novi monarh iako je rođen u Portugalu bio je u svakom pogledu mnogo vi?e Brazilac nego Portugalac. Godine 1824. podr?ao je
ustav
koji mu kao imperatoru daje velika zakonska prava. Ovo ?e dovesti do mnogobrojnih borbi sa zakonodavnom skup?tinom sastavljenom od zemljoposjednika i predstavnika urbanih ekonomskih interesa.
Njegova tvrdoglavost i stalno oslanjanje na portugalske savjetnike samo ?e pove?avati broj njegovih politi?kih protivnika.
[4]
Njegova vlada je smatrana ekonomski i administrativno neefikasnom, a politi?ki pritisci su ga na kraju prisilili da odstupi sa vlasti
1831
. godine. Vratio se u Portugal, ostavljaju?i iza svog petogodi?njeg sina
Pedra II
. Dok Pedro II nije dostigao zrelost, Brazilom su upravljali zamjenici (regenti). Ovaj period je bio nemiran i obilje?en brojnim lokalnim pobunama uklju?uju?i i "
Male pobunu
", najve?u urbanu pobunu robova u Americi, koja se desila u Bahia
1835
. godine.
Godine
1840
. Pedro II je krunisan za cara. Njegova vladavina je istaknuta po zna?ajnom porastu izvoza
kahve
i kraj trgovine robljem iz
Afrike
1850
. godine, iako ?e
ropstvo
u Brazilu biti ukinuto tek
1888
. godine. Kad je kona?no ukinuto ropstvo, desio se veliki priliv imigranata iz Evrope. Do
1870
. godine uticaj cara na doma?u politiku je po?eo da opada zbog kriza sa Rimokatoli?kom crkvom, vojskom, i robovlasnicima. Republikanski pokret je polahko stekao snagu. Na kraju je carstvo palo zbog toga ?to ga dominantne klase vi?e nisu trebale da bi za?titili svoje interese. Imperijalna centralizacija je bila u suprotnosti s njihovom ?eljom za lokalnom autonomijom. I zbog toga je do
1889
. godine Pedro II odstupio sa vlasti, a usvojen je republikanski sistem.
[3]
Pedro II je bio svrgnut 15. novembra 1889. godine od republi?kog vojnog udara na ?elu sa generalom
Deodorom da Fonsecom
, koji je postao prvi predsjednik zemlje kroz vojno uzdizanje. Ime zemlje postalo je Republika sjedinjenih brazilskih dr?ava (promijenjeno
1967
. godine u Federativna republika Brazil). Od 1889-1930, dominantne dr?ave Sao Paulo i Minas Gerais smenjivale su se u kontroli predsjedni?tva.
Vojna hunta je preuzela kontrolu 1930. godine.
Getulio Vargas
je preuzeo du?nost ubrzo nakon toga ?e ostati kao
diktatorski
vladar (sa kratkim
demokratskim
periodom između) do
1945
. godine. On je ponovno izabran
1951
. godine i ostaje na du?nosti do njegovog samoubistva
1954
. godine. Naredne vlade su nastavile industrijski i poljoprivredni rast i razvoj ogromne unutra?njosti Brazila.
Vojska je preuzela vlast u Brazilu u pu?u
1964
. godine i ostaje na vlasti do marta
1985
. godine kada padaju u nemilost zbog politi?kih borbi između re?ima i brazilske elite. Ba? kao ?to je brazilske promjene re?ima 1889, 1930, i 1945. godine pokrenule konkurentske politi?ke snage i izazvale podjele unutar vojske, isto tako to je u?inilo promjenu re?ima 1964. godine.
Tancredo Neves
je izabran za predsjednika na indirektnim izborima 1985. godine, ?to je Brazilu vratilo civilnu vlast. Umro je prije preuzimanja du?nosti, a potpredsjednik,
Jose Sarney
, je polo?io zakletvu kao predsjednik umjesto njega.
Demokratija je ponovno uspostavljena
1988
. godine, kada je donesen dana?nji savezni ustav.
Fernando de Mello Collor
je bio prvi predsjednik koji se istinski birao glasanjem nakon vojnog re?ima. Collor je preuzeo du?nost marta
1990
. godine. U septembru
1992
. godine, Nacionalnog kongres je glasao za opoziv Collora nakon niza skandala otkrivenih od strane medija. Potpredsednik,
Itamar Franco
, preuzima predsjedavanje. Uz pomo? ministra finansija, Fernanda Henriquea Cardosa, administracija Itamara Franca provodi tzv.
Plano Real
ekonomski paket, koji je uklju?ivao novu brazilsku valut
real
privremeno vezanu za
ameri?ki dolar
. Na izborima odr?anim 3. oktobra
1994
. godine Cardoso se kandidovao za predsjednika i pobijedio, a ponovo je izabran
1998
. godine.
Nakon njega 27. oktobra
2002
. godine za predsjednika je izabran
Luiz Inacio Lula da Silva
, a ponovo je izabran 29. oktobra
2006
. godine.
[3]
Brazil je 5. po veli?ini dr?ava na
svijetu
. Nalazi se u Ju?noj Americi, i ujedno je najve?a dr?ava na tom kontinentu. Nju ve?inom prekriva tropska ?uma, a na isto?noj strani izlazi na Atlantski okean. Kroz Brazil proti?e jedna od najve?ih
rijeka
na svijetu
Amazon
. Amazon ima najve?u koli?inu vode od svih rijeka na svijetu. Glavne rijeke koje proti?u kroz Brazil su: Amazon,
San Francisko
,
Tokantins
...
