Gottfried Benn (* 2. svibnja 1886 . Mansfeld , Brandenburg ; † 7. srpnja 1956 ., Zapadni Berlin ) bio je njema?ki lije?nik, pjesnik i esejist .

Djetinjstvo i ?kolovanje [ uredi | uredi kod ]

Rođen je kao drugo dijete luteranskog pastora Gustava Benna i ?vicarkinje Caroline Benn, rođene Jequier. Jo? kao dijete preselio je s roditeljima u selo Sellin u Neumarku , gde je pohađao osnovnu ?kolu. Od rujna 1897. do rujna 1903. pohađa Friedrichovu gimnaziju u Frankfurtu na Odri . ?ivio je u internatu. Nakon zavr?ene mature 1903. i 1904., studira teologiju , filozoziju i filologiju na univerzitetu u Marburgu i Berlinu. Studij medicine, na vojno-medicinskoj akademiji u Berlinu, upisuje 1905., a zavr?ava 1910. Njegov rad " Etiologija pubertetske epilepsije " dobio je prvu nagradu Medicinskog fakulteta Berlinskog univerziteta. Slu?i kao lije?nik u pje?adijskoj jedinici 1911. u Prenzlau .

1912. - 1914. [ uredi | uredi kod ]

Otpu?ten je 1912. iz vojske zbog zdravstvenih razloga. Brani u Berlinu doktorsku disertaciju o u?estalosti dijabetesa u vojsci. Radi kao patolog i serolog u berlinskoj bolnici u ?etvrti Charlottenburg . Objavljuje prvu knjigu stihova: "Mrtva?nica i druge pjesme" ("Morgue und andere Gedichte"). U sentimentalnj je vezi s pjesnikinjom Else Lasker-Schuler . Kontaktira s pjesnicima ekspresionisti?kog kruga. Druga zbirka pjesama: "Sinovi" (Sohne) tiskana mu je 1913. Na odmoru, na otoku Hiddensee , upoznaje udovicu iz Munchena Edith Osterloh, s kojom se vjen?ao idu?e godine. U jesen je postavljen za rukovoditelja Patolo?kog instituta u jednoj berlinskoj bolnici. Od o?ujka do lipnja 1914. na putovanju je za SAD - kao brodski lije?nik.

Prvi svjetski rat [ uredi | uredi kod ]

Izbijanjem Prvog svjetskog rata , odlazi kao vojni lije?nik na frontu u Belgiju . U Brusselu je odgovoran za vojne javne ku?e. Pi?e pjesme i prozu, a 1916. objavljene su mu novele: "Mozgovi" ("Gehirne").

1917. - 1931. [ uredi | uredi kod ]

U izdanju ?asopisa "Die Aktion", 1917. objavljene su, pod naslovom "Meso" ("Fleisch") sabrane pjesme. Vra?a se iz Belgije i otvara u Berlinu ordinaciju za ko?ne i veneri?ne bolesti , koju ?e dr?ati sve do 1935. Pi?e i objavljuje prozu i eksperimentira dramskim tekstovima. Esej : "Moderno ja" ("Das moderne Ich") tiskan je 1919. U Berlinu 1922. izlaze Bennovi "Sabrani spisi" ("Die Gesammelten Schriften"). Umire Edith Benn-Osterloh. Zbirka pjesama. "Kr?" ("Schutt") izlazi iz tiska 1924. Dvije nove zbirke pjesama izlaze 1925.: "Rascjep" ("Spaltung") i "Opijanje" ("Betaubung"). Oratorij "Neprestano" ("Das Unaufhorliche") pi?e 1931. za Paula Hindemitha , premijera je odr?ana 21. studenog.

1932. - 1945. [ uredi | uredi kod ]

Izabran je 1932. za ?lana pruske akademije umjetnosti. Pozdravlja dolazak nacionalsocijalista na vlast 1933. Ubrzo uviđa zabludu, ali ne odlazi u emigraciju kao mnogi njema?ki pisci i intelektualci . Odbija kritiku koju mu upu?uje Klaus Mann . Njegovi tekstovi "Nova dr?ava i intelektualci" i "Umjetnost i mo?" pokazuju duboko neshva?anje situacije. Izlo?en kritici, pa i o?trim napadima nacisti?kih organa, tra?i uto?i?te u vojsci koja je, po njemu, "neka vrsta aristokratske emigracije ". Reaktivira se 1. travnja i odlazi kao vojni lije?nik u Hannover . "Izabrane pjesme" ("Ausgewahlte Gedichte") izlaze 1936. To je bila posljednja javna publikacija tiskana prije kona?ne zabrane objavljivanja. Nacisti?ki organi o?tro ga napadaju u listovima. " Das Schwarze Korps " i " Volkischer Beobachter ". Premje?ten je 1937. u Vrhovnu vojnu komandu u Berlin, gdje su u njegovoj nadle?nosti pitanja snabdijevanja, mirovine i invalidska pitanja. ?eni se 1938. Hertom von Wedemeyer, s kojom je odr?avao vezu u Hannoveru. U o?ujku je isklju?en iz nacisti?kog dru?tva knji?evnika i zabranjeno mu je objavljivanje tekstova. Te i sljede?ih godina pi?e pjesme, pjesni?ku prozu i eseje; posebno u nekoliko pjesama (General, Monolog, Stihovi, Pjesme) obra?unava se (zaka?njelo) sa nacizmom. Godine 1943. preme?ten je na novu, sanitetsku vojnu du?nost u vojarnu u Landsberg na Warthi , gde ?e ostati do kraja rata. Pi?e pjesme, ("Zweiundzwanzig Gedichte"), zatim "Roman fenotipa" ("Roman des Phanotyp") i esejisti?ke tekstove (Svijet izraza). Pred nadiranjem Crvene armije bje?i 1945. u Berlin; njegova ?ena se, prvih dana poslije njema?kog sloma, ubija u jednom selu. Savezni?ke vlasti stavljaju ga, zajedno s drugim kompromitiranim piscima, na crnu listu autora kojima je zabranjeno objavljivanje.

