Stanley Lloyd Miller
Rođenje	7. o?ujka 1930. Oakland , Kalifornija , Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave
Smrt	20. svibnja 2007. National City , Kalifornija , Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave
Dr?avljanstvo	ameri?ko
Polje	kemija
Institucija	sveu?ili?te San Diego , Kalifornija
Alma mater	sveu?ili?te Berkeley sveu?ili?te Chicago
Akademski mentor	Harold Clayton Urey
Poznat po	Miller Ureyev eksperiment

Stanley Lloyd Miller ( Oakland , 7. o?ujka 1930. - National City , 20. svibnja 2007. ) bio je ameri?ki kemi?ar, poznat po svom istra?ivanju podrijetla ?ivota . Posebno je poznat Miller-Ureyev eksperiment kojim je dokazao da je mogu? nastanak organskih molekula iz jednostavnih anorganskih spojeva djelovanjem jednostavnih fizikalnih pojava kao topline i elektri?ne struje . Pokusom je poku?ao simulirati prilike za koje se smatralo da su postojale na Zemlji u prvim fazama nastanka.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Stanley Miller rođen je u Oaklandu u Kaliforniji 7. o?ujka 1930. Studirao je na sveu?ili?tu Berkeley , gdje je diplomirao 1951. , a doktorirao je kemiju na sveu?ili?tu u Chicagu 1954. Njegov mentor za stjecanja doktorata bio je Harold Urey , dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1934.

Bavio se istra?iva?kim radom najprije na California Institute of Technology (Caltech) 1954. , ali nakon samo godinu dana odlazi na sveu?ili?te Columbia , New York na kojem radi sljede?ih pet godina. Vra?a se u Kaliforniju 1960. gdje dobija mjesto asistenta profesora kemije na sveu?ili?tu u San Diegu , a od 1968. postaje profesor kemije na istom sveu?ili?tu. Bio je ?lan ameri?ke Dr?avne akademije znanosti ( National Academy of Sciences ), a dobio je i Oparinovu medalju za izu?avanje nastanka ?ivota na Zemlji . Miller umire 2007. od sr?ane insuficijencije u 77. godini u klinici u blizini svog doma u National Cityju u Kaliforniji.

Istra?iva?ki rad [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Miller-Ureyev eksperiment

Njegov je istra?iva?ki rad na podru?ju kemije bio usmjeren na izu?avanje prirodnog formiranja plinskih klatrata , na obja?njenje mehanizma djelovanja anestezije , a najvi?e na izu?avanje kemijskih po?etaka ?ivota . Zajedno s doktorskim mentorom Haroldom Ureyem , Miller je izveo 1953. pionirski pokus da bi potvrdio hipotezu Aleksandra Oparina i J.B.S. Haldanea da su prve organske molekule na Zemlji potrebne za ?ivot nastale od jednostavnih anorganskih spojeva. ^[1] Miller i Urey su pretpostavili da je rana Zemljina atmosfera bila reduciraju?a, vrlo sli?na onoj na vanjskim plinskim planetama sun?evog sustava kao npr. na Jupiteru . U Miller-Ureyevom pokusu jednostavni su kemijski spojevi, kao amonijak , metan , vodik i vodena para bili izlo?eni elektri?nim pra?njenjima koji su simulirali munje, ?to je razvilo kemijske reakcije koje su kao rezultat imale formiranje niza organskih spojeva, između ostalog i ?etiriju aminokiselina , molekula koje su sastavni dijelovi bjelan?evina . 1958. godine Miller je ponovio pokus u izmijenjenom obliku, dodav?i sumporovodik i dobio je kao rezultat neke organske molekule koje sadr?e sumpor , između ostalih i metionin .

Nakon njegove smrti 2007. neki su njegovi suradnici prona?li stare zape?a?ene uzorke pokusa iz 1958. i suvremenim metodama dokazali da je broj aminokiselina i drugih organskih spojeva va?nih za nastanak ?ivota formiranih u pokusu bio u stvari puno ve?i. ^{[2] [3]}

Izvori [ uredi | uredi kod ]