Brazilski krajolik je ogroman i slo?en, pro?aran rijekama, mo?varama, planinama, i visoravnima zajedno sa drugim glavnim karakteristikama prelaze?i granice drugih dr?ava i regija.
[1]
Brazil je prete?no tropska zemlja poznata po svojim velikim amazonskim nizinama. Međutim, viso?ja pokrivaju ve?inu nacionalne teritorije. Fizi?ke karakteristike Brazila mogu se svrstati u pet glavnih fiziografskih podjela: Gvajansko gorje na sjeveru, Amazonske nizine, Pantanal u sredi?njem i zapadnom Brazilu, brazilska viso?ja (uklju?uju?i i velike obalske planinske vijence) i obalske nizine.
[1]
Brazil ima vla?nu tropsku i suptropsku klimu, osim u suhljim podru?jima na sjeveroistoku, koji se ponekad nazivaju su?ni ?etverougao ili su?ni poligon. Prote?e se od sjevernog dijela dr?ave Bahia do obale između Natala i Sao Luisa. To podru?je prima oko 375?750 mm padavina godi?nje. Najve?i dio Brazila prima 1,000-1,800 mm godi?nje, ali padavine su ?esto mnogo obilnije u dijelovima amazonskog sliva i primorskom obodu Sierra do Mara.
U sredi?njim dijelovima brazilsko gorje dobija najve?i dio svojih padavina tokom ljetnih mjeseci (novembar-april), ?esto u obliku bujnih ki?a. Oluje i poplave mogu udariti na sjeveroistoku zemlje u to vrijeme, u zavisnosti od pravca kretanja vremenskih ?inilaca.
Ovo podru?je mo?e također do?ivjeti i du?e periode su?e.
Ovi promjenljivi vremenski uslovi ote?avaju ?ivot u kontinentalnim podru?jima sjeveroistoka (portugalski, Sertao), te su glavni razlog za iseljavanje izvan ovog podru?ja.
Ljetne temperature su uglavnom stalne za ovo doba godine. U januaru
temperatura
u najve?em dijelu nizina je u prosjeku oko 26 °C, dok je na planinama nekoliko stepeni hladnije zavisno od nadmorske visine.
[1]
Veliki prostor Brazila se sastoji od razli?itih ekosistema, koji zajedno odr?avaju neke od najve?ih svjetskih bioraznolikosti. Zbog intenzivnog ekonomskog i demografskog rasta, sposobnost Brazila da za?titi prirodna ?ivotna stani?ta je sve vi?e pod prijetnjom.
Opse?na sje?a ?uma, posebno oko sliva rijeke Amazon, uni?tavanje podru?ja veli?ine jedne male zemlje svake godine, i potencijalno brojnih vrsta biljaka i ?ivotinja. Između
2002
. i
2006
. godine povr?ina amazonskih pra?uma koja je potpuno desetkovana, u svrhu podizanja stoke i iskori?tavanja drvne građe jednaka je po veli?ini sa ameri?kom saveznom dr?avom
Ju?na Karolina
. Do 2020. godine procjenjuje se da bi najmanje jedna polovina biljnih i ?ivotinjskih vrsta u Brazilu mogla izumrijeti.
U brazilskom Pantanal podru?ju mnogi smatraju da je to najve?i slatkovodni sistem i najve?i sistem mo?vara na svijetu. To je jedan od nanetaknutijih i biolo?ki najbogatije okru?enje na planeti. Ovo podru?je također pru?a mnoge ekonomske koristi, nude?i ogroman prostor za pre?i??avanje vode i pra?njenja podzemnih voda i punjenje, stabilizaciju klime, vodovoda, smanjenje poplava i obiman transportni sistem, među brojnim drugim va?nim funkcijama.
Smatra se da Brazil ima najve?i broj kopnenih
ki?menjaka
i
beski?menjaka
u odnosu na druge zemlje svijeta. Također, Brazil ima najve?u raznolikost
primata
, najve?i broj
sisara
, drugi po broju
vodozemaca
i
leptira
, tre?i po broju
ptica
, i peti po broju
reptila
. Postoji veliki broj ugro?enih vrsta, mnogi od njih ?ive u ugro?enim stani?tima kao ?to je atlantska ?uma.
[3]
Zakonodavnu vlast vr?i dvodomni nacionalni kongres (Congresso Nacional), koji se sastoji od Zastupni?kog doma (Camara dos Deputados) i Saveznog senata (Senado Federal). Kongres se sastaje svake godine u dvije sesije od ?etiri i pol mjeseca. Ustav daje Kongresu mo? da odlu?uje o pitanjima koja se odnose na saveznu vladu, posebno onih koji se odnose na fiskalnu politiku i administraciju sindikata. Kongres također potpisuje međunarodne ugovore po dogovoru od strane izvr?ne vlasti, ovla??uje predsjednika da proglasi rat i odlu?uje da li ili ne savezna vlada mo?e intervenisati u poslovima dr?ave. Ako je predsjednik stavio veto na kongresnu odluku ili bilo koju od njegovih odredbi, Kongres ima 30 dana da nadvlada veto apsolutnom ve?inom glasova.
Savezni Senat sa 81 sjedi?ta se sastoji od tri predstavnika iz svake dr?ave i saveznog okruga, koji slu?e osmogodi?nje mandate. Senatorski izbori se odr?avaju svake ?etiri godine, a senatori se neposredno biraju od strane svakog stanovnika ove dr?ave.