1946. - 1956. [ uredi | uredi kod ]

Godine 1946. ?eni se dr. Ilse Kaul. Prva poslijeratna zbirka: "Stati?ke pjesme" ("Statische Gedichte"), izlazi 1948. u ?vicarskoj. Uskoro zatim ukida se zabrana objavljivanja i u SR Njema?koj izlaze iz tiska "Tri starca" ("Drei alte Manner"). U Wiesbadenu 1949. izlaze izabrane pjesme pod naslovom "Pijana plima" ("Trunkene Flut"), kao i eseji i aforizmi "Svijet izraza" ("Ausdruckswelt") te proza "Ptolomejevi?", ("Der Ptolemaer"). "Dvostruki ?ivot" ("Doppelleben"), dva autobiografska zapisa, izlazi iz tiska 1950. Ponovo osvaja ?itala?ku publiku. Izlaze: Rana proza i govori, Fragmenti (Nove pjesme), zna?ajni esej "Problemi lirike", Eseji. Krajem godine dobiva Buchnerovu nagradu. Drama "Glas iza zavjese" ("Die Stimme hinter dem Vorhang") izlazi 1952., kao i rana lirika i drame. Novu zbirku pjesama: "Destilacije", ("Destillationen") objavljuje 1953., a esej "Starenje kao problem za umjetnika" 1954. Posljednja zbirka pjesama za ?ivota: "Apreslude" ("Apreslude") iza?la je 1955. Proslavlja sedamdeseti rođendan 2. svibnja, a umire 7. srpnja 1956.

Djela [ uredi | uredi kod ]

• Morgue und andere Gedichte - Mrtva?nica i druge pjesme (1912.)
• Sohne - Sinovi. Nove pjesme (1913.)
• Gehirne - Mozgovi. Novele (Leipzig 1916.)
• Fleisch - Meso. Sabrane pjesme (1917.)
• Die Gesammelten Schriften - Sabrani spisi (1922.)
• Schutt - Kr? (1924.)
• Spaltung - Rascjep. Nove pjesme (1925.)
• Sabrane pjesme (1927.)
• Oratorij. Das Unaufhorliche - Neprestano (1931.), glazba Paula Hindemitha
• Der neue Staat und die Intellektuellen - Nova dr?ava i intelektualci (1933.)
• Kunst und Macht - Umjetnost i mo? (1934.)
• Ausgewahlte Gedichte - Izabrane pjesme (1936.)
• Zweiundzwanzig Gedichte - Dvadeset i dvije pjesme (1943.)
• Statische Gedichte - Stati?ke pjesme (1948.)
• Drei alte Manner - Tri starca (1949.)
• Der Ptolemaer - Ptolomejevi? (1949.)
• Ausdruckswelt - Svijet izraza. Eseji i aforizmi (1949.)
• Trunkene Flut - Pijana plima. Izabrane pjesme (1949.)
• Roman des Phanotyp - Roman fenotipa (napisan 1943., objavljen 1949.)
• Doppelleben - Dvostruki ?ivot (1950.)
• Fragmente - Fragmenti. Nove pjesme (1951.)
• Probleme der Lyrik (1951.)
• Essays - Eseji (1951.)
• Die Stimme hinter dem Vorhang - Glas iza zavjese (1952.)
• Destillationen - Destilacije. Nove pjesme (1953.)
• Altern als Problem fur Kunstler - Starenje kao problem za umjetnike (1954.)
• Apreslude (1955.)

Eksterni linkovi [ uredi | uredi kod ]

Gottfried Benn na Wikimedijinoj ostavi

• Translation of Astern/Asters Arhivirano 2019-08-27 na Wayback Machine-u
• Gottfried Benn na NNDB
• Gottfried Benn Society ( de )