[1]
Izvr?nu vlast vr?i predsjednik, koji je ?ef dr?ave i vlade. Neposredno je izabran na ?etvorogodi?nji mandat (i ima pravo na jedan reizbor), a imenuje kabinet raznih ministara dr?avnih i nekoliko drugih ?efova na nivou ministarskih odjela. Izvr?na vlast ima ?iroka ovla?tenja, posebno u ekonomskoj i vanjskoj politici, finansijama i unutra?njoj sigurnosti. Predsjednik mo?e podnijeti zakonske prijedloge Kongresu i tra?iti zakonodavno odobrenja u roku od 30 dana. Ako Kongres ne postupi u ovom periodu, zakonski prijedlozi se smatraju odobrenim. Predsjednik mo?e djelimi?no ili potpuno staviti veto na bilo koji zakonski prijedlog koji podnosi Kongres uz izdavanje privremenih mjera koje ostaju na snazi do ??30 dana.
On je također vrhovni komandant oru?anih snaga.
[1]
Brazilski pravosudni sistem je podijeljen u dvije grane: obi?ni sudovi, sastavljeni od dr?avnih i saveznih sudova, i posebnih sudova, sastavljenih od radni?kih, izbornih i vojnih sudova.
Vrhovni Savezni sud (Supremo Tribunal Federal) je najvi?i sud u Brazilu. On se sastoji od 11 ?lanova koje imenuje predsjednik uz odobrenje Saveznog senata. Sud daje kona?ne odluke o ustavnim pitanjima i razmatra predmete koji se odnose na predsjednika, potpredsjednika, Kongres, sudstvo, glavnog tu?ioca, ministre, diplomate, strane zemlje, kao i politi?ke ili administrativne podjele Unije.
Vi?i sud pravde (Superior Tribunal de Justica) sastoji se od 33 sudija koje imenuje predsjednik uz odobrenje Senata. To je najvi?i sud u zemlji koji razmatra nekonstitucionalna pitanja i razmatraju slu?ajeve u koje su uklju?eni guverneri dr?ava i saveznog okruga.
Obi?na sudska grana također uklju?uje ?albe saveznim sudovima poznatim kao Regionalni savezni sudovi. Svaka dr?ava ima dr?avne i savezne sudovima sa kojima ostvaruje prvostepenu nadle?nost.
[1]
Brazil je savezna dr?ava koja se sastoji od 27 federalnih jedinica prvog nivoa: 26 saveznih dr?ava i federalnog (ili saveznog) distrikta, u kojem se nalazi glavni grad Brasilia.
Brazil je politi?ki i ekonomski najistaknutija zemlja u u Latinskoj Americi. Međutim, socijalni i ekonomski problemi spre?avaju je da postane efikasna zemlja sa globalnom mo?i. Između
II svjetskog rata
do 1990. godine, demokratske i vojne vlade poku?avale su da pro?ire uticaj Brazila u svijetu vođenjem dr?avne industrijske politike i nezavisne spoljne politike. Jo? donedavno, ova zemlja je imala za cilj ja?anje veza s drugim zemljama Ju?ne Amerike i uklju?ivanje u multilateralnoj diplomatiji preko
UN-a
i Organizacije ameri?kih dr?ava.
Trenutna vanjska politika u Brazilu temelji se na poziciji ove zemlje kao regionalne sile u Latinskoj Americi, vode?a među zemljama u razvoju, i svjetska sila u nastajanju. Brazilska vanjska politika se uglavnom ogleda kroz multilateralizam, mirno rje?avanje sporova, i nemije?anje u poslove drugih zemalja. Brazilski ustav također navodi da ?e ova zemlja te?iti ka ekonomskoj, politi?koj, socijalnoj i kulturnoj integraciji naroda Latinske Amerike.
[3]
Brazil ima najve?u vojsku, avijaciju i mornaricu u Ju?noj Americi koja ima vi?e od 300.000 vojnika, ?to je otprilike jedna tre?ina od ukupnog broja vojnog osoblja u regiji.
Mnogo njenog naoru?anja je napravljeno u Brazilu, uklju?uju?i dizel
podmornice
, borbeni avioni, zra?ne transportne snage i vatreno oru?je. U drugom dijelu
20. vijeka
, Brazil je postao vode?i izvoznik oru?ja. Međutim, njegova prodaja je opala u kasnim
1980-im
kada je prestao
rat između Irana i Iraka
i kad je po?eo kolaps
sovjetskog bloka
. Do sredine 1990-ih Brazil je postao uvoznik oru?ja.
Iako je brazilski predsjednik vrhovni komandant, nacija nema dugogodi?nju tradiciju civilne kontrole nad vojskom. Mnogi visoki oficiri ?ije karijere su ukorijenjene u periodu od vojne vladavine
1964
-
1985
i dalje smatraju vojnu instituciju kao glavnog politi?kog faktora ove nacije i najvi?e posve?enog ?uvara nacionalnih interesa. Međutim, mlađi oficiri su izgleda vi?e spremni da prihvate ustavna ograni?enja. Od 1985. godine Brazil je demokratski izabrana vlada koja predsjedava u relativno stabilnim i mirnim uslovima i postepeno ograni?ava politi?ki uticaj vojske. Dugotrajna zabrinutost nad odbranom ju?ne granice Brazila je u velikoj mjeri u opadanju zato ?to su Brazil i
Argentina
oja?ali svoje ekonomske veze.
Historijski, nacionalna strategija odbrane Brazila je bila usredsređena uglavnom ka kompaktnoj ju?noj granici sa Argentinom i
Urugvajem
. Međutim,
1990
. godine mogu?a argentinska vojna prijetnja je nestala nakon ?to su Brazil i Argentina razvili ja?e ekonomske veze. Vojska je dijelom preusmjerila svoje napore na neizgrađene sjeverne i zapadne granice, kojima su prijetili gerilci iz
Kolumbije
i međunarodni trgovci
drogom
(posebno oni koji su krijum?arili
kokaina
iz
Bolivije
i
Perua
u Kolumbiju). Od 1994. godine Brazil je ulo?io zna?ajna sredstva u pra?enju i kontroli zra?nog saobra?aja i drugih kretanja u amazonskom podru?ju. Posebno je pa?nja posve?ena ?irokom pojasu du? sjeverne granice gdje se nalaze koordiniraju?i sistem satelita, kopneni i vazdu?ni radari, vremenski senzori i drugi uređaji koji imaju civilne i vojne vrijednosti. Pove?an je broj uzleti?ta, garnizona, rije?nih patrola, a manje vojne ispostave su također uspostavljene ili oja?ane. Međutim, s obzirom na ogromna prostranstva u ovom podru?ju vojno prisustvo ostaje uglavnom simboli?no.
Ve?ina slu?benika za provođenje zakona u Brazilu su pripadnici Vojne policije, ?ije su jedinice pod komandom na dr?avnom nivou. Vojnom policijom se upravlja nezavisno od oru?anih snaga po?ev?i od
1988
. godine. Brazilska civilna policija je zadu?ena za kriminalni istra?iva?ki rad, dok tek nekoliko hiljada pripadnika Federalne policijske uprave poku?ava da patrolira ogromna mora ove nacije, zra?ne i kopnene granice. To je zadatak za koji su se dugo oslanjali na vojnu pomo?. Nasilje i korupcija među policijskim snagama je uzrok ozbiljne zabrinutosti u Brazilu, pogor?anom niskim platama i niskom ?kolskom spremom.
Svake godine policija u Sao Paulo-u i Rio de Janeiro-u je umije?ana u stotine vansudskih ubijanja kao i trgovinom droge, otmicama, krađama, i drugim zlo?inima.
Poku?aji promjena su ote?ani zbog pukog broja takvih incidenata i ?estim sukobima između policijskih agencija.
[1]
Brazil je dr?ava sa najrazvijenijom ekonomijom u latinskoj Americi, sedma po veli?ini u svijetu po berzovnoj razmjeni i sedma po
paritetu kupovne mo?i
, u skladu sa podacima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Brazil ima mije?anu ekonomiju sa velikim prirodnim bogastvima.
U Brazilu se nalazi
pra?uma
Amazon
. Razvijena je posebno industrija i
privreda
.
Trenutni
BDP
po stanovniku iznosi 10.200 US$, stavljaju?i Brazil na 64. mjesto u svijetu.
Glavni izvozni proizvodi uklju?uju avione, elektri?nu opremu, automobile, etanol, tekstilnu robu, obu?u, ?eljeznu rudu, ?elik, kafu, narand?in sok, soju, i na kukuruzu uzgajanu govedinu.
Brazil je deseti najve?i potro?a? energije u svijetu, va?an proizvođa? nafte i gasa, i drugi u svijetu proizvođa? goriva iz etanola.
Veliki udio imaju firme iz
SAD
,
?vicarske
,
Japana
,
Francuske
. U posljednje vrijeme zabilje?en je veliki
industrijski
napredak. Svake godine se posijeku velike povr?ine ?ume. Te se nove povr?ine upotrebljavaju u
poljoprivredi
. Najve?i dio
planta?a
je u vlasni?tvu velikih
feudalaca
. Veliki uticaj imaju i strane
kompanije
.
Brazil i dalje nastavlja sa industrijskim i poljoprivrednim rastom kao i razvojem unutra?njosti svoje teritorije. Koriste?i ogromna prirodna bogatstva i veliku radnu snagu, ova zemlja danas ima najve?u ekonomsku mo? u Ju?noj Americi i regionalni je lider, jedna je od prvih zemalja u ovom podru?ju koja je zapo?ela ekonomski oporavak.
Visoka nejednakost u prihodima i kriminal i dalje predstavljaju goru?e probleme, kao i usporeni ekonomski rast u proteklih nekoliko godina.
[5]
Strukturu stanovni?tva u Brazilu ?ini mje?avina bijelih doseljenika (uglavnom Portugalaca i ?panaca koji su izvr?ili kolonizaciju "nove zemlje"), crnih potomaka biv?ih robova koje su bijeli doseljenici dovodili kako bi ih koristili za rad na
planta?ama
, te
indijanskih
plemena koje su naseljavale Brazil prije dolaska bijelih doseljenika.
Portugalski
je slu?beni
jezik
, a jezik kojim Brazilci govore je dijalekt/vernakular kojeg
lingvisti
nazivaju
brazilski portugalski
. Razlike između razgovornog brazilskog portugalskog jezika i razgovornog evropskog portugalskog jezika sli?ne su razlikama između razgovornog ?vicarskog njema?kog i slu?benog njema?kog.
Portugalski je maternji jezik ogromne ve?ine Brazilaca, ali je nacionalni leksikon pro?iren brojnim stranim rije?ima. Ovaj jezik je pro?ao kroz mnoge izmjene, kako u Portugaliji tako i u svojoj biv?oj koloniji, jer je prvi put uveden u Brazilu u 16. vijeku.
Te dvije zemlje su u velikoj mjeri standardizovale svoje pravopise, ali izgovori, rije?nik i zna?enja rije?i odstupaju toliko da je sada mo?da lak?e za neke Brazilce da shvate
?panski jezik
iz filmova iz drugih zemalja Latinske Amerike od filmova iz Portugala.
Italijani
,
Nijemci
,
Japanci
i imigranti iz ?panskog govornog podru?ja uveli su nove rije?i i izraze u brazilski portugalski, kao ?to su sveprisutni izraz "?au" (
bosanski
, zbogom), koji je usvojen od
italijanske
rije?i "ciao". Strani proizvodi i tehnologija uveli su dodatne izraze.
Brazilski starosjedila?ki narodi govore desetine jezika, a neki stru?njaci ukazuju da se najve?a razlika između brazilskog i portugalskog jezika mo?e pratiti sve do prvog kontakta sa Indijancima. Jezi?ka grupa Tupi-Guarani naroda je posebno uticala na brazilska imena mjesta i dodala mo?da hiljade rije?i i izraza brazilskom portugalskom jeziku. Tupian je bio glavni jezik starosjedila?kih naroda u Brazilu prije evropskog kontakta. Postao je jezik sporazumijevanja između Indijanaca i portugalskih trgovaca, misionara, avanturista i administratora. Na?iroko se koristio u amazonskom podru?ju i zapadnom Brazilu do 19. vijeka.
[1]
Savezna vlada, dr?ava, savezni distrikt, i op?tine svaki upravljaju svojim obrazovnim sistemom. Prema novom ustavu 25 posto od dr?avnih i op?inskih poreza i 18 posto od saveznih poreza se usmjerava za obrazovanje. Privatni ?kolski programi su dostupni kao dopuna javnom ?kolstvu. U
2003
. godini stopa pismenosti je iznosila 88 posto stanovni?tva, a stopa pismenosti mladih (uzrasta 15-19 godina) bila je 93,2 posto. Međutim, prema
UNESCO-u
obrazovanje u Brazilu i dalje pokazuje vrlo nizak nivo efikasnosti za 15-godi?njeg u?enika, posebno u javnoj ?kolskoj mre?i.
Visoko obrazovanje po?inje sa osnovnim ili obaveznim predmetima, koji mogu ponuditi razli?ite izbore kao ?to su akademska ili stru?na specijalizacija. Zavisno o izboru, studenti mogu pobolj?ati svoje obrazovanje s postdiplomskim kursevima.
Sistemom javnog zdravstva se upravlja i obezbjeđuje od strane svih nivoa vlasti, dok privatna zdravstvena za?tita ispunjava dodatnu ulogu. Nekoliko problema ote?ava efikasnost brazilskog zdravstvenog sistema. U
2006
. godini najve?i zdravstveni problemi su bili: smrtnost novorođen?adi, smrtnost djece, smrtnost majki, smrtnost uzrokovana nezaraznim bolestima i smrtnost uzrokovana vanjskim uzrocima (saobra?aj, nasilje i samoubistva).
[3]
Oko dvije tre?ine Brazilaca se pridr?avaju
katoli?anstva
, koja je prestala da bude zvani?na religija nakon progla?enja republike
1889
. godine.
[1]
Brazilska biskupija je osnovana
1551
. godine. Da bi Indijance "pripitomio" i preveo na
hri??anstvo
kralj je poslao
jezuite
samo devet godina nakon osnivanja ovog katoli?kog reda
1540
. godine. Međutim, prvi biskup se pokazao previ?e krut (protivio se jezuitskoj praksi u?enja hri??anstva bez nasilnog nametanja), i kao rezultat toga jezuiti su se preselili u unutra?njost dalje od biskupove nadle?nosti. Kada je vijest o biskupovom svadljivom pona?anju stigla u Lisabon, bio je opozvan 1556. godine. Međutim njegov brod se na putu za Portugal zbog nevremena slupao du? obale Brazila. On je zarobljen i ?iv pojeden "od strane Caete Indijanaca koje je on tako strasno prezirao".
[2]
Nakon nezavisnosti dolazi do popu?tanja ranijih bliskih veza između crkve i dr?ave. Dominacija katolika među imigrantima u 19. i 20. vijeku doprinijela je trajnoj prisutnosti ove
religije
.
Ve?i dio ostatka stanovni?tva su
protestanti
, uklju?uju?i fundamentalisti?ke i
pentekostalske
grupe. Evangeli?ke grupe su okupile veliku podr?ku tokom
1990-ih
prelaskom nekih ?lanova iz katoli?kih redova.
Kao odgovor na ovo katoli?ka grupa je pokrenula niz harizmati?nih
misa
i skupova.
Brazil ima sve ve?i broj pristalica
pravoslavlja
,
budizma
,
?intoizma
,
islama
i drugih religija. Sve one zajedno su broj?ano skoro jednake onima koji obavljaju oblik duhovnosti ili spiritizam, koji se temelji na u?enjima francuskog duhovnog u?itelja
Allana Kardeca
iz 19. vijeka.
Mnogi Brazilci također praktikuju
sinkretisti?ke
religije, kao ?to su Macumba, Candomble, Xango i Umbanda koje su spoj hri??anskog vjerovanja sa obredima uvezenim iz
Afrike
ili spiritisti?koj praksi. Candomble dominira u dr?avi Bahia.
Nago Candomble sekta, nastala iz vjere Joruba robova, posebno je ra?irena i uti?e na obrede drugih sekti. Macumba i Umbanda imaju mnogo pristalica u dr?avi Rio de Janeiro, dok je Xango najuticajniji u Pernambuco-u. Sljedbenici ovih religijskih pravaca uglavnom identifikuju svoja bo?anstva sa rimokatoli?kim svecima i vjeruju da ?e ova bo?anstva posredovati za njih kod vrhovnog bi?a. Sve?tenici i sve?tenice su uglavnom afri?kog porijekla, ali pristalice se mogu na?i iz svake etni?ke grupe i dru?tvene klase, posebno u urbanim centrima. Mo?da desetine miliona brazilskih katolika povremeno u?estvuju u ovim sinkretskim ili spiritualisti?kim gozbama i sve?anostima.
[1]
Sr? brazilske
kulture
je izvedena iz portugalske kulture, zbog jakih
kolonijalnih
veza sa portugalskom
imperijom
. Između ostalih uticaja, portugalci su donijeli portugalski jezik,
rimokatoli?anstvo
i kolonijalne
arhitektonske
stilove.
Kultura je, također pod jakim uticajem
afri?kih
naroda, starosjedilaca i neportugalskih
evropskih
kultura i
tradicija
.
Brazilski karneval
je godi?nja proslava koja se odr?ava 40 dana prije
Uskrsa
koji obilje?ava po?etak posta. Brazilski karneval ima razli?ite regionalne karakteristike. Drugi regionalni festivali su
Boi Bumba
i
Festa Junina
(junski festivali).
[3]
Brazilac Antonio Carlos Gomes (desno na slici) bio je prvi
kompozitor
iz "Novog svijeta" ?ije muzi?ko djelo je bilo prihva?eno u Evropi. Jedini neevropljanin koji je bio uspje?an kao
operski
kompozitor u
Italiji
, u vrijeme "zlatnog doba opere," savremenik
Verdija
i
Puccinija
.
Njegova opera
Il Guarany
izvedena je premijerno u
milanskoj
La Scala-i
1870
. godine, a kasnije iste godine i u Rio de Janeiro-u za rođendan brazilskog cara. Sa ovim djelom je ostvario međunarodnu slavu, a Verdi je ovu operu nazvao djelom genija i izvedena je u ve?ini evropskih muzi?kih centara. Neke od njegovih opera pokazuju brazilski osje?aj sa elementima narodne
polifonije
.
[6]
Klasi?ni kompozitor
Heitor Villa-Lobos
je bio taj koji je napravio raskid sa tradicijom stvaraju?i izrazito brazilske kompozicije tkaju?i narodne teme i ritmove portugalskog, indijanskog i afri?kog porijekla u njegovu muziku. U savremenoj muzici,
Joao Gilberto
i
Antonio Carlos Jobim
su predstavili svijetu
bossa nova
ritmove (uklju?uju?i poznatu pjesmu "Djevojka iz Ipaneme") mije?aju?i
samba
ritmove sa
jazz
muzikom prijatnom uhu. Francisco Buarque de Hollanda komponovao je ?irok spektar popularne muzike, uklju?uju?i balade i dru?tveno aktuelne lagahne
opere
. Pjesnik-tekstopisac
Vinicius de Moraes
obuhvatio je urbani brazilski duh u njegovim nezaboravnim tekstovima. Pjeva? pop muzike
Roberto Carlos Braga
pridobio je zna?ajan broj sljedbenika u cijeloj Latinskoj Americi u drugom dijelu 20. vijeka. Drugi interesantni muzi?ki stilovi su
Sertanejo
veoma prisutni u ju?nom, sredi?njem i zapadnom dijelu Brazila. Tu su zatim
Axe
koja je spoj sambe i
reggae
muzike koja se ?esto ?uje u sjeveroisto?nom Brazilu, i
pagode
koja je vrsta energi?ne sambe razvijene u urbanim podru?jima. Muzi?ki uticaji iz Brazila,
Sjeverne Amerike
i Evrope su pomije?ani stvaraju?i tzv
Tropicalia
stil.
Ve?i Brazilski gradovi povremeno su doma?ini savremenih muzi?kih događaja, i besplatnih koncerata
klasi?ne muzike
na otvorenom koji privla?e mno?tvo slu?alaca u Rio de Janeiro-u, Sao Paulo-u,
Belo Horizonteu
i drugim gradovima. Brazil također ima dugu tradiciju narodne muzike, kao ?to je na sjeveroistoku Brazila tzv.
cantoria
(pjevana
poezija
) takmi?enja u kojima muzi?ari improvizovanjem poku?avaju osvojiti muzi?ke "dvoboje."
[1]
Brazilska knji?evnost
datira s kraja 16. vijeka, do radova prvih portugalskih istra?iva?a u Brazilu, kao ?to je Pero Vaz de Caminha, ispunjenih opisima faune i flore, i komentarima o autohtonom stanovni?tvu, ?to je o?aravalo evropske ?itaoce.
Brazil je imao mnogo svjetski poznatih
knji?evnih
li?nosti ?iji ukupni broj knji?evnih djela je po mnogima bogatiji od onih iz Portugala zbog raznih etni?kih i regionalnih tema.
Joaquim Machado de Assis
, sin oslobođenog roba bio je vode?i glas tokom 19. vijeka sa svojim romanti?nim romanima. U 20. vijeku na sjeveroistoku se stvara posebno ?irok spektar vrhunskog pisanja, uklju?uju?i i
Gilberta Freyrea
na temu ?ivota za vrijeme ropstva. Tu su i tragedije
Graciliana Ramosa
o velikoj su?i, zatim
Joao Guimaraes Rosa
sa pri?ama o pre?ivljavanju i nasilju u unutra?njosti, i
Jorge Amado
sa vedrim pri?ama postavljenim u podru?ju uzgajanja
kakao-a
, Bahia. Pri?e
Erica Verissima
iz ju?nog Brazila su prevedena na mnoge jezike.
[1]
U roku od godinu dana od
prvog eksperimenta
bra?e Lumiere
u
Parizu
1896
. godine pojavljuju se prvi kinematografi u Rio de Janeiro-u.
Deset godina kasnije glavni grad se mogao pohvaliti sa 22 kino ku?e i sa prvim prikazanim brazilskim filmom "
Davitelji
" (portug.
Os Estranguladores
) od
Antonia Leala
. Od tada filmska industrija u Brazilu bilje?i stalni napredak koji iako nikada nije bio veliki, svojim filmovima je tokom godina privukao međunarodnu pa?nju. Zbog ogromne ve?ine Brazilaca koji su u to vrijeme bili nepismeni, zvu?ni filmovi se pojavljuju ve?
1910
. godine kao dio muzi?kog kina. Prevodioci i glumci smje?teni iza ekrana obezbjeđivali su glasove u filmu pra?eni muzikom. Godine
1920
. filmovi su bili sinhronizovani sa
gramofonskim plo?ama
tako da je "presnimavanje" bilo mogu?e.
Tokom
1920-ih
i
1930-ih
godina
Humbert Mauro
je bio sredi?nja li?nost u podizanju kvaliteta lokalnog filma na visoki nivo.
U 1930. godine u doba nijemog filma u Brazilu, snimljen je film Maria Peixota
Limite
. Smatra se jednim od najzna?ajnijih filmova u historiji brazilske kinematografije. Velike sovjetski re?iser
Sergej Eisenstein
naziva film
"izuzetno lijepim filmom kojem gledalac treba da se preda od prvih trenutaka, kao u agoniji akorda sinteti?kog i ?istog jezika kinematografije
.
Krajem 1
960-ih
, tzv.
tropski pokret
je obuzeo umjetni?ku scenu u Brazilu, tako da je i filmska industrija potpala pod njene ?ari. Ovaj umjetni?ki pokret je nagla?avao potrebu da se izmijene svih strani uticaji i pretope u brazilski nacionalni proizvod. Najbolji film koji predstavlja ovaj pokret bio je
Macunaima
od
Joaquima Pedra de Andradea
. Rade?i u isto vrijeme kao i tropikalisti tu je i pokret
marginalno kino
(cinema marginal). Ovo je jo? jedna grupa re?isera koji su se pojavili u Sao Paolo-u i Rio de Janeiro-u koji su također pravili filmove sa malo novca. Ova grupa je pravila filmove s temama koje su se odnosile na margine dru?tva. Njihovi filmovi su smatrani "te?kim". Godine
1969
. nastala je vladina filmska agencija
Embrafilme
. Oni su bili odgovorni za koprodukciju, nov?anu podr?ku i distribuciju velikog broja filmova
1970-ih
i
1980-ih
. Embrafilme je dodao komercijalnu dimenziju filmskoj industriji i omogu?io joj je da pređe na vi?e ambicioznih projekata.
Tokom
1980-ih
kino dvorane nisu bile dobro posje?ene. To je dijelom zbog popularnosti
televizije
. Mnoge kino dvorane su bile zatvorene, a posebno u unutra?njosti zemlje. Pa ipak, neki va?ni filmovi su napravljeni koji su obrađivali politi?ka pitanja.
Danas se savremeni brazilski filmovi prikazuju na televiziji i u kinima ?irom svijeta.
Brazil je danas vi?e svjestan bogatstva njegove tri razli?ite kulture koje oboga?uju njegovu filmsku industriju. Savr?en primjer za to je film
O Quatrilho
snimljen
1996
. godine. Bio je jedan od pet kandidata za najbolji film na stranom jeziku na dodjeli
filmske nagrade Oscar
1996 godine.
Saveznim zakonima za poticaj kulture federalna vlada poti?e i podr?ava firme da doprinose sa postotkom
poreza
koji ?e se koristiti za podr?ku
umjetnosti
.
Kao rezultat ovih zakona, imamo "o?ivljavanje brazilskog filma", sa pove?anim prihodima od 80 miliona
brazilskih reala
(brazilska valuta)
1997
godine.
Tokom
1990-ih
Hector Babenco
je postao prvi zna?ajni brazilski re?iser u
Hollywoodu
.
[7]
Nogomet
je najpopularniji
sport
u Brazilu.
Brazilska nogometna reprezentacija
je prema slu?benom rangiranju
FIFA
-e među najboljima u svijetu, i s 5 osvojenih naslova svjetskih prvaka najtrofejnija.
Ko?arka
,
odbojka
,
automobilizam
, i
borila?ke vje?tine
također privla?e veliku publiku. Brazilska odbojka?ka reprezentacija trenutno dr?i naslove prvaka Svjetske lige, Svjetskog Grand Champions kupa, svjetskog prvenstva i Svjetskog kupa. Drugi sportovi sa sve brojnijim poklonicima su
tenis
,
rukomet
,
plivanje
i
gimnastika
.
Varijacije nekih sportova porijeklom su iz Brazila:
nogomet na pla?i
,
futsal (dvoranski nogomet)
i "footvolley" pojavili su se kao varijacije nogometa. U borila?kim vje?tinama, brazilci su razvili
capoeiru
,
vale tudo
, i
brazilski d?iju-d?icu
. Brazil je jedna od najuspje?nijih nacija u
automobilizmu
, te su brazilski voza?i do sada osvojili 8 naslova svjetskih prvaka u
Formuli 1
, 6 pobjeda na 500
milja
Indianapolisa
te naslove i pobjede u brojnim drugim kategorijama i prvenstvima.
Brazil je bio doma?im mnogim istaknutim međunarodnim sportskim događajima, uklju?uju?i
Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950
. koje ?e se u Brazilu odr?ati i
2014
. Automobilisti?ka staza u
Sao Paulu
, Autodromo Jose Carlos Pace, doma?in je godi?nje
Velike nagrade Brazila
. Sao Paulo je organizovao
IV. Pan Ameri?ke igre 1963
., a Rio de Janeiro XV.
Pan Ameri?ke igre 2007
. Godine 2009., Rio de Janeiro je odabran kao doma?in
Olimpijskih igara
2016., prvih koje ?e se odr?ati u Ju?noj Americi.
Brazilska nogomentna groznica
[
uredi
|
uredi izvor
]
Mornari iz
Velike Britanije
(gdje je nogometna igra nastala) prvi su igrali nogomet na brazilskom tlu. Mladi? po imenu Charles Miller je taj kome pripada zasluga za upoznavanje Brazilaca sa ovim sportom. Godine
1894
. on je donio sa svog putovanja u
Englesku
dvije nogometne lopte i pravilnik ove igre. Igrao je nogomet tokom svog putovanja u inostranstvo, a po povratku pomogao je organizovati nekoliko timova u Sao Paulo-u. Nogometa?i su isprva bili uglavnom britanski radnici u firmama u britanskom vlasni?tvu.
Zatim je
Mackenzie univerzitet
organizovao tim sastavljen prvenstveno od Brazilaca, prvi takav nogometni klub.
Entuzijazam za ovu igru se pro?irio među imu?nim mladim Brazilcima od kojih su mnogi bili izlo?eni nogometu prilikom njihovih posjeta
Evropi
, pa su po?eli da organizuju svoje timove. Mnogi rani fudbalski timovi u Sao Paulo-u i Rio de Janeiro-u su bili pod pokroviteljstvom dru?tava koja su bila za bogate, a igre su se igrale na poljima obezbijeđenim od strane ekskluzivnih klubova.
U drugoj deceniji
20. vijeka
nogomet dobija jo? jedan poticaj s prilivom evropskih imigranata koji su po?eli da osnivaju svoje timove.
Za dugo vremena nogomet u Brazilu je ostao vrlo britanski. Siroma?niji sloj Brazilaca ubrzo je razvio vlastitu fascinaciju nogometom. Za siroma?ne je to bio idealan sport koji je zahtijevao samo loptu i malo slobodnog prostora.
Igra se pokazala idealnom za brazilski temperament i postala je savr?en mehanizam za individualno i kolektivno samoizra?avanje.
Usvojili su ga kao svoj sport, identifikovali se s njim nastavlju?i mijenjati ga.
Ono ?to su Brazilci unijeli u ovaj sport je bilo njihovo jako oslanjanje na individualnost i improvizaciju, vjera u magiju (obja?njena uvjerenjem da je u odnosima između ljudskog tijela i nogometne lopte sve mogu?e) i iznad svega osje?aj velike radosti podjednako kod igra?a i navija?a.
?ini se da nogomet spaja sport i
sambu
. Tokom igre navija?i ?esto udaraju u
bubnjeve
od po?etka do kraja utakmice tako podsti?u?i bolju igru kod igra?a, koji preobra?avaju driblinge na terenu u oblik plesa. Njihovi potezi uvijek zra?e spontanost, jednu od karakteristika sambe.
Antropolog Roberto da Matta i drugi su razvili drugo obja?njenje za popularnost nogometa. Oni smatraju da je postojanje stalnih pravila koji se po?tuju klju? popularnosti ovog sporta kod brazilskih masa. U dru?tvu u kojem zakoni koji su neprijatni za bogate i mo?ne ili ih ignori?u i lahko mijenjaju, nogomet se izdvaja kao aktivnost koja je upravljana pravilima s kojima su svi upoznati, a koji garantuju da talent, a ne novac ili li?ne veze preovladavaju.
Ovaj sport tako pokazuje obi?nim ljudima u Brazilu da je socijalna pravda koju oni ne vide u svakodnevnom ?ivotu mogu?a, i njihova ljubav prema ovoj igri predstavlja njihovo prihvatanje te mogu?nosti.
Brazil ima vi?e stadiona (pet) s kapacitetom od preko 100.000 sjedi?ta ?to je vi?e od bilo koje druge zemlje. Nogometni tim ove zemlje je prvi koji je ?etiri puta osvojio svjetski kup i predstavlja predmet velikog nacionalnog ponosa.
Osim toga, nogomet je proizveo trajnog i neprikosnovenog nacionalnog heroja Brazila,
Pelea
, kao i mo?da jo? ve?eg idola
Manea Garrinchu
.
[4]
- ^
a
b
c
d
e
f
g
h
i
j
k
l
m
n
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/78101/Brazil
- ^
a
b
Brazilski ?ita?: historija, kultura, politika
u izdanju Robert E. Levine i John J. Criccitti, Duke univerzitet iz grada Durhama u Sjevernoj Karolini 1999. godine,
ISBN
0-8223-2258-7
, str. 11-12, 13, u?itano 16.5.2014
- ^
a
b
c
d
e
f
g
http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Brazil
- ^
a
b
c
Brazilci
, Joseph A. Page
Arhivirano
22. 8. 2014. na
Wayback Machine
, izdava?ko preduze?e Addison-Wesley, prvo izdanje 1995. godine,
ISBN
0-201-40913-5
, str. 389-391-407, 47-53, u?itano 13.7.2014
- ^
"Arhivirana kopija"
. Arhivirano s
originala
, 22. 12. 2015
. Pristupljeno 7. 6. 2014
.
CS1 odr?avanje: arhivirana kopija u naslovu (
link
)
- ^
http://www.answers.com/topic/ant-nio-carlos-gomes
- ^
"Arhivirana kopija"
. Arhivirano s
originala
, 17. 1. 2013
. Pristupljeno 12. 7. 2014
.
CS1 odr?avanje: arhivirana kopija u naslovu (
link
)
|
---|
?lanovi
| | |
---|
Posmatra?i
| |
---|
Kultura
| |
